Come to the dark side, we have Draco...

“Koji kurac ti radiš tu??” izašla sam iz bazena i uzela štapić.
“Zaključili smo da si ti idealna za ispitivanje.” nasmijao se i krenuo prema meni.
“Napravi još jedan korak i plakat ćeš ko mala beba.” zaprijetila sam mu i podigla štapić.
“Ti stvarno misliš da si sposobna za to?” čula sam glas iza svojih leđa.
Pa u Sobi Potrebe sam! Kak su uspjeli ući??
Okrenula sam se i vidjela Grangericu i Weasleya.
“Mutnjakuša!” pogledala sam ju s gađenjem i zamahnula štapićem.
Crucio!
Grangerica je vrisnula i pala u bazen. Weasley je odmah skočio za njom, a ja sam se okrenula prema Potteru.
“Expe…” počeo, ali ja sam bila brža.
“Crucio!” Potter je pao na pod i počeo cmizdriti kao malo dijete.
“Rekla sam ti.” počela sam se smijati. Osjetila sam nevjerojatnu bol i vrisnula sam. Pokušala sam ustati, ali bol se ponovila. Uspijela sam se okrenuti i vidjeti kako su se Grangerica i Weasley izvukli iz bazena i u isto vrijeme su uperili štapiće prema meni.
“Crucio!” oboje su viknuli, a mene je preplavila bol. Pala sam u nesvijest.

Probudila sam se u prostoriji koju nisam mogla prepoznati. Glava mi je pucala i krvarila sam. Pretpostavljala sam da je netko upotrijepio Sectumsempru na meni. Pokušala sam se sabrati. Nakon par minuta uspijela sam se uspraviti. Primjetila sam da mi je Tamni znamen razrezan. U prostoriji je bilo mračno, a ja nisam znala gdje mi je štapić. Počela sam puzati i tapkati u mraku.
“Ne.” čula sam iz kuta prostorije. Glas mi je bio poznat, ali nisam ga mogla prepoznati.
“Kaj ne?” pitala sam iznervirano.
“Nećeš naći štapić.” dobila sam odgovor.
“Kaj se događa? Gdje sam?” sjela sam i naslonila se na zid.
“Odlučili smo uzeti nekog od učenika na ispitivanje.” hladnokrvno mi je odgovoreno.
“Zašto ja?” bila sam zbunjena.
“Zato.” čula sam smijeh više ljudi.
“Lumos.” čula sam i vidjela Mad-eyea.
“Sad ćemo te ispitati. Crucio!” čarolija me pogodila i svaki dijelić tijela me počeo boljeti.
“Gdje se skriva Voldemort?” pitao me Mad-eye prijetećim glasom.
Nisam željela odgovoriti. Znala sam gdje je Voldemort, mislim, ipak je živio kod mojeg najboljeg prijatelja.
“Ne znam.” slagala sam. Val boli je opet prošao mojim tijelom.
“Ne laži.” čula sam nepoznati glas.
“Ne lažem.” jedva sam rekla. Više nisam imala snage. Još jedna kletva je bila bačena na mene. Više nisam imala snage pomaknuti se. Zadnje što sam vidjela prije nego sam pala u nesvijest je bila eksplozija.

