Natuknica

27 siječanj 2017


Poželim zaplakati al progutam suzu kao grumen soli
da mi izgrize tugu iznutra tamo gdje me boli
I progutam je ,a sol na rani ipak zaboli
Kao da bol drugu bol voli
Do boli

Tuga je slana kao more
Sreća je slatka kao šećerna vuna u lunaparku
U kojem nikad nismo zajedno bili jer
Iz nekog razloga svi drugi bili su važniji i mili

Meni je samoća uvijek kao dar bila dana
Da se nosim sa životom
kao prava odrasla dama
a moje srce kao razigrano dijete
želi poljupce,vatromet i konfete
i zagrljaj u smiraj dana
kako ne bih osjećala
da sam na ovom svijetu
sasvim sama
Nisam ljuta samo tužna
I ne tražim ništa
Što više nije moje
Mirim se da moram odrasti za oboje

Dragi moj
Ljubav naša svemirom putuje
Kao oblak prepun nježne kiše
U proljeće

Tko zna hoće li nas biti više ?
Osjećam onako duboko u sebi
Ne mogu biti sama
Ne mogu više...

Darujem ti grumen soli
Da se sjetiš nekad , netko te još uvijek voli
Al taj netko tvoju ljubav više ne moli
Jer ga sve baš sve boli....me
(kužiš ne ?)

Epitaf minuloj godini

31 prosinac 2016

Odlaziš.Sipiš mi kroz prste poput pijeska , nježno i bez gorčine dok se prisjećam minulih mjeseci ,dana,sata i uspomena koje smo stvorile zajedno.

Image and video hosting by TinyPic

Sjetim se Klagenfurta u siječnju ,Herte i Antona i moje sobice u kojoj sam tugovala dok rintam za eure...

Moje odluke da pronađem posao u Hrvatskoj .Pogled na Tomislavac iz vlaka i brzog života na koji se nisam mogla naviknuti.Svojih snova i odustajanja ,traženja ,čekanja.

Kupanja u jezeru koncem svibnja i jednog nježnog trenutka kad sam se osjećala posebna i voljena,taj jedan jedini put u godini.Žudnje za bliskošću ,za njim...

Plakanja zbog nemogućnosti da otkrijem svoju misiju ,mukotrpnog spajanja kraja sa krajem i zahvalnosti što sam posadila vrt koji je mogao osigurati topli obrok na stolu...

Depresije,moje potrebe da završim ovu priču,nove nade ,spokoja...

Epifanije u kupinjaku nakon ubrane 1 tone kupina i anđela koji je skliznuo na papir kada stvarno više nisam mogla...

Image and video hosting by TinyPic

Tromjesečnog tugovanja zbog propale veze dok sam još uvijek lijegala kraj njega i kronične potrebe da se počnem brinuti o sebi.

Zagrljaja malih ruku,nevine dječje ljubavi koja me čvrsto držala na zemlji i na životu.

Odgovora na molitvu ,novog radnog mjesta i 40.rođendana.Plaće,slobodnog dana i godišnjeg odmora nakon dugo vremena.Strahova koje sam pobijedila,ljude koje sam izbrisala,želja koje sam zapisala....


Odjenut ću svilenu haljinu Gine Baconni sa tisuću zlatnih perlica (Blaženi SH) ,upaliti svijeće na stolu,prirediti večeru,zagrliti malene moje, Zahvaliti Staroj na svemu i sa šampanjcem u ruci zaplesati u Novu priču ...

O Tebi koja odlaziš samo najljepše ,a meni zanosni Sudnji dan sa samom sobom.Sretna mi :)


Image and video hosting by TinyPic





HVALA TI

Čudesnih 40

04 listopad 2016

Moja zadnja objava na blogu samo osam dana do rođendana nije obećavala puno.Duboko u sebi strahovala sam da ću ugaziti u usrano četvrto desetljeće: nedifinirana (čitaj :bez posla, bez novaca ,bez perspektive ,bez sreće,bez pameti ,bez ljubavi prema sebi ,bez svega normalog što si neki prosječan čovjek može poželjeti ) i izgubljena ( čitaj već prije spomenuto ) no dogodilo mi se čudesnih 40.

Na sam rođendan potpisala sam ugovor i dobila posao koji mi odgovara ,sa pristojnom plaćom, radnim vremenom i nultom tolerancijom na mobing.

Na poslu sam proslavila rođendan.Urnebesno!!!! Posao na dar !

To nije sve ! Ispostavilo se da na posao moram putovati osobnim automobilom ,a ako vam je poznato ovo Petak 13 i napad panike za volanom sigurno razumijete da nisam vozila auto gotovo tri godine .

Izazvana sam da se oslobodim neutemeljenog straha i povežem se ponovno sa kilometrima uzivajući u petoj brzini !

