< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
!vona&L@n@...lude i otkacene sekice uvijek zeljne avantura...a i ponekih blamaza...mi smo obicne cure ¨iz kvarta¨...dobro ne bas tako obicne :) jer inace ne bi bilo zabavno!? Uglavnom samo hocemo da znate da vas necemo postediti nasih KONSTANTNIH zgoda..i nezgoda...uspona i padova... :))
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
:::Evo šta mi čitamo:::
mala purgerica...veky
ANNAMARY...
...::PLAVOOKA::...
CrAzY WoMaN!!!
***b-e-a-s-t-a-r***
....FuFa...*
::malena::
PlEsAcHiCA
Teško se pretvarati da mi nije stalo
i da na tebe ne pomislim svako malo...
Teško se pretvarati da je sve u redu,
kad od tebe dobivam samo uvredu...
Teško je živjeti sam, znaj nije mi baš lako,
ne razumiješ ti bol kada ti ljubav dođe samo tako...
Zamisli da počne kiša, a ti da si potpuno sam,
zamisli kako je to...ne brini JA VEĆ ZNAM...
Azurno nebo, čekamo zoru
Pet šest malih golubica
Nasmiješena su im lica,
I poslije mnogo godina,
U mome srcu draga sličica...
Zajedno smo momke gledale,
Zajedno po rivi šetale,
Pravile se da smo važne,
Da smo pametne i snažne,
Sanjale smo zemlje daleke...
Hej ljepotice, moje prijateljice
Gdje su naši snovi ostali,
Hej ma sve smo mi
Kao ptice selice,
Svaka svome jugu odleti...
...za sve zaljubljene jedna mala slicica...bas je sladak!!(MEDO)
...Sjećam se topline, oseke i plime,
poljubaca tvojih u zoru
Dotakla me ljubav toplim dahom svojim
jednog jutra na moru...
Kočija me nosila, ljubav me zaprosila
na jednoj plaži s prstenom od cvijeća
samo sam se smijala jer sam tada shvatila
da jedan tren se zove sreća....
Mirišeš na ružmarin, ne praviš se da si fin
al zato ljubiš da je to kraj svijeta
Ne mogu se smiriti i sa tim pomiriti
da ću te vidjet tek idućeg ljeta...
Na početku sorry kaj nismo baš dugo pisale..al nekak u ovo vrijeme su OPET počela ona usrana ispitivanja pa...i sad bi trebala učit engleski al mi se fakat nekak pisao post..
Jednom davno...bila jedna KiSs gIrL...koja je u jednom od svojih posteva nama prenijela štafetu No. 2...i ja se toga sjetila...pa evo vam je..
ZAŠTO IMAMO NICK-KOJI IMAMO??
I ZAŠTO NAM SE BLOG ZOVE-KAK SE VEĆ ZOVE??
e pa sad...
***dalmatinke u srcu***
Mislim da je sve samo po sebi jasno...
Blog smo počele pisat poslje ljeta i mora i dalmatinaca...i tako...oduvijek imamo feeling ko da smo rođene u Dalmaciji i ko da tamo pripadamo...zaključile smo da mi praktički cijelu godinu živimo za to da na ljeto idemo u Vodice jer se tamo zapravo osjećamo kao doma..pa...nekako je nastao i taj nick..
točno nas opisuje kakve jesmo...
Znate da smo mislile danas ić na tekmu (Hajduk-Dinamo), a prije toga si u WGW-u napravit dvije majce s tim natpisom-i kupit karte za JUG!
Ali...malo smo se kasno sjetile pa će to pričekat do druge prilike
ah jesmo lude...
A za ime bloga..pa ista stvar..tolk smo se zaljubile u to ime da ga uopće ne mijenjamo..
Eto nadam se da sam vam pojasnila neke stvari
A sad neke "važnije teme"...
Aj kad već pričam o tome ko gdje pripada i sl. ...
Za one koji ne znaju ja živim u Jaski (mali grad, punim imenom Jastrebarsko, nekih 20-25 km od Zagreba ;)).
I svaki dan putujem u Zagreb u školu i na treninge, nekad i po dva puta dnevno...ali nije u tome stvar..
Stvar je u tome da u ove tri godine kolko idem u srednju toliko vremena provodim sa ljudima iz Zagreba da sam jednostavno izgubila sve frendove u Jaski...
Čak ih nisam ni izgubila nego...neznam..ajme užasan osjećaj..
Kad se popodne vraćam iz Zg iz škole i prolazim Jaskanskim centrom imam osjećaj ko da zapravo tu ni ne živim...jel u Jaski samo jedem i spavam...DOSLOVNO!
I nisam tu bila vani već od prije ljeta-preko pola godine..a zašto? iz jednostavnog razloga...BOJIM SE!
Bojim se onog osjećaja kad izađem van da ću sve ljude prepoznat a zapravo nikoga više neću znat...
Znate kak je to u malim mjestima svi sve znaju i svi su si UGLAVNOM dobri..
Tako je bilo u osnovnoj..tu ima jedan disco u koji svi izlaze i uvijek smo svi sve znali..
Kad sam prošle godine izašla tamo isto sam sve ljude znala al moja frendica (ona ide u Jasku u srednju) je bila ta koja se sa svima pozdravljala i sa svima popričala a ja sam samo stajala sa strane i nisam znala šta bi rekla...
UŽASAN OSJEĆAJ...
Jel se to i nekome od vas dogodilo? ...da znam da nisam jedina...
Mislim da sam za danas dovoljno rekla...
Molim vas ako imate koji savjet u vezi ovoga...da ga podijelite samnom..
Vaša L@n@