odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

ponedjeljak, 26.02.2007.

svako ima svoj faktor

Govorim o kemiji, iskricama ili pjesnički rečeno, ljubavi na prvi pogled.
Koliko vam se puta dogodila?
Što je to po čemu u gomili osoba baš jednu odmah uočimo i izdvojimo i poželimo se sa njome upoznati, a pored ostalih možemo proći kao pored turskog groblja?
Malo sam analizirao samog sebe po tom pitanju. Čekajući tramvaj proteklih tjedana, gledao sam prolaznice i razmišljao koje bi me potencijalno mogle zanimati a koje nikako. Ali temeljeno samo na prvom dojmu, dakle po tome kako izgledaju. I zaključio sam uglavnom da postoji moj "tip", onaj koji me obavezno zainteresira, bez i jedne izgovorene riječi. Bitni su kosa, visina, stas, oči, nos (baš sam lud), cijelo lice i starost. Odjeća je nebitna, našminkano lice je minus. Nikad nisam vjerovao da postoje "tipovi", činilo mi se tako omalovažavajuće, ali uistinu je tako. Barem kod mene. Po slobodnoj procjeni, u dobnoj skupini plus/minus pet godina od mene, mojeg "tipa" ima cca 5%. Nisam sad baš točno brojao, ali ako bi svaka dvadeseta bila moj tip, onda je to otprilike to. Hm, možda bi trebao probati na nekoj drugoj tramvajskoj stanici, ili pod utjecajem pokoje pive, bili bi sigurno puno bolji rezultati cerek

Kako je kod vas? Možete li definirati li svoj tip? Baš me zanima.

- 22:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 20.02.2007.

kurlebalo? I ja tebi!

Ostavivši jučer za sutra ono što sam mogao obaviti danas, opet okasnih na posao. Pa rekoh, kad već kasnim, ajd da utučem još malo vremena na blogu. Razlog je meni vrlo zanimljiv: nove riječi i obiteljska prošlost.
Naime, prije par dana na mirogoju naletjeh na zanimljiv nadgrobni spomenik, neki djedica je napisao cijelo svoje obiteljsko stablo od stoljeća XVII, a to je vjerujem zahtijevalo dosta truda i muke. Ja imam želju napraviti isto, počeo sam s time da preispitam svoju baku, najstariju članicu obitelji, o njenim djedovima i čega se sjeća. Tako da neke informacije imam za početak, ali ne dalje od XIX stoljeća. Pretpostavljam da je slijedeći korak obilazak raznoraznih matičnih ili crkvenih arhiva i umoljavanje da mi se pogled u stare knjige. Nadam se samo da knjige postoje, da nisu nestale u ko zna kojem od prošlostoljetnih ratova. Al dok to krenem, nadahnjujem se onima koji su to već napravili, npr. g. Bilić.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kvaliteta je katastrofa, slikano mobitelom u tri puta pa spajano, al mislim da se sve kuži.

- 08:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.02.2007.

valentinovo

Dok sam bio dijete imali smo osmi mart, ali to je bio dan kad se darovalo majkama. Taj dan u mojoj glavi nije povezan sa ljubavlju, nego više sa nekom idejom o javnom iskazivanju zahvalnosti majci/udarnici/rasploditeljici nacije.
A moja prva ljubav je ionako bila tako jaka, prejaka, da sam zaboravio i kako se zovem, a gdje bi mi pao neki poklon na pamet. Na žalost, ili na sreću, brzo me prošlo, pa sam se za slijedeću duuugo pripremao. A možda je ne bi znao cijenit da nije tako dugo trajalo?

