tu, uz tebe, sam..

Zovnula sam ju samo da joj čujem glas. Zvučala je konfuzno i umorno. A ja nemoćno. Mislim šta da kažem. Bit će sve u redu? Hoće li? Vjerojatnije je da neće, al kako da joj to kažem. Zvala sam ju samo da zna da ima još dosta "svojih". Onih koji ju vole i kojima je stalo. Do nje. Molim se za nju Njemu. Nek joj da snage, ako već ne može biti onako kako želi. Mrzim tu svoju nemoć, inače svima znam pomoći, nerječitost a inače sam puno rječitija..

Nek zna da sam tu. I to je nešto.


21.08.2008. u 18:07 | 3 Komentara | Print | # | ^

nije nesreća što me se on ne sjeća..

"Ne znam kako da opišem kako sam se osjećala te večeri" šaptala mi je "Kao da dio mene umire" nastavila je.

"A znala sam i znam još uvijek da je tako najbolje. On je otišao i to je to. Kraj jedne romanse koja od početka nije imala početka. Ni sredine, pa ni kraja. Sve je bilo ispreturano. Počeli smo gdje su oni prekinuli tako da to za njega nije bio početak. On je nju tražio u meni. Znam to. I znala sam i prve večeri. Smiješno je koliko sam mrzila takve cure. Mislim nisam ih mrzila al znaš ono.. Jadnice koje se drže za slamku i zatvaraju oči pred očitim. Prave se da ne čuju kad ih zovne pogrešnim imenom... Čitala sam jednom da postanemo ono čega se najviše bojimo ili ono što preziremo. Ne sjećam se. Valjda život na taj način zbija šale s nama. Šta li? Al nije bitno. Prošlo je. Ja ću preživjeti. Jaka sam i realna. Uvijek bila. Osim te prve večeri. Teško je zaustaviti lavinu kad krene. Al eto." otpuhnula je dim cigarete

"Znaš nije on toliko loš. Mislim prema meni je bio. Lagao je i sve to. Al nije loš. Mislim da sam mu je ponekad čak i sviđala ovako luckasta." podrugljivo se nasmijala sama sebi i ponovila "Ponekad sam mu se sviđala. Bože koja luzerica!" šutjela je par sekundi. I ja sam. Nisam imala šta ju pitati. Imala je ona još toga za ispričati i ja sam samo čekala da vidim hoće li nastaviti.

"Znaš te prve večer me je stvarno želio. Osjetila sam to. Ja sam bila ono neosvojivo. Kasnije sve manje. Al tada me je želio. Valjda se i njemu sviđala priča o bitangi i princezi... hmm.. Srećom prekinula sam sve na vrijeme. Mislim nije baš na vrijeme. Al opet... nije na vrijeme jer sam mu dopustila da uđe u moje pore, u moju dušu. Al ne umire se od toga. Bar ne direktno. Znaš ispala sam blesavi curetak koji se lako zanese. Rekao mi je da sam zato njegova princeza. Moš si misliti. Trebala sam znati da se u bajke ne vrijedi kleti. Oh smiješna ja.. Štatan je on bio za mene. Baš kao i ove cigarete. Znaš da sam s njim ponovo počela pušiti?." povukla je još jedan dim i izgasila cigaretu.

"Moram se ovog riješiti. Baš kao i njega." dodala je polušapatom. Sebi u bradu.



20.08.2008. u 16:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

Goran Karan: Ostani



značiš mi više nego što ću ti to ikada priznati..