Probudila sam se u svojoj sobi. Na stolici pored moje kreveta je spavao moj stari. Sunce je izlazilo, a sve je bilo prekriveno snijegom.
“Tata.” tiho sam rekla. Nije se probudio. Zatvorila sam oči. Niti pet minuta kasnije čula sam otvaranje vrata. Polako sam otvorila oči vidjela Bellu.
“Bella!” nasmijala sam se.
“Ej mala, kak si?” pitala me i protresla mog starog. “Martin!”
“Ha?” zbunjeno ju je pitao. Kimnula je prema meni. Stari se počeo smijati i zagrlio me.
“Simbellmyne! Napokon!” sretno je rekao. Nisam stigla ništa reći jer su u sobu uletjeli Draco, Zabini i Ozzy, a za njima Anduril, Ash, Michelle, Ramona i Pansy.
“Si ti normalna?? Znaš kolko smo se brinuli???” derao se Draco dok me grlio.
“Znam da ti ne možeš bez mene.” rekla sam i počela se smijati.
“Van! Samo troje može ostati tu. Simbellmyne je još slaba.” ozbiljno je rekla Bella.
“Ja ostajem!” rekli su svi u isto vrijeme. Moj stari se nasmijao, još jednom me zagrlio i izašao iz sobe.
“Ja sam joj kao brat i ja ostajem.” odlučno je rekao Draco i sjeo na krevet.
“Ja sam joj najbolja frendica!” Anduril je sjela na stolicu pored kreveta.
“I ja ostajem.” Ozzy je legao pored mene.
“Vi ostali van.” Bella je pokazala prema vratima.
“Doći ćemo kasnije.” viknula je Ash kad su izašli iz sobe.

Ozzy me poljubio, a Draco je počeo kolutati očima.
“Obavite to kad mene nema.” rekao je, dok se Anduril cerekala. Ozzy se odmaknuo od mene gunđajući.
“Ljudi, kak to da ste tu? Nebi vi trebali biti u školi?” pitala sam ih. Pogledali su se međusobno, a Anduril mi je odgovorila:
“Već su počeli praznici.” ozbiljno je rekla.
“Kaj????”
“Bila si u komi 7 tjedana.”
“7 tjedana?? Ne, neću o tome. Kaj se događalo u školi?” promijenila sam temu. Razgovarali smo o školi i o svemu. Nakon 20-ak minuta Anduril i Draco su otišli, a ja sam se naslonila na Ozzyja i zaspala.

Nekoliko dana sam ležala u krevetu dok su oko mene skakali skoro svi do kojih mi je stalo. Ostala su tri dana do Božića kad sam ja napokon skupila snagu.

Sišla sam u dnevnu sobu i vidjela malo veće društvance. Od starijih tu su bili moj stari, Bella, Cissy i Lucius, Zabinijeva stara, Snape, Pansyni i Ozzyjevi starci i naravno Gospodar Tame, a od mlađih prije spomenuta ekipa.
“Simbellmyne! Drago mi što si se oporavila.” Cissy je došla do mene i zagrlila me.
“Hvala.”
Nisam se zaustavljala u dnevnoj sobi nego sam produžila do kuhinje. Za mnom su došle Anduril i Ash.
“Napokon si digla svoje dupe iz kreveta!” Ash me zagrlila.
“Da, samo mi je žao mog znamena.” pomaknula sam rukav i pokazala im svoj znamen. Nije bio prepoznatljiv. Ožiljci su na tom dijelu bili tolko duboki da se nije vidio.
“Bez brige. Bella će to srediti.” tješila me Anduril.
“Nadam se.” zabrinuto sam rekla. Ash se nasmijala, rekla mi da se ne brinem i izašla.
“An, znaju ljudi u školi kaj se dogodilo?”
“Koji ljudi?” zbunjeno me pitala Anduril.
“Pa, ljudi. Dora, Aya i to.” iznervirano sam joj odgovorila.
“Misliš Max?” počela se smijati.
“On nije u školi.”
“Znaju. Joj, da, sorry.” počela se ispričavati.
“Ha?” bila sam totalno zbunjena.
“Dobila si par pisma.” napravila je par koraka prema vratima.
“MOLIM???” zaderala sam se. Aduril je izjurila iz kuhinje, a ja za njom. Lovila sam ju po cijeloj kući. Tek nakon 10-ak minuta sam se sjetila da sam vještica.
“Levicorpus.” Anduril je nastavila trčati u zraku.
“Spusti me!” pokušala je to reći ozbiljno, ali nije joj uspjelo. Polako sam ju spustila.
“Gdje su pisma?”
“Evo, idemo po njih, ok?” smirivala me. Otišle smo do jedne od gostinjskih soba. Kad sam otvorila vrata vidjela sam hrpu pisma na krevetu.
“Tuko!” nasmijala sam se i otišla do kreveta. Primjetila sam da ima 30-ak pisma. Najviše od Aye i Dore, zatim Emminih nekoliko, a od Lane, Maxa i Alexisa sam dobila po jedno. Dora i Aya su mi često pisale, većinom o događajima u školi i o tračevima u vezi mog naglog nestanka. Emma mi je pisala o događajima u Slytherinima. Naravno sve su mi zaželjele brz oporavak. Lanino pismo je bilo simpatično. Kratko i veselo. Zaželjela mi je brz oporavak i rekla da se spremim za veliki party dobrodošlice kad se vratim. Maxovo pismo je čudno, izgledalo je kao da je jako zabrinut, a Alexisovo se sastojalo od jedne rečenice: “Želim ti brz oporavak.”