-Juhuuuuu-koja sloboda,koje oslobođenje , koja kontrola , koja uživancija posebno kad u vožnji slušam :



I na kraju poslastica :

Posao me vratio nakon dvadeset godina u moj rodni kraj (da ne kažem "selo" ) iz kojeg sam pobjegla užasnuta i psihički polomljena .
Svemir uvijek nađe način da nas iscijeli milom ili silom ....
Veliki izazov ,veliki...

Vjerojatno ću još pisati o tome!

Sretan mi !

Kad te život smlavi

11 rujan 2016

Stojim pred zidom
jaučem
bolni udarci po glavi
glava silom hoće vrata na zidu da napravi

cigla tvrda ,zid previsok
udaram,skačem,jaučem
112 možda pomogne psihijatrija
vapaj Bogu ,cijelodnevno spavanje,
čokolada ,sladoled,rakija ,superiorni đir
u svem tom sranju ne nađoh traženi mir

talim riječ do beznačajnosti

Zid,zid ,zid,zid ,zid,zid,zid,zid,zid,zid

Konto 7842

02 rujan 2016

Duga ulica kojom se pruža pogled prema Florijanskom trgu.
Točnije gledam u raskršće pogledom
u kojem prestajem tražiti put prema smislu.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Smisla nema.

Obla i meka u stajalištima
prihvaćajući druge i sebe s osjećajem sreće
i nesputanosti vozim u punoj brzini
cestom koja ne vodi do cilja.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Cilja nema.

Knjižim se na konto 7842 i na 100 000 poravnavam račune.
Otpisani naplaćeni dugovi.Točka iza karme.
Savršena, zaokružena obla nula spremna za odbrojavanje.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Računa nema.


Zar nije sve u početku?
Cijeli život tražimo početak jer nemamo strpljenja da dočekamo kraj.
Moj život je niz ne ispjevanih pjesama
jer još uvijek nisam pronašla melodiju
koja će me odvesti dovoljno duboko da se potpuno predam
i postanem sveprisutna u svijetu koji me okružuje.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Početka nema.

Tu smo gdje smo .
Marionete razigrane, svaki trenutak života nam je tek trzaj
neke od nas jače ruke pa joj se predajemo ,borbeno,
u trenutku u kojem završavaju ili počinju naše muke.
Sve prije ili kasnije saznamo,
a to je trenutak u kojem donosimo razne odluke.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Odluka nema.

Ovdje i sada,budi na nuli,spreman za lansiranje u neko drugo vrijeme,
tamo gdje spava tvoja ljubav ,
tamo daleko u tvom srcu gdje je stvar čista, a račun na nuli.
Tamo gdje sanjaju tvoju snovi koji žele da se probude
i postanu dio stvarnosti.Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Nule nema .

Konto 7842.
Nemam.


Jedan prigodni glazbeni broj za čagicu wink



Instant dizanje vibracije

31 srpanj 2016





Životu neodoljiva

20 srpanj 2016

Lijepim osmijeh
Sterilni flaster na ranu
Zgrčenih prstiju
Ponosnog hoda
Mrmljam načela
Kvantne fizike
Uvjerena u čarolju
Pozitvnih misli
Povoljnih ishoda
Izvana čvrsta stijena
Iznutra labavi oksimoron
U maloj dozi preuveličanog straha
Borim se sama sa sobom
Da mi vjera bude jača
Predajem se
Ne pružam otpor
Ne strepim
Put me je pronašao
Moj put
Brazda
Životu neodoljiva

Mislim da ludim

18 srpanj 2016

Mislim da ludim.Bez zajebancije.Malo me mori veza ,malo slabe šanse da pronađem posao u gradu u kojem živim.To već traje nekih pet godina i jutros oko pola devet kad sam dobila odbijenicu za posao za koji sam se rajcala pukla sam.Navodnjavanje lica,ljetni pljusak ,tuča koja uništava urod,pivo...

Prvo sam gruntala ,kaj ne valja samnom ,pa to su sve poslovi koje mogu radit žmirečki ,mislim jesu izvan moje struke čak sam i prekvalificirana ,posjedujem osebujnost ,šarm,iskustvo i izvisim.

Ajmo redom.Nakon kaj sam se prvo u siječnju vratila i Austrije ,dala u travnju otkaz na poslu u struci jer mi je bilo nemoguće putovat svaki dan vlakom u Zagreb,pa još busom do Buzina bila sam na ovim razgovorima za posao,a inače imam VŠS:

-tajnica u dimnjačarskom obrtu
-cvijećarka
-njegovateljica u staračkom domu
-prodavačica u trgovini slikarskog i frizerskog asortimana
-izdavačka kuća i knjižara

To su mjesta gdje sam došla do intervjua i izvisila,onih drugih dvadesetak mi se nisu ni javili.

Ovu šeficu u knjižari sam čak napala jer sam joj već nosila zamolbu točno prije godinu dana i da sam opet tu i ne vidim razlog zašto ne bih dobila posao kad imam sve potrebno iskustvo koje je navela u natječaju. Treptala je i tonula u svoju fotelju razmišljajući kako ovu luđakinju sigurno neće zaposliti. Pih! Kao da je važno ,ovaj put sam se došla ispuhati.

