odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

zahodski post, jebateled, samo za one jakog želuca

Bijah u petak navečer u Melinu. Ne znam kad sam zadnji put bio tamo, mislim u dobe dok je tamo još bio neki drugi lokal. Sad je to vrlo dojmljivo mjesto, kako to reć, "rokerskog" štiha. 90% ekipe u crnom, pije se isključivo piva, glazba uglavnom od prije 15 ili više godina, rjeđe nešto novo. Među ostalim: azra, idoli, guns'n'roses, scorpions (wind of change - o, bože), majke, urban, fali samo europe - final countdown....
Vratilo me u studentske dane. Jedino što sam tamo završio neočekivano, tako da sam bio potpuno neprikladno obučen: crvena jakna. Stršao sam u moru crne boje, ali mislim da mi niko nije zamjerio. Takva je tamo ekipa - pijana i dosta miroljubiva se čini. Malo su me gurkali, ali ništa više od toga.

Pređimo na stvar: zahod. Moj najneugodniji zahod do sada je bio jedan čučavac u podrumu bez rasvjete sa cijevima od kanalizacije na stropu. A vrata se sama zatvaraju jer imaju onaj mehanizam što ih vuče. Uglavnom, uđeš, staneš, padne mrak, pišaš odoka unaprijed, nadaš se da ti ništa neće kapnuti za vrat, zakopčaš se u mraku kolko ide i brzo van. Velika nužda - nemoguća. Dakle, mislio sam da sam sve vidio... Melin je umalo nadmašio rekord...... da nije bilo rasvjete zauzeo bi prvo mjesto, al ovako, mislim da je čvrsto na drugom.

Dakle, prvo čekaš u redu, odmah do šanka. Gledaš u zidove sa kojih žbuka pada od vlage. Zatim, uđeš unutra, odmah ugaziš u cca. pol centimetra vode (ili čega već) na podu. Pliva sve, od zida do zida, ne može se preskočit. Hodaš lagano da ne pljuskaš previše. Dok pišaš, iza leđa su ti otvorena vrata, pa te ostali što čekaju red lijepo gledaju. Pogled ti pada na vodokotlić izbušen nebrojenim rupama od čikova. Prednost: nije bitno da pišaš baš u zahod, možeš i po zidu, vodokotliću ili po podu, ista stvar.... Eto, uistinu živopisno mjesto.

Pitanje za dodatnih 100 kuna: kako li izgleda ženski wc u Melinu ???