05.12.2004., nedjelja
U čemu je štos ?
" U čemu je štos " upitao je nedavno jedan novinar u kratkoj kolumni u jednim hrvatskim dnevnim novinama misleći na "čudo od tri dana" koje piše anonimno o lokalnim događajima u Koprivnici i okolici i umjesto ignorancije dobili smo reakciju.
Kao da su se svi ( news kasta posebno) odjednom protrgli oko blogova i postali svijesni kako se njima može širiti perfektna istina ali i perfektna laž, uz subjektivno i navijačko-frustrirano pisanje ili pak objektivno i istrazivačko pisanje s milijun "fact checkinga".
Kolumnističke "svete krave" su se uzbunile, kako sada odjedanput njihovi citatelji mogu biti "na istoj razini" poput njih, biti uvjetno receno "povremeno utjecajni" trubeći tamo preko neke opskurne blog stranice koju , da budem do kraja ciničan, nisu ni taknuli oni čarobnjaci web dizajna iz ovog-ili-onog web dizajn studija "koji rade sve one divne stvari", kako reče gore navedeni kolumnista :))
Ja ću sada malo trabunjati o tomu svemu s medijskog ugla iako i dalje mislim da je primarna motivacija pisanja blogova komuniciranje, samoekspresija, dijeljenje iskustva i zabava a ne nužno i najbitnije - medijsko djelovanje.
Medijsko djelovanje je prirodni nusprodukt blogiranja.
U Hrvatskoj malo ekstremnije izražen i eksponencijalnog rasta.
Prvo i glavno, autori blogova nisu novinari ! Ne nužno. Ali su ljudi koji imaju stav i uvijek imaju "potrebu" za komuniciranjem, samoekspresijom . ..jadadadad . Ima novinara koji pišu i koji bi trebali pisati blogove za stvaranje portfelja članaka i stvaranje reputacije kada im se to ne kosi s ugovorima o radu ( freelance novinari ).
Upravo takvi individualni, personalizirani pojedinci ( nisu novinari ) mogu imati jaki odjek ( posebno kad će biti posve otvoreni a ne anonimni ).
Obilježja će im biti tematski odabir, strastveno pisanje i fokusiranost jer će ih pisati stručnjaci ( i samozvani stručnjaci ) u svojem fahu koji prenose svoje iskustvo i ekspertizu. Zatim, nekolicina nadobudnih koji ce naoružani svojim mjestom na webu, mobitelom s kamerom u realnom vremenu potezati priče koje su njima bitne, vršiti spontano reportiranje .
Još mnogi znani i neznani ce neopterećeno vršiti samoekspresiju na webu pa stvarati kolektivni "bazen" (pool) sadržaja (up for grab) kojim će se mjeriti sažeti puls ( buzz, in, bitno ) društva. Ovo je tek vrlo rana faza toga trenda u Hrvatskoj. Vrlo rana. A još nismo ni došli do djela kada će taj sadržaj biti sažet u nekom od oblika web servisa za info-destilaciju ( Blogdex mi je na mislima ). RSS nisam ni spomenuo u ovom kontekstu.
Mnogi i dalje odmahuju rukom ( jer gledaju u mikro umjesto makro sliku, i blog.hr ma kolko želio biti subjektivan nije uopće sad bitan u toj priči ) na taj trend koji je puno širi i u ovoj ranoj fazi s postankom hrvatske blogosfere nije svakome očit jer smo još u fazi gdje nema dovoljno jasne profilacije izmedju tih malenih izoliranih djelića močvarne blogosfere koji su u stadiju eksperimentiranja s novom "igračkom", traženja način na koji će (pod svojim uvjetima ) moći realizirati strast dijeljenja i komuniciranja kroz tekst, slike, glas...
