srijeda, 25.04.2012.

That's life

Koliko god bih je želio blizu, koliko god je srce želi, razum toliko kaže da je svemu davno došao kraj. Još onim prvim prekidom. Sada je pored mene netko drugi. Osoba vrijedna divljenja, draga, poštena. Osoba kojoj je do mene stalo više od ičega... No nedostaje ljubav bih joj trebao vrtiti. Ljubav koju još uvijek gajim prema NJOJ.
Čini mi se da će mi život proći u tome da se predajem drugoj, činim sve za nju, živim s njom i za nju. A ljubav? Izmislit ću je, baš kao što je i sada do neke mjere lažem. Izvana drag i fin, a iznutra upravo kao iza lažna smiješka. Kao na slici.



Volim je, uvijek ću je voljeti, bez obzira što ta ljubav nema budućnost. Čak bih se usudio napisati da je kod nje ista situacija... ne znam... ali... that's life. Neke stvari imaju budućnost, neke nemaju...

Svako malo... Sjetim se njenih očiju, pogleda, njena osmjeha i mirisa. Svakog njenog dodira i uzdaha... živim za ta sjećanja...

Znam da bih sve to trebao zaboraviti, no jedan dio mene to ne želi... Nadam se da ima nekog svog tko joj svako malo izmami osmjeh, cijeni je i poštuje, volio je barem dio onoga što.... da... Ah, samo uzdahnuh...

Ona, nova, drži me ovdje, na okupu i čini stabilnim. U svemu mi se prilagođava... Kao da gledam sebe u onom prijašnjem filmu. Ne mogu je ostaviti upravo zbog toga što mi život čini... normalnim. A ljubav... ah, možda to dođe s vremenom... a do tad... as I said... That's life... just hold on...

- 22:59 - (3) - - #


nedjelja, 25.12.2011.

prilika

Savršenstvo nije opcija, ono je prilika. Čini li to mene neprilikom? ;) Baš kako prilika čini lopova, tako neprilika čini li neprilika poštenjačinu? :)

U novoj godini želim joj sreću. Neka postojeća sreća ostane srećom i neka zamijeni svu nesreću. Neka joj dani budu ispunjeni vedrinom, neka joj srce plamenom blista, iz očiju neka taj plamen sjaji...

Ne vjerujem da ću imati prilike reći joj to, no odlepršati će sa snježnim pahuljama i sletjeti joj na nosić. Osjetit će to u dubini svoga srca...

Prilika...
Mijenjao bih... sve bih mijenjao... za jednu priliku, priliku s njom. <3

- 22:10 - (1) - - #


srijeda, 21.12.2011.

recept: živjeti za trenutak i u tom trenutku...

Jednostavno dolazi do točke pucanja nakon nekoliko prekida s istom osobom s kojom si bio u vezi jedan dulji period, period bez prekida. Ostaneš oštećen, pa bez obzira na sve što možeš pružiti to isto ne pružaš upravo zbog toga što se bojiš vezati i u nekog novog nemaš povjerenja. Težiš starom, jer znaš da će to bez obzira na rizik ponavljanja svega, biti jednostavnije zbog razumijevanja i jer zna o čemu se radi. Zapravo, nije to samo razlog. razlog je i ljubav.

Evo objašnjenja nekih mojih postupaka...
Hoću reći da sam psihički OK, no emocionalno... hm... Ne bi rekli, muško pa ono... :-)

Iz nekih (poučnih) životnih događaja shvatiš da se uglavnom možeš oslanjati samo na sebe i u sebi tražiti neki vid sigurnosti. Skoro zaboravih, dobro da postoje prijatelji, rijetki pravi... Sve je ostalo na klimavim nogama. Dobro kažu da je ponekad pametno živjeti za trenutak... samo kad?

