KAO DA...

ponedjeljak, 27.07.2009.

nemoć

Molila sam Gospodina danas da me primi u svoje rane. Gospodine Bože ti koji uslišavaš svaku molitvu daj da moje srce ostane u Srcu tvome. Neka Tvoj križ bude moj križ. Primi me u zagrljaj. U poniznosti neka Ti služim. U malenosti neka budem kraj Tebe. U rane svoje primi me. U srce svoje utopi me. Duhom Svetim napoji me. Hrana mi budi u dane zle.
Molila sam, ni ne sjećam se svih riječi....
Pred kraj dana neki ljudi kraj mene, daleko od mene, rekli su da, blago rečeno, nisam normalna.
Zato jer Boga ljubim i njemu se predajem. Zato jer u vjernosti NJemu služim i NJemu se dajem. Zato jer bi "Boga ljubila i da Neba nema". Zato jer sam u Bogu radosna. Zato jer me sva sila vanjska od NJega ne uzima. Zato jer u Njemu ja sam čitava. Zato jer Boga ljubim zato nisam normalna. I u svemu tome ja sam toliko radosna!

petak, 24.07.2009.

Sunce na prozorčiću

Ne možeš nekog preobratiti "na silu". To se mora dogoditi Bog u tebi. A On se ne događa kada bismo mi to htjeli. Nego,kao slučajno, kada ga najmanje očekuješ, kada se najmanje nadaš. S vremenom, kad jednom spoznaš, možeš prepoznati te male znakove. Tada znaš da je to Bog. Ali ključno je pitanje i odgovor na njega - kolika je moja vjera? Kakva je moja vjera? Koliko čvrsto ja vjerujem? Svako jutro kad se probudiš pitaj se kolika je moja vjera. Jesam li svjesna da je to Bog u meni? Ponekad čak ni molitva nije važna. Važno je ono što ja tog jutra nosim u srcu. Ona prva misao - a ona, uvijek bi morala biti - Bog.
Ne događa se taj prijelomni trenutak uniformirano, negdje u crkvi, na ispovijedi, pričesti, molitvi, kao što se ni meni nije dogodio.
Dogodilo se jednom, davno prije, ali ga nisam čvrsto slijedila, možda ga nisam prepoznala ili sam bila preslaba da vidim i slijedim.
Dogodilo se i poslije, mnogo kasnije, ne u pričesti, još manje nakon ispovijedi, koja je, barem za mene tada, trebala biti - TO - taj trenutak otkrivenja.
Dogodilo se nakon svega, u nekom trenutku, kojeg se ni ne sjećam baš bistro. Ali znam da je bilo nakon što sam, napola očišćena srca, odlučila živjeti Božji put. Uz pomoć čovjeka koji je u meni osvjestio način kako prepoznati i prihvatiti da sve što jest - nisam ja, nego Bog u meni.I kako ponizno mora biti srce kad Ga slijediš. I kako se boriti s prkosom, inatom, ohološću, ljudskim neznanjem i gramzivom željom da znamo više i da smo pametniji. Kao što učimo čitati prva slova, tako uvijek iznova učimo vidjeti Boga u sebi. Ne svaki put, ne savršeno, jer mi smo tako savršeno nesavršeni. Važno je znati prepoznati te male znakove koji se događaju svaki dan. I događaju se kao slučajno, kad se najmanje nadamo, jer Bog nas uvijek svojom ljubavlju iznenadi. I kad nam je, u ljudskom smislu gledano, loše - jer to je rezultat mojeg lošeg djelovanja, i onda kad nam je dobro - jer to je Bog u milosti dobar prema meni.

ponedjeljak, 20.07.2009.

kako smo se "puno" napričali

17.07.
S: Idem na Trsat
M: Neka ti Bog blagoslovi sutrašnji put. Lijepo se odmori.
S: Hvala.
- Laku noć.
- Želim Ti mirnu i tihu noć. Bit ćeš u mojim molitvama noćas. Naspavaj se.
18.07.
- Dobro jutro iz Ravne Gore
- Jutro! Prekrasan dan za izlet! Lijepo se provedi!
- Kiša jako, jako pada i jak vjetar.
- Nemoj !? Doma je prevruće. Sunce prži. A, baš mi je žao...
- Temperatura na Trsatu 20. U autobusu čekamo bolje vrijeme
- Doma je 27. Ma nema veze za vrijeme. Važno je da si sa dragim ljudima. Onda vrijeme nije važno.
- Jesam?
- Kaj jesi? S dragim ljudima, to si mislio? Pa valjda jesi. Ne znam. Zašto bi inače bio s njima. Volim te, ljube. Ja sam s tobom.
- Ne volim mnoštvo.
- Kako onda misliš živjeti u vječnosti? U Kraljevstvu Božjem. Tamo će ih mnogo biti.
- Ne. Tamo je Bog i ja.
- Znaš kaj? Baš si mrgud danas. Opusti se i uživaj u kiši. Možda vidiš dugu.
....................................
- Lijep pozdrav iz Novog Vinodolskog.
....................................
- Ludo pada kod Vukove Gorice
- A tebi kak je ? Ne zanima me vrijeme baš previše
- Dobro sam. A ti ?
- Isto dobro. Ustvari odlično. Sretna sam. Perem suđe. I volim te
- Što se dogodilo?
- Zašto ?
- Prije neko vrijeme nije tako bilo.
- Prije neko vrijeme? Bilo je. Bila sam sretna. I volim te stalno. Samo sam šutjela. Jer kad govorim onda ti previše kompliciraš. Tako. Već ti dugo nisam rekla da si mi drag. Nadam se da smijem. I da ti ne smeta. A sad ću opet zašutjeti. Do neke slijedeće prilike. Ne pitaj što se dogodilo. To je samo Bog.
..........................................
- Stigao sam sretno. Laka noć. Volim te i kad je čovjeku nemoguće voljeti.
- Da, to je Ljubav. Laku noć
..........................................
Kažem - imala sam prijatelja. On je bio sunce, a ja sam imala kišu u očima. Već dugo nije kišilo. Ili je kiša bila daleko od sunca......

