četvrtak, 06.11.2008.

SILENCE



Kaznjena vlastitom izdajom,
Otudena od najdrazeg mog-
Premilog mi srca,
Izgubljena u oluji osjecaja,
Vrtlogu strasti i nemira,
Patnje i jada...
Tama sto me doziva,
Jaca je od moje zelje
Za sigurnim utocistem.
Ne mogu joj pobjeci,
Nigdje se skriti,
Spasiti se...

Bolan misic u grudima
Strepi na novi udarac,
Ovaj put preslab za podnijeti,
Snage se utapaju u moru suza,
Sramoti beskraja.
U tvojim slijepim ocima
Zrcali se hladna zimska noc,
Preko studenih usana prelazi
Posljednji teski uzdah,
Toplina isparava u konacnu
Smrt, spokojnu i nevinu.
Pomoci ne mogu...

Slaba utjeha za ispraznu
Dusu ne postoji.
Tiho klecim u mraku
Uz tijelo tvoje,
Cvrsto drzim mrtvu ruku
U svom krilu, ne pustam te.
Suze, varljive prijateljice,
Blazeno niz lice mi teku,
Jecaji u ritmu tuzaljke
Iz grudi mi prodiru.
Ostaje samo tisina.
Bolna tisina...

Puni mjesec odaje put
Kroz tminu, za pobjeci.
Nestati, otici sto dalje.
Ubiti ovu agoniju u sebi,
Zatupjeti bol i ugasiti
Jecaje u dubini.
Zaboraviti ljubav?
Zaboraviti gubitak?
Zaborav ce biti samo jos
Jedna iluzija u nizu mnogih.
Vrijeme nece zaboraviti,
Ono nece izlijeciti...


19:13 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.