Kad sam pročitala sva pisma, vratila sam se ostalima. Večera je bila spremna, a ja sam se veselila Cissyinom kuhanju. Sjela sam između Draca i Anduril i zapričala se.
“Khm, samo bi želio prije nego počnemo jesti, reći: Simbellmyne drago nam je da si dobro.” Gospodar Tame održao je svoj maleni govor, a mi smo počeli jesti. Ta večer je bila jedna od najzabavnijih.

Navečer, prije nego sam legla u krevet, poslala sam Dori, Ayi i Emmi pismo. Zahvalila sam se na pismima i željama za brz oporavak, a Dori sam napisala da javi Lani, Alexisu i Maxu da sam dobro.

“Hoću ostati s tobom.” tiho sam mu rekla.
“Ali?” upitno me pogledao.
“Ali se hoću zabavljati s Ozzyjem.”
“Pa, to sam i mislil. Ne mogu reći da mi ne smeta, ali predobro te znam da bi se ljutio.” nasmijao se. Bila sam sretna zbog toga.
“Znaš da te volim?” ozbiljno sam ga pitala.
“Znam. I ja tebe volim. Na neki uvrnuti način.” počeo je ozbiljno, a zatim prasnuo u smijeh.
“Jako duhovito.” odgovorila sam mu i počela se smijati. Ostatak večeri se nismo odvajali. Cijela dvorana nas je promatrala jer ipak su svi mislili da sam odabrala Ozzyja.

Maxova reakcija je bila puno bolja nego ona koju sam očekivala. Pomirio se s mojom odlukom. Zapravo očekivao ju je. Znao je da ću odabrati njega, ali se i dalje zabavljati s Ozzyjem. Sve je ispalo baš onako kako sam željela. Imala sam dva najzgodnija frajera koji su ikad kročili ovom školom.

Zapravo, znam da je Lucius bio jaaako zgodan kad je bio mlad tak da vjerujem da je on jedan od najzgodnijih. A nije ni Draco loš. Samo moram paziti da me njegova draga ne čuje.

pomislila sam i prasnula u smijeh. Max me pogledao kao da sam luda, a zatim se smijao sa mnom. Plesali smo cijelu noć, više nije bilo nikoga u dvorani osim nas. Čak su se Dora i Seamus razdvojili. Ja nisam htjela da se Max ode iz Hogwartsa. Ovo s Ozzyjem nas je na neki čudan način zbližilo. Već je bilo 5 ujutro kad nas je Snape poslao u spavaonice.

“Pozvala bi te da ideš k meni, ali znaš da baš i nisi omiljen u mojem domu.” šapnula sam mu, još jednom ga poljubila i krenula prema spavaonici. Jedva sam došla do društvene. Bila sam užasno umorna. Ušla sam i samo legla na kauč. Jednostavno se nisam bila u stanju odvući do kreveta.

Probudila sam se i vidjela Ozzyja. Sjedio je na drugom kauču i gledao u mene.

“Ti nisi normalan! Skoro mi je srce stalo. Plašiš me.” rastegnula sam se i ustala. Pogledala sam kroz prozor i vidjela tamnosive oblake. Kiša samo što nije počela a mi smo danas imali utakmicu. Nismo skoro ništa trenirali dva mjeseca.

“Kolko je sati?” pitala sam Ozzyja i krenula prema prozoru.
“6. Nisi baš dugo spavala.”
“Kak ti znaš kolko sam spavala?” okrenula sam se prema njemu.
“Pa sjedim tu od kad si se vratila.” ustao je i otišao prema ženskoj spavaonici.
“Zašto?” pogledala sam prema njemu, ali više ga nije bilo. Zijevnula sam i bacila se na kauč. Morala bi barem malo letjeti prije utakmice. Opet sam ustala. Duboko udahnula i krenula prema spavaonici. Baš u trenutku kad sam htjela ući Ozzy je otvorio vrata.

“Evo!” dao mi je metlobojsku opremu i moj obožavani Firebolt.
“Hvala.” šokirano sam rekla i počela skidati odjeću. Da, pred Ozzyjem. On me zainteresirano gledao i baš kad sam htjela navući pelerinu u društvenu su ušli Draco i Zabini.

“Ti nisi normalna.” rekao je Draco ne gledajući me, a Zabini me prvo odmjerio a onda skrenuo pogled. Ozzy se čak nije ni trudio prikriti to da napasno bulji.
“Poznaš me cijeli život i tek si sad došao do tog zaključka?” nasmijala sam se i obukla pelerinu.
“Mogli bi se i mi spremiti.” rekao je Zabini i krenuo prema spavaonici, a Draco je krenuo za njim. Ja sam obula marte i malo ulaštila metlu. Za to vrijeme Ozzy je nestao i pojavio se s pomponima.

“Go Slytherin, go Slytherin!” počeo je skakati po društvenoj, a ja sam prasnula u smijeh. Kad su se Draco i Zabini vratili i doveli ostatak ekipe pomponi su nestali.
“Let’s go!” skočila sam na noge i izmarširala iz društvene.

Utakmica je počela u 11, što znači da sam 3 sata i 36 minuta vježbala. Imala sam osjećaj da su mi se vratili moji refleksi. Igrali smo protiv Hufflepuffa, a to je značilo da ćemo pobijediti. Utakmica je počela usrano. Nisam mogla obraniti niti jedan gol. Sva sreća da je Zabini zabijao u jednakoj mjeri. Nakon par minuta igre počela je padati kiša, a ja sam bila sve lošije volje. Onda sam vidjela Doru, Maxa i Alexisa u Slytherinskim šalovima (bila sam šokirana) i s njima onu curu koju sam htjela upoznati. Slegnula sam ramenima i vratila se branjenju. Odmah mi je išlo bolje. Obranila sam devet puta za redom, a nakon toga je Draco ulovio zvrčku.

Nakon utakmice ekipa se povukla u društvenu slaviti, a ja sam pričekala Doru, Maxa i Alexisa.
“Ej! Kaj ti je bilo danas?? Pa na početku si grozno branila!” Dora me odmah napala.
“Bez brige. Kad budemo igrali protiv Gryffindora neću dozvoliti niti jedan gol.” nasmijala sam se, cura koja je bila s njima se malo namrštila.
“Ma, dobro si branila.” Max me pohvalio i poljubio. Nasmijala sam se i zagrlila ga. Pogledala sam prema curi koja je bila s njima i ona mi je pružila ruku.
“Ja sam Lana.” veselo je rekla.
“Ja sam Simbellymne.” rukovalo smo se kao da imamo 50 godina.
“Kakvo je to formalno upoznavanje??? Zagrlite se!!” Dora se derala na nas. Nasmijale smo se i zagrlile pod Dorinom prisilom.
“Ljudi ostala bi s vama, ali će me moji razapeti. Vidimo se!” pozdravila sam ih i odjurila u društvenu.