02.06.2008. u 22:27 | 1 Komentara | Print | # | ^

pisamce

Dragi moj,

kao i uvijek toliko se trudim reći nešto što do sada nije rečeno. Nešto po čemu ćeš znati da te volim za cijeli život. Nešto fantastično i spektakularno. Ali ne ide. Valjda je najveća mudrost u one dvije riječi volim te i valjda su osjećaji najljepši onda kad se pokazuju. I pored toga želim ti, pa makar i nespretno, reći koliko te volim. Koliko mi fališ već onaj prvi minut kad odem od tebe. Htjela bih te stalno ljubiti. Bez prestanka biti s tobom. Dirati te i maziti. Slušati kako pričaš o našoj budućnosti. Planirati ju s tobom. O, kako divno zvuči! Dovoljno mi je samo zamisliti koliko nas predivnih stvari očekuje da budem sretna. Maštam o našim jutrima. Da budem u tvom zagrljaju do svitanja, i još malo poslije toga. Da te ljubim dok spavaš..
Volim sve tvoje, miris tvoje kose. Volim je dodirivati usnama i osjećati na svom licu. Volim te gledati dok se smiješ i one tri male bore toliko volim. I mali krivi nosić i pjegice na njemu. Kad me stisneš jako u svoj zagrljaj, još jače volim. Volim kad ležim pored tebe. Dok slušam tvoje disanje osjećam da je tu moje mjesto. Savršeno pripadanje.

..volim te baš takvog kakav jesi..

tvoja Darky

19.05.2008. u 22:46 | 2 Komentara | Print | # | ^

(pre)savršena za njega..

Tražim te, sanjam te pijanim očima, u noćima, u tuđim licima,
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je naš?
Mičem usnama bez glasa dok pada zaborava plašt...
Ćutim jer znam da znaš. Uvek si znala i uvek znaš! Ti...
by Marchelo


Slušala sam sve savjete ovog svijeta. Pazila kad bi drugi pričali gdje su pogriješili u svojoj vezi ili pak što je ono što su dobro uradili. Naučila pokazivati osjećaje. Bila ranjiva i naivno iskrena prema njemu poput malog djeteta. Istovremeno jaka poput tvrđave. Slušala sam srce i nisam igrala igrice. Bila puna razumijevanja i opravdanja za njega. U svakom trenu spremna pomoći i razgovarati o svemu što ga muči. Stalno držala tu neku napetu sexy nit između nas. Uređivala se samo za njega. Češljala kosu baš onako kako on voli. Smišljala iznova kako ga iznenaditi. Oblačila one majice u kojima sam mu bila izluđujuće sexy. Davala mu slobode koliko je god želio i istovremeno mu pokazivala koliko ga želim kraj sebe. Družila se sa svim njegovim prijateljima. Čak i onima manje dragima. Pila kave s njegovom mamom i nadasve zavoljela tu ženu. Prihvatila njegove mane i primjećivala samo vrline. Uspjela u svemu tome ostati samo svoja, ona koju je zavolio prvog dana. Vidjela jedino njega u masi ljudi. Bila spremna na sve ustupke ovog svijeta. I još uvijek sam… Al' zašto onda imam osjećaj da sam negdje dobro zeznula stvar?

23.04.2008. u 20:55 | 4 Komentara | Print | # | ^

mama volim te

Bojala sam se. Tako sam se bojala sinoć. Šta ako se ne vrati. Šta ako nije obični virus. Še bi je bez veze zadržali u bolnici. Šta ako ostanem bez svoje mame. Zagrlila sam ga i ponavljala mu ta pitanja. I tresla se. poljubio me u sljepočnicu i rekao "Ma daj ne budi blesava. Mama će biti dobro. Vidjet ćeš." Grlio me dugo. U mislima. U stvarnosti je bio daleko. Nisam ga mogla zagliti. Bila sam sama. I ne znam da sam ikad osjetila toliku prazninu kako kad je tata došao u stan i rekao da je mama u bolnici.

Zovnula sam ga. Trebalo mi je da čujemo tako dragi glas. Bolje nego zovnuti njega, bilo bi zovnuti mamu ali nisam ju htijela rasplakati. Nisam joj htijela.. Htijela sam ju poštedjeti svojih sumnji. Njoj sad treba nada. Vjera.Ttreba joj čvrsta obitelj. Zato sam zovnula njega. On je moja tajna obitelj. U srcu ga osjećam kako obitelj. Slušao je sve što sam pričala. Tješio me. Rekao da sam budalasta. Dugo je pričao sa mnom. Osjećala sam se puno bolje. Jedva sam čekala jutro da ju vidim. Da se uvjerim da je dobro.

