odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

nedjelja, 22.04.2007.

live sex + spielberg

Ovo je u biti malo zakašnjeli post vezano za sa otvorenje 16-tih dana hrvatskog filma. Sve se događalo prije tjedan dana, a ja sam eto bio malo lijen pisati.... No, nema veze.
Nisam pratio filmove već sam se zatekao na koncertu povodom otvorenja, svirali su Sick Swing Orchestra. Sviraju uglavnom swing glazbu, što je potpuno neočekivano. Da se plesat na to. Začas se ispred pozornice skupila ekipa mala ali odabrana, i počeo je raspašoj. Na slici dolje je mali primjer onog što se dalo vidjeti. Zar je to ples???? Mislio sam da se to drukčije zove, hehe. Silly me. smijeh
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nakon prve pauze, pojavio se i neki čudan tip, brada i brkovi, lička kapa, demodirani sako, i mala video kamera u ruci. I počeo je slikat sebe samog kako se mota oko stejdža. Nazvašmo ga: Spielberg. U toku cca. pola sata izmijenjao je par pokrivala za glavu, šubaru, ličku kapu, majicu,.... I znakovito glumio očima. Da li je u pitanju budući veliki redatelj?
Najbolje vidjet na primjeru
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Moram priznat da su mi plesači ipak bili miliji za gledat smijeh

- 21:40 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2007.

pjevajte nešto ljubavno, klinke .......

Zadade mi kolegica po blogu zadatak da napišem koje ljubavne pjesme definiraju moju ljubavnu filozofiju. Ih, draga, kad bi ja to mogao tako definirat sebe samog, gdje bi mi bio kraj.
Jedan problem je da zapravo slabo slušam glazbu. Na poslu mi kvari koncentraciju, u autu me najčešće smeta, a doma volim mir. Tak da sam uglavnom u tišini. Iako sam nekoć, kao srednjoškolac, dosta bio saživljen sa izvorima glazbe tipa radio, televizor, kazete, CD-i., sad više nisam.
A drugi problem je da i ne znam koja je moja ljubavna filozofija. Biće da je: pusti stvari da same idu svojim tokom, ali možda i nije.

Slijedi dakle par pjesama koje su mi vrlo drage, a sad dal je to moja ljubavna filozofija, ostavljam drugima na procjenu.

U2: with or without you (... I can't live ....etc.... Tak nekak se trenutno osjećam, eh .... )



HP: ne volim te (Netočan ali dobar odgovor na "omiljeno pitanje", koje mi je uvijek bilo dosta naporno. Kad narastem biću ko mile ;-P)



CJ: Nekako s proljeća (E uz ovu bi mogo rezat žile, zato je zapravo ne volim slušat, prejaka mi je. Ljubavne patnje su privlačne ali prejake mom ipak voajerskom srcu)



Da završimo u veselom tonu, puno bolje mi odgovara :-)
HP: Politika ("uz tvoje toplo dupe, meni je super". Refren koji genijalno opisuje najbolje mjesto na svijetu.)
jubito nema video za ovo, zašto li ih plaćam?

- 11:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

dosta sunca, vrijeme je za malo samokritike

Emocionalna ili "logička" inteligencija, pitanje je sad.
Logičke imam, ne znam dal više ili manje od prosjeka, ali uglavnom sam zadovoljan. Ne osjećam da mi nedostaje. Logički povezane stvari uglavnom kužim, uz manje ili više mozganja. Čak i posao koji radim zasniva se na logičkom razmišljanju. Ako nešto ne razumijem iz prve, razmišljam malo duže, nacrtam koji graf, i tako dok ne legne. Ako nešto ne radi, opet napravim isto, i rješenje se samo pojavi. Genijalno!

