... sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate...

Life is a playground. Svatko glumi nešto što nije da bi se uklopio u standard. Zašto je to tako? Zašto se svi trude uklopiti u struju kada ne znaju kamo ih ona nosi?
Mladi kao da se boje izdvojiti iz mase, pokazati da su drukčiji, da imaju svoje stavove i razmišljanja koja se razlikuju od ostalih. Život je kratak, a svatko ima svoj put. Zašto drugima dopuštamo da određuju kamo će nas odvesti sljedeći korak?
U današnje je vrijeme teško biti jedinstven. Da, sa svih nas strana bombardiraju izjavama tipa 'Svatko je drukčiji' i slično, ali se ja baš s time ne bih složila. Možda i jesmo, ali se to ne vidi.
Previše se opterećujemo tko će što reći i misliti o nama! Zaboravljamo da jedino mi krojimo svoju sreću te da se ne trebamo opterećivati tuđim razmišljanjem o nama i našem životu. Zar je važno što drugi misle? Jedino nam treba biti stalo do onih osoba koje su nam bliske, koje nas vole i njihove mišljenje trebamo cijeniti.
Zaboravljamo koliko je cijenjena jedinstvenost. Netko tko se po svojim razmišljanjima, ciljevima, stavovima ili pak svojim stilom odijevanja izdvaja od drugih. Zaboravljamo svoju osobnost. Karakter koji nas čini onim što jesmo. Moramo ga hraniti, znanjem, vještinama, ljubavlju, STRAŠĆU! Trebamo imati nešto za čime nam srce brže kuca. Nekome je to rukomet ili odbojka, nekome ples, a nekome strani jezici ili glazba. Strast za nečime što volimo.
Drugima ne moramo ništa dokazivati: važno je da to što činimo činimo za svoju sreću i unutarnje zadovoljstvo.
Kroz život trebamo hodati uzdignute glave, hrabro i čista srca. Odlučivati sami, sami pogriješiti. A kad padnemo - snažno se podići i opet stati na svoje noge. I na kraju samo našeg puta znat ćemo tko smo, što smo i koliko stvarno vrijedimo. Da smo netko samo zato što jedino SVOJ PUT slijedimo!

saint st patrick's day 2006