Moja mama je najjača osoba koju ja znam. Nikad nije bila bolesna. Jednostavno nije imala vremena za to. Uvijek je gurala sve probleme od sebe. I stalno se smijala. Često mi govori da sam ja ista ona. Za sve dobra osim za sebe. Moja mama. Ta žena, ta neustrašljiva žena je počela slabiti.Ttek sam sinoć shvatila da moja mama nije više tako mlada. Tako poletna. Iako i dalje prati modu moja mama je ušla u šesto desetljeće. Iako i dalje radi 12 sati dnevno moja mama stari. Lagano postaje nemoćna. A ja ne mogu ništa. Mogu samo biti tu kraj nje i moliti se da će sve biti dobro. Da opet pobjediti kao i sve do sada. Moja mama.

Sjedile smo u dnevnom boravku prije par dana i gledale televiziju. Pitala me gdje je on. Odgovorila sam joj. Pogledala me i pitala
"Jako ga voliš?" nasmijala sam se i potvrdila.
"Znam" rekla je
"Vidi se to. Dobar je on. Čini mi se da i on tebe jako voli" opet sam se morala nasmijati
"Čini se" rekla sam.

23.04.2008. u 00:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

...

pogledom me miluješ.. k'o da me dodiruješ.. i svaki put kao da je prvi.. ja stalno mislim nestat će.. iz čista mira prestat će.. al požuda ne prestaje.. ti si mi u krvi..


Tako je divno držati te za ruku. Kao da živim neki novi život od kad te znam. Sve je puno lakše. Znaš, izgledaš nestvarno dok stojiš tu pokraj mene. Kažeš ja sam tvoje sunce. Bedasto mi uvjeravaš da me voliš. A ja ti šatro ne vjerujem samo da bi me i dalje uvjeravo. Jer tako divno sjaje tvoje oči dok mi šapućeš koliko ti značim.

15.04.2008. u 20:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Proljeće nam se vratilo

Proljeće je a u meni nemir, od sreće bi zagrlio svemir..

by Luka Nižetić




Puna sam poleta. Dolazi proljeće. Budim se iz zimskog sna isto mali medo. Ne samo ja. Sve oko mene. Predivno.
U mom životu promjena mali milion. Sve bolje od boljeg. Kad krene onda ide. Raspored mi je prebukiran već tjednima, al uživam u tome. To sam ja.
Mislim da je sve krenulo na bolje onog trenutka kad sam si to naredila. Doslovce sam odlučila da ću uživati u svakom trenutku. Da ću u ljudima gledati samo dobre osobine. Da ću biti strpljivija i iz svega izvući samo ono pozitivno. Bit će da pozitivna energije privlači još pozitivne energije.
Dobila sam unapređenje. Smiješno mi zvuči al je tako. Sad sve Jovo na novo. Koliko se god bojala svega toga uživam u svakom trenu. Volim izazove. Što veći to je bolji osjećaj kad ga svladaš. Na aprilili sam na novom radnom mjestu (nadam se da nije aprilili) s novim ljudima, u novom ofisu i s potpuno novim opisom posla.
Idem na tečaj plesa, engleski, bečki, tango.. Iako će se sve opet na kraju svesti na mahanje guzom uz šank na neki loš narodnjak volim učiti nove stvari. Još da mi je naći negdje tečaj šivanja đe bi mi kraj bio?!
Valja sad malo izaći iz zagušljive teretane i krenut trčati, vozit bajk, bilo šta. Želja da usavršim rolanje me još nije napustila.
Stvarno sam se probudila iz zimskog sna. A proljeće je tek stiglo. Zamislite me samo tamo nekad u sredinom lipnja.. Miris mora...već ga osjetim.

19.03.2008. u 19:49 | 2 Komentara | Print | # | ^

Noćas sam sanjala

...Samoća je tužna i jako ružna,
ne idi ostani sa mnom,
iz mog stana se lijepo sanja
tamo te ne čeka niko tvoj, niko tvoj...


by Galija


Sanjala sam noćas da si sa mnom.. Da mi vijenac od tratinčica stavljaš u kosu. Mirisale su na tebe. Stvaran san.
Sanjala sam noćas da mi ljubiš vrat, dok se čuje lagani cvrkut ptica. Govorio si mi da sam tvoja. Divna laž.
Pjevao si mi noćas u snu. Onu našu zamalo zaboravljenu. O ljubavi skoro nestvarnoj, o cvijetu koji po tebi miriše, o očima punim nade.

Probudila sam se s bez vijenca u kosi, bez otiska tvojih usana na mom vratu, samo s gorkim okusom na usnama. Tužan dan.

16.01.2008. u 21:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

malo o meni.. malo više o meni..

U kući sam već treći dan. Naprosto šizim. Nisam nikako kućanski tip. Meni uvijek fali zraka, ljudi, gledanja izloga, šetnje.. Gripa me psihički dotuče svaki put.
I tako u pokušaju za bilo kakvim kontaktom s ljudima visim na netu. Provjeravam mail i ugledah jedan prilično simpatičan. Pa evo da ga podijelim s vama.


Izbriši moje i stavi svoje podatke. Pošalji svim tvojim prijateljima, ČAK I OSOBI KOJA TI JE OVO POSLALA. Cilj je saznati mnoge male stvari o tvojim prijateljima. Nemoj zaboraviti onog tko ti je ovo poslao!

01 - Koliko je sati: 16:04 (kao datum mog rođenja :)
02 - Ime i prezime: hm.. ne ovako javno...
03 - Rođendan:16.04.1983 (baš kao vrijeme maloprije)
04 - Horoskopski znak: Ovan (tvrdoglavi)
05 - Tetovaže: još ništa, al imam veliku želju za jednom malenom. Samo još nikako da skupim hrabrosti.
06 - Piercing: I don't like that.
07 - Jesi li zaljubljena: ahaa
08 - Sviđaš li se sam sebi iznutra: Jako. Ovnovi su inače takvi.
09 - Jesi li već voljela do granice plača: Jesam. I opet bi. Ups, pa opet jesam.
10 - Jesi li imala nesreću sa autom dosad: Jednom davno, jednu malu s tatom.
11 - Jesi li dosad što slomila: S obzirom da hodam glavom u oblacima za divno čudo ne.
12 - Pepsi ili coca-cola: Ni jedno ni drugo. Ne pijem gazirane sokove. U biti ne pijem sokove nikako.
13 - Pouzdaješ li se u tvoje prijatelje: U prijatelje da, u poznanike ne. Ovih drugih je puno više.
14 - Najdraža boja za donje rublje: Pojma nemam, prljavo roza možda.. Znam samo da crveno ne volim. Preofucano mi.
15 - Broj cipela: 36-37. Idealno za sniženja
17 - Najdraži tip glazbe: Možda onaj starinski domaći rock. Kaj ja znam. Meni je samo bitno da se đuska.
18 - Tuširanje ili kupka: Tuširanje.
19 - Što mrziš: Trenutno gripu. Inače ne volim podle, škrte i neiskrene ljude i ne volim kad kiša pada.
20 - Kako se vidiš u budućnosti: U sivom uskom kompletu s aktovkom u ruci, kako žurim doma da što više budem sa svojima.
21 - Tko od tvojih prijatelja živi najdalje: Svi moji prijatelji su oko mene. A poznanika ima svugdje u bijelom svijetu.
22 - Što bi promijenila u tvom životu: Ništa.
23 - Jesi sretna: Da. I kad nije sve kako treba nastojim nešto fino izvući iz svega.
24 - Najdraža uzrečica: Ne znam da ju imam.
25 - Najdraža knjiga: Uvijek zadnja pročitana.
26 - Čega se bojiš: Usamljenosti.
27 - Prva stvar na koju pomisliš kad se probudiš: Koja sam danas smjena?
28 - Najdraži film: Kad narastem bit ću Kengur, Veliko plavetnilo, Posljednja jesen... i još tona njih
29 - Da možeš biti netko drugi, tko bi bila: Voljela bih biti muško na par dana, da pišam stojećki i barim pičoke. :)))
30 - Što se nalazi na zidu u tvojoj sobi: Slike meni dragih ljudi.
31 - Što je ispod tvog kreveta: Ležaljke za plažu i stari ruksak.
32 - Gdje bi ti se voljela ići: uuu toga ima jako puno.. u globalu voljela bih putovati u krajeve u kojima je totalno drugačiji način života.
33 - Najdraži parfem: Mex
34 - Najdraži šport: Rukomet
35 - Sramežljiva ili društvena: Predruštvena :)
36 - Nadimci: svi mogući skraćeni oblici mog imena.
37 - More ili planine: More. Jedva čekam.
38 - Bojiš li se smrti: Ne. Ne razmišlja o njoj.
39 - Kada obično ideš u krevet: Jako kasno.


