ZELIM SVIMA SRETNU I USPJESNU 2005. GODINU!!

AJ.......

Liberija III. I tako se ja ujutro probudio u Monroviji, I tutanj u “Zelenu zgradu”. Centar UN-ove policije koji sadrzi I odjel nabave, a I nekoliko ucionica. Zgrada je blizu centra grada. Centar grada, iako je tesko dobiti taj dojam, je ustvari otok. Naime cijela Monrovija se nastanila na mocvarnom podrucju. Leglo komaraca a time I malarije. U glavnom gradu zemlje Liberije, u kojoj se osim engleskog prica I jos 20 jezika (od kojih se samo neki mogu koristit za pisanje), bivsi predsjednik Taylor je dosao na vlast 1997.. Onda se uprtljo I sranje u Sierra Leoneu, pa su ga pobunjenici napali I usli u Monroviju. Taylor je sad u Nigeriji na godisnjem – prisilnom. A novi vodja Guyide, ima dvije godine da sredi sranja. Lokalci mi pricaju da je bilo gadno. U Zapadnoj Africi poznato je pitanje : „Os duge ili kratke rukave?“ Odnosno di ces da ti rezem ruku. U Sierra Leoneu imaju i kampove za „Armless people“.Uzas!!

Vec za iducu pauzu za rucak, sam odsetao do obliznje trgovine, koja je naravno u vlasnistvu Lebanonaca, I moram priznati da sam se osjecao prilicno sigurno setajuci. Pun sigurnije nego u Kinshasi. Ispred ducana ima prosjacenja, al ne toliko I po ulici kao u Kongu. Sve me podsjecalo na Timor. Klima, mandat misije, atmosfera, ljudi. A I zemlja je relativno mala, sa nesto preko 3 milje gradjana. U to se ne uracunavaju Libanonci jer oni nemogu dobit drzavljanstvo cak I ako se rode u Liberiji. Neznam zasto, no teze je dobiti drzavljanstvo u africkim zemljama nego u USA. A I ako dobijes njihovu putovnicu, trebat ce ti visa za sve zemlje svijeta.

Trgovine su relativno dobro snadbjevene, ne toliko dobro kao u Kinshasi, ali sa dosta nizim cijenama. Najteze je naci svjezeg povrca, recimo paradajz, papriku. Ja sam kupio kavu I secer te bonbone za svoje drage studente.

To popodne Tom me pokupio I odluceno je da cu stanovati kod njega u kuci, jerboa on ima jednu sobu praznu. Tom je moja norveska veza, jerboa je Vidar pisao Tomu I reko mu da dobro kuham. Nemoram ni rec da sam stanarinu platio kuhajuci gotovo svaki dan. No, volim kuhat, pa neka.I tu u Kongu kuham svaki dan.

Pocinjem sa slikicama iz ulicnog zivota............................

Najupecatljiviji su mirotvorci u ovim bunkerima na sred ceste. Liepo vojnicki pozdravljaju uenova vozila. Neki su i poginuli u bunkeru kad se lokalni vozaci zalete u nj.



Zgrade su poprilicno unistene u ratu, a zene imaju velike guzice



Malo modnih detalja.......



I na kraju dokaz o mocvarnim predjelima......

Nastavljam sa Liberijom…….Slika nema jer je crko imgspot……………..
Stigoh u Monroviju navecer i prije nego sto sam zgrabio prtljagu, opazio sam uneovce koji cekaju na pridoslice kao ja. Jedna velika crna gospodicna mi je pokazala na veliki bijeli autobus I ubrzo sam se smjestio. Michael, coordinator mog treninga, nazvao je I ubrzo je dogovoreno da cu prespavati kod njega u stanu. I kauc ce dobro doc. Voznja od aerodroma do grada traje vise sat vremena, a onda su nas iskrcali ispred headqauartera. I dok sam ja cavrljao sa jednim likom, koji je kako se ispostavilo bio u Timoru, vozac je isao promjeniti auto I izvaditi dozvolu za kretanje. U Monroviji je od deset sati na snazi policijski sat uveden od strane tranzicijske vlade I UN-a. Grad je prepun barikada na kojem stoje mirotvorci iz Ghane, Nigerije i jos nekih africkih zemalja. Nigerijci su posebno aktivni u forsiranju policijskog sata I cuo sam da znaju I izmlatit pokojeg liberijca. Ured za ljudska prava prosveduje, a oni vele da je to jezik koji svaki lokalac razumije. Istina ili ne, nek je to na njima.
Dva sata kasnije, nakon sto je vozac, odvezao sve u autu, konacno sam I ja stigao. Cinjenica da je engleski sluzbeni jezik me ugodno iznenadila, no nacin na koji ga pricaju je druga prica. Zavlace, gutaju slova I moraju ponovit par puta da bi ih se razumijelo.