- 23:42 - (0) - - #


utorak, 20.12.2011.

malo elana

Jedan kontakt s njom daje mi neopisivo mnogo elana :) Nekoliko SMS-ova bio je dovoljno da me u potpunosti razvedre...
Iako, kad sam joj pisao te poruke suze su samo tekle...

Zvuči li termin ljubav života otrcano? Nekad u njega nisam vjerovao... A sad? Sada sam je spreman čekati cijeli život, proživjeti ga sam... samo za nekoliko trenutaka s njom... Kažem jer sam joj dao na biranje - ili smo u vezi ili se uopće ne viđamo. Sada mi je apsolutno žao, no ne mogu je tražili njeno društvo.

Volio bih kada bi ga sama ponudila, kada bih mogao značiti nešto u njenom životu, biti oslonac u njenim poteškoćama, riješenje u njenim problemima... znati da me ne treba iz puke potrebe, već da me želi pored sebe u trenucima koje život donosi.

Da, volim je. Sve dalje sve više shvaćam da ne mogu bez nje. Život mi se krenuo raspadati baš poput ovog bloga, gubeći slike, stil... iako je izvana izgledao savršenim. Jedino su oni koji me poznaju znali što se događa bez obzira što im ništa nisam govorio...


P.S: Sama pomisao na nju, spoznaja da postoji... sretan

- 17:14 - (0) - - #


nedjelja, 11.12.2011.

Nothing Compares 2U

Ukratko...
U sebi vidiš potencijal, a vide ga i drugi. Nešto što možeš pružiti osobi s kojom bi želio provesti život. No, pored sebe nemaš upravo tu osobu, ona je davno otišla. Voliš je. Vjeruješ da je upravo ona ljubav tvog života. Zapravo, znaš to, no znaš da se ništa od onog što bi volio imati s njom više neće dogoditi. To boli.... i tebe i nju. Ona sve zna, oboje sve znate...


Sad, tu je netko drugi... Ljubav? Ne postoji. Želja da je vidiš? Ne postoji?
Nećemo se vidjeti nekoliko tjedana? Fine with me...
A zašto je onda zavaravaš i zavaravaš sebe? Ne znaš odgovor? Da, očito je...



http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=iUiTQvT0W_0

- 23:26 - (0) - - #


nedjelja, 06.02.2011.

teško

Teško mi je. Sinoć pogotovo. Još uvijek. Naime, nije mnogo vremena prošlo od našeg prekida tako da se niti ne bih trebao osjećati drugačije... ali... Variram.
Vidim da nije nesretna. Smije se, veseli. A kod mene crnilo, mrak, tuga i bol.
Kako i sama kaže, ne voli me dovoljno da bi sa mnom provela život. Kad razmislim o posljednjih 5 godina... osjećam se iskorišteno, izigrano i povrijeđeno. Nažalost, vjerojatno bi me ostavila kad-tad. Kupovao sam je izletima, izlascima, skupim poklonima. Negdje u dubini bio sam možda toga i svjestan... ili ne. Vidio sam da je to čini sretnom i želio sam da bude sretna. Činio sam sasvim pogrešne stvari.

Sad, kaže, zna što želi. A ja... želim da mi se vrati. Da počnemo ispočetka, bez obzira na sve.

Volim je, bez obzira na sve. Jako sam slab na Nju.

Možda ću obrisati i ovaj post... Jednom... možda... i zaboraviti je.

- 09:06 - (1) - - #


nedjelja, 08.08.2010.

zlatna ribica

Prisutan sam. Ponekad svratim. Sjetim se. Zapravo, dobra je stvar imati mjesto na koje ponekad možeš baciti misao, stih ili zabilješku koju bi želio pročitati nešto kasnije. Tako da, kada je pročitaš, ona u tebi probudi ono nešto što si u tom trenutku osjećao. Iz oceana sjećanja upeca upravo onu pričljivu zlatnu ribicu. U tom trenu nisu bitne želje, već ona njena zlatna nit... sretan

- 21:51 - (2) - - #