Znate kako je išlo s onim virusom istine, pet stvari o sebi koje drugi ne znaju... Pa ako želite slobodno se zarazite i ovim.

15.01.2008. u 15:53 | 2 Komentara | Print | # | ^

Hadersfild

Sve je počelo u subotu ujutro kad sam odmah nakon posla otrčala do Kosače da kupim karte blesavo vjerujući (ili možda pak nadajući se) ako ih ne kupim „čim prije to bolje“ da će se rasprodati do navečer. Sva sretna uletjela sam u Kosaču.

"Dvije karte molim vas"
„Za koji film?" pitao me momak u crvenoj jakni
"Nije bitno samo da je film" blesavo sam se nasmijala. Njemu nije bilo smiješno.

Izabrala sam Haderfild, Srpsku dramu vjerujući da će Srbi još jednom potvrditi da su maheri u surovom ismijavanju današnjice. Budući da na kartama nije pisao red i broj stolice bojala da neću stići na vrijeme da zauzmemo dobra mjesta. Zato sam se sa svojim čo'ekom dogovorila da dođe pola sata ranije kako bi stigli na vrijeme i zauzeli dobra mjesta. Ništa nisam htjela prepustiti slučaju. Vidjela sam da je on zakolutao očima (oduvijek je veći realista od mene) al se nisam dala smesti. Došli smo na vrijeme. Mislim, pola sata ranije. Skakutala sam od parkinga do Kosače, presretna. Ispred Kosače nigdje nikoga. Totalni sjeb. Aj kontam došli smo prerano. Garant je do toga. On me samo pogledao i pitao "Jel' ulazimo?"
"Naravno!"- rekla sam dok sam stiskala karte u rukama "pa film počinje za dvadeset minuta." Došli smo do vrata Velike Dvorane na kojima je stajao isti onaj lik koji mi je jutros prodao karte.
"Možemo li?"-pitala sam
"Može, samo mrak je unutra."
"Kako mrak, pa jel' ima filma, jel' došao itko"
"Došlo ih je četvero za sada. Valjda je još rano“-smješkao se lik u crvenoj jakni koji prodaje karte
Nisam mogla vjerovati. Iza mene su se odjednom stvorili neki klinci kikotajući se i dobacujući klincu iz svog društva "A majke ti gdje si nas doveo, ajmo negdje na piće..".
Pogledala sam u prodavača karata, nasmijala se i rekla "Nema veze ući ćemo". Zgrabila svog momka za ruku i uletjela unutra.
Totalni mrak. Tišina. Imala sam osjećaj da smo zalutali. Napipali smo mjesto i sjeli. Bar smo mogli birati. Ispred nas je sjedio još jedan par, dole u dnu dva frenada. To je tih četvero ljudi.
"Tuga" pomalo razočarano rekao je moj dragi
"Nema veze, mi ćemo gledati film. Bit će super“

I bilo je. Došlo je još ljudi. Valjda ohrabreni paljenjem svijetla. Skupilo nas se neki osamdesetak iluzionista, sanjara.. Čega li već. O filmu vam neću pričati. Samo ću reći da Srbi ni ovaj put nisu razočarali. Čak šta više.