Liberija nikad nije bila kolonizirana od strane hrabrih europskih osvajaca I prilicno se ponose time. Postoje dvije verzije o Liberiji. Jedna od njih kaze das u nakon sto su americki robovi dobili slobodu, ameri su ih fino deportirali u Liberiju. Neki su htjeli doc, a nekima je to bio spas od mozda nesigurne buducnosti u USA. Bilo kako bilo mnogi imaju familiju u “ Land of freedom and home of brave”. A mnogi I posjeduju amer-putovnice. Cak im je I zastava ko amerikanska, samo sto imaju jednu zvijezdu. Najgore je to sto oni misle da su amerikanci.

River View je ogromni kompaund u kojem zivi dosta uenovaca. Ima bazen, teniske terrene I djeluje prilicno impresivno. Usao sam u ogromni I prekrasno namjesteni stan I Michael mi je pripremio laganu vecericu, a ondak smo proveli dva sata dogovarajuci plan za sutra, jer ujutro pocinje trening.

Aj

Kisurina pada cijeli dan. Potopice Kinshasu. Aj dobijo analni glaukom. Naime, mrzi me vidjet svoju guzicu u uredu u ponedjeljak. Pogotovu nakon tri dana praznika. Ustvari za mene su praznici poceli u cetvrtak jerbo sam iso u kupovinu za Bozic. Guzva, promet, konda je sve djabe. Potrosio cijelo popodne. Udjem u prvi ducancic koji prodaje smrznuto meso I to dobroj cijeni. I nakon 10 minuta cekanja u nimalo geometrijskoj liniji, jedan se udostojio da me pita – “ Keske vu vule?” ili tak nekaj.
“ Aj vule mit…..merci!”
Ostala samo svinjska rebarca, halal. A, nis daj mi tri kile. Deset baksi I odo dalje.

Istrcao sam u supermarket dok je Vidar pokusavao nac parking. Obisao sve police tri puta, provjerio listu I gotovo sve je bilo tu. A onda drama na kasi. Bio sam peti po redu, a trebalo je 40 minuta da dodjem na red. Stavili nekog novog na kasu koji se cudio kako taknes ekran, I brojke se promjene. Jadan. Usro je sve kaj je mogo. Zaracuno je vise jednoj zemski, pa kad se ta vratil u ducan jebala mu mamu I sve po spisku. Najvise mu je uzelo izvracati kusur u francima. Jerbo ti treba strojcek za brojanje love. Jos ga I usporavala klasicna procedura u Kinshasi. A to je, kad platis u dolarima, dio kusura ti izvrate u francima a dio u dolarima. E taj dolarski dio uzme vrijeme. Das stotku. Onda on upise sto na jednu listu I do toga koiliko da se izvrati u dolarima. Onda dodje potrcko I odnese lovu I listu gospodinu “ Dollar Controlleru”. Taj potpies, preobroji I izvrati ostatk u dolarima. Za to vrijeme oni potrcko vec ode pa se ceka da dodje drugi.
Onda barkodovi ne rade, pa ovi na kasi salje potrcka da vidi cijene na policama I tako par puta. Na kraju je taj novi odustao I zamjenio ga isprobani cashier. Bilo mi ga zao, a njemu neugodno. I taman dok sam je platio Vidar je naso parkirno mjesto.
Iza toga bjez u djutic. Tam smo nakupovali sranja za kicenje. Ondak kod tete XXXX na stand po paradajz I povrce.

Petak sam kuhal cijeli dan. Deset razlicitih jela. KOmbinacija rvacke, azijske I ko zna koje kuhinje. Cak sam I salatu od pecene paprika napravil.
Party je poceo u tri popodne u subotu. Bazencic, pivica I casica razgovora sa prijateljima. Onda vecera u sedam. Sve su pojeli, mamu im j…….. gladnu. Tak das am jucer opet moral kuhat. Ondak odbojka u bazenu. Ubi se ronjajuc gotovo sat I pol. Otisel sam u krevet u polnoc, jer sam zanemario konfiguraciju dna bazena I razvalil se u prst na nozi.

Odo doma ranije, kaj bum. Nema nikoga u kompaundu. Drafto sam fax, jerboa kad u sijecnju odem doma, od doma idem ravno na Kosovo. Nakon toga nazad u Komgo, pa nakon tjedan dana u Sudan.

Aj

Evo me nazad u Kinshasu. Upravo sletih iz Brisela nakon 7 sati zakasnjenja u polasku. Vele cistili neke bube u avijonskom motoru. Pa ja, kad letaju po Africi. Vratio se iz zemlje slobode u kojoj sam imao prilicno limitiran pristup Internetu. No, bla su to tri prekarasna tjedna koje cu opisat u iducih nekoliko okoliko postova. A imam i poneku slicicu.Tri je ujutro i nakon petnaest policijskih patrola stigo doma. Doma, u Kinshasu naravno. U gradu je level 3 security,a to je valjda korak do evakuacije ili dva. Home sweet home!!!
Nista, ajmo po redu. Prvi post sam pisao jos na putu za Liberiju. Na briselskom aerosromu imaju imaju stekere pa mores krast struju.....................Pa da krenemo....

