Krepala mi klima, pa nisam mogo zaspat do pola cetiri ujutro. I cim se probudio na zidu vidim ogromnog pauka. Crni veliki sa dugackim nogama. Slican onima u Timoru, koji su u promjeru i do 8-10 centimetara (ili su mi oci velike kad ih vidim). Pozvah ja Papa Jeana, ne bi li saznao jel opasan ili ne. Jer Timorski nisu. Al Kongo.....hmm......ovdje je sve opasno. I tako on dodje i prije nego sto sam pitao uzme sprej i posprica pauka. Ovaj pretrci pet centimetara i ostane zalijepljen na zidu. Konacno je englesko-francuska komunikacija proradila i uspio sam postaviti jasno pitanje: "Ako te ugrize, os najebat?" On veli NE. E ,jebiga ko ce sad jest komarce. Nije da volim pauke, al su korisni. I tako jadni pauk pade kao zrtva lose komunikacije. A kakve sam srece sutra po budjenju, iznad mene bu visio slinavi rotvajler sa losim namjerama.

Poslal sam po nesto krumpira za pire jerbo danas svoj dragim ukucanima koji su brinuli za mene u ovim teskim trenucima, pripremam cevape. Milka mi je poslala recept, pa idem probat.

Nego, trebam jos i radit nesto i zavrsit danas dok sam doma. Jerbo u ponedjeljak picim za Liberiju i vracam se polovinom prosinca. A tamo je pola ljudi iz Timorske misije. Vec su mi nasli sobu i dogovorili se za mali reunion party.

...I fil gud.....tanananananana........Aj, evo jos malo slikica

Malo modnih detalja

Melrose Place. Evo mi se zdravstveno stanje popravlja. Nema vise visoke temperature i ne tresem se. No, treba ostat u krevetu jos dva dana i dobro se oporavit. Kad sam jucer dosao u Medical Unit, izmjerili su mi temperaturu 40. Ruknuli mi pola litre paracetamola u guzicu i obmotali me u foliju. Na sve to jos i hladni oblozi. U medjuvremenu su stigli nalazi i potvrdili da imam malariju, fala Bogu, najprosireniji a time i najblazi oblik. Za tri dana bi trebo bit ko nov. Ondak dva sata nisam imo groznicu, a onda jopet. No za to vrijeme vec sam bio doma. Dobio sam hrpu lijekova i donio si gajbu vode. Papa Jean mi je skuhao juhu od govedine, a ja sam prije toga zgutao jednu od onih tabeta kaj te sprijecava da povracas, jerbo moras jest i pit puno vode.

Papa Jean je nesto kao domar, ustvari pravi butler. On vodi brigu o svemu u kuci. Ima jos pet ljudi koje on nadzire, a odgovoran je da je kuca cista, ves opran i opeglan, da sve u kuci funkcionira, odnosno da zove majstore ak kaj zasteka. Evo bas dok ja pisem, dofural je decke da provjere sve airconditionere. Vrlo ljubazan covjek, uvijek spreman da pomogne.
Cak i moje cipele blistaju svako jutro. Voli pusit Marlboro pa ga ja redovito snadbijevam. Ostatak osoblja mi rijetko i vidimo. Znam da ima jedna gospodja i jutros sam vidio jednog da cisit terasu. SVi oni su zaduzeni da kad se vratimo doma, sve blista. Za kongoleske prilike placeni su super. I prilicno su sretni.

Pa evo i par slicica iz nase kuce, u kojoj btw zivi 7 ljudi. Osim mene tu je i Vidar, Jim, Brian, Bruce, Isabel i Neda. Neda je, kako smo otkrili, moja susjeda iz turopolja. Kuce su nam udaljene mozda ni kilometar, no prvi put se sreli i vidjeli u Kongu. Aj ti reci......
Nase zdanje popularno zovu Melrose Place, no nije to oduvijek. Kuca pripada bivsem direktoru rudnika u Kongu. Vratio se iz egzila i sad je u parlamentu. Kuca u lokalnom vidjenju izaziva strahopostovanje, jerbo je bivsi predsjednik (onaj zloglasni) imao ovdje svoje partije, navodno orgijanje, a nemali broj ljudi, navodno, je iznesen u vodoravnom polozaju.


Dnevni boravak, sa ovim coskom, je otprilike 50 kvadrata, ali ovaj cosak je najintereantniji jerbo je tu ogromni TV i moji omiljeni programi (Discovery, Animal Planet etc). A danas i moj blogspot.


Terasa na kojoj je i veliki akvarij u kojem je jos samo jedna riba, a i ta nebu dugo. Do njega je kavez sa pticurinom. Taj veliki papagaj je poznat po tome kak je najpametnija pticurina. Kupis li ga dok je star tri mjeseca, mores ga naucit govorit. Brzo kuzi, zivi i do 85 godina, akosta ovdje tricavih 10 dolara. Zove se Swinger, i cijeli dan fucka i visi i njise se po kavezu.