“Pa dobro gdje si ti do sad??” svi su se zaderali kad sam ušla.
“Evo, tu sam.” smirivala sam ih.
“E moramo te upoznati s nekim.” rekla mi je Emma.
“Da?” zainteresirano sam ju pitala.
“Aha. Ovo je Ramona.” dovukla je jednu curu. Činila mi se ok. Malo smo razgovarale, a onda sam ja krenula do Draca. Na pola puta do mene je dotrčala Anduril i zagrlila me.

“Imam jednu vijest.” uzbuđeno je rekla.
“Koju?” malo sam bila odsutna pa mi nije odmah palo na pamet koja bi vijest to mogla biti.
“Opet sam Slytherin.” tiho je rekla.
“Opet si Slytherin?” pitala sam ju u nevjerici.
“Aha.” kimnula je.
“Weeeeeeeeeeeeeee!!!!!!” počela sam skakati po društvenoj ko luđakinja. Grlila sam sve koje sam mogla. Čak sam zagrlila i Crabbea. Bila sam nevjerojatno sretna. Proživljavala sam jednu od najsretnijih večeri u mom životu.

Nakon par sati ludovanja, dovukli su instrumente u sredinu društvene. Vidjela sam svoje bubnjeve, ali prvi put u životu nisam krenula svirati nego sam ostala na mjestu. Svi koji me poznaju pogledali su me s čudenjem. Čak je i Ozzy čekao da zasviram. Slegnula sam ramenima i odšetala do bubnjeva. Zabini je već držao mikrofon, a i ostatak ekipe je bio spreman.

“Ova pjesma je za sve Slytherine, ali posebno za našu metlobojsku ekipu.” pogledao je prema Dracu i ostatku ekipe, a onda se okrenuo prema meni i kimnuo. Znala sam što trebam svirati. Počeli smo svirati a Zabini je zapjevao.

I've paid my dues -
Time after time -
I've done my sentence
But committed no crime -
And bad mistakes
I've made a few
I've had my share of sand kicked in my face -
But I've come through

We are the champions - my friends
And we'll keep on fighting - till the end -
We are the champions -
We are the champions
No time for losers
'Cause we are the champions - of the world -

I've taken my bows
And my curtain calls -
You brought me fame and fortuen and everything that goes with it
-
I thank you all -

But it's been no bed of roses
No pleasure cruise -
I consider it a challenge before the whole human race -
And I ain't gonna lose -

We are the champions - my friends
And we'll keep on fighting - till the end -
We are the champions -
We are the champions
No time for losers
'Cause we are the champions - of the world –


Uživala sam svirajući, ali nakon pjesme sam prepustila mjesto Ozzyju. Vidjela sam da se Ozzy i Zabini nešto dogovaraju, a onda je Zabini pozvao Pansy, Anduril, Ramonu, Draca i još jednog tipa s 5. godine i počeli su svirati. Moju najdražu pjesmu.

Death is not the end

Svatko je otpjevao svoj dio. Prvo su pjevali Zabini (naravno on je pjevao Caveov dio) i Pansy. Onda onaj tip s 5. godine i Ramona, pa Anduril i Draco. Meni najdraži dio, onaj koji u originalu pjeva Blixa Bargeld, otpjevo je Ozzy, i otpjevao ga je savršeno. Imala sam osjećaj kao da Blixa pjeva.

“Ovo je bila pjesma za jednu i neponovljivu Simbellmyne. Samo da sljedeći put od početka dobro brani.” rekao je Zabini i svi su se nasmijali i zapljeskali mi. Ostatak večeri su svirali sve moguće, a ja sam odsvirala samo još jednu pjesmu. “Boys on the dock” od Dropkick Murphysa. U jednom trenutku sam neprimjetno otišla iz društvene i polako sam krenula prema Sobi potrebe. Trebala sam malo mira. Ušla sam u sobu koja je za ovu priliku bila dvorana s bazenom. Pored bazena bio je kupaći kostim i ručnik. Presvukla sam se i skočila u bazen. Voda je bila hladna i ja sam uživala. U jednom trenutku vidjela sam otvaranje vrata i u sobu je ušao Potter.