Izaci iz Konga je lako. Udjes u zgradu aerodroma I odmah lijevo na pregled dokumenata. Dosao sam do bukse, a u njoj cetvero ljudi. Prvo sam dao putovnice nekoj zenski. Ona ih je pomno pregledavala I malo malo pa se nagne I sakrije iza neke drvene kutije. Kao nesto prvovjerava. Jeba me pas ak iza te kutije nesto ima. Sere bezveze I prenavlja se. Kaj bi imala? Specijalnu kongolesku napravu za pregled putovnice. Da ima nekaj kaj valja vec bi to cijeli Kongo znao I ponosno bi se masinu stavilo da svi vide. Onda ona da to policajcu (ima ih trojica).Obuceni u svijetlo plave uniforme sa tamno plavim epoletama na kojima se sija velika zuta petokraka. Oni rade po sistemu – jedan zna citat, jedan pisat, a jedan govorit. Ja mu pruzim putovnicu, ali ne – moram prvo proc okolo naokolo kroz one glupe strikove, da bi se nakon deset metara pojavio na istom mjestu samo z druge strane strika. Ona jedan lupi neku markicu, drugi napise siguronosni broj na kartu, a treci prepise podatke na naki papir. Za sve to 10 minuta. A ja bio jedini u liniji.
Ucekiro se I imo vec pripremljenu imigracijsku kartu, ispunjenu. No, sve do dolaska u depature podrucje niko me nije pito za to, niti sam kaj vidio. Nis, ko ih sljivi. Avijon je doso na vrijeme I by by Kongo. Spuco sam se na sjedalo koje je gore nego u tramvaju. Ulaze razni tipovi. Jedan baba lijevo je podolasku izvadila svoju ljekarnu i udri po lijekovima za veceru. Pa naka velika bijela i muz joj bijeli. Ova nosi na ledjima ruksak, a u ruksaku nekakva drvena tambura veca od nje. On isto nekaj drveno, valjda postolje. A onda je usao veliki crni dabar. Tip svojih metar i sezdeset visok, sa bundom. Ogromnom bundom i suncanim naocalama nataknutim na glavu.Mozes mislit kretena hoda po Kinshasi, u u srcu Afrike, u osam navecer u bundi za Sibir i cvikama. Mozda je zvijezda estrade..hehehehehehe. E, budale! Ispred mene sjeo covik sa zenom mu. Sve je skino al sesir ne. Nema Boga da ga skine. Cijelu noc je bio u njemu. I zguzvo ga budala. Kad eto ti opet dabra. Ovaj puta bez bunde. Neznam odakle su, al taj oblik ljudskog tijela sam vidio u Timoru. Neki crmac. Extremno uska ramena, a kukovi ko u buffaloa. Poveci trbuscic I guzica zapremnine 200 litara. To zaista izgleda cudno. Cudna rasa.
Ostatku avijona nisam nasao zamjerke, pa smo tako I fino zarulali a nas A-330 se vinuo ka Kamerunu, gdje smo se zadrzali sat vremena pa onda putem Brisela. U dva sata letam za Monroviju. Pa sam ubijo vrijeme I kupijo si suncane cvikse. Joj, prave. Cool sam do jaja!! ..Ajme vidi ovoga u zelenoj pidzami!!!......Ko to pusta u Evropu?
Btw, jebo evropu, skupo je tu.........Svejedno bilo bi lijepo svrnut doma. To me uvijek jebe kad sam blizu, a u prolazu. Uf, kak bi smugno bar na dva sata. Bi ja, sam da ima dobra veza. Na Croatiu i vozi. Pogotovu kaj moji doma rade kotlovinu, jerbo mi je mami rodjedan, a supruga u Moslavini tuce pajceke. Kad sam nazvo jos se stepaval. To znaci pola sata do jetrica sa bijelim lukom.Uf! A ja tu na terminalu pisuckam I pokusavam ukrast internet vezu sa jednog od internih networka. Al sve su zastitili. Nemres ni ukrast u toj Evropi. Mozda i bolje da ne, da me ne uapse ko hakera. Kako da ja njima objasnim da je moj gornji domet promjenit boju na blogu. No, svidja mi se briselski aerodrom. Imas kak ubit vrijeme hodajuci okolo. Nis jos vurica, pa nazad u afriku. Dodjoh, vidjeh, vracam se. A sad tri tjedna Liberije. Odo zapalit, popit kavu i nac Gate B05. Aj………………….

P.S. Toplo preporucujem SN Brussels za airline. Mala zamjerka sjedalama, ali je osoblje ljubazno I klopa nije losa. A I tehnicki odrzavaju avijone, a ne ko africki vicovi od kompanija.

Slike kad dodjem tamo u literarnom smislu.....