Valentinovo je mali podsjetnik koje stvari u životu su bitne, jer to ponekad zaboravimo. Čak i ja ponekad to zaboravim. Ponekad i češće. Ponekad čak mislim da mi je posao bitan. WTF?
Zato, volimo se i ljubimo i pokazujmo to jedni drugima. Živjelo Valentinovo ! Odoh ljubit kiss

Poslovica:
Ko Valentinovo mrzi, poklončić još u ruci ne drži,
a kad poklončić u rukicu sleti, biće mu Valentinovo stalno na pameti

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

skretanje pozornosti

Back then, u osnovnoj, profesorica zemljopisa bila mi je srpkinja. Imala je nekih cca 50 godina i govorila jedan tvrdi srpski, sa izraženim beOgradskim (naglašeno slovo o) naglaskom, uzto i ekavicu, tako da nije bilo šanse da se to ne primeti. Jelte. Često je volela predavanje da začini mudrom poslovicom prije koje bi uvek rekla "Kako to naš narod kaže: ..." - i onda bi išla poslovica. Tada nisam previše o tome mislio, ali sad se pitam, koji je to naš narod? Al nije ni bitno. Što je bitno je to da je naš narod jedno vrelo mudrosti, izreka, sintagmi koje nisu uvijek lakoprobabljive, štoviše imaju barem dvije koju još uvijek nisam uspio, jelte, probaviti. Pa sad, ako neko zna, nek mi molim objasni ove dvije:
1 - pičkin dim
2 - ni vrit, ni mimo

Pičkin dim - kolko ja znam, iz pičke se ne dimi. Ak se dimi, onda, hm,.... pojma nemam kaj to znači, al mislim da nije dobro zaliven
Jel neko to vidio? Jel to od trenja? Pobogu, ako je sad u naponu snage ne mogu potpalit tarenjem, neću moć nikad rofl

Ni vrit ni mimo, e to je još čudnije. Pa kam onda? Vriti nije. A nije ni mimo. Di je pobogu? Jel još čeka negdje sa strane? Jel se prepao pičkinog dima?

I zašto pobogu objašnjenja nema u onim silnim knjižurinama o jeziku koje imam doma. Dragi lastane + vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor.

- 09:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.02.2007.

Automobil

Vani je ponovno zagrmilo.

Odložio je papir i olovku i odšetao do prozora. Da, definitivno će padati kiša. Prve kapi već su se lagano razbijale na hladnom pločniku. Pripremio je krpicu od jelenje kože, potrošio je cijelo bogatstvo na nju, uzimajući u obzir koliko mala mu je bila penzija. Ali to je bio trošak koji je morao napraviti, jer dobro je znao kako su ove zimske kiše kisele i nagrizaju lak od auta. A ne možeš brisati kišu nekom običnom kuhinjskom krpom, možeš napraviti više štete nego koristi. Sjeo je natrag za stol, za sada nije mogao napraviti više.

Kad je ponovo pogledao kroz prozor kiša je lagano prestajala. Na brzinu se obukao i požurio u prizemlje da osuši auto. Dok ga je tako brisao i uklanjao otrovnu kišu sa njega, osjećao se sretnim - radio je pravu stvar. Cijedio je krpu i ponovno dohvaćao kapi sa krova. Uh, sav se uspuhao, ipak njegovih 82 godine je bilo dosta za ovakvu aktivnost, a i doktor mu je rekao da pazi na srce. Morao je zastati da se odmori, opet je osjetio trnce u lijevoj strani. Da, moraće malo pripaziti na zdravlje. Manje nerviranja i lagana tjelovježba, tako je doktor rekao.

Niz ulicu je projurio kamion, prošao kroz lokvu vode i zalio mu cijelu polovicu auta blatnom i nagrizajućom tekućinom. "Kako to voziš balavče?" - viknuo je za kamionom. "Prokletnik, taj ne pazi ni na šta" - puhao je i opet prionuo na brisanje. Taj auto mu je bila zadnja velika investicija nakon odlaska u mirovinu i morao ga je zadržati u ispravnom stanju. Ljeti ga je pokrivao ceradom da ga sunce ne prži, zimi ga je redovno brisao od snijega i kiše da ne hrđa. Obzirom da je bio star već 25 godina, auto je bio u dosta dobrom stanju. "Šta ako mi hitno zatreba?". "Pa neću valjda čekat hitnu da me vozi u bolnicu?". Uh, trnula mu je cijela lijeva strana, ali posao je bio gotov. "Možda je sad trenutak za nitroglicerin..." Lagano je krenuo prema stubištu.

Taman u tom trenutku jedan golub pod strehom osjetio je potrebu da se olakša. Okrenuo je rep prema pločniku i riješio svoj problem. Dok je dohvaćao kvaku od stubišnih vrata začuo je "PLJAS!". Okrenuo se i imao šta i vidjeti: ogromnu bijelu fleku preko vjetrobrana i haube. "Oh ne, pa to je još gore nego kiša, to je živi otrov." Brzo se okrenuo i vratio prema autu, ovo ne smije čekati ni časa. Dok se naginjao preko haube, opet ga je zabolilo u prsima. Nije valjda ....... pao je na koljena ....... uh, kako ovo boli .......

Hitna nije mogla pomoći, liječnik je samo konstatirao smrt. Dok su ga mrtvozornici pakirali u kovčeg, susjedi su se došaptavali "Nije ni čudno da je umro kraj auta, uvijek mu je bio najvažniji na svijetu". "Više je plakao kad su mu lani provalili u auto nego kad mu je godinu ranije umrla žena".

- 15:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.02.2007.

moj ugao - pogled iz njenog ugla

Ajde da vidimo možemo li problem promotriti i iz drugog ugla - njenog ugla (pogled iz njegovog ugla nalazi se u prethodnom postu)

Ležali su u krevetu pred spavanje. On je čitao jednu od svojih knjiga pred spavanje. Željela je razgovarati sa njim, znala je da ga nešto muči i da nju smatra krivom, iako, kao i obično, nije htio reći što bi to bilo.
"Voliš li me?" - pitala ga je. Kad su bili dobre volje, uvijek bi se sjetili pjesme hladnog piva i zezali se na račun tog pitanja. Nadala se da će ga to malo trgnuti.
Odvojio je na trenutak pogled od knjige ali ništa nije rekao. No dobro, već se navikla na njegova izbjegavanja razgovora kad se pojave problemi. Morala je sa njim polako, kao sa malim djetetom.
"A jesi nekada bio lud za mnom?" - pitala je dalje.
"Naravno" - rekao je i lagano se nasmiješio.
Bilo je to lijepo čuti - ona je od prvog dana bila luda za njim.
"A jesi sada lud za mnom?" - pitala je dalje.
"Ne baš" - odgovorio je i vratio se svojoj knjizi.
Čini se da je to bilo što se moglo dobiti od razgovora. Naslonila je glavu na njegovo rame i privila se uz njega. Nema smisla sad više pitati. Gledala je u njegove duge kvrgave prste - nisu bili posebno lijepi ali tako su nježno mazili kad su htjeli. Gledala je njegova prsa kako se lagano dižu i spuštaju. Znala je da se pravi da samo čita knjigu a da ustvari razmišlja - dosta ga je dobro poznavala - bila je emocionalno miljama ispred njega.
"Baš mi je lijepo sad" - rekla je i zatvorila oči. Voljela je ležati tako privijena uz njega i polagano ju je počeo obuzimati san.
Ostavio je knjigu sa strane i ugasio svjetlo. Okrenuo se u svoj ugao a ona mu se privila uz leđa i zaspala.

- 22:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.02.2007.

