KAO DA...

srijeda, 26.08.2009.

Iz dubine moje duše riječi radosti klicaju . To Otac nas voli ! Sve nas voli!
Jedan moj prijatelj želio bi napuniti crkvu ljudima i da onda liječi ljude. Ja mu kažem - ti već sad liječiš. U skrovitosti svojeg doma. Tvoj dom - to je župa u kojoj si sada. Tu oni koji trebaju - znaju- otići k tebi ti ćeš im pomoći. Ti već sada liječiš ljude. Ali on kaže - ne, ja želim jednog dana imati misu samo za izlječenje. Ali ti već to činiš - ti liječiš ljude - tebi sada trenutno ne treba više od toga. To je trenutni tvoj doseg i više ti nije potrebno. Što hoću reći - jedno su naše želje, a jedno je što nam je zaista potrebno. Ja bih htjela imati kamenu kućicu kraj svjetionika na moru - al to mi sada ne treba i zato - nemam. Ja bih htjela neki auto da mogu otići kamo i kada želim, ali uvijek ću naći nekog tko će me povesti - znači to mi sada ne treba i zato - nemam. Ono što nam trenutno treba - to nam Bog omogućava. A ono to nam nužno nije potrebno - to nemamo jer nam ne treba. Kada bi ljudi tako gledali svoje stvarne potrebe......

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (3)

Komentari da/ne?