Nije strašno šta je vreme učinilo od generacije, već kako svaka generacija izgleda kada njeni predstavnici dođu u tridesete godine: kao da su zalutali u život, suočeni s posledicama vlastitih pogrešnih odluka, odlaganja... Verovatno jedan od najboljih komada napisanih na srpskom poslednje decenije.
Miloš Krečković


Sve samo ovo napisala samo da bi zahvalila Slavenu Knezoviću organizatoru revije, svima onima čija je ovo bila ideja, momku u crvenoj jakni koji je prodavao karte i stajao na vratima, klicima koji su ipak ušli i očito se dobro proveli, ljudima koji vjeruju u film, curi koja je sjedila iza mene i cijelo se vrijeme smijala, svima ostalima koji su došli.. jer su usrećili jedno malo biće, jer sam jednu večer iskočila iz monotonije obilaženja birceva, jer sam jedno jutro na kavi pričala o filmu, jer sam s frendicama gledala program i dogovarale se koji film da odemo pogledati, i jer nisu izgubili vjeru da ovaj grad još ima dušu..


02.12.2007. u 17:06 | 2 Komentara | Print | # | ^

volim, volim, volim te

Da ti rečem da te volim..Samo to!
Jače nego ikad ranije.. Sutra će biti još jače, dan iza još jače..

Ti me voliš čak iako me poznaješ (jer spomenu mi jedna osoba pjesmu "Svi me vole dok me ne upoznaju").

Znaš kolike podočnjake imam kad sam umorna i kako grozno izgleda moja kosa bez balzama.
Znaš kakva sam kad me glava boli i kad sam nervozna, da me fataju fobije od malih prostora, da se derem kad pričam i uopće se ne obazirem na to da svoju privatnost čuvam samo za sebe.
Znaš čak i koliko sam tvrdoglava i naporna da ostvarim nešto isti sekund kad mi padne na pamet.

Znaš me tako dobro. Poznaješ svaki dio mene. Onda moraš znati i koliko te volim.

Al eto ipak to volim da ti sama pripomenem.

31.10.2007. u 01:06 | 5 Komentara | Print | # | ^

M.P.


Dao sam ti jednu dobru godinu života, najbolju možda..

Veliki vračevi medicine rascjepe grudi kao naranču i spuste novo srce u njih, pažljivo, rastvorenih šaka kao da vraćaju vrapčića u gnjezdo, razdvoje skalpelom; svjetlo od tame u mutnom jezgru zjenice; bajaju, pokrenu nepokretno, čudotvore nad ljudima; pa opet....Ni oni nemogu da mi vrate moju otrgnutu devetnaestu godinu.

Nikad više.

Ali, proklet da sam, ja sam barem imao dvadesetu i dvadesetprvu, i još neke dvadesete i tridesete, za razliku od dječaka na čije crno uokvirene fotografije svakog dana nailazim na posljednjim stranicama štampe. Oni ostadoše u devetnaestoj, zaljubljeni, zaigrani, zbunjeni, ne dospjevši da svoje olovne vojnike odvoje od olovnih zrna, podmetnutih im u džepove tako bezbožnički.

Ne brate Kaine, ne zovi me u polje; ne mami me da zalud prošetamo minskim poljem moj grešni sivomaslinasti brate. Poturi nekog drugug dobrovoljca na branike svoje neprilagođenosti i nesposobnosti, okači neku drugu metu na svoje kartonske bedeme.
Nema mojih u ovom ratu naših. Znam ne može to tek tako...čičak izdaje, kači se ove jeseni na sve strane, i meni će ga već neki mangup priljepiti na leđa, onako u prolazu, sve tapšući me po ramenu prijateljski.
Razmišljao sam o tome koga izdati kad mi ostane da biram između nas dvoje: žalim, ali prestar sam da bih izdao sebe još jednom.

Djordje Balašević


Sve rečeno.. i više ne od toga.. Mislim na tebe. Svake godine u ovo vrijeme jače te osjećam.. Kažu da takvi kao ti ne umiru, da žive vječno u mislima, u srcima, u molitvama. I dalje te nosim u duši.

M.P.

06.10.2007. u 15:29 | 2 Komentara | Print | # | ^

....

