ponedjeljak, 10.05.2010.

MMF - JEDINI ZADATAK ZADUŽITI ZEMLJE U KRIZI

Prenosim s jednog nezavisnog portala:

Glavne odlike procesa globalizacije su prevladavanje granica medju državama nacijama, opadanje suvereniteta država te nastanak globalnih i nadnacionalnih udruženja koje preuzimaju regulativne i druge funkcije u društvu i svjetskoj privredi. No, on u sebi ima i mnoge zamke.

Primjerice globalizacija je povećala medjusobnu ovisnost stanovništva i potrebu za kolektivnim djelovanjem, ali zbog toga milionima nije donijela nikakvu korist, već samo štetu. Liberalizacija, privatizacija i tranzicija mnoge je zemlje odvela u siromašvo. Stoga nikoga ne treba čuditi što je sve više onih koji osporavaju pravila igre u današnjoj svjetskoj privredi.

Na udaru su posebno Medjunarodni Monetarni Fond i Svjetska Banka, glavne poluge novog imperijalnog privrednog ratovanja. Naime oni su svojim strogim mjerama povečali siromaštvo u zemljama dužnicama, izazvale ekonomske i financijske krize, spekulativne napade na devizne tečajeve pojedinih valuta u Africi, Aziji, Latinskoj Americi. Zbog toga je sve više onih koji se zalažu za ukidanje tih svjetskih privrednih regulatora. Ponajprije stoga sto se ponašaju kao instrumenti vanjske politike najmoćnijih zemalja.

Drogiranje ovisnika

Nobelovac Edward Prescott tvrdi da je danas jedina zadaća Svjetske banke i MMF-a odobravanje sve većeg zaduživanja zemalja u krizi, što usporedjuje s davanjem droge osobi koja je ovisna o kokainu. Drugim riječima, MMF i Svjetska banka stvaraju novovjeko dužničko ropstvo. Kako se to radi, najbolje je pokazao ugledni američki novinar Gregory Palast, kolumnist britanskog Observera i reporter BBC-a koji već godinama istražuje tamne strane globalizacije.

U tome mu je znatno pomogao i Josef Stiglic, bivši glavni ekonomist Svjetske Banke i predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Billa Clintona, koji je nakon svoje smjene, kao prvi medju visokim dužnosnicima javno progovorio o prljavom djelovanju MMF-a i Svjetske banke.

Tako Stiglic tvrdi kako MMF i Svjetska Banka u gotovo svim zemljama primjenjuju istovjetan način djelovanja. Kada se okome na neku zemlju, prvi je korak podmićivanje političara koji inozemnim firmama prepustaju telekomunikacije, nacionalne naftne kompanije, energetske pogone, upravljanje vodom i ostalu vitalnu infrastrukturu.

To se odredi tajnim ugovorima. Naime, svaka država za suradnju sa MMf-om i Svjetskom bankom mora potpisati 111 tačaka obaveza. Ako to ne ućini, onemogućuje joj se uzimanje kredita na svjetskom tržistu kapitala, a danas nitko ne moze opstati bez kredita, tj. Kreditnog rejtinga. Uporedi s tim procesom, otvara se tržiste kapitala, što znaci da se najjaće nacionalne banke prodaju strancima.

Nakon toga države su prisiljene preći na tržisne cijene. Političari koji su to omogučili na svoje račune u inozemnim bankama dobivaju povelike iznose. Prosječno 10% vrijednosti dogovorene trgovine.
Rasprodaja nacionalnog bogatstva vodi u osiromašenje domaćeg stanovništva. No, tko mari za to.

Nakon što se neka zemlja preuzme, na opisani način, slijedi njeno discipliniranje. Traži se smanjenje potrošnje te proračunskih izdataka. Palast takve zahtjeve objašnjava na primjeru Argentine. Naime, petina je stanovništva nezaposlena, a MMF i Svjetska Banka traže drastično smanjenje izdataka za nezaposlene, penzione i zdravstvene fondove, obrazovanje.

Sve to dovodi do nestanka domaće ekonomije i država mora sve kupovati na svjetskim tržistima. Naravno, po visokim cijemama.

Stiglic to otvaranje granica za trgovinu naziva novim opijumskim ratovima. Naime, kada je nacionalna ekonomija na koljenima, sve se može kupiti za stoti dio prave vrijednosti. Drugim riječima, cijela je država na prodaju u bescjenje.

Nadalje, Stiglic tvrdi kako u takvim urušavanjima država aktivno sudjeluje i CIA. Posljednja faza jest u rušenju vlade, tj. Državnog udara. Palast kao primjer navodi slučaj Venecuele. Naime, MMF je objavio da će poduprijeti tranzicijsku vladu ako predsjednik Hugo Cavez bude uklonjen. Tako su nagovijestili da će platiti puč ako vojska svrgne predsjednika koji je nepodoban jer je predsjedniku MMF-a odbio ispuniti zahtjeve.

