odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

pahulje

Crveno na semaforu. Promet je stao.
Gasim brisače i gledam pahulje kako padaju na staklo.

Velike su i vlažne. Kao nježne bijele krpice. Staklo je toplo, ostaju na mjestu tek nekoliko časaka. Pojavi se par malih prozirnih točkica, i cijela pahulja već lagano klizi prema dolje. Kako klizi tako polako nestaje bjeline i pahulja se učas pretvori u veliku kapljicu koja ide sve brže. Spoji se sa potočićem od druge pahulje i više je ne vidim. Ili sama grabi svojim putem, polagano ali odlučno.

Pali se zeleno. Brisači na časak očiste potočiće, ali već stižu nove razigrane pahulje.

Stajem na parkingu, gasim auto i još malo gledam tu igru snijega i topline.

Izlazim iz auta i gledam u nebo. Padaju mirno i tiho. Sad ne izgledaju bijele već sivkaste. Ups, jedna me pogodila ravno u nos. Hladna je i vlažna, ali začas se zagrije.

Preskačem bijele hrpice između parkiranih auta.

Na cesti su već pravi mali potočići.

Ulazim u zgradu. Hodnik, lift, ured, palim svjetla. grijanje, komp...

Gledam kroz prozor da još malo osjetim čaroliju. Hvala vam pahuljice i sretan vam put. Uljepšale ste mi jutro