in goth we trust

17.09.2005., subota

biblija novog doba

Mo?da je nastupilo pravo vrijeme da se ljudsko dru?tvo izmijeni iz korijena, odnosno, da prestane robovati vlastitim zabludama. Poruka koju smatram istinitom zastra?uju?a je i tragiËna, koliko i istinita. Izgleda da je jedina prava i nepokolebljiva religija koja ?e uzdi?i Ëovjeka i koja je za njega predodre?ena - zlo.
Jer, nijedno dosada?nje uvjerenje usmjereno prema dobrobiti, bilo vlastitoj ili zajednice, nije dalo rezultate koje bismo mogli smatrati epohlanima, a samo je pojaËalo ljudsku ?elju za kr?enjem tih pravila...
To je Ëinjenica, sve ijedna religija izjedena je i dovedena na rub propasti zahvaljuju?i silama zla. Pa iako je svaka od tih skupina vizionara poku?avala voditi borbu protiv te "mraËne i nesmiljene" sile, Ëini se kao da je zlo jedino ?to iz dana u dan postaje sve jaËe i jaËe, nikad ne mijenjaju?i osnovu, nikad ne propadaju?i. Jedino je ono dosad uvijek ostalo nepora?eno. Religije nastaju i nestaju, a zlo je od pamtivijeka usmjereno samo prema jednom i jedinstvenom cilju koji mu neminovno, uz manje pote?ko?e, polazi za rukom - uni?titi Ëovjeka i sve ?to je uz njega vezano.
Postoji li netko hrabar me?u nama da se tada zapita, ako je doista tako, nije li Zlo jedina uspje?na, nepobjediva i istinita "religija". Ono je u nama, zli smo i ma ?to uËinili svoga se koda ne mo?emo rije?iti. paraziti smo na ovom svijetu koji nije prilago?en na?im potrebama, ?irimo svoje asfaltne spore i trujemo zemlju...umiru?i zajedno s njom.
Ako i postoji netko dovoljno smion da izrekne tu najstraviËniju ocjenu otkako je svijeta, ho?e li imati dovoljno hrabrosti suoËutu se s navalom pitanja i jezivih odgovora koji ?e, nesumnjivo, poput bujice navrnuti u njegovu glavu? Kamo ?e nas ovo moje razmi?ljanje odvesti, prepu?tam vremenu, ali volio bih Ëuti va?e komentare.
- 17:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2005., subota

god´s playground, my life...

Is this life this degradation
this pointless game, humiliation
Born to die, we're born to lose
and not one choice we make we choose
And when this life is at an end
we find that Death's our only friend
Must we suffer through your games, oh Lord?
Can God really be so bored?

We waste our lives destroying, hating,
while beneath our flesh a skull lies waiting
Blind to beauty blind to love,
we fear of our loving Lord above
Some live their lives to play their games,
some live as victims, the insane
Your experiment oh Lord has failed
and I trust that when we meet you will forgive us

It's futile so I'll end this note
and find a knife and slit my throat
and come to track you down oh Lord
you better watch your back,
be sure that when we meet you'll be surprised
no loving praise, no glee filled cries
Just pain and hate and tear filled sighs
and the question in the end is "Why?"

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2005., nedjelja

Smrt ljubavnika (baudelaire)

Divani će naši bit mirisa puni,
Duboki ko rake, s ležajima mekim,
Na stolcima cvijeće što se tiho truni,
Procvjetalo za nas pod nebom dalekim.

Rasipljući strasno posljednje topline,
Naša srca dva će kao zublje sjati,
Dvostruki će traci od svjetlosti njine
Na zrcalu duša jedan odraz dati.

A u veče modro nadnaravna sjaja
Jedan ćemo blijesak izmijenit jedini
Kao dugi jecaj u znak oproštenja;

Odškrinuvši vrata, tad Anđel će ući
Da radosnom kretnjom oživi u tmini
Ogledala mutna i ugasle luči. Ch. Baudelaire

( Anđeo smrti u duši koja gori
sa sviješću o ljubavi se bori
njegov je korak snažan i strašan
ali i kamen je ljubavi gladan)
- 11:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.05.2005., utorak

...farewell...

Želio bih otići u zemlju tamnih snova
Tamo gledati kraljicu magle
Uživati u mirisu njenih crnih velova
I boli koji nikada ne prestaje

Želio bih već noćas otići daleko
Negdje na kraj svijeta, gdje ne poznaje me nitko
Na mirnoj površini noćnog mora lebdjeti
Okružen crnim gavranima i voljeti nakratko

Dok vrištim i drhtim, ushićen i u ekstazi
Nek moja patnja bude radost svijeta
A ja ću posve sam i bez svijesti
Zamišljati svjetlo na kraju oceana

I dok grebem po površini svjetla
A vrata savršenstva ostaju teška,
Nadgrobni kamen noktima si klešem
I s tri crna duha propasti plešem

Prvi se zvao razum, taj što me ubio
Dar s neba bješe poguban, jer sam ga izgubio
Drugi što me poput kapljice isušio
Sve je moje nade u trenu hladnom srušio

Al treći, što kao zvijer
Trgao je utrobu moju
Zvao se imenom sreće
Koja se nikada vratiti neće

Izgubio sam nadu, umrla je zadnja
Zatekla me nespremnog ta prejaka slika
Nesreća u obliku dijamanta crnog
I kaplja ružine krvi u moru iskrenih suza

- 18:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.05.2005., ponedjeljak

nocturno

hladno je i mračno je,
u mirisu svoje krvi utapam svoju tugu
rijeka teče pored mene
i suze iz mojih očiju

blago svjetlo i njegov odraz
na površini svilenkasto crnoj
lice staro, izmučeno i samo
čeka po tko zna koji put
i koliko već dugo

čeka smiraj, dašak posljednji
kap iz oka koja postaje biser
sasušena suza i blijedo lice
ukočeni obrazi i ledene ruke

čekaju kraj u valovima boli
a mrak rijeke i dalje klizi
kap po kap, tiho i bešumno
moje sve postaje ništa
- 15:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.05.2005., utorak

light at the end of the world


A cruel sleep 'cross our land
All withered and dying
As the fall, the victims
They're dying a sad death
In our land, we lay down
And suffer again

(My dying bride)
- 11:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.05.2005., petak

no name

što može vojnik tuge dok dolinama boli korača
suzu tek da pusti ili gorko da se smije
svejdno ostaje tek puki dječak
zaluđen snovima koji se nikada neće ostvariti
i dok sile mraka napadaju njegovu nježnu dušu
krhko mu tijelo drhti i pati
a um pomračen, ne želi da shvati
tek puste tlapnje u moru obećanja
ono su što iz ljudskih ustiju izvire
kao valovi crne, pokvarene krvi
zapljusnut će bijelo i podatno lice njegovo
pretvoriti ga u zvijer i zavladati srcem
sve dok jednom ne postane
ništa
- 19:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.05.2005., nedjelja

+ posljednja bitka +

danas kad sam shrvan, danas dođite
svoje mračno oružje na meni upotrijebite
danas kada glava klonula je posve
i kad snage nemam da se s vama borim
dođite i ubijte, krv mi svu ispijte
kožu mi s lica ogulite i njome se nahranite

