odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

subjektivna objektivnost

Prije ljeta sam si zadao zadatak da si kupim rabljeni auto.
Pristupio sam poslu vrlo detaljno, obilazio sajam, čitao oglasnike, forume, raspitivao se kod prijatelja i poznanika....

I nakon nekoliko desetaka razgovora i nešto manje pregledanih auta, nisam puno postigao. Pristupao sam predmetima žudnje previše objektivno. Svakom sam našao cijeli niz faljenki. Ili je prestar, prepotrošen, prodavač očigledno laže i slično. Naravno da nisam uspio ništa kupiti

Sve dok prije par dana nisam naletio na jedan koji me osvojio: bojom. Jebem ti "tornado crvenu".
I zbog te boje sam podsvjesno zažmirio na sve druge nedostatke. Da je auto bio neke druge boje, odjebao bi ga taj čas. Ovaj sam međutim kupio nakon vrlo kratkog razmišljanja.

Za par dana prvotno oduševljenje bojom je naravno malo splasnulo pa su mi se i oči otvorile. Sad vidim stvari koje onda nisam. Al dobro, nije to tako strašno, postoje auto otpadi tako da će ipak sve biti u redu.

Eto, toliko imam za reć o objektivnom pristupu.
A boja, to vam je ona koju imaju oni seati u "auto emocion" reklami. I kako onda da čovjek bude objektivan?