utorak, 14.12.2004.

Evo me nazad u Kinshasu. Upravo sletih iz Brisela nakon 7 sati zakasnjenja u polasku. Vele cistili neke bube u avijonskom motoru. Pa ja, kad letaju po Africi. Vratio se iz zemlje slobode u kojoj sam imao prilicno limitiran pristup Internetu. No, bla su to tri prekarasna tjedna koje cu opisat u iducih nekoliko okoliko postova. A imam i poneku slicicu.Tri je ujutro i nakon petnaest policijskih patrola stigo doma. Doma, u Kinshasu naravno. U gradu je level 3 security,a to je valjda korak do evakuacije ili dva. Home sweet home!!!
Nista, ajmo po redu. Prvi post sam pisao jos na putu za Liberiju. Na briselskom aerosromu imaju imaju stekere pa mores krast struju.....................Pa da krenemo....

Izaci iz Konga je lako. Udjes u zgradu aerodroma I odmah lijevo na pregled dokumenata. Dosao sam do bukse, a u njoj cetvero ljudi. Prvo sam dao putovnice nekoj zenski. Ona ih je pomno pregledavala I malo malo pa se nagne I sakrije iza neke drvene kutije. Kao nesto prvovjerava. Jeba me pas ak iza te kutije nesto ima. Sere bezveze I prenavlja se. Kaj bi imala? Specijalnu kongolesku napravu za pregled putovnice. Da ima nekaj kaj valja vec bi to cijeli Kongo znao I ponosno bi se masinu stavilo da svi vide. Onda ona da to policajcu (ima ih trojica).Obuceni u svijetlo plave uniforme sa tamno plavim epoletama na kojima se sija velika zuta petokraka. Oni rade po sistemu – jedan zna citat, jedan pisat, a jedan govorit. Ja mu pruzim putovnicu, ali ne – moram prvo proc okolo naokolo kroz one glupe strikove, da bi se nakon deset metara pojavio na istom mjestu samo z druge strane strika. Ona jedan lupi neku markicu, drugi napise siguronosni broj na kartu, a treci prepise podatke na naki papir. Za sve to 10 minuta. A ja bio jedini u liniji.
Ucekiro se I imo vec pripremljenu imigracijsku kartu, ispunjenu. No, sve do dolaska u depature podrucje niko me nije pito za to, niti sam kaj vidio. Nis, ko ih sljivi. Avijon je doso na vrijeme I by by Kongo. Spuco sam se na sjedalo koje je gore nego u tramvaju. Ulaze razni tipovi. Jedan baba lijevo je podolasku izvadila svoju ljekarnu i udri po lijekovima za veceru. Pa naka velika bijela i muz joj bijeli. Ova nosi na ledjima ruksak, a u ruksaku nekakva drvena tambura veca od nje. On isto nekaj drveno, valjda postolje. A onda je usao veliki crni dabar. Tip svojih metar i sezdeset visok, sa bundom. Ogromnom bundom i suncanim naocalama nataknutim na glavu.Mozes mislit kretena hoda po Kinshasi, u u srcu Afrike, u osam navecer u bundi za Sibir i cvikama. Mozda je zvijezda estrade..hehehehehehe. E, budale! Ispred mene sjeo covik sa zenom mu. Sve je skino al sesir ne. Nema Boga da ga skine. Cijelu noc je bio u njemu. I zguzvo ga budala. Kad eto ti opet dabra. Ovaj puta bez bunde. Neznam odakle su, al taj oblik ljudskog tijela sam vidio u Timoru. Neki crmac. Extremno uska ramena, a kukovi ko u buffaloa. Poveci trbuscic I guzica zapremnine 200 litara. To zaista izgleda cudno. Cudna rasa.
Ostatku avijona nisam nasao zamjerke, pa smo tako I fino zarulali a nas A-330 se vinuo ka Kamerunu, gdje smo se zadrzali sat vremena pa onda putem Brisela. U dva sata letam za Monroviju. Pa sam ubijo vrijeme I kupijo si suncane cvikse. Joj, prave. Cool sam do jaja!! ..Ajme vidi ovoga u zelenoj pidzami!!!......Ko to pusta u Evropu?
Btw, jebo evropu, skupo je tu.........Svejedno bilo bi lijepo svrnut doma. To me uvijek jebe kad sam blizu, a u prolazu. Uf, kak bi smugno bar na dva sata. Bi ja, sam da ima dobra veza. Na Croatiu i vozi. Pogotovu kaj moji doma rade kotlovinu, jerbo mi je mami rodjedan, a supruga u Moslavini tuce pajceke. Kad sam nazvo jos se stepaval. To znaci pola sata do jetrica sa bijelim lukom.Uf! A ja tu na terminalu pisuckam I pokusavam ukrast internet vezu sa jednog od internih networka. Al sve su zastitili. Nemres ni ukrast u toj Evropi. Mozda i bolje da ne, da me ne uapse ko hakera. Kako da ja njima objasnim da je moj gornji domet promjenit boju na blogu. No, svidja mi se briselski aerodrom. Imas kak ubit vrijeme hodajuci okolo. Nis jos vurica, pa nazad u afriku. Dodjoh, vidjeh, vracam se. A sad tri tjedna Liberije. Odo zapalit, popit kavu i nac Gate B05. Aj………………….

P.S. Toplo preporucujem SN Brussels za airline. Mala zamjerka sjedalama, ali je osoblje ljubazno I klopa nije losa. A I tehnicki odrzavaju avijone, a ne ko africki vicovi od kompanija.

Slike kad dodjem tamo u literarnom smislu.....



- 03:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se