"
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pjesme,misli,razmišljanja....
Putopisi bez putovanja..
Razmišljanje bez tijela
Čitanje bez pameti.
Pozdravljam tebe čitaoče i želim ti svako dobro.
Ostani,ako želiš...
Ak ne idi i svako ti dobro.
Samo nemoj previše čitati ove postove
Jer oni su plod jednog uma koji
drugačije vidi stvari,nekada na krivi način,nekada na pravi.
Zato pročitaj i idi dalje =)
_Odabrani_
NightAngel
Bloddy Angel
Endless cry
One love
My dreams
Promatram,razmišljam
Gothic Puppet
____
__Na blogu bješe__
Noć
Tišina
Vjetar lagani kroz lišće prolazi
Mjesec
BLJESAK
sudar dviju mačeva
sudar dviju strana
borba besmrtnika
za pravo nad svijetom
za pravo nad životom
koji vječno traje
jedan mora uspjeti
a svaki želi dokazati da taj je
instinkt za preživljavanje
sada bitan je
brzina i okretnost
jer nakon toga vječnost počinje
sudar dviju era
sudar dviju strana
gurnuti treba granice
gurnuti treba snage
pobjediti strahove
jer samo će uporan slavu odnijeti
tek tada može život započeti
Gledajući u to mjesto koje sam prije zvao domom
Rajem to nazivam danas
ono što sam jučer zvao stvarnosti
između neba i zemlje
lebdio sam, izgubljen u mislima
u osjećajima, u nadanjima
krenio jesam, putem bez povratka
i danas kada na to sve gledam
dođe mi kao da sam bio u raju
živim danas
sada kada osjećam težinu svijeta na ramenu
dođe mi nekada žao
nekada teško
ali tako mora biti
djetinjstvo mora jednom završiti
dijete kojeg nema više
koje je otišlo na put bez povratka
za srce koje sam jednom imao
srce koje je lupalo ritmom padajućeg snijega
za dijete, za život, za srce koje sam jednom imao
ali vjerujem da mogu biti ono što sam uvjek želio
za srcem koje nisam nikada imao
za djetinjstvom koje je zauvjek prošlo
vrijeme ne liječi rane
vrijeme će ubiti
ali sada otvaram nove strane
nove poglede
jer postajem ono što sam oduvjek želio biti
JA.
Nema pjesme, ovaj put razmišljanje :)
Kroz zadnje događaje koji su me zatekli, potaknuli su opet lavinu razmišljanja i premišljanja u stilu ZAŠTO BAŠ MENI?
Ili da opišem, dogodila se prevara od osobe za koju bi se zadnju nadao da bi tako šta napravila....ali očito je.
Istina da sam automatski prokleo cijeli ženski rod (tih prvih tjedan dana), ali nakon par tjedana sljedećih mi je došlo iz guzice u glavu.
Istina da ja jesam mlad, da je ONA još mlađa od mene i da se 'traži'.Što nije ništa loše, jer sam se i ja tražio u njenim godinama.
Ali, ako se tražimo kroz često izmjenjivanje dečkiju/cura, to je malo dvosjekli mač.
Jer ako imamo vezu, te nakon izlaska iz te veze se bacimo u 'šaranje naveliko' postižemo momentalnu satisfakciju, ali i još nešto što sam tek sada sa svoji 2X godine shvatio.
Ako imamo u istom trenutku puno partnera, ili samo ako ih često mijenjamo mi smo zapravo SAMI, jer nakraju dana nemamo se vratiti nikome osim samima sebi...
Jer to možda sa 18,19 godina je super interesantno i fora, ali kasnije se shvati da je to malo, khm 'jadno'.
Al kako svi kažu:živi dok si mlad.
To je život?
Smo time dodali ŽIVOT svojoj MLADOSTI?
Ili se samo zavaravamo da smo nešto postigli i tako sami sebe uvjerili da smo još uvjek poželjni i da nas netko želi.
Ali nije li to prikriveno nisko samopoštovanje i nekakva tajna želja da se drugima svidimo?
Jer ONA sada naveliko mijenja dečke i meni je žao čuti kako postaje 'Ona koja svima da'...
No da se vratim onome šta sam htio reći.
Iskustvo je dobro, ali KAKVO iskustvo?
Mislim tu sada se miješaju etika i hedonizam koji su uvjek bili u sukobu, jer 'ako šaraš onda si faca' ili '(za cure)ako budeš sa puno dečkiju onda ih shvatiš'.
Možda da, mislim nisam ni ja svet, i ja sam šarao naaaveliko ali šta imam nakraju od toga?
Imam sebe i svoja sjećanja koja nemaju neku veliku korist..
A možda to tako i treba biti, da se te dvije stvari sukobljavaju stalno.
Možda nije 'zabavno' živjeti u načelima etike, već samo po hedonizmu,,,jer ipak imamo samo jedan život, ali bar po mom mišljenju prekratak je da ga se potrati, ali uvjek postoji:ako radim ovo, onda nemogu ono drugo.A to i je vjerovatno caka, jer nemože se sve, nemože se ujedno i trčati i voziti bicikl..
Uvjek postoji gubitak..
Ali treba biti pametan i razmišljati, to je najteže...
Godina 2009. A.D.
slijedim svoj vlastiti put
i pronalazak puta istine
2 godine sam gledao samo u jednom smjeru
i u samo jednu namjeru
u samo jednu želju
u tu opijenost ljubavlju
ali tamni dani su se nadvili nad mene
i otkinuše tu ljubav od mene
vremena mi je trebalo dugo
misli je trebalo još više
da bi shvatio da to i nije tako loše više
jer bio sam rob bez očiju
rob osjećaja
rob bez misli
i bez imalo zdrave primisli
bio sam spreman život dati
i cijeli se toj osobi podati
ali to doba je iza mene
novo svijetlo je ispred mene
nova nada opet sija
a tebi draga moja, neka ti zlo više pamet ne ispija.
p.s.
Koliko god si mi daleko sada, neka ipak Božanska blagost nad tobom vlada.