što god mi napravili, pa i ubili me
vječno ću znati kako vas mrziti
taman da mi i suze pokloniti
ja ću i dalje htjeti nestati

daleko od vas, daleko od suzne doline
u tamnu zemlju gdje snovi još žive
pobjeći ću ja i ostaviti vas
sjene mog odurnog postojanja
- 18:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

pritisnut godinama patnje, ja tek kaplju kraja cekam

kaplju koja osvjezava i razdire
hladnu kaplju od koje se krv ledi a koža puca
no um opijen velovima crnim maše
osjećajući skori kraj svake agonije
dok ruke pomahnitalo vode bitku sa svijetom propasti

tako besmisleno i beznacajno zivjeti
tek postojati, a ne osjecati
bol je koja raspinje moje krhko tijelo
dok plamen svijeće raspiruje moje misli

odustajem, odlazim, uspomena neka bude izbrisana
tek pokoja suza ako padne iz očiju neprihvaćenih
dovoljna je da moj duh visoko poleti
u beztjelesnom uzitku smrti
- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.05.2005., srijeda

očaj, samo očaj

kad me obuzme želja da postanem lakoatletičar, top je jer poželim otići u nebo, da bih tamo mogao biti isto tako očajan kao i ovdje (F. Kafka)
Zašto su svi oni koji su naučili nešto o prilikama u kojima žive nužno bili očajni, tužni ili alkoholičari? Volim ih, jasni su mi, ali znam i kako na njih ljudi gledaju koji ne mogu vidjeti svijet drugačije od svijetloružičastih tonova.
- 11:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.04.2005., srijeda

lako kao ptica zaletjeh se u prozor

I dok si me gledala svojim velikim
Tužnim, crnim očima
Govorio sam ti
Da je sve ovo samo ružan san
U koji smo oboje uvučeni

Da će sve jednom završiti
Bit će bolje, i promijeniti se
Tvoje suze više neće
Morati moje lice natapati

Tada bismo bili sretni
Naši planovi su obećavali
Znali smo da zajedno
Možemo sve

Ali dan kada je strašna oluja
Poharala moj um i tijelo
A moju dušu ostavila da se izmučena
Trza na prašnjavom podu sboe

Taj dan okupan svjetlošću svijeća
I mirisima cigarete i vina
Nikad neću zaboraviti
Koliko god pokušavao

Tog je dana izdaja postala moja stvarnost
Želje moji najveći neprijatelji
A postalo mi je toliko svejedno
Da iz dana u propadam

Alkoholna depresija preko noći
Svakodnevna preko dana
Razaraju ostatke nekad velike osobe
A suze su ionako odavno presušile

- 20:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.04.2005., nedjelja

requiem jednom sjećanju...

ponekad je neko sjećanje, u jednom jedinom trenutku
i lijepo i bolno, puno zadovoljstva i gorčine
prisjetio sam se sada kako je to bilo
očekivati te, nestrpljivo...vjerovati
znati da si ovdje, ali da te nema
prisjetio sam se gorkog okusa u ustima
razorne glavobolje i vrelih suza
koje su donedavno bile moje jedino društvo
a sada... sve se promijenilo, više nikada neće biti isto
rane nisu zacijelile, samo su zaboravljene
i tek ponekad isplivaju u valovima depresije
no gore od rana koje sjećanja mi nanose
jesu posljedice, imunitet koji sam stekao na lijepo
više ništa nije lijepo, sve je crno, sve je mrtvo
volio bih živjeti, ali smrt je uvijek nad mojom glavom...

- 12:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.04.2005., subota

leptir...

voljeo bih biti poput leptira,
slobodno proživjeti jedan jedini dan
bez misli i jauka
suze bi se na vjetru sušile

tek jedan dan u očekivanju bih smrti
slobodno letio travnjacima
u trenu spustio svoja svilenkasta i lagana krila
na opori miris ruže

omirisao život, pronašao ljubav
prihvatio svijet i na kraju dana
stekavši mudrost i vještinu preživljavanja
glavu naslonio na meko tlo

znajući da sam jedan dan neograničen
a već drugi tek sjećanje
prolazno i nevažno, tek sjećanje
bez očaja i uspomena

- 08:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.04.2005., ponedjeljak

conclusion, not a theory...

Life is pain. Anyone who claims diferently is selling something!
- 14:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.03.2005., nedjelja

despair in us....