Bila je riječ o nafti i smanjenju poreza naftnim kompanijama. Chavez za to nije želio ni čuti, već je povećao poreze kako bi financirao socijalne programe. MMF, dakle nije zanimala sudbina stanovništva, nego interesi multinacionalnih naftnih firmi.

Slično je i sa kreditima Svjetske Banke. Oni se dodijeljuju pojedinoj zemlji za odredjene projekte pod izgovorom razvitka privrede, sistema obrazovanja itd. No, zemlja korisnik nikada ne dobije ni centa, vec kredit u cijelosti mora potrošiti u inozemstvu, tj. kupujući inozemnu opremu od firme koju odabere Svjetska Banka (* pitate Hrvatsku kakvi su uvjeti bili za veliku čast da njima američki Bechtel gradi autoceste…). Takav je kredit takodjer u službi krupnog kapitala.

U tom su procesu i firme koje služe za pranje novca koji se izvlači iz neke zemlje. Stiglic kao najočitiji primjer istiće Enron koji je kupio vodovod u Buenos Airesu i naftovod izmedju Argentine i Cile. S druge strane Citybank je dobila, većinu argentinskih banaka, British Petroleum naftovode u Ekvadoru. (* Enron se također proslavio i u Hrvatskoj…)

No, tzv. Globalisti počeli su primjenjivati slične metode i u samom SAD-u. Primjerice, MMF je preuzeo Velika jezera, čime je preuzeo nadzor nad vodoopskrbom SAD-a, a propali Enron isisao je milijadre dolara iz državnih blagajni Teksasa i Kalifornije. Kalifornija je, prema procjenama, platila za električnu energiju izmedju 9 i 12 milijardi dolara više nego što je bila stvarna cijena.

Moskva i Peking trn u oku

Isisavanje novca iz SAD za Stiglica je dokaz kako u svijetu danas ima sve manje žrtava, pa se krupni kapital okreće prema bogatima jer je sve sto se moglo osiromašiti vec siromašno. To je shvatio ruski predsjednik Putin koji je ove godine isplatio sve dugove MMF-u i pariškom klubu i tako vratio samostalnost u odlučivanju o daljnjem ekonomskom razvitku Ruske Federacije.

Ni Kina, najbrže rastuća svjetska ekonomija, ne želi imati posla s MMF-om i Svjetskom Bankom. Zbog toga su službena Moskva i Peking trn u oku krupnog nadnacionalnog kapitala jer sve više ugrožavaju njegove pozicije svojim inozemnim ulaganjima.

Kada se sve navedeno ima na umu, jasno je kako je globalizacija donijela nove oblike ekonomskog ratovanja, a ratovi koje vode institucije i multinacionalne kompanije po rezultatima znatno su opasniji od državnih: Posebno ako se uzme u obzir i Palastova tvrdnja da MMF i Svjetska Banka, nakon što unište pojedinu zemlju, u njoj proizvedu i nemire. Tzv. MMF-ove nemire.

Faze: Od mita do udara

1. Podmićivanjem političara vitalna nacionalna infrastruktura (telekomunikacije, vodoopskrbni sistemi, nacionalne naftne kompanije, energetski pogoni) i banke prelaze u vlasništvo inozemnih firmi ili banaka.

2. Zahtjev za smanjenje potrošnje i proračunskih izdataka (smanjenje sredstava za nezaposlene, penzione i zdravstvene fondove, različite potpore…)

3. Otvaranje granica za trgovinu (sva roba postaje skupa, a stanovnišvo sve više siromaši; država se rasprodaje u bescjenje).

4. Ako se vlada ne pokori zahtjevima MMF-a ili Svjetske banke organizira se državni udar (najocitiji primjer u Latinskoj Americi).

10.05.2010. u 08:23 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



Pogled izvan psihičkog zatvora

THEY LIVE film

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

obavezno

Meditacija i vizualizacija

Demistifikacija lažnih autoriteta u koje smo vjerovali, a koji su željeli da budemo ovisni i podložni njihovoj moći, donijeti će nam privremeni osjećaj izgubljenosti i velike nesigurnosti, jer ćemo se odjednom naći usred novog svijeta, koji podrazumijeva nepoznatu zemlju, zemlju u nastajanju: stare vrijednosti su srušene, a nove još nisu niknule, niti su uspostavljene. Taj međuprostor u fazi buđenja predstavlja tzv. tamnu noć duše, koja na nas može djelovati neugodno i zastrašujuće, kako za pojedinca, tako i za kolektiv u cjelini, no uspijemo li se čvrsto centrirati u energiji vlastitog unutrašnjeg svjetla, lakše ćemo i bezbolnije prebroditi ovaj prirodni i posve uobičajeni trenutak na putu naše preobrazbe, jer je ' tamna noć duše ' zapravo neodvojiv dio regenerativnog procesa.

Brojac