E sad, što se tiče emocionalne inteligencije, to je nažalost sasvim druga priča. Izuzetno sam nezadovoljan time koliko ne razumijem druge ljude i njihove osjećaje. Naravno, razumijem kad se neko ljuti ili smije, čak i kad je sarkastičan, ali one finese vezane za ljubav, blefiranje, pletenje raznih mreža i slično, e tu sam totalna truba. Ne razumijem ništa pod milim bogom. I to me uistinu smeta i ljuti. I koliko se god trudim da napredujem emocionalno, uvijek sam par kopalja iza ostalih.
Logičkim dijelom svoje inteligencije razmišljam ovako: ako ti je IQ nizak, tj. glup si u logičkom smislu, to ne možeš nadoknaditi. Ostaješ zauvijek glup. Možeš naučiti par trikova da zadiviš one koji te ne poznaju, ali i dalje si glup i nećeš napredovati. Nisam ni ja napredovao. Koliko sam logički pametan bio nekad, toliko sam i danas. Jedino sam danas iskusniji, pa bih zavarao nekog ko me ne poznaje.
Bojim se da isto vrijedi i za emocionalnu inteligenciju. Emocionalno sam slabo razvijen i ne mogu to ničim nadoknaditi. Teško mi je razumjeti i samog sebe a kamoli druge ljude. Proučavam gradivo, trudim se oko toga, ali i dalje nisam zadovoljan postignutim. Naravno, ko me ne poznaje mogao bi reći da sam iznimno "osjećajan i suptilan", ali ja sam znam da nisam i to me baš smeta. A rješenje nemam. Nikad pjesnika od mene. Al dobro, barem neću završit sa omčom oko vrata u nekoj hotelskoj sobi, kao npr. izvjesni Sergej J.

Ono što me trenutno muči su ljubavni problemi, ali ne znam kako ih riješiti.
Moj emocionalni mozak kaže: oprosti i voli, nije se ništa dogodilo
Moj logički mozak kaže: razjebi sve i idi svojim putem, šta ako si slomiš srce, pa od toga se ne umire

I dok se oni tako prepucavaju, ja stojim u sredini i lomim se i ne poduzimam ništa. Ljutim se na sebe i na ljude koji nisu ništa krivi. I stojim u mjestu i mučim sam sebe. A jebemu sve. I još uvijek nemam rješenje. Biće da mi fali iskustva u tim pitanjima, a ova šuplja priča bez akcije i nije neko stjecanje iskustva.

- 15:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2007.

suicidal tendencies

Imao sam neki dan zanimljivu diskusiju o samoubojstvu.
Naime, pitalo me da li ponekad razmišljam o tome. I zapravo sam sam sebe iznenadio, jer ne razmišljam. Život mi je uistinu ponekad u kurcu, stresan, milion nekih problema, ali zapravo uopće se ne zamaram mislima da bih se ubio. Želim živjeti !

Omiljeni način samoubojstva? Dobio sam još davno ideju u crnoj kronici: zaletit se autom u kakav zid/stijenu. Malo je messy, ali nekak mi se čini najprikladnije za mene. Brzo i bezbolno. Nekakvi pištolji, bombe, tablete, rezanje žila to me uopće ne privlači.

Često se uhvatim da razmišljam kako je život baš lijep. Volim sunce, volim kišu, volim snijeg, volim smjene godišnjih doba, ma svašta nešto volim. Kad vidim u proljeće kako drveće cvate i miriše, osjećam se tako dobro. Volim imati hobi, volim se odmarat. Gledam svijet i uživam u njemu, stvarno je lijep.
Jedino što mi u životu ponekad stvara probleme su drugi ljudi. Ponekad su dosadni, ponekad zavisni, trebaju nešto od mene što ja nemam, to me nervira. Jesam li ja mizantrop? Volim bit sa ljudima, ali volim imat i svoj mir, vrijeme samo za sebe, kad radim što hoću i kako hoću, bez da nekog pitam. Eh, da je toga malo više, ma bilo bi genijalno.

Gledam svoju baku koja ima 83, uskoro će i 84. Jadna, dosta je bolesna, kičma, parkinson, tlak, ali trudi se. Može i hoće sve sama. Ponekad se žali da joj je teško, ali vidim da joj je puno teže to što zna da je kraj blizu, nego što joj je teško zbog bolesti. Tako je tužna kad govori o tome da je već stara i da neće više dugo. Da ju "zemlja vuče", kako to ona kaže. Nadam se da će ipak ostati još neko vrijeme sa nama, da neće otići.

"Life is rich, but way too short ..."
Ovaj stih mi je tako često u glavi. I uistinu, teško mi je kad pomislim da jednog dana ni mene neće biti i da će svijet produžiti dalje bez mene. A toliko toga lijepog ima oko mene. To me baš nekako rastužuje. Nepravedno je. A život je tako lijep i bogat. Uistinu bogat.

Sve vas volim kiss

- 14:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

a scent of a .... čega već .... sa uobičajenim završetkom

Ovo je trebao bit post o parfimiranju, da ne bi bilo zabune. Ali postao je post zbrda zdola,.... No šta je tu je, eto ga u svojoj punini.....