A sa terase puca pogled na Kinshasu. Moze se vidjet i rijeka Kongo. Ogromna prljava rijeka. Prlajava jer su struje tako jake da stalno muti blato i pijesak.


A kakva bi to bila vila kad nebi bio i bazen........a preko bazena pravi disko, sa barom, disko rasvjetom.......life sucks:))


I na kraju, kad mi je jutros sunceva zraka spucala u sobu, zgrabio sam kameru i ovjekovjecio izlazak sunca iznad Kinshase. Ono kaj strci iz sumaglice koja je prekrila kuce i zgrade, je TV toranj, koji nije nikad proradio, no cool ga je za vidit.......Aj....vrijeme mi je za cetiri contra malarijske tablete............

Prestao sam se tresti. I to nakon sto mi je Jim dao neke jake analgetike. Cijelo popodne mi je bilo zima, temperatura, bol u ledjima i u misicima. Daklem pokupio sam malariju ni tri tjedna kak sam doso. Skoro pet godina u Timoru, i nista, a vidi sad ovo. Ak mi sutra nebude bolje odo doktoru. Na srecu izgleda da je neki blazi oblik malarije, ili se ja varam posto sam pod lijekovima.Pa kud bas za vikend.

Nista, kaj je tu je. Moralo je i mene zakacit kad tad. Kazu stari kongolanci, ko u afriki bio je a malariju probo nije - konda bio nije. .............hmmmm, to mi je valjda od lijekova da serem bezveze.
I jos su nesto stari kongolanci govorili, al sam zaboravio, pa idem stavit koju slicicu. Autobus iz "ko to tamo peva", malo ulicnog zivota i na kraju ovaj kaj vuce kolica. Ta kolica u prijevozno sredstvo za cargo. Ima ih svud okolo, i kad ti treba nesto prevest ondak iz zovnes. Neka su natovarena i po dva metra u visinu, a likovi koji to vuku su misicave mrcine. Neki dan jedan ispred mene se nije mogo zaustavit, pa se razvalio u zadnji dio nekog mercedesa. Oni jako pridonose prometnoj guzvi, al nije im lako. Treba to gurat natovareno.

Aj.........odo u krevet jerbo mi se malo nije dobro

Kinshasa. Evo konacno je i moj jadni lapatop popravljen. A i uspio sam skrivecki slikat ulice Kinshase. Bas je jucer stigla obavijest da se jos jednom naglasuje da se nesmije slikat jerbo to uznemirava jadne gradjane. Pa sam ja skrivecki to iz autobusa. Daklem, mislim da sam se aklimatizirao. Vruce je za popizdit, iako je stalno oblacno. Naime, ulazimo u mokro godisnje doba. Pun sam dojmova i neznam gdje bih poceo, no idem od ulicnog zivota. Prvo sto covjek uvidi je odvratan promet. Bljak, bljak!! Sva krama svijeta zavrsila je u Kinshasi, iako imaju zabranu za uvoz vozila starijih od 75 godina. Hehehe, kao sto se vidi na prvoj slicici. Najpoplarnije prijevozno sredstvo je folksvagen kombi. U njega stane dvajest ljudi, a oko njega jos deset. Furaju ko ludi. A ak stane onaj iza koji visi, i placa valjda manje, mora gurat da auto ponovo upali. I nisu to kombiji za putnike, nego za cargo. A ondak se na stranama izreze krug da ima zraka, a i da se dobije osjecaj jumbo jeta. Opaljeni su sto posto. Ti kombiji regularno ostaju sa slomnjenim osovinama na cesti, a voze i po trotoaru, izmedju drveca ne bi li zadovoljili presretne musterije.
I tako uspjesno naprave prometni krkljanac iz nicega. Policija koja regulira promet je...............nista, nista, zajebavam se. Policijska stanica je kontejner ofarban u plavo na koje ponosito pise "Police National" i to jebeno kricavom zutom bojom.

Danas sam polozio vozacki, tak da se mogu ubit negdje na cesti. Sve povrsine uz cestu su manje vise kao plac. Jebeno velik Jakusevac. Moz kupit svega i svacega kaj ti netreba. Najbolji mi je bio stand sa kutijom na kojoj je bio znak S sa dvije crtice okomito. Iznad kutije suncobran, i tek pazljiviji pogled je ustvrdio da je to zbunt kongoleskih franaka zavezan za suncobran. Daklem, mjenjacnica, sa punom radnom dozvolom. Zbunt nije bez vraga, jer kad sam stigao u Kinshasu promijenio sam sto dolara i prvo dbio plasticnu vrecicu, a onda i tri kile novaca. 1 USD=420 franaka. A lova je manje vise u novcanicama od po sto franaka, Imaju oni i po 200 i po petsto, ali to je za menagere, a ne za raju.

Ima jos toga puno, al drugi puta.........................Aj