Evo me u Congo. Doduse vec sam tu tjedan dana, no poceo sam radir treninge odmah po dolasku tako da sam bio prezauzet za svoj blogic. Osim toga evo bas sad sam dobio wireless connection, tako da sjedim u krvetu i citam neke news. Uselio sam se u kucu s pogledom na Kinshasu. Nas sedam dijeli prekrasno zdanje sa bazenom. U paket ulazi i wireless connection. Al cemo se citat.

Fotke jos nemam jer se domoroci bas i nevole slikat, a i zabranjeno je manje vise. Pogotovu nakon iskustva iz Kenije kad me neki security naterao da zbrisem sve fotke. Od veceg sranja me spasila UN putovnica.
Kinshasa je grad sa 8-11 milja stanovnika. Ogromno. U svakom trenutku je rijeka ljudi na ulici. Prometna kultura je ista kao u Timoru, no ovdje se vozi puno brze. Prekjucer je neko od UN-a zgazil neku djevojcicu, na smrt. Bili smo obavijesteni da pazimo jerbo bi taj incident mogao izazvat erupciju nacionalnog sporta ovdje, a to je gadjanje juenovih vozila kamenjem.
I tak mi na putu za kuci kadli neki lokalni frajer pukne jednog djecaka. Rulja se pocela okupljat filmsom brzinom. Stavio je djecaka u auto i po plinu. Nadam se u bolnicu. Moram priznat da me to potreslo. Zivot u Kinshasi vrijedi malo.

Evo toliko da se javim. Sad cu moc pisat svaki dan, pa odo u kuhinju napkat meso na raznjice jerbo radim rostilj a la Croat. Aj...............A odo se bucnut u bazem.

Carnivor.
Daklem, posjetio sam i slavni restoran u Nairobiju. Nalazi se u blizini aerodroma i ogromni je kompleks, koji osim restorana ukljucuje u disko. Restoran je kapaciteta od sigurno 500 mjesta i sav je u drvetu. Odmah po ulasku prodjes blizu otvorene kuhinje odnosno dvadesetak raznjeva na kojem se pece sva ta mesurina. Prvo ti dodje okrugli stalak na kojem su smjesteni razni umaci, za svaku vrstu mesa po jedan. Ispod toga je salata, riza. Konobar ti objasni koji je umak za koje meso, a onda ti donesu crni metalni jako zagrijan tanjur. Tda pocinje show. Po restoranu kruze konobari noseci meso na machetama i ogromnim raznjicima. Svaki nosi drugu vrstu mesa. Fino ti stavi macetu na tanjur, odreze odrezak sa buta, koji fino padne u tanjur. Menu je izgledao ovako:

Piletina
Devin odrezak
Svinjske kobasice
Nojev odrezak
Buffalo odrezak
Janjetina
Gazela (mesne okruglice)
Antilopa odrezak
Krokodilovi odrezci

Daklem, zderacina svjetska. Nema puno takvih restorana, jerbo moras imat posebnu dozvolu posto ne zele da potamane i pojedu sve zivotinje u Keniji.
Cijena: 25 USD po osobi
Ja sam naj volio gazelu i nojev odrezak. Super.
Nis, idem na gate, jerbo picim za Kinshasu. Aj........

Eto stigo i u Nairobi. Nakon Denpasara i Bangoka gdje sam neuspjesno probao napisati post, valjda ce ovdje radit. Let do Nairobija, iz Bangkoka je trajao 9 sati, no u biznis klasi malo je lakse za izdurat.
Sjedala su mrak, mores iz skroz ispruzit. Spavao sam cijelim putem. Klopa bas i nije nekaj, no najel sam se lososa i govedine u Thai Airways. Sletio u pet ujutro, prosao imigraciono bez frke iako su mi u vezi s tim problemi poceli vec na Baliju. Nazvao sam Bila odmah po dolasku i on me uputio gdje, kako i sta, nazivajuci me svakih 15 minuta, provjeravajuci da ne lezim negdje u jarku bez para, kofera i sa bolom u dupetu. Nisam nasao taxi frimu koju je on preporucio, pa sam uzeo, onako po instinktu, najpovjerljivijeg covjeka. Naravno cim izadjes iz aerodroma oko tebe je sto ljudi. I mada se ti pravio da nisi novi u selu, skuze te odmah.
Sve u svemu sad bu se on javil, pa odo malo prosetat po 4 milijonskom gradu, kupit neke sitnice, a i popit koju pivu. Sutra za Kinshasu...................Aj

Zadnji post iz Timora. By by. Ciao. No more.

U ponedjeljak sam u Bangkoku, odakle cu se javiti jerbo je to jedan od najdosadnijih aerodroma u svijetu. Da, da, cak je gori od Frankfurta. A onda putevima Nairobija. Pa jedan cijeli dan u Keniji gdje planiram posjetiti restoran Carnivor. Idem se ozdrat zebri, nojeva, buffaloa, kampala i ostalih zivotinja, prije nego mene zakaci neki buffalo i lavcina. Sve ih pripremaju na raznju. Aj da i to probam. A u srijedu slecem u Kinshasu. Letam sa Kenya Airwaysom koji se srusio samo jednoc u povijesti i proglasen je za naj naj airlinerom u Africi. Pozdrav svima ma gdje bili...........do iduceg bloganja iz Bangkoka.

Nazalost nikad nisam uspio uhvatiti vremena I nauciti tu Haku. Il ja nisam mogo doc il se Kiwi oblokal prije podne. Nista, bar imam tekst, koji sam ionako duzan Nymphei. Daklem haka je ratnicka pjesma koja te ispuni energijom. Dolazi od Maora sa Novog Zelanada. Postoje I hake za zene, ali je to pretezno za vojnike. I dan danas NZ vojska prakticira haku I odrzava tradiciju. Sjecam se kad je jedan vojnik preminuo, radili su haku na aerodromu. Esalon je bio postavljen u slovo U I kroz njega je vozio polako dzip sa tijelom preminulog. Ispred dzipa je isao jedan vojnik sa sjekirom I plesao, a kad su stavili lijes na rampu zrakoplova, ondak su svi udrili plesat. Vrlo snazan ples I pokreti, sa gromkim energicnim uzvikavanjem. Najvise se pleasalo kad su se tukli protiv britanskih osvajaca, koje su zatukli btw. Veliki su ratnici ti Maori, snazno gradjeni I nije se snjima za zajebavat. Inace Novi Zeland je prekrasna zemlja, kliknite na link!!,(btw, tamo se snimao Gospodar Prstenova).



Evo I orginalnog teksta sa prijevodom (prijevod nije bas orginalan jer ne znam pricat maorski):

Svi se skinu goli do pasa, ima vodja (V), a ostali (O) prate:

(V) KAMATE KAMATE (O) KA-ORA KA-ORA x 2
kad dodje zora krenut cemo u boj

(O)TENEI TE TANGATA PUHURUHURU NANA I TIKI MAI WHAKA WHITI TE RA
a onda bumo vam pokazali gdje pes pizdu nosi, suncem vam jebemo okupatorsko

A HUPANE A KAUPANE-A HUPANE KAUPANE WHITI TE REA. A HEI
Rastepli bumo vas kak djubre po vinogradu, o da

(V) A TOIA-MAI (O) TE WAKA
dodjite ak imate muda mi imamo

(V) KI TE URUNGA (O) TE WAKA
il bumo mi k vama mi imamo (?) x 2

(O) KI TE TAKOTO RA NGAI TAKOTO AI I TE WAKA E.
Evo sad bas idemo mi jerbo je svanulo, ajoooj imaju puske




Orginalni prijevod:
Ka mate! Ka mate! Ka ora! Ka ora! I die! I die! I live! I live!
Ka mate! Ka mate! Ka ora! Ka ora! I die! I die! I live! I live!
Tenei te tangata puhuru huru This is the hairy man
Nana nei i tiki mai Who fetched the Sun
Whakawhiti te ra And caused it to shine again
A upa ... ne! ka upa ... ne! One upward step! Another upward step!
A upane kaupane whiti te ra! An upward step, another.. the Sun shines!!
Hi !!!



Aj..

Prije citanja KLIKNI ovdje i daj 5 kuna za djecu iz Krizevaca......

Jeste!?? E ajmo sad dalje....


Sve je pocelo u petak kad se otisao u Monkey Bar na partiju boksa. U improviziranom ringu tukli su se timorski boksaci. Kraj runde objavljivan je udarcem u lonac. Boksalo se 4 runde, a broj runde se oznacavao brojevima na metalnom stalku koji sluze za oznacavanje broja stola.A to su nosile u krugu ringa dvije zenske iz Rotary kluba. Bilo je tri borbe, a na kraju je bila borba izmedju vlasnika bara i njegove kuharice. I dok su joj svi vikali: " Lupi ga jako!!", ona je vikala: "Pa nemogu, to je gospodin Ross, moj sef". No, ipak ga je " nokautirala". Sve je to bilo organizirano za pomoc tim boksacima da mogu ici na turnir u Vijetnamu. Skupilo se 500 USD.

Subota je bila mirna, do navecer, kad sam " samo" svratio na party u City Hotelu. Daklem, ljudi LUDNICA!! Od sto ljudi na partiju svi su plesali i to pet daljnih sati. Najbolji party u cetiri godine, a za sve su zasluzne dvije dame. DJ Property (Ljiljana) i DR Budget (Snezana). Muzika osamdesetih i svi su popizdili. Nije ni cudo kaj me grcevi copaju zadnja dva dana. Zaboravih tu noc da nisam vise mladic.

Ujutro vec u devet sam bio na brodu. I tutanj za Atauro. Otok preko puta Dilija, navodno jedno od najboljih svjetskih ronilackih destinacija. No, jos uvijek ne svijetski i poznato. Nasli smo pjescanu plazu i udri rostiljat. Ja napacao raznjice dan prije i neke kobase. Zapalili rostilj ispod nekakve stijene. Setali okolo, vadili zvijezde iz mora, bjezali od morske zmije, koja je bjezala od nas i ukopala se u pijesak. Onda se Hans smislio da ide skijat na vodi. Posto je vec bio pod gasom trebalo nam je vremena za to. Spakirali sve u camac i bjez na greben gdje smo ronjali i gledali ribe i svakojaku morsku gamad. Bilo je sest navecer kad smo dosli doma u Dili. Mene je sunce zviznulo tak da mi i danas nije bas naj naj. A ni Klausu.Vikend snova. Ljudi placaju da to dozive, a mi placeni da budemo tu. Ajjjjjjjj...........

Mucim se ko Isusek (sorry pajdo kaj te spominjem uzalud). Privodim kraju svoje pakiranje i kao sto se vidi radin na redizajnu bloga i pripremi za Congo. I ubi se na dizajnu jer sam nepismen za html.
Nikak nac u tom kodu gdje da smanjim font slova u samom postu. Popizdicu skroz naskroz. A do sada sam svaki puta to mogao. Napravim si ime i nemrem ga metnut gore kod onijeh zivotinja, da me ubijes. Pola boxova mi pise crno pola pise bijelo. UUUffffff!!! Budem ja to prokuzio.

Daklem jedan od zadnjih postova iz Timora. Napustam Timor 18.10.2004. Danas idem na nekakvo dobrotvorno boksanje!!??? Neko se tuce u dobrotvorne svrhe. Pa cu malo fotkat i nekaj napisat iduci tjedan. No, to je to. Isprintao sam si sve postove iz Timora i ulazim u africku fazu polako.
Uredovno citam africke seniore kao Afrika, Bushman ne bi li skupio virtualnog iskustva. Aj.......

Prije dva dana u Istocnom Timoru donesen je zakon da se MORA nosit zastitna kaciga kad vozis motorin. Policija je preplavila ulice I upozoravala sve motocikliste na novi zakon. Cak I one koji planiraju kupit motorin. Cijena kaciga se povecala za 30% I svi ducani imaju za prodat kacige. Prvi dan je bio fenomenalan, jer nisu svi stigli kupit. Na glavu se metalo sve zivo kaj izgleda ko kaciga. Kaciga od bicikla, pravih kaciga, pa one koje samo izgledaju kao kacige, lonci I sve moguce pizdarije koje podsjecaju na kacigu I mogu zvarati policiju.. Nosene normalno, pa nosene okrenute prema nazad ili samo nataknute na glavu jer mu je premala da skroz zastiti istu. To je bio dan prvi.
Zakon vjerojatno kaze da onaj KO VOZI motorin mora nosit kacigu, tako da drugi dan svi vozaci su nosili, ali ne I oni koji sjede iza. Ide frajer na novoj hondi, kaciga se svijetli kak je nova. A iza njega sjedi na motoru zena I drzi dvoje djece. Oni naravno nemaju kacigu. Jebaj ga. E, danas ujutro je primjeceno I da suvozaci imaju kacige. Timorci su se zastitili u prometu a kinezi trgovci trljaju ruke. I sad kad se vozis, pretjeca te jato crvenih, zutih, plavih, sarenih loptica koje podsjecaju na atomskog mrava ( ko se sjeca tog crtica?)…………………..Aj

P.S. Nego, stigo mi medical clearance…………..odo u Congo iduci tjedan. Sad bum malo predizajniral ovi blog…..Aj

Na samom uglu avenije Presidente Lobato I druge ulice kojoj ne znam ni ime, svaki dan sjedi jedan mladic. Prolazim tuda cesto iako mi nije bas na putu. Prolazim da vidim mladica koji nema nista I zivi od milostinje. Uvijek stanem I podam mu dolar ili dva. Cak I ako ga promasim vozeci svoje misli kroz grad, okrenem iducu lijevo I vratim se da mu dam dolar ili mozda dva. Ne pisem ovo iz razloga sto zelim sam sebi ispasti dobar, nego iz sasvim drugog razloga.

No,prije nego objasnim taj razlog, samo da kazem da je taj mladic, svojih ne vise nego tridest godina, kompletno nepokretan od kukova na dolje. Udovi su mu nepokretni, ili bolje receno zakrzljali. Posto se moze kretati samo na rukama, gornji dio tijela, narocito ruke I torzo su izuzetno razvijeni. Duga kosa valovita kosa svezana je u rep. Nisam nikad pitao zbog cega je tako hendikepiran. Nisam to pitao ni sebe ni njega. Ne znam mu cak ni ime. Jednoc sam samo pitao kako se vraca kuci, a on je odgovorio da prijatelj dodje I odveze ga. Ono sto je fascinantno u tom covjeku je njegov osmijeh. Osmijeh koji je uvjek prisutan, osmijeh koji prihvaca zivot kakav je I koji mu se raduje u svem svom obliku. Za njega taj oblik, mozda poprima lice monstruma kad klopi oci prije spavanja, znajuci da ga sutra opet ceka ugao iste dvije ulice I da ce mu udovi ujutro biti isti. No, unatoc tome od njega mozes dobiti onaj iskreni I osobiti osmijeh. Osmijeh bez imalo pretvaranja, osmijeh koji je istinski koji znaci srecu. Osmjeh koji dolazi od izduzenog I veselog lica, sa pomalo koscatim obrazima koji samo naglasuju debele usne kad se razvuku u smijesak. I to je razlog zbog cega pisem.
Sta bi svako od vas radje; da ne mozes platit struju ili da je ne proizvode? Da ne mozes naci jamca ili da nema banke u zemlji? Pitas li nekoga koji ti je najljepsi trentauk u zivotu, taj zastane I razmislja. Pitas li ga koji ti je najgori, odgovor dolazi u sekundi. Zato kad dodje racun za struju, dajte postaru 5 kuna. Nasmijat ce vas njegov izraz lica. A ako zelite da oboje prasnete u smijeh dajte mu 20 kuna. Ionako cete stavit taj racun medju zadnjih par neplacenih.A onda ne ocajavajte, jer ce vas to samo bacit u depresiju. Ako dodje klinac i pita za sladoled, ne spocitavajte mu struju, nego se nasmijite i dajte mu zadnju kunu. Bolje nego da odete u bertiju i zapijete od tuge i ono malo sto je ostalo u budgetu.
Biti ce ravno sedam mjeseci u prosincu, otkada nisam vidio obitelj, a do onda je jos dugo. Cesto lezim u krevetu i razmisljam koliko mi nedostaje obitelj. Ali se smijem, jer se radujem danu kad cu ih opet vidjeti. Sad je tesko, ali pomisao na susret me raduje. A isto tako bih mogao cmizdrit nad samim sobom. I kad nevidis izlaz, nasmij se.

Ako ikad prodjete uglom avenije Lobato I one kojoj ne znam ime, stanite! Podarite dolar I zaradite najiskreniji osmjeh na svijetu. I vidjete cete da se nije citav svijet obrusio samo na vas. A najvaznije vidjet cete da ima vecih muka od vlastite I da ma koliko bili uvjereni, Vas Kriz nije najtezi. Zivot je jedan i takav kakav je, ponaosob. Morete plakat ili se smijat. Sreca ne dolazi kroz htijenja, nego kroz postivanje onog sto imate. Pa bio to i kurcevi cosak ulice.......Aj

Daklem proso je I party. I bilo je dobro I lijepo. Zakaj? Zato kaj je bilo jednostavno. Ja sam vec u popednevnim satima otisao tamo I poslozio izlozbu slika. A ondak bjez doma pod tus I trk nazad cekat svoje goste. Ross (vlasnik bertije) je slozio buffet. Skampi, picek, zapecena svinja, salata ko kenje, mesna pita, tjestenina, curry picek, thai picek, ma bog zna kaj………..uglavnom svi su se najeli fino I bili zadovoljni. Ja sam jedini kaj nije jeo, nego sam setal oko gostiju provjeravajuci jel sve u redu. I bilo je. Uz provjeravanje udobosti mojih gostiju, provjeravao sam I face onih kojima se radujem da ih vise necu vidit….hehehehehe…….bilo je tu nekih sretnih trenutaka………no za 99% ljudi mi je bilo drago da su radili samnom I da sam ih poznavao. A I UN svijet je mali pa cemo se opet negdje sresti. Mislim da je bilo oko 60 ljudi. Ustvari boli me koliko ih je bilo......
Ross je pozval DJ-a lokalnoga, koji kak ti pustal muziku. Tip je pocel sa Celine Dion…………..pa nemres mi to radit na mom partiju. Otisel sam do njega I rekel mu da ak nezeli da mu povracam po cedejima, prestane pustat C.D. Onda je pustil Queen. Ni to mi nije bilo pravo, barem ne one stvari koje je on pustio. A I nevolim ih puno jako ja. Zbog onog Freddija. Da ga bar nisu pokazivali u spotovima.
Onda je Kiwi sviral. I to se zanio pa je htel tamburat cijelu vecer. Ja ga obozavam ko frenda I dal bi mu ja da svira dva dana, ali moralo se malo I puscat cistoga zvuka. Tak je Don prvo bubnul Joe Luis Walkera (blues) a ja poslije Incognito. I eto.
I tek sto trepnuh vec je bilo cetiri ujutro, I htjeli su zvat Gordon Gin kompaniju da poveca proizvodnju jerbo jerbo sam stamanil godisnje zalihe. Sve u svemu petica, osim sto sam nedjelju krepaval cijeli dan I imal osjecaj da mi u glavi polijece Boeing 747. Cijeli dan je rulal po pisti. Nedjelju sam proveo na plazi sa Klusom, njegovom zenom I Donom. Don je spekel svinjska rebrica I ondak smo sjedili I pricali do 7 navecer.
To jutro prije odlaska na plazu dodje neki stari do moje vile I nosi nekakvu kantu. Nekaj je mrmljal I odo ja vidit. Otvori on kantu kad unutra friski scampi. Jebate……….kupil sam dva tanjura I sinoc napravio prvu turu na buzzaru. Spaval sam ko beba…Aj

P. S. BTW, prodal sam fotki za sto dolara. Nekih 14 od dvadeset dvije. Cijena je bila koliko das-das. Eto, bit ce I rize za sirotiste…

" Prepustam svoje mjesto na AC listi, postenom i vrijednom blogeru"

Peacekeeper

Ovo nije znak protesta prema adminima, nego jednostavno ne kuzim u cemu je fora biti na listi. Naravno da ti brojac ide brze i da si dostupan i na Monitoru. Pa ipak, ne kuzim zakaj ljudi placu. Ja sam osobno izfiltrirao blogove koje volim citata sa tih lista i redovito ih posjecujem. Istina je da se na fresh listi pojavljuju neki novi, interesantni i super blogovi koji zasluzuju vise paznje. A takvi ce donijeti promjene i osvjeziti AC&C liste. Stoga MOLIM admine da me vrate na Fresh Listu i stave nekog novog na AC listu. Ja sam i B(l)ogu dosadio.Eto, a sad idem i brojac skinut.

Oglas DVA:
Sutra mi je oprostajni party. Pa poziv svim blogerima sa svih listi na party koji ce se odrzati u MONKEY BARU, BECORA, DILI, EAST TIMOR sa pocetkom u 19 sati. Klopa djabe, cugu si placate. I ponesite 5 dolara da kupite koju od mojih fotki i tako donirate sirotiste u Maubari.
Aj......