29.07.2004., četvrtak
Rista biciklista
Mark Boyd je zanimljiva pojava.
Čovjek kojem je vožnja biciklom lifestyle. Upoznali smo se prošle godine kad je dva mjeseca svojim biciklom prešao kilometre od portugalske do crnomorske ( Rumunjska ) obale.
Prošao je kroz Hrvatsku.
Potpuno sam na biciklu , s bisagama sa svih strana.
Ove godine preko neta pratim njegovu turu po SAD-u.
Krenuo je iz Oregona na zapadnoj obali SAD-a. Trenutno se nalazi u državi Kansas.
Neznam koji mu je krajnji cilj. Na netu vodi svoj dnevnik vožnji s detaljnim opisima vožnje i slikama ( fotoaparat pričvršćen na guvernalu ) s puta. Iz te se perspektive može na zanimljiv način doživjeti cesta SAD-a.
Prošle godine sjedim na terasi jednog restorana kad uletava neko s biciklom.
Plavi bicikl s bisagama sa svih strana. Parkirao ga ispred lokala i otišao unutra. Otišao promjeniti eure u kune.
Nisu imali. Nije imao za , kako on to zove, "snack ". Vidim ja, ovaj dolazi s dalekog puta. Ipak , nisam mislio da je prije toga prejezdio dio Pirineja i Alpa. Uporan neki čovjek , u ne više tako mladim godinama ( preko pet banke ).
Upitao : " Dug put, ha ? " ( on in
english instiktivno jer se vidilo da nije naš/vaš )
“Yeah, very long. From Portugal ...”
I tako ni pet ni šest, ponudim čovjeku da sjedne na terasi i popije nešto. Kapučino.
Prošlo je 18.00. Lagano predvečer. Žurilo mu se jer je trebao tu večer stići do hotela u kojem je mislio prenoćiti.
I sad ja zagnjavim. Krene razgovor...Opa, sveučilišni profesor na sveučilištu Sjeverna Carolina. Pa potom i profesor kompjutorske znanosti.
Pa fino ! Znao sam da taj crazy man mora biti tako nešto :))
Čovjek je fino objasnio kako mu je usamljenička vožnja biciklom na dugačke ture -lifestyle. Teško je to opisati riječima, kaže on. Bicikl …na cesti…sam sa sobom, nešto posebno.
Moram priznati da me tada zarazio tim pričama o putovanju biciklom. Nije ko lovačke priče..
.
Rekoh : " Kuda ? ".
Kaže " Prvo Mađarska, onda Rumunjska , pa natrag kroz Slovačku, Češku do Poljske i kraj- u Njemačkoj.
A ma nemoj ! Dobar potez puta !
Čovjek se nije bojao otići s biciklom u Rumunjsku.
Svaka čast :)
Ipak, može si i vremenski priuštiti. Čak dva mjeseca godišnjeg.
Sa sobom je imao Panasonicov laptop za koji mi je potvrdio da je specijalni model koji nije tako lako polomljiv.
I zbilja zgleda kao kompjuterski oklopnjak teže vrste.
Kaže, baciš ga s četvrtog kata i neće se polomit jer je neko specijalno masivno kučište. Aj reko , dobro. Nego , show me… the pictures.
Pokazao mi onda slike s puta. Otvorio Irfan preglednik slika.
Apenini su vražja stvar za bicikliste. Tu je nabio kondicije.
Na lapu ima HTML editor pa po putu ubacuje tekst i slike koje onda u nekom internet kafiću po putu uploada na svoju dnevničku stranicu putovanja.
Razgovor se odužio.
Pretresli smo sve živo.
Posebno političku situaciju u SAD-u , puls Amerike s Bushovim eskapadama. U jednom trenu dok smo spominjali irački rat upita : “ Jesi čuo za neokonse ? “. Kak ne, veliki geostrategi koji zidaju imperij koji nemogu izgraditi jer balon pušta na sve strane…
Olajavali smo Gatesa i njegovo MS ponašanje. Složili smo se da bi mu trebalo dati par mjeseci popravnog doma ;) I o blogovima smo nabacili koju.