Moj ugao - fikcija po narudžbi

Ležali su u krevetu pred spavanje. On je čitao knjigu nadajući se ne-razgovaranju - njegovom rješenju za ovakve situacije. Ona je pokušavala započeti suvisli razgovor jer se osjećala krivom za njegovo nezadovoljstvo - kako uobičajena situacija u zadnje vrijeme.
"Voliš li me?" - pitala je. Bilo je to jedno od njenih dražih pitanja za trenutke loših odnosa. Pitanje ledolomac - za razbijanje leda oko zaleđenog srca.
Odvojio je pogled od knjige koju je držao na prsima i zamislio se. Šta da joj kaže? Ako kaže "ne", biće katastrofa i dugotrajno objašnjavanje, a ne bi bila baš ni istina. Ako kaže "da" - lagaće, a to isto nije u redu. Ako kaže "možda" - kakav je to odgovor? Prešutio je i vratio se svojoj knjizi. Likovima iz knjige pisac je lijepo napisao i predodredio odgovore, tako da se nisu imali šta mučit, samo su ih morali izgovorit. Kad bi bar njemu neko tako napisao prave odgovore za svaku situaciju.
"A jesi nekada bio lud za mnom?" - pitala je dalje.
Nasmijao se. Pogodila je pravo pitanje, u trenu ga je vratilo par godina u prošlost. Sjećanje na te lijepe dane je jako i nakon toliko vremena. Jednim pitanjem razbila mu je negativan gard - ipak ga je predobro poznavala.
"Naravno" - bila je to istina da veća ne može bit.
"A jesi sada lud za mnom?" - pitala je dalje.
"Ne baš" - iskrenije od ovoga stvarno ne može.
Naslonila je glavu na njegovo rame i privila se uz njega. On se pokušao vratiti svojoj knjizi. Slušao ju je kako diše i gledao njene trepavice. Bile su duge i lijepe - jedna od mnogih sitnica na njoj koje su mu se sviđale. Nije joj vidio oči, ali po micanju trepavica znao je da gleda.
"Baš mi je lijepo sad" - rekla je misleći na to kako leže zajedno, skoro pa zagrljeni.
Gledao je i dalje u njene trepavice. Zatvorila je oči i počela polakše disati. Polako ju je obuzimao san.
Ostavio je knjigu i njene junake sa uvijek pravim odgovorima i ugasio svjetlo. Bilo je već kasno i vrijeme za spavanje. Zavukao se u svoj ugao kreveta i zaspao snom krivca - bolje nije ni zaslužio.

- 14:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 02.02.2007.

jeblo mo

komentiranje da me jeblo. Opet sam išo komentirat ono što ne želim i ne smijem. burninmadheadbang
Prije izvjesnog vremena odlučio sam malo da vidim kakva zabava su forumi, ovi virtualni, gdje svako može kolko-tolko anonimno trkeljat a bez neke obaveze, dok god ne spominje spolovila ili psuje precjednika. I povukle me neke kontroverzne teme, poput jehovinih svjedoka i transfuzije, izgubih par dana na to i puno živaca i nikakvih rezultata. I shvatim tad da je taj forum totalno sranje gdje svako može reć kaj oće i svi smo ravnopravni i muški i ženski i glupi i pametni i stari i mladi i kaj već ne. Ko da s djecom iz ulice idem komentirat neke stvari, a oni mi još namjerno kontriraju da vide kak se pjenim lud
... I zareknem se da neću ni u ludilu više ić na mjesta gdje to tako ide i pogotovo davat negativne komentare koji uvijek izazovu bezveznu lavinu trkeljanja i nadmudrivanja ni oko čega.
No, i kaj se dogodi večeras: naletim na blog neke glupače čija mi nemoralnost i stavovi fakat idu na živce i umjesto da lijepo zatvorim prozor i zaboravim to za sva vremena ja idem komentirat. A u mp3. Izgubim valjda sat vremena dok razmislim, sročim, odaberem riječi da objasnim, nađem argumenta, a ne zapitam se u međuvremenu: čemu to? Zar ću ja nekog podučavat i preodgajat? Čak da to i mogu, zar to želim? Majku mu staru ljubim, kad sam to shvatio odmah mi je bilo dosta svega i............(ovdje ide smješko koji vrišti i čupa kosu ćelavu)
Al da nije trud uzalud, reko idem napisat post dok je još friško. Onako, s nogu, direkt iz zgloba, da ga se sjetim i podsjetim kad me ponovo uhvati potreba da nekog "prosvjetljujem". da me jeblo prosvjetljenje.

Hajde, virtualni moj dnevniče, pohrani ovu nemilu epizodu da je se sjetim kad mi ponovo želja dođe. Još da imaš kakvu toljagu da me tad malo zdrmaš i resetiraš, pa to bi bilo per-su.

- 23:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (8)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pazi citata:

  • Kapetan, englez, na brodu koji tone, šalje radio poziv u pomoć: "SOS, we are sinking!!!"
    Kapetan, švabo, na brodu u blizini, čuje poruku i odgovara: "What are you sinking about?"
    (najbolje od svega:
    ispričaš ovaj vic pravom Nijemcu, i on ga razumije rofl)

koji je najbolji ?

  • svaki dan u tjednu !

  • Hitni slučajevi: ICQ 444431495

    Muzičke i ine želje:
    dan(točka)za(točka)metak
    @
    mail(točka)com