Krepala mi klima, pa nisam mogo zaspat do pola cetiri ujutro. I cim se probudio na zidu vidim ogromnog pauka. Crni veliki sa dugackim nogama. Slican onima u Timoru, koji su u promjeru i do 8-10 centimetara (ili su mi oci velike kad ih vidim). Pozvah ja Papa Jeana, ne bi li saznao jel opasan ili ne. Jer Timorski nisu. Al Kongo.....hmm......ovdje je sve opasno. I tako on dodje i prije nego sto sam pitao uzme sprej i posprica pauka. Ovaj pretrci pet centimetara i ostane zalijepljen na zidu. Konacno je englesko-francuska komunikacija proradila i uspio sam postaviti jasno pitanje: "Ako te ugrize, os najebat?" On veli NE. E ,jebiga ko ce sad jest komarce. Nije da volim pauke, al su korisni. I tako jadni pauk pade kao zrtva lose komunikacije. A kakve sam srece sutra po budjenju, iznad mene bu visio slinavi rotvajler sa losim namjerama. |
Melrose Place. Evo mi se zdravstveno stanje popravlja. Nema vise visoke temperature i ne tresem se. No, treba ostat u krevetu jos dva dana i dobro se oporavit. Kad sam jucer dosao u Medical Unit, izmjerili su mi temperaturu 40. Ruknuli mi pola litre paracetamola u guzicu i obmotali me u foliju. Na sve to jos i hladni oblozi. U medjuvremenu su stigli nalazi i potvrdili da imam malariju, fala Bogu, najprosireniji a time i najblazi oblik. Za tri dana bi trebo bit ko nov. Ondak dva sata nisam imo groznicu, a onda jopet. No za to vrijeme vec sam bio doma. Dobio sam hrpu lijekova i donio si gajbu vode. Papa Jean mi je skuhao juhu od govedine, a ja sam prije toga zgutao jednu od onih tabeta kaj te sprijecava da povracas, jerbo moras jest i pit puno vode. |
Prestao sam se tresti. I to nakon sto mi je Jim dao neke jake analgetike. Cijelo popodne mi je bilo zima, temperatura, bol u ledjima i u misicima. Daklem pokupio sam malariju ni tri tjedna kak sam doso. Skoro pet godina u Timoru, i nista, a vidi sad ovo. Ak mi sutra nebude bolje odo doktoru. Na srecu izgleda da je neki blazi oblik malarije, ili se ja varam posto sam pod lijekovima.Pa kud bas za vikend. |
Kinshasa. Evo konacno je i moj jadni lapatop popravljen. A i uspio sam skrivecki slikat ulice Kinshase. Bas je jucer stigla obavijest da se jos jednom naglasuje da se nesmije slikat jerbo to uznemirava jadne gradjane. Pa sam ja skrivecki to iz autobusa. Daklem, mislim da sam se aklimatizirao. Vruce je za popizdit, iako je stalno oblacno. Naime, ulazimo u mokro godisnje doba. Pun sam dojmova i neznam gdje bih poceo, no idem od ulicnog zivota. Prvo sto covjek uvidi je odvratan promet. Bljak, bljak!! Sva krama svijeta zavrsila je u Kinshasi, iako imaju zabranu za uvoz vozila starijih od 75 godina. Hehehe, kao sto se vidi na prvoj slicici. Najpoplarnije prijevozno sredstvo je folksvagen kombi. U njega stane dvajest ljudi, a oko njega jos deset. Furaju ko ludi. A ak stane onaj iza koji visi, i placa valjda manje, mora gurat da auto ponovo upali. I nisu to kombiji za putnike, nego za cargo. A ondak se na stranama izreze krug da ima zraka, a i da se dobije osjecaj jumbo jeta. Opaljeni su sto posto. Ti kombiji regularno ostaju sa slomnjenim osovinama na cesti, a voze i po trotoaru, izmedju drveca ne bi li zadovoljili presretne musterije. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv