subota, 06.12.2008.



Izgubila sam, dijete moje,
Nevinost i mladost - svu moju čar...
Podala sam se okrutnoj laži i
Zaboravila sve vrednote..
Čast se pretvorila u pozadinu grijeha,
U okus vrelih poljubaca drugog čovjeka,
U tihe drhtaje u tuđem krevetu.
Moram prekinuti agoniju krivnje što me obuzima,
Otići ili ostati?
Što nas može usrećiti, istina ili laž?
Ne želim gledati kako svaki put kad
Prijeđem preko praga,
Ti pružaš ruke u nadi da ću tebe više željeti... A želim te...
Ne želim te povrijediti, ne više.
Ne mogu nas više kažnjavati grijehom mojim.
Prekinut ću ovo, prihvatit ću da je tome kraj
Jer ne želim te izgubiti...
Crvena ruža na neurednom krevetu,
Treperava svjetlost mirisnih svijeća...
Njegov pogled na mojem drhtavom tijelu,
I njegove snažne ruke što trgaju odjeću s mene.
Ne, to nije ljubav,
Nju čuvam samo za tebe,
Već je grijeh što iznova zaveo me
Licem anđela i usnama đavola..
I svaki put kad između uzdaha osjetim njegovu strast,
Ja osjećam da sam pored tebe...
Ovo je zadnji put,
Ponovim u sebi, ali znam... uzalud.


12:38 | Komentari (116) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se