Da sam svemoguć... poželio bi da neke stvari nisu prolazne, kao prijateljstvo recimo, ljubav, ili rok trajanja ribljih konzervi...
by Johnny



Pitali su me koliko ga volim i odgovor bi uvijek bio najviše na svijetu. I stvarno ga jesam toliko voljela. Nije bilo te stvari koju ne bi učinila za njega, nije bilo te osobe koju ne bi izradila radi njega.. i nekako mi se danas čini da je i on osjećao isto. Ali tada.. Često sam sumnjala, zapitkivala ga jel me stvarno voli i jesam li mu ja zaista najvažnija. Danas pretpostavljam da ni i ja nisam mogla vjerovati u toliko sreću. I vjerojatno mu se ta moja nesigurnost i nije toliko svidjela. Upoznao me je kao jaku, sigurnu i čak pomalo arogantnu. Gledala sam ljude direktno u oči i nikad nisam ni posumnjala u ono što činim. Vjerovala sam da sve što radim radim ispravno. Čak i kad sam činila pogreške. Takva sam mu se svidjela. Ovo što sam postala.. ovo što sam postala nisam ja. I on je kriv za to.“ pričala mi je- „Izgleda da mu se ovakva ja ne sviđam“
Šutjela sam. Nisam poznavala ni nju ni njega. Nju sam upoznala prije dva sata i očito je imala potrebu da bilo kome ispriča svoj jad.
„Ali kako znaš da mu se ne sviđaš. Možda si opet samo previše kritična. Možda je potrebno da imaš samo malo više vjere u sebe. Ako ništa glumi za početak da znaš da te voli.. da mu vjeruješ, i da osjetiš…
„Ostavio me“ presjekla je moj pokušaj da ju ohrabrim.
Bilo mi je neugodno. Jako. Što išta rekoh pomislila sam u sebi. Besmisleno mi je bilo da je zagrlim, mislim na kraju krajeva i ne poznajem mu toliko dobro. Ona je tek prijateljica moje poznanice i spletom sretnih ili ne okolnosti samo se upoznale, sjele na kavu i počele pričati.
„Nemoj da ti bude neugodno“ rekla je „Zaslužila sam. One je volio onu mene koju je upoznao prije par godina. On je ostao meni vjeran. Ali nažalost ja nisam ostala vjerna sama sebi. Ja sam ta koja se iznevjerila i koja.. ma da si me bar prije upoznala. Vidjela bi razliku. Jako sam se promijenila, ali ponekad mislim da je tako moralo biti. Mislim nisu sve promjene loše, niti su sve moje promjene bile loše.. al su jednostavno bile drugačije. Značajno drugačije od onog što sam bila u početku. Danas kad se osvrnem vidim to.“
Opet sam šutjela. Više ne iz straha da ću nešto pogrešno reći, nego.. jednostavno me bacila u razmišljanje. Ona to nije znala. Vjerojatno je mislila da mi je neugodno i odlučila promijeniti temu.
Ostatak dana proveli smo u puno veselijem tonu. Nismo više spominjali nju, ni njega.. pričali smo o poslu, smijali se šefovima, o zajedničkoj prijateljici..

Vraćajući se kući razmišljala sam o onome o čemu je pričala. On je nju volio onakvu kakvu ju je upoznao prije par godina. Novu nju nije volio, nije mu se sviđala.. ali svi se mi mijenjamo. To je tako normalno. Kako je onda moguće da dvoje ljudi koji zajedno idu kroz život, koji prolaze kroz iste dileme i probleme, koji imaju iste radosti.. kako je moguće da se takvi dvoje ljudi promjeni u dva različita pravca. Kako onda znati da je uzimam uzimam i da nije uzimam pod uvjetom da.. kako znati koliki je rok ljubavi.. kako živjeti a da nisi sigurna ni u ono za što si spreman dati život..