Sleep will not come to us; it will not relieve our pain,
Sleep will not take over us, let us rest again and again,
Whispers will not silence our screams and our sighs,
Whispers will not block out the despair that opens our eyes,
Love can never learn to breathe through crowded solitude,
Love can never learn to be singular or a multitude,
Our minds cannot combat what we are they cannot fathom air,
Our minds cannot be opened by our own despair,
Time cannot awaken us from our counterfeit rest,
Time cannot halt the feelings in side of our chest,
We are the insomnia, the raging and the sick,
We are the suspended waiting for something to click,
We are filled with hate we are the chosen,
I close my eyes but despair forces them open
- 10:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.03.2005., srijeda

Zasto ne volim ljude

- jer kad govore nesto, to zapravo ne misle
- licemjeri su
- izdajice su
- prijetvorni su
- skloni su ocjenjivanju, svih osim samih sebe
- ne vole biti u krivu
- sve od navedenog

Ima li ljepse stvari od sjesti usred noci na hladan grobni spomenik i slusati djecu noci u letu dok pisu povijest utiskujuci bol svojih krila u razrusene pore moga uma?
- 23:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

povratak otpisanih...

Nakon dugo vremena odlučih se vratit na blog. ne znam ni sam zašto neko vrijeme nisam pisao. Mogao bih vam sad slagati da nisam imao vremena. Ali pravi razlog krije se u činjenici da mi je u zadnje vrijeme sve svejedno. Apsolutno sam ispražnjen. Pisao sam neke stvari ali nisu mi se svidjele. U zadnje vrijeme sviđa mi se samo što prije onesvijestiti se od alkohola i zatim ujutro žaliti za učinjenim. Stoga prekidam tradiciju i pokušat ću ponovno sve upucavati na blog...
- 10:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2005  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

o čemu se radi...?

Mramorni anđeo, bijela ruža i grob sanjara

Free Hit Counters
Median School of Allied Health Careers


Funeral Ghost:


Hodam ulicom
Dok kapljice kiše
Polako padaju po meni
Dok mi suze teku niz obraze

Gledam svoj grob
Gledam uvenulo cvijeće
Gledam smeće
Razbacano po njemu

Sve oko mog groba je uvenulo
Sve oko mene umire
Sve oko mene gubi nadu
I pati

Odlazim u svoju staru sobu
Oh koliko je tu slomljenih snova
A uništenih života
Samo jedan

I na kraju se sjećam
Koliko sam suza isplakao
A koliko je suza isplakano za mene

Nijedna

Hodam ulicom
Dok mi suze teku niz obraze
Plačem zbog izgubljenih snova
Plačem zbog uništenog života

Vječno plačem
Vječna tuga me obuzima
Da patim
Čak i u smrti

There's a poison drop in this cup of Man
To drink it is to follow the left hand path


Primi na čelo cjelov taj! Na rastanku, sad kad je kraj,
ovo mi barem reći daj-
nisi u krivu što moj dan svaki je, smatraš, bio san;
Al ako isčezla je nada, danju, il noći, bilo kada
U snoviđenju il bez toga, zar nestala je manje stoga
Sve to što vidimo il tu jesmo, to tek je san u snu
EDGAR ALLAN POE: SAN U SNU

Namjeravate li počiniti samoubojstvo?

samo prošle godine pedesetak adolescenata u dobi od 15-18 godina počinilo je samoubojstvo. Uglavnom su pripadali alternativnoj "dark"populaciji.
Osjećate li se tako poslušajte slijedeće grupe

RASPUTINA
LONDON AFTER MIDNIGHT
DEAD CAN DANCE
MY DYING BRIDE
OTEP

Ako ste pak ljuti na cijeli svijet
SLAYER
C.O.B.
C.O.F.
XII.STOLETI
CREMATORY

ili samo uživate u svojoj depresiji i sklonosti okultnome
XIII STOLETI
LACRIMOSA
HIM

Spojite li sve od navedenog, dobili ste mene-Dark Mind, stojim na usluzi svakog dana osim kad sam depresivan na mail adresi tortura047@net.hr







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se