U mojem ne tako bogatom životnom iskustvu, ako sam jedno naučio, to je da se većina žena strašno trudi oko postizanja "željenog" mirisa. Zbog toga se podvrgavaju raznim tretmanima tipa: tuširanje ujutro i popodne, obavezni dezić za pod pazuh, parfemčić za iza uvca i na zapešće, mirisni ruževi i sjajila, i slično. I da, zaboga, namirisavaju zahod mirisom breskve/planine poslije sranja !!!

Sad, pitam se dal je to sve omirišavanje uistinu neophodno ili je to samo puka posljedica marketinške kampanje koja nas (i vas) uvjerava da smo ružni, debeli, smrdljivi, zapušteni, i šta sve ne već. Evo par reklama koje su mi stvarno odvratne:
1. ona za žvakaće kad tip i ženska sjede na klupici i spremaju se malo cmakat, kad on odjednom napravi fuj facu jer njoj smrdi po ćevapima iz usta.... dajte budite malo indirektniji konji marketinški...
2. onaj miris za zahod, kad male kosooki sere i onda veli: "joj kako smrdi" i stisne parfemčić. A isuse koja glupost, pa normalno da smrdi, otkad to govno miriši? I još ciljaju na djecu, bezobraznici.

Al, zabrazdih malo na krivu stranu, jer htjedoh pisat o mirisima. Ne koristim ih naime. Pokušavali su me mnogi krstit, poklanjali mi parfeme, afteršejve, roll-on-e, a ja to sve lijepo proslijedio dalje. Šta će mi to. Ak smrdim po znoju, idem se oprat. Ak ne smrdim, kaj će mi miris.

Smetaju me "pozadinski" mirisi kao npr u javnim zahodima gdje uvijek pri stropu stoji ona mala naprava koja svako malo ispusti oblačić "planinske svježine". Uvališe nam to jednom u zahod od firme, al brzo sam je onesposobio, i nitko se nije žalio. Čemu stvaranje mirisne "buke" bez potrebe? Ionak miris dreka osjetiš i preko toga. Vrhunac omirisavanja zahoda su one pokretne toi-toi kabine. Ušao sam unutra jednom, nisam znao šta me čeka, i ne mislim nikad više. Miris je tako intenzivan i neugodan da je to za popizdit, a opet osjetiš i ono što je kao prekriveno. Nikad više !!!

Smeta me i kad u svlačionici nakon treninga neko izvadi mirisni sprej i onda se sav oplahne u njemu, od glave do pete, po kurcu i dupetu, pa onda taj oblačić zahvati i mene i zagadi mi zrak. Al to kao nije nepristojno, jer se on trudi da ne smrdi. Ajebemusve, ok je da on mene okupa u svom sintetičkom sranju, a ak mu ja prdnem, biću nepristojan rolleyes

Najviše ipak volim ne-namirisanu okolinu, to je kao i bistro nebo, čista voda ili tišina. Odsustvo jednog sasvim nepotrebnog dodatka. Jer čist zrak nije onaj koji ima miris breskve/pokošenog_sijena/planinskih_vrhova, već onaj koji nema nikakvog mirisa. Zato nemam mirisni borić u autu, niti sprej kraj zahoda, niti afteršejv. Jedino mi sapun miriši, jer nemam izbora. A i bolje osjetim lijepe mirise na taj način, jer nisam pretrpan njima.

Al ajd, da završimo pozitivno, ima i puno lijepih i prirodnih mirisa.
Blagi cvjetni miris rascvalog drveta, ili borove šume ljeti na plaži. Ili miris prohladnog ljetnog jutra uz more, kad se u zraku osjeti i sol i more i alge. Ili onaj, koji se nalazi samo na jednom toplom i vlažnom mjestu, koje mora bit oprano, al opet ne previše, i ne kupuje ga se već se dobija na poklon. mmmmm. Svi su lijepi na svoj način.

- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (8)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pazi citata:

  • Kapetan, englez, na brodu koji tone, šalje radio poziv u pomoć: "SOS, we are sinking!!!"
    Kapetan, švabo, na brodu u blizini, čuje poruku i odgovara: "What are you sinking about?"
    (najbolje od svega:
    ispričaš ovaj vic pravom Nijemcu, i on ga razumije rofl)

koji je najbolji ?

  • svaki dan u tjednu !

  • Hitni slučajevi: ICQ 444431495

    Muzičke i ine želje:
    dan(točka)za(točka)metak
    @
    mail(točka)com