odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

infoholics anonymous

Navodno su još šezdesetih godina prošlog stoljeća pioniri informacijskih znanosti izračunali da ako se uzme u obzir svakodnevni rast količine informacije kojima je čovjek izložen i njegova sposobnost apsorbiranja istih, da će u idućih 50 godina nužno doći do zasićenja. Kako je danas nemam pojma (derza, molim stručno mišljenje, da li se čovjekova sposobnost apsorpcije informacija povećala?), ali siguran sam da doživljavam upravo to: količina informacija koja mi se nudi je jednostavno prevelika za mene. Napadaju me sa svih strana. Internet, radio, televizija, novine, besplatne novine, tjednici, stručni članci, katalozi, osiguranja, telefonski prodavači, ... Iskaču iz sandučića, dočekuju me na semaforima, pred vratima, ..... Od ozbiljnih stvari koje me se baš i ne tiču, tipa požara u grčkoj, do trivijalnosti tipa rekorda u otvaranju pivskih boca u karlovcu, koje me se sigurno još manje tiču.

Ipak, ja to sve redovno apsorbiram, primam u sebe, i počeo sam osjećati i posljedice. Pažnja mi je rasuta, koncentraciju teško postižem, nestrpljiv postajem... Nije lako. Počelo me zadnjih mjeseci čak i ometati u poslu jer jednostavno se teško koncentriram na to što radim. I točno osjetim razliku. Kada dan provedem radeći posao, osjećam se puno bolje nego kad dan provedem hraneći se beskorisnim informacijama. To se tako osjeti na raspoloženju i samopoštovanju.

Reklo bi se: "Bok, ja sam D. i ja sam infoholičar". "Znam da mi škodi i pokušavam prestati."

Za početak sam izbacio uzimanje besplatnih novina, tv i radio ne slušam, dnevne novine ne kupujem. Nije dovoljno, jer internet mi je uvijek pri ruci Šit!
Moram ići na najteži korak: prestanak čitanja "novosti" sa internet portala svakog jutra. Uh, ovo je teško. Prošlog tjedna sam pao na tom testu. Ovo mi je podsjetnik da ustrajem. Držte mi fige i dajte koji savjet ako imate. Ova ovisnost me stvarno čini nesretnim i spušta mi kvalitetu života.