22.07.2007. u 08:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

o svemu po malo

kad se samo sjetim kako sam nekada bila aktivna na ovom blogu i kako sam s nestrpljenjem čekala svaki vaš komentar ili novi post.. i nije da me i sada ne vesele, al nakon što osam sati buljim u komp na poslu, kad dođem kući samo mi je u glavi kako ću leći na leđa i buljiti u plafon.

i tako dok jedni muku muče da nađu posao, moj posao je pronašao mene i prije nego sam očekivala. sredinom petkog mjeseca sam završila s projketom Career Days. nakon toga u planu sam imala uživati i odmarati se bar mjesec dana prije nego i pomislim tražiti posao. al neće da bude kako planiraš pa makar. zovu iz jedne informatiče tvrtke koja je nakon što sam čula šta bi radila i za koje pare odma otpala. a nije uopće riječ o tome da sam pucala nešto aman visoko. prošlo to i kontam evo sad bi mogla i na more kad zovu me neki drugi ljudovi na razgovor za posao. e taj posao stvarno nisam mogla odbiti. mislim pa tko danas banku odbija. nije da sam razmažena i da se žalim al da sam bar 15ak dana da malo dođem sebi.

evo već mjesec i pol dana radim. moj ogranizam se konačno navikao na buđenje ranom zorom svako jutro. i tek sada stvari dolaze na svoje. kad se samo sjetim kako u samom početku nisam imala vreman ni za što. i koliko sam bila opterećena hoću li sve dobro uraditi, šta ako negdje fulam, ako zajebem.. čak sam i noćne more imala. užas. smijeh

jedino što mi je žao što ću radeći ovo što sada radim iz dubine duše zamrziti ljudsku rasu. u pojedinim trenucima ne mogu sebi doći da i ja pripadam toj rasi koja samo čeka kako da te zajebe, prevari, ocrni, ako treba i slaže.. a opet nema mi veće satisfakcije nego kad takvim dvoličnim lažcima donesem dokaze da nisu u pravu.. kad vidim kako im crvenilo udari u glavu i kad se počnu izvinjavati.. mama mia

i tada kontam dobro je dok još imaju obraz koji im se može zacrveniti...

živili!

17.07.2007. u 11:16 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (1)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (3)
Siječanj 2006 (3)
Prosinac 2005 (7)
Studeni 2005 (2)
Listopad 2005 (4)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (5)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (4)
Svibanj 2005 (4)
Travanj 2005 (3)
Ožujak 2005 (7)
Veljača 2005 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Godinama, sam se borila protiv svoga srca jer sam se plašila tuge, patnje, napuštenosti.. Ali ipak sam oduvijek znala da je istinska ljubav iznad svega i da je bolje umrijeti nego se odreći ljubavi. Čak i onda kada podrazumjeva razdvojenost, samoću, tugu ljubav je vrijedna svakog groša kojim je plaćena.




Linkovi

blog.hr
bljesak.info
forum na kojem visim

javite na se:

samo_par_slova@yahoo.com



blogeri

od tone mojih blogera samo ih je još par živih.. čak sam pomalo tužna radi ovoga..

makedo
Širin
macko
Anđeo dobrog naboja




izdvojeno...

*****
...Jer prije tebe, sve su moje molitve
bile želje, a sad su zahvale
i ja se borim, samo neka potraje
ova radost što se smije u meni
od kad za te živim
ja sam bolja nego prije..
Vanna

*****
Voli me kao da sam ti prva,
ljubi kao da sam posljednja.
dark angel

*****
...Lud sam za tobom,
ali ovo jeste vreme ludih,
i ja cu za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah...
Đorđe Balašević

*****
...Ti koja umiješ s njegova čela čitati,
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke,
kolebanja s njegova lica,
kao što proljetni vjetar otklanja,
sjene oblaka koje plove nad brijegom...
Vesna Parun

*****
...Sanjao sam nocas da te nemam,
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho, tiho,
Neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc...

Ruzan san.
Bijelo dugme

*****
...Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otici tiho kao sjena...
Charles Aznavour

*****
...Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova...
Aleksa Šantić



*****
...Bila je neka lagana stvar,
nestvarna.
Osvajala si usnama, zanosno,
kao kad dijete prohoda,
kao kad vojska maršira,
kao kad ljubav ubija,
u pjesmama...
Galija

*****
Sad nemoj ništa da mi govoriš
Prepoznat ću što god da pomisliš
Večeras samo nemoj da me ne voliš...
Bajaga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se