Mark je gorljivi zagovornik Linuxa, iako na sveučilištu u uredu ima MACINTOSHA. A s nekim kolegom je napisao neke knjige o Richardu Stallmanu , te je svojedobno bio u njegovom krugu prijatelja za kojega je rekao da je “težak čovjek”.
Kao, Stallman se naljutio na njega jer je uzeo profit od napisane knjige … E to je , bolesni antikapitalizam ;))
Kratko je spomenuo Linusa Torvaldsa u čijem se krugu također kretao.
Ipak , najveći i najpasionirani dio razgovora odnosio se na bicikle i putovanja. Čovjek je napravio godinama razne ture po Europi I SAD-u.
Najupečativljije mu je putovanje bilo po Gvatemali.
Pitao sam ga da kaj je s rideom u Hrvatskoj ? Kak je to do sada prošlo ?
Nije bilo loše iako se požalio da je imao problema sa zagorcima :))
Negdje oko Zlatar Bistrice naišao je na nekog sadističkog ( iznimka ) zagorca kojeg je upitao kako preći “ona tamo brda “ i doći do izlaza za Komin. Zamišljam da mu je ovaj rekao “ Tame idite …, Tame gore “ :))
Kaže dok je otišao tim smjerom iza leđa je čuo sadistički smijeh zagorca koji ga je , kako je kasnije skužio, poslao na najoštriji uspon za prelazak brda. :p
Objasnio sam mu da je to vjerovatno protest našeg čovjeka na američku vanjsku politiku i napada na Irak. Ne uzet za osobno !
Vrijeme je proletilo . Vidio sam da je bio malo zabrinut jer ga je ovo omelo da napravi još sve što je taj dan naumio.
Poslije čitam na travelogu kak se nastavilo njegovo putovanje Europom. Došao je gore do Aušvica , pa se spustio u Franfurt – vlakom.
Ove godine imao je velikih problema s vjetrom na zapadnoj obali SAD-a. Oregonska obala je bila prilicno vjetrovita.
Detalji su na njegovoj web stranici. Slike su poslikane sa fotoaparata koji je pričvršćen na guvernal bicikla.
|
- 22:43 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Googlism
Za trenutke opuštanja može Googlism.
Nema veze sa Google tražilicom. Neki funny ljudi iz Australije su napravili tu stranicu gdje korisnici mogu dokono provesti vrijeme pretražujući Googlism u potrazi za imenima, mjestima, vremenom, događajima...
Googlism was created as a fun tool to see what Google "thinks" of certain topics and people. Of course, the results are not really Google's opinion, they're yours, the web site owners of the world. Within the Google results are thousands of your thoughts and opinions about thousands of different topics, people, names, things and places, we simply search Google and let you know what website owners think about the name or topic you suggested.
Izlista se nekoliko bezveznih izjavnih rečenica. S točkom. I sad kao , to bi trebalo biti somehow related ključnom pojmu.
Neznam na koji način to radi ( jer im je Google nesto zabranio to radit ) al' je zabavno ukucavati razna imena. Svako može provjeriti za sebe.
Kad ukucam ime svog bloga nudi se raznih tvrdnji. Idem si neke obrazložiti i kako to ima/nema veze za real ME !
Evo što je Googlism odradio na taj pojam : i što mislim o tome.
dalibor is condemned to prison for life
///Ako se ičega bojim onda je jedna od tih stvari - zatvor. Ne bih mogao podnesti zatvor. No, za sada sam čist , pa nema frke. Kad se sjetim odsluženja vojnog roka i onih zadnjih mučnih dana kad su nas tretirali ko najteže kriminalce sve odreda zbog onog glupana koji je okrao vojsku za laptop sa obavještajno senzibilnim podacima. Dođe mi da bljujem na one preseravanja vojne policije , noćne pretrese i postrojavanja////
dalibor is situated to the route - no
///No, caprice !///
dalibor is constantly IN
///Nije točna tvrdnja. Ne zanima me previše što je in, riječ ne postoji u mojem vokabularu. To je rezervirano za snobove . Ne volim pomodarstvo.///
dalibor is een naam
///ne razumijem tvrdnju ! ///
dalibor is spectacular and i was proud to see perspex™ set
///Spektakularan nisam, ne radim spektakle, a sto je Perspex-neznam. Ali ima stvari koje bi volio patentirati i staviti mu oznaku TM. ///
dalibor is singing pretty well and almost everything
///he, he, da se malke hvalijesam ? Mislim da dobro pjevam,ne, ne , nemogu bas sve, I oni koji me bolje znaju poznaju moje druženje s mikrofonskim stalkom i gitarskim pick upom. Pjevac amater ! Dal’ i kantautor. Sram me reći kako dugo nisam kužio tu riječ. Kantautor. Onda sam jednom shvatio.///
dalibor is one of our hardest workers during the summertime
///Djelomično točno. ///
dalibor is a fifteenth
///Jok, na leđima 26 težačkih, s nekoliko sjedih dlaka na …///
dalibor is correct that such application tests are much more fragile then real unit tests but i think it is more important to have a really easy way to add
///Ne razumijem tvrdnju ///
dalibor is a bosnia pastor visiting the united states
/// Netočno ///
A, neda mi se više baš na svaku tvdnju ramblijat svoj komentar. Samo ono kaj mi se da !
I tako dalje:
dalibor is czech but some more information about this little guy would be nice
dalibor is the name of the horror that zivan defeated while defending the kaer
dalibor is experimental physicist and expert for computers
///Netočno. Svjetlosnim godinama daleko od eksperta za kompove ///
dalibor is responsible for evaluating and monitoring graham's investments in other private equity funds
/// Da bar, odmah bi mu kupio 100 tisuća terminskih ugovora za naftu i zlato a kladio se na pad dolara.
dalibor is our new usrh representative
/// prevedi mi to ! ///
dalibor is pleased when master sorcerer lukasha recognizes her natural aptitude for magic
dalibor is an okay guy
dalibor is the leader of the bambi molesters
///glupi Google, prepoznao si se, sviranje surf skladbi nikad nisam uvježbavao iako su Bambiji praznik za uši ///
dalibor is smetana's loveliest operatic score
///Ta češka veza uopće ne postoji. Prije Slovačka…///
dalibor is from czech republic
/// Nije, sretan sam stanovnik svoje selendre .///
Dalibor is based on historical fact
///Maybe, baybe ! Ali ne u ovoj igri , reče spikerica na radiju ! ///
dalibor is available in sdsu holdings
///Google mir ! ///
dalibor is working on > updating to 1
dalibor is working on updating to 1
dalibor is brought in
dalibor is traditionally portrayed as a medieval knight
///Ne vjerujem …Možda , ponekad…tc tc tc///
dalibor is replying to this message
///Ne, o tome piše zapis u blog ///
dalibor is pleased when master sorcerer lukasha
dalibor is twee keer naar hasselt gaan kijken toen jo daar speelde
Ratatata taaa.
To je sve od Googlisma.
Prilično bedast Google ! Ovo liči na UFAQ, neučestali odgovori na pitanja :p
|
- 19:34 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
21.07.2004., srijeda
Žetva
Branko je skombajneral .
So oni vi Zagrebu isto ? V Belovaru ? V Oseku ?
Aaaahaa, još se svađaju oko cene pšenice il' piju koktele u Pafaji ( tak nekak se veli ) :p
"...rekel da draš denes opče nikom neje išel kombajnerat jerbo se je fčera po noči vračal doma i dok je v dvor napeljaval da je betonskoga stupa ftrgel i nešt si na kombajnu pošemeril i da celi den slaže. "
Od ostalog još malo presjek i puls seoske idile :
Lovec razmatra utjecaj nula promila na svećeničku kastu .
A na Seljachkom blogu može se naći koloplet znoja, zmetanja bala slame, hladovine i ljetne prozracne haljine. I razmišljanje muškog tezačkoga uma o Ani :)
|
- 19:26 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
20.07.2004., utorak
Pajdaši se sastali
Španjolska inkvizicija ponovno se sastala.
Proslavila je svoju 50-tu godinu neformalnog druženja. Za to je izabrano mjesto Stresa u Italiji . Naravno, kao i uvijek s malo globalne medijske pozornosti a i to malo moze se pratiti ovdje.
Mnogi pajdaši industrijalci, bankari, akademci, stručnjaci za vanjsku politiku, egzekutivci, mediji ( The Economist i jos par ) imali su čajanke.
Bilo ih je 127. Imati takvu listu sudionika na jednom mjestu mora iziskivati velike sigurnosne napore. Veće od onih u Davosu.
Na tapeti otvorenih razgovora je , navodno , bilo svega.
Neki pretjeruju pa onda takva druženja tumače ultimativnim teorijama zavjere ( okupira ljudsku maštu ) što je paranoično pretjerivanje, ali da im se može zamjeriti nedostatak transparentnosti ( pravo da javnost sazna o čemu trabunjaju )- to stoji !
Ali, vele oni da je tako pojedinac bolje ohraben sudjelovati u otvorenoj raspravi koja ionako ne donosi nikakve odluke i zaključke nego je informacije radi. Za insajdere.
Na slici gore , malena i sjeda glava , skoro izvan kadra je od Henry Kissingera, starog prdonje koji je redoviti gost Bilderbergovih networkinga.
It's simply a place for discussion,"
Memo for RFLXON-later
Nadopuna 24.07.2004.
kratke bilješke:
- John Edwards je bio tu
- što li radi Daniel Borel ( CEO tvrtke Logitech ) u tom društvu ( prvi je put nazocan )?
- zašto ima toliko predstavniku iz Turske ? ( ugledni kolumnisti, gospodarska poluga )
- zena Billa Gatesa prvi je put nazočna ( ispred fundacije )
- Pauline Neville Jones je tu , bingo !
- Daniel Yergin s Petroleum instituta
|
- 20:49 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
17.07.2004., subota
Picasa
Google ima novu igračku .
Zove se Picasa i riječ je o lakom i besplatnom softveru za organiziranje i pretraživanje digitalnih fotografija na PC-u ( Windows za sad )
Znao sam za nju već neko vrijeme ali su korištenje naplaćivali.
Do sada sam koristio njihov nusprodukt Hello, instant messanger za slanje digitalnih fotki , te kao zadovoljni korisnik mogu reći da radi svoj posao.
Skinuo sam ( samo 1MB ) i instalirao Picasu koja je sada pod okriljem Google- free.
Na Google.com stajao je od danas
link na početak promocije Picase.
Brzo juriš tamo dok još ima :))
Ništa revolucionarno ali glatko riješeno sučelje , mogućnosti koje su lake i korisne za nekoga koji stalno manipulira s fotkama na hard disku. Naći sve foto zapise u fino organiziranom sučelju nikada mi nije bilo lakše.
A zapravo, najvecu korist može imati kad Picasa i Hello rade zajedno. Hello je pogodan za slanje i razmjenu «teških « fotki s prijateljima, znancima i rodbinom.
Malo o motivima Google korporejšn za preuzimanje Picase.
U prvom redu ključne riječi su u tom dealu : pretraživanje i bloggerski proizvodi.
Pretraživanje bilo čega ( osim mojeg zamrzivača, valjda ) je komplementarna industrija u kojoj Google ima ekspertizu.
Prirodni izbor, i k tome pretrazuje ( ne pomoću keywords ) se hard disk korisnika ( a Google Images imaju , a koji pretrazuje net za slikama ).
Drugi motiv je ono što Picasu čini komplementarnom s Hello proizvodom- blogerski alat. Hello je odnedavno alat/program/kramp za korisnike koji koriste web baziranih blog alat u vlasništvu Google kako bi svoj blog punili slikama na jednostavniji način nego dosada uz kompletni hosting.
Picasa je osnovana od male grupe entuzijasta u Pasadeni , CA kasnije postala dio Idelab venture kapitalista vođena motivom da za windows platformu izradi moćnu tražilicu slika na hard disku i kompletnu organizaciju.
Shvatili su na vrijeme da će disperzija i širenje ( cjenovni pad ) digitalnih fotoaparata donjeti probleme oko transfera tih istih slika mrežom pa je izgrađen Hello koji koristi instant messenger tehnologiju za svoju specijalizaciju u djeljenju slika.
Opet, iako i Picasa i Hello mogu raditi zajedno , mogu se sasvim koristiti kao dva zasebna pomoćna programa pri manipulaciji, organizaciji i transferu digitalnih fotografija na uvjerljiv način .
|
- 20:25 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Blog burnout
Sve više mi se probija dojam da će blog forma u Hrvatskoj sve teže u mainstream ( iako će o blogovima pisati i poznati mediji ).
Morati će se prvi mačići baciti u vodu. Morati. Štofa za nesporazum više nego dovoljno :)
Blogovi u Hrvatskoj će morati doživjeti svoj treći povratak, in my view.
Comeback, reklo bi se.
Prvi puta su krenuli prije par godina medju nekolicinom entuzijasta koji su na dubokim i nepoznatim širinama cyberspace krenuli u pothvat osobnog web izdavaštva ( ma što da to značilo ), i kao takvi su danas apsolutno nepoznati jer nisu na nikakvim subjektivnim listama.
Drugi puta je blog ludnica krenula s BLOGHAEROM ( na stranu oni koji su kopirali BLOG.HR-a ). Obećavajući početak postao je suočen sa dječjim bolestima internet rasta i samodestrukcije.
Ispunio svrhu popularizacije formata i stavio pitanje blogova na nivo dijaloga na internetu .
Ostao zatvoreni i hermeticni privatni geto ( community orijentiran što je i prednost i mana ) , internet u internetu. Nije ispunio zadaću mini-revolucije ( iako je evolucija točnija riječ ) na hrvatskom internetu .
Zasada.
Treći puta blogovi će morati krenuti u pohod kada cijela » stvar» sazri, i kad se objektivno poboljša pitanje sadržaja, većeg izbora korisnika ( između više blog alata ), poboljšane funkcionalnosti blog alata ( koji će biti mali CMS ) , te osvještenosti korisnika što i kako s web dnevnicima ( stil , sadržaj, pitanje identiteta, etičnosti, kredibiliteta ).
Jedno od prvih stvari koje naučiš je da korisnik mora imati izbor.
I kakav god bio blog alat , mora svojom funkcionalnosću služiti potrebama i željama korisnika a ne eskapadi vlastite kreativnosti s opcijama koje su suvišne.
O utjecaju na javno mijenje da i ne govorim. Nula.
No, polako, tek su tri mjeseca blogiranja u Hrvatskoj. Istina, reality show style ( a za neke i dating alat :) više je zastupljen u ovoj početnoj fazi nego li nekog obećanja blogova kao osobnog izdavaštva na webu, jer sa ovakvom rudimentarnom verzijom blog alata tko će htjeti da mu taj blog postane homepage stranica na netu ?
Malo njih, što je i bilo očekivano.
Prema mojem mišljenju, centralizirana uloga BLOGHAERA u pisanju i čitanju ( pronalaženju ) blogova u Hrvatskoj ujedno je njegova prednost i mana.
Prednost u tome što se korisnici medjusobno pronalaze brže nego inače( postoje te nesretne- po meni nepotrebne liste, cool i almost cool ) te je početno regrutiranje forumaša kao prvih blogera na BLOGHAERU ( moderatora Forum.hr-a ) pomoglo kod početnog omjera kvalitetnijeg pisanog sadržaja te time učinilo multiplikativni efekt rasta.
Mana je u tome što su se onda neke prakse specifične za forume pojavile i na blogovima kao na «bliskom surogatu « forumske forme ( tu mislim na moderiranje servisa).
Po mojem mišljenju, oblik moderiranja na blogovima je bespotreban i niti je iz praktičkih razloga moguć ( zasebne web stranice ) pa se u to nemora upuštati. Posebno ne iz banalnih razloga...
Korisnik prilikom korištenja web servisa u procesu registriranja prihvaća pravila korištenja u kojem bi se trebalo navesti da je korisnik odgovoran za sadržaj objave riječi i slika.
Jedino, u slučajevima da operator web servisa sazna za štetan sadržaj po njega ( jer ne treba zaboraviti da neko pravno zastupa taj servis pred zakonom i da je dužan voditi brigu o zaštiti svojih interesa ) trebao bi obrisati takva sadržaj bez pitanja korisnika. Razumljivo.
S druge strane ispalo je i to da je BLOGHAER postao isključivi sinonim za blogove u Hrvatskoj kao dio «nekakvoga trenda» a ne evolutivne naravi interneta sa stajališta web authoringa ( kad se uključi u sve to i RSS i ATOM sindikacija, social software, wiki itd ).
Pa se stoga za sada malo govori o korisnicima ( hrvatskim ) na drugim web baziranim alatima ( ili skriptama na vlastitim domenama i serverima ) za izradu blogova koji ne koriste nikakvu centraliziranu instancu za pronalaženje i čitanje drugih blogova nego se koriste raznim direktorijima i viralnom naravi blog-lista (menija ) na blogovima drugih blogera.
Sljedeće pitanje na koje su u postupku inicijacije korisnika BLOGHAERA premalo ukazivalo a čini mi se opravdano adresirati ( da bi ljudi dobili kompletnu sliku oko blogova kao medija za publiciranje a kojem se mogu jednako pripisivati i neki štetni efekti ) jest pitanje identiteta, privatnosti , etičnosti i kredibiliteta i zdravlja ( psihičkog )
Ukratko rečeno, došli ste na neki blog, čitate par postova i u vašoj glavi se počinje stvarati slika blog autora .
Krene stotinu generaliziranja , ej, točno znam personality tog čovjeka i kakav bi mogao biti u real lifeu. ? Čak joj/mu i dlake u nosu poznam ? Right ?
Malo ste s njima ušli kroz komentiranje u «dijalog «. Počeli ste vjerovati.
Kome ? Totalnom strancu
. Za koliko ? Za svega dva dana.
A zašto ? Odkud znate tko je iza toga pseudonima i subjektivnog pisanja ? ( u kojem mnogi želje uljepšati svoje riječi rečenice, svjesno ili nesvjesno )
Brzopoteznost na djelu.
Odete do drugog bloga. Krene istom analogijom. Za prvog zaboravite ali vam se pri ponovnom posjetu u sjećanje priziva početni dojam .
Za praćenje kredibiliteta blogova treba vremena, za vjeru u nekog i nečiji identitet , posebno stručni sadržaj, treba vremena. «Ali tko bi se još time opterećivao kad je sve ovo jedan veliki fun/party/ izmiksanih osobnosti i doživljaja i «, reći će te.
Zato, vjerujem da potrebno oprezno s tim i dati si vremena.
Pitanje privatnosti?
Neki ljudi pišu blogove s real life identitom ( ime, prezime, mjesto, slike ) dok drugi pišu blogove pod pseudonimom.
I jedno i drugo je naravski s obzirom na stil kojim se piše blog, ali mora se imati na umu da GOOGLE PAMTI. Pišete pod svojim imenom i spominjete tuđa imena, mjesta i događaje ?
Morate stajati iza svojih riječi jer će Google nemilosrdno indeksirati vašu stranicu .
Ali s druge strane zamislite si da nakon višegodišnjeg blogiranja , gdje ste pisali o tematici u kojoj se snalazite, npr. vaš potencijalni poslodavac ide chekirati Google u potrazi za spominjanjem vašeg imena i vidi sve eseje i tekstove koji vas otkrivaju kao čovjeka koji je upućen u svoj fah ?
Ovo je banalni primjer ali u svijetu se događalo ( posebice u freelance zanimanjima ). Jer , blog može biti idealan inkubator za freelance novinare, dizajnere, pisce, programere...You name it !
Pitanje zdravlja ?
Sasvim legitimno pitanje. Ovisnost o net drangulijama nije ništa novo. I blogovi se u to uklapaju.
Ponekad u navali slobodnog vremena mogu izazvati opsesivno-kompulzivne simptome. Prvi i najčešći sindrom je burnout .
Totalna iscrpljenosti od stalnog pisanja, čitanja , komentiranja u nekoj kraćoj jedinici vremena začinjena umjetno stvorenim pressingom i imperativom stalnog ažuriranja sadržaja kako bi se čitateljima dao signal da vam blog nije umro .
Uz sve to još kad chekirate svoje countere ponese vas sila adrenalina da postavite novi viši rezultat vašeg životnog blog-levela .
E, a kad dođe «zlatni link» npr. s nekog posjećenog sajta ( slešdotirani ) ego se zapjeni poput Don Perignona.
Ostali problemi s blogom mogu se pojaviti u vašoj radnoj ili obiteljskoj okolini. Mnogi pišu blogove ravno s radnog mjesto.
E , pa , neznam kako im to uspijeva ali to mogu samo specifična zanimanja.
Gdje bi nam bio bruto društveni proizvod kad bi svi samo blogirali ili mislili o čemu će blogirati. Neki si mogu priuštiti blogiranje u svako doba dana ( studenti,tinejđeri, nezaposleni).
Problemi se mogu pojaviti i zbog brutalne iskrenosti kojom filate blog a netko vama blizak može to pročitati ( u ekstremnom slučaju).
Naravno, da tok svijesti i ispovijesti do bola imaju terapeutski učinak , ali u nekim situacijama može povrijediti ljude a u stanovitim slučajevima dovesti i do sudskih tužbi ( je, je ).
I još se može nabrojiti opravdanih pitanja i kontraindikacija koje pretjerana «usisanost « blog formatom može izazvati, posebno u ovakvom community oriented pisanju i čitanju blogova gdje je faktor «publike « puno prisutniji nego na «otvorenom cyberspace moru «.
Neki osnovni motiva blogova i dalje ostaju: jednostavnost publiciranja na webu, potreba za ekspresijom ( pisanom , slikovnom ), filtriranje vijesti, komunikacija i dijalog, dijeljenje znanja i iskustva.
U tom okruženju morati će i BLOGHAER evoluirati da bi se prilagodio željama i potrebama korisnika i preživio svoje dječje bolesti ako želi ostati «alat izbora» korisnika za pisanje blogova u Hrvatskoj.
A jesam nadrobio teksta ...Opet će biti «pokvarenog telefona».
Nije to nikakva skepsa, nego moje osobno mišljenje da BLOGHAER može bolje ;)
A blog je dobra i korisna igračka koja će preživiti svoje internetovanje ( posebice stoga što je jednostavan oblik publiciranja ) kao i forumi i chat.
|
- 16:04 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
16.07.2004., petak
Mobi telac
Ovi industrijski dizajneri stalno se trude napraviti minijaturnije mobitelce , sci-fi oblike, nekakve preklopne bubuljice.
Ali ja zelim ovo...Bar na tren. Akcija - reakcija, to se sad zove telefon.
Vidi ga kako izgleda .
Ukopcam si slušalicu mob'telca i peri deri.
Wanna talk ?
Vipovci, to mi ponudite i ja kupujem, a ne one glupe ovratnike da si okačiš mobitele .
Retro mi dajte ! Za kućnu upotrebu, naravski .
|
- 19:09 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.07.2004., četvrtak
Seoski turizam
Postal sam novi pretplatnik časopisa Tarzan.
Pravo b(l)ogovsko otkriće od prije par dana. Sisa je komentirao tu na blogu prije par dana pa sam otišao vidjet što ima na tom linku.
On neki moj "zemljak" tu z ravnice.
Za one koje zanima kako se Podravina priprema za ovoljetnu sezonu seoskog turizma morali bi pročitati o vijesti iz The Časopisa Tarzan koji donosi ekskluzivu iz Mičetinca o predstojećoj sezoni seoskog turizma.
Iz prve ruke časopis prenosi :
č.T: što kažete na ovakav abnormalni rast popularnosti seoskog turizma
I.Š:čuj, jebiga, kaj ja znam. Ja sem se samo zbudil zaran i videl da mi nekakvi ljudi stoje pred virjanom i pobiraju kukruza. Zbežal sem vun s puškom i pukel v zrak. Oni so se razbežali kak zajci, ali so se i vrnoli zato kaj sem im podigel adrenalina. Onda sem im dal gemišta i slanine jer so zgledali jadno i steral ih u kurac, a oni so otišli v moje gorice i tam razapeli šatora. Mislil sem si ko ih jebe, nek bodo tu, samo nek mi nejdu f trsje. Al sem se zajebal. Se so mi pozobali i zgazili tak da mi je sad žmeko kopati. Drugi den je došlo njihovo društvo i onda so mi i jagode pojeli i breskve pobrali i travo zgazili. Bum ih vmoril, pizda im materina lakoma, bezobrazna.
Bum moral i ovim svojima iz selendre ( pak i sami znaju ) reći da se i oni adekvatno pripreme za nadolazeću sezonu seoskog turizma, jer i kod nas pripreme malo kasno.
Ali dobar savjet u tom smislu je , svakako, da se nabruse švarbice i kose te s tavana pokupe patrone i stare dvocevke ( može inačica kalašnjikova , bilo koja ) koje inače služe samo za bavljenje plemenitom vještinom krivolova .
|
- 16:41 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.07.2004., nedjelja
Kratki spoj iz utičnice
New York Times u nedjeljnom broju piše o internet vezi preko električnih žica.
A u jednoj kući pokraj Washingtona napravljena je demonstracija.
Hrvatska elektroprivreda kao internet service provider ?
|
- 13:53 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
08.07.2004., četvrtak
Zašto se mi nismo toga sjetili ! Zašto...
Sumrak je već pao kad se održao kolegij ljudi, svi do reda uruđbirani do jaja u nove tehnologije i brzine procesora, video kartice i silikonske pichove...pardon, chipove. Baš smo seljaki.
Reče jedan utučeno u bradu : « Jel ti čitaš to ? «.
Na to će Komesar «Misliš, blogove, da...da...».
Mrko se lice navuklo iznad stola. «Jebem ti kako se mi toga nismo sjetili !».
« Što onaj Amer nije tebi to prije otkrio umjesto da ste strugali žbuku po vinskom podrumu babe Hubekove na Belevinama iznad Čepelovca».
Pa nastavi: « Pukneš oglašivače na svaki blog i da vidiš, stari, profita, da vidiš besplatne reklame za naš konglomerat «.
Na to će dalje isti Monsinjor: " Svako malo objavili bi par listova iz naše knjižurine. "
" Za godišnje web nagrade primio bi nas i Mesić, jer bi nam bio zahvalan koliko smo napravili na ime informatičke pismenost Hrvata . «
Iz dubine sobe veselo zaguguće spodoba silna : « Dečki, dignimo prašinu». « Vrijeme je da se krene ...».
Tralala la laaaaaa ! Svaka reklama je dobra reklama ! Igrajmo se malo Fahrenheita.Klap, klap, klap, klap !
U vatru s tim blogovima, majku im demokratsku !
U nečijoj glavi , na kišnoj ulici poput zadnjih trenutaka Titanikove zadnjice prije no što je propao u slano i ledeno more, nadvio se oblak misli:
« Pa majku mu...» ... « pa mislim, ono, imbecili i laici koji imaju Win98-icu puknjenu na 850 AMD Duron, stare sračkave mobitele bez polifone melodije da nam kroje igru...a jebemu i sve...ja od danas ne pišem !» .
Šilterica kapa ostala je u blatnoj lokvi , ista ta drugi dan pogažena od veselog šumskog radnika koji je vraćajući se s posla razmišljao o čemu će blogirati toga dana