Onda sam oko tri sata poslala dvije zamolbe ,na jedno seosko imanje sa naglaskom na seoski turizam gdje traže poljoprivrednog radnika da se brine o životinjama ( moj sav enzuzijazam se vrtio oko brige o konjima i animaciji gostiju) i u Jyisk gdje su tražili da napišem uz životopis zašto želim raditi kod njih:Volim JYISK !
Ovo su bile netipične molbe,Možda one upale ?!

Sad napokon ironično osnažena ,uistinu zabrinuto mislim,što nije uredu sa mnom ?

Ok,specifična sam ,želim raditi nešto što je izvan moje struke no nisam zelena.Moj zapis iz mirovinskog staža pomalo nalikuje na prostituiranje,nisam neiskusna u traženju nečeg novog ,ali ipak zadnja 3 mjeseca ne uspijevam osvojiti posao koji pokušavam privući.

I to me brine jer trebam lovu i onu neku satisfakciju da nisam lijena mrcina kak misli moja bivša svekrva. (Ima pravo na mišljenje jer još uvijek dijelimo račune).Sramim se i razumijem je u potpunosti.

Otišla sam na youtube potražit sve o zakonu privlačenja i traženju posla i oni lijepo tvrde da ako nismo dobili neki posao da to jednostavno nije posao za nas,pa sam se malo utješila.Bolje bih se utješila sa slobodno potrošenih 200 kuna u second handu ,al dobro,drugi put.

Tražila sam problem u sebi i zaključila sam da oni misle kako sam previše cinična prema plaći koju mi nude ,a da osim toga osjećaju da razgovaraju s budućim privatnim poduzetnikom što im uopće nije zabavno.Ne vjeruju mi iz nekog razloga ili nešto slično tome.U svakom slučaju su oba puta u pravu no nedostaje mi kapital da bih bilo što pokrenula.Zašto ?

Uglavnom,tražim dalje ,a svi vi oprostite na cinizmu ,morala sam se ispuhati ,zahvalna sam da imam posao u gradu u kojem živim.. (kao )









Prirodni kutak za zen trenutak

10 srpanj 2016

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Update !

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Tko smo ,što smo kad nas nitko ne vidi

17 lipanj 2016


Mislim realno, u četrdesetoj godini nemam posao, a ni ideju što bih zaozbiljno mogla početi raditi , imam dugova taman da bi mi bilo vrijeme da ih počnem vraćati ,živim sa bivšim mužem s kojim sam u reanimacijskoj vezi i maštam o nekom divljem seksu sa strancem ili susjedom,nema veze,može biti i neka žena.

Pročitah sad ovo gore i mislim si:" Pa kak jedna žena može tak razmišljat " ?

Uz limenku Holsteina i dobar skunk udaram citat sama sebi kroz debatu kakvu god poželim voditi sama sa sobom i zidovima koji sigurno imaju uši. Ne predajem se ,ne daj se genaracijo- tepam sebi , tipkam, otpijam , ispuhujem i očekujem rezultate dok se lomim između srca ,razuma i krize srednjih godina.

Mislila sam da mogu dalje nastaviti ali kao da sam došla do točke loma.Trebam zrak,slobodu,novac i svoj prostor. Trebam i njega ali ne mogu sažvakati ,progutati neke stvari,mogu jedino glumiti i to radim.Glumim i glumit ću jer bi me istina previše ugrozila, a to mi trenutno ne odgovara.

Želim slobodu koju sebi daje i to mogu dobiti i za neko vrijeme to bi mi moglo biti dovoljno.

To je jedino što želim pa zamišljam Mel Gipsona kako urla prije smaknuća Freeedoom !!!!!!


Image and video hosting by TinyPic

Da, malo je predramatično al tako me puca.

Voli me ,ne voli ,volim ga ,ne...

Što ću biti kad odrastem ? Gdje bih mogla živjeti !? Kako će to djeca prihvatiti ?
Ne mogu zamisliti da oko moje djece prtlja neka njegova ženska ! Zašto sam još uvijek ljubomorna ? Mislim da ga više ne volim.


-Hej mili da ti podgrijem ručak za večeru ? -upitam, pocrvenim od prijetvornosti i otpijem još malo cuge ...

-Da,draga -otpije i on uzdah.


Razumijemo se u ne izgovorenom.

U sitnim satima naša isprepletena tijela vapit će za dodirom nekog drugog , otuširat ćemo se odmah potom i okrenuti svaki na svoju stranu kreveta gdje nas nitko ne vidi.Proći će još jedan dan u gomili dana pred nama kad čekamo nove prilike na horizontu dok nas prividno živima drži zajednički san koji nismo nikad ostvarili .

Istina nas može osloboditi samo moramo pričekati pravi trenutak da bude izgovorena.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se