Jednom će kritičan broj tih istih ljudi imati visokopropusne veze interneta, vještinu spontanog izražavanja na webu i uz dijeljenje natipkanih riječi i stavova mogućnost produkcije i raspršivanje glasa i videa
( audioblogiranje, videoblogiranje ). Barem teoretski uz sve one realne prijetnje i legitimna pitanja oko zakonske problematike.
Treba imati na umu da alati za produkciju postaju sve jeftiniji i dostupniji običnom interneta ( jeftini blogging/internet servisi razne namjene, besplatan softver, pojeftinjenje hardvera, veca educiranost ) , dodajte na to mogucnost weba...Kreativnost postaje najtraženija roba :))
Inovativne medijske kompanije i one koje se rano žele pozicionirati u tome digitalnom medijskom ekosistemu koje će svoju djelatnost djelomično naslanjati na "sadržaj" ( content) amaterskih rubova takvog medijskog ekosistema koji će biti vitalno i propulzivno mjesto za ubrizgavanje sadržaja kojim će se ti mediji konstantno držati u realnosti . I ne samo u realnosti nego i u konkurentskoj prednosti ( competitive edge ).
Još jednom, moje je mišljenje da blogovi nisu novinarstvo niti su blogeri novinari. Ali, ne treba ni podcjenjivati činjenicu da oni postaju bitniji u nastajućem medijskom ekosistemu. I za razliku od konzumenata npr. TV vijesti, novina, radija mogu kreirati instant zajednice na webu koje su samoorganizirajući spontani sustav punog feedbacka u realnom vremenu.
Blogeri/ce i novinarke/i žive u simbiozi. I nisu nikakva konkurencija.
Taj "parazitski" odnos je sadržan u više krakova i slijedećem potencijalu; blogeri ne kreiraju samo vlastite kolumne i dnevničko pisanje (tipa: jeo to i to, danas jebem mater tom i tom... ) nego prenose i citiraju vijesti i priče s ostalih medija, napose onih koje imaju web izdanja ( i koja su link -friendly, cujes li T-HT portal ;)), pritom mislim na online izdanja hrvatskih novina i magazina, portale, ezine itd. Jednom rijecju, tisuće ljudi imaju priliku filtrirati vijesti.
Blogeri mogu raspršivati vijesti sa online izvora. Uzimaju priče koje su im od interesa i linkom povezuju sa svojeg bloga, eventualno komentiraju i daju mišljenje. Kolektivno filitranje vijesti nije još stadij hrvatske blogosfere, nego začudujuće, upravo obratno , kreiranje vlastitih sadržaja što dovodi do pozivanja renomiranijih news izvora na taj sadržaj. To je, vjerujem trenutno, jedna od anomalija hrvatske blogosfere za sada.
Što to znači za samog web izdavaca ( i ne samo web izdavača ) ?
Priliku i prijetnju.
Prilika je u tome da se web izdavač moze vrlo brzo viralnim putem blogova profilirati kao news izvor određeg kruga korisnika interneta kroz povecanu vidljivost i kredibilitet na webu a time i faktor vece posjecenosti. Primjetio sam da odredjeni subjekti to vec rade ;)
Prijetnja za web izdavaca u najlosijem slucaju moze biti ako blogovi počinju kopati po pričama i krenu korigirati priče ( idu u opširan fact checking kroz komunikaciju s drugim blogovima ) koje se mogu pokazati kao netocne, povrsne.
Dogodilo se to i jacim ribama kao što je CBC News i Dan Ratheru pa se povremeno može dogoditi i hrvatskim medijskim "svetim kravama".
Nadalje, blogeri i novinari mogu zajednički djelovati u reportiranju, pronalasku , i filtriranju dnevnih relevantnih vijesti.
Ako stvar gledamo sa stajališta ciklusa nastanka vijesti onda mozemo u taj kontekst ubaciti blogera kao "breaking news" faktor. Novinari kreću dalje u taj ciklus sa analizom ( provjerom činjenica) i na kraju kolumnističkim začinom po potrebi. Ostalo je povijest ..."kao što javlja xy mediji x je ucinio y za xy ...".
Naravno, ovakav način zahtjeva razvijeniju blogosferu ( imajuci na umu zakonske prijetnje oko uvreda i kletvi ) sa svim svojim krakovima i većom nadogradnjom kredibilitetnih blog odredišta i objedinjeno mjesto za lakšu selekciju i pronalaženje takvih potencijala ( npr. kao sto je Blogdex, Popdex kolektivna inteligencija weblogova, kao sto je vani slucaj ...)
Možda najjači adut blogova je ipak osoban glas, stil i ton , jezik ulice i neposredni glas ( kako pričas tako pišeš). Najveći problem je da za relevantnost, kredibilitet i identitet treba vrijeme i pozivanje na etičnost i odgovornost u blog pisanju. Vrijeme je tu glavni faktor i konačan sud ne daje blog autor nego posjetitelji i čitatelji.
A što sa stajališta infrastrukture i tehnologije interneta ? Zašto blogovi ? Pitati treba tisuće blogera koji svakodnevno prate statistiku posjeta svojhi blogova i svakodnevno padaju u nesvjest kad vide po kojim ključnim riječima korisnici interneta nalaze njihove blogove .
Odakle im dolazi veliki broj posjeta ? Sa internet tražilica. To je izuzetno bitan faktor koji još mnogi web izdavači ne shvaćaju .
Zbog stalne dinamičnosti obnove bloga s novim sadržajem i paradigme cije se težiste otklonilo s .html stranicu prema tzv. "blog postu" ( stalnim linkom u arhivi bloga koji ukazuje na točno određeni post ), te međusobnom komunikacijom blogera i stvaranjem tzv. blog lista kojim blogeri na svojim blogovima naznačuju koje blogove čitaju ( i time stvaraju sustav releventnog referala ) te time Google tehnologiji rade uslugu u sortiranju relevantnijeg sadržaja ( iako se s time neki ne bi složili ).
Jednostavno za primjer i ogoljeno rečeno, imate tvrtku koja se bavi prodajom određenog proizvoda ?
Ljudi koji će tražiti određeni model nekog proizvoda i usluge prije ili kasnije će chekirati na Google ( ii drugim trazilicama) i znate što; moglo bi se dogoditi da znatiželjni potencijalni kupac naiđe na blogove/web stranice gdje autori neposredno opisuju iskustvo korištenja toga proizvoda ( pozitivnu ili negativno ) prije nego li na vašu zglancanu statičnu web stranicu punu public relation govora i frazetina.
Pa vi sada pokupite perje bačeno s 30-tog kata !
Takve se stvari stalno događaju vani ( pa se neki bune da blogovi zagadjuju tražilice ). Ali mnogim je ljudima korisnije svjedočanstvo običnih ljudi o tom proizvodu nego uvjerljivost trgovca :))
A u uvjetima jeftinog ( upotrebom open source softvera i pojeftinjenja hardvera ) i masovnog produciranja sadržaja za web kritički raste i osjetljivost svih zainteresiranih u tom kružoku.
Ignorancije zato nije najbolja strategija i ignoranti će najvjerovatnije pretrpiti najviše štete. Shvatile su to i neke velike svjetske kompanije koje su odlučile pokrenuti masovnu evangelizaciju ( jer sve vise web medij postaje važniji dio marketinškog miksa ) kroz blogove jer su shvatili da bi im inercija u ekspresno viralnom svijetu blogova nanosila štetu.
Da se vratim na pocetak teksta, " u čemu je štos" ?
Pisanje bloga je osobno i zabavno. I dinamicna je bilježnica zapisa vremena, ljudi, osjecaja i filtar navigiranja kroz web đunglu.
A najveća je istina da je blog za svakoga nešto drukčije i nek tak i ostane :D
VEZANO:
Ostali tekstovi vezani uz sličnu tematiku sažeti su u ovom zapisu od 23.09.
|
- 16:19 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
