odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

nikad ne potjenjuj snagu tekile

Bio sam prije par mjeseci na jednom rodjendanu. Ne dječijem.

I bilo je tak-tak.

Nas desetak, cca 5 muških 5 ženskih, šunka, sir, masline, cuga, sjekirom rezan kulen, čokse raznorazne.... Razgovara se nešto bezveze. Čajanka.

Ne možeš od ekipe mojih godina puno više ni očekivat, iscrpljeni poslom, svako u svojim brigama, nekog jebu djeca, neke jebe sve glasniji biološki sat, tijelo više nije mlado.... skoro pa bi reko jad i čemer. No dobro, malo sad pretjerujem, ali onak.... nije bilo ni ludo zabavno. Već se počeli ljudi razilazit, kao umorni su. A i meni su se pomalo oči sklapale.

I.... ta-ta-taaaa!!!

Tad je slavljenik odnekud izvukao bocu tekile i svečano obznanio: "Ovo se mora što prije popit!"

Primili se mi boce, soli, limete i u roku 10 minuta ode boca. Izvukao ja negdje sa hrpe cd-a i neku malo "življu" glazbu, partibrejkerse ili slično, ne znam više točno. I da vidiš preokreta

Odjednom svi na nogama. Stol se gurnuo u ćošak. Prazne boce se pobacale u sudoper, dio čak i kroz prozor sa sedmog kata. Skače se i pleše. Genijalno. Počele se majce skidat od vrućine. Raspašoj živi. Solo cure počele napadat slavljenika, skinule ga do pasa. Pa ga bacile na krevet i počele malo po njemu plazit. Naravno, zajebancija, al opet bilo je zanimljivo za gledat. Dobio par pusa u trbuh. Haha. No, kad su mu počele i hlače vuć dole, onda se ipak pobunio. Dobro je i napravio, vjerojatno bi ga skinule do gaća pa mu se smijale. Takva je otprilike bila atmosfera. A i one su otprilike takve zezantice

I tak. Poslije smo jedno sat vremena čistili razbijeno i proliveno, tražili zagubljene mobitele i fotiće, međusobno se uvjeravali da slike ne smiju u javnost i tak.

Otišao sam doma sa osmjehom od uha do uha. Koji dobar rođendan.

I od onda samom sebi kažem "nikad ne potcjenjuj snagu tekile"
+ ako si žensko i želiš poklonit slavljeniku nešto za pamćenje, uvijek ga možeš oraspoložit tako da ga malo napadneš sa par frendica, nikako sama