petak, 17.07.2009.

kamo staviti toliko ljubavi

Imala sam prijatelja.
On je nosio sunce u očima.
A ja sam bila kiša.
Zajedno-tvorili smo dugu.
Duga je sjala na nebu, a ja sam iza nje vidjela vječnost.
I ta vječnost me uplašila.
Pa sam odlučila, tvrdoglavo sebično, sakupljati svoje kapi kiše u staklenu bočicu i tek povremeno one odstajale tragove istine izliti pred suncem u lokvu. Ali - u lokvi se ne ogleda duga.
U lokvi je - ništa.
Praznina koja ne odzvanja.
Tupa tišina.
I tišina vodi u dubinu.
U dubini je mir.
U miru pronalaziš sebe.
U sebi nalaziš Boga.
Bog je u meni. Bog je u svima nama. Kao blago zatočeno vjekovima u najcrnjim dubinama oceana. Na dnu naših duša. On strpljivo čeka. Da ga ponovno otkrijemo. Izronimo, oslobođeni zahrđalih okova, poslije traganja, trganja, grebanja, grizenja, lomimo kosti, gubimo dah, gušimo se, utapamo, davimo
A On je tu.
Tako jednostavno.
U nama je tu. Samo treba pustiti slamku koja nas vijori na vjetru.
Bog će nas sigurnom rukom, tako nježno, spustiti niz vihor na toplu zemlju. I tu ćemo - baš tu proklijati. U nemoći. Ni iz čega iznikli. U Vječnost pretopljeni.

Kažem imala sam prijatelja. On je nosio sunce u očima. A ja - ja sam pala u mrak. I ponovno se uzdigla da darujem ljubav onima koji nisu. I da vjerujem. Još čvršće nego ikada.

ponedjeljak, 13.07.2009.

želim još jednom želim slušati

zeleni šum krošanja
srebrno zveckanje jutarnje paučine
cvrkut ptica u praskozorje
svježinu bistrog planinskog potoka
ili - kakva je to ljubičasta boja ?
što je to crveno ?
a kako izgleda plava ? je li hladna i slana kao more
ili - kako Romani opisati bijelu.....
Romana ima 23 godine i slijepa je od rođenja. Neki bi rekli. Slijepa...Romana je nevideća zapravo, a slijepa - niti najmanje. Romana ima mobitel koji priča, sat koji govori, kompjuter koji se glasa ko robot, bijeli štap i veselo se smije, djetinje sretno dok mi priča kako je bilo na putovanju po Istri, u Dubrovniku, u Rimu... Ona putuje veselo kroz život, njezin je pogled ostao slobodan od crnila kojim se međusobno uništavamo iz dana u dan, svaki dan, sve više jedni druge ubijamo. Koječime.
Omogućili smo našim očima vidjeti većinom samo ono što je ružno. I to ružno upiremo prstom. Kako bi i drugi gledali. Kako bi to postalo još veće, još primjetnije. kako bi se proširilo čim dalje, čim dublje, čim više... Da se proširi i obavije nas gustim crnilom, uđe nam u svaku poru i iscjedi se na kraju iz naših očiju opet dalje......
Romana ima bijeli štap.
Bijelim štapom Romana razastire crnilo.
Romana se veselo, djetinje smije dok ide kroz život.
Njezin život zvonkim smijehom odzvanja svijetom.

srijeda, 01.07.2009.

dok čekam da mi "sjedne plaća"

Danas mi se klinci vraćaju s mora. Nije ih bilo 7 dana. I bila je tiha moja kuća. Totalno. Al srce ko i uvijek puno! Vrištim od sreće danas i radujem se povratku. Padaju mi na pamet riječi bivšeg - "imala budeš svoju djecu, imala budeš svoju sreću" - izrečene u ljutnji i bijesu kad sam mu pokušala objasniti što je u životu važno, što je bitno. I zbilja - nije ni slutio koliko je istine bilo u tim riječima - da zbilja, danas nakon svega - imam svoju djecu, i zbilja imam svoju sreću !

Evo još malo stihova. Tek toliko

Budi Sunce,
nemoj biti duga
nemoj biti kiša, jer kiša
je tuga

Budi Vjetar,
a ne lišće koje vjetar nosi

Budi Zvijezda
a ne blještavi sjaj u rosi

Budi miris
miris u Njegovoj kosi !

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (3)

Komentari da/ne?