in goth we trust
24.05.2005., utorak
...farewell...
Želio bih otići u zemlju tamnih snovaTamo gledati kraljicu magle Uživati u mirisu njenih crnih velova I boli koji nikada ne prestaje Želio bih već noćas otići daleko Negdje na kraj svijeta, gdje ne poznaje me nitko Na mirnoj površini noćnog mora lebdjeti Okružen crnim gavranima i voljeti nakratko Dok vrištim i drhtim, ushićen i u ekstazi Nek moja patnja bude radost svijeta A ja ću posve sam i bez svijesti Zamišljati svjetlo na kraju oceana I dok grebem po površini svjetla A vrata savršenstva ostaju teška, Nadgrobni kamen noktima si klešem I s tri crna duha propasti plešem Prvi se zvao razum, taj što me ubio Dar s neba bješe poguban, jer sam ga izgubio Drugi što me poput kapljice isušio Sve je moje nade u trenu hladnom srušio Al treći, što kao zvijer Trgao je utrobu moju Zvao se imenom sreće Koja se nikada vratiti neće Izgubio sam nadu, umrla je zadnja Zatekla me nespremnog ta prejaka slika Nesreća u obliku dijamanta crnog I kaplja ružine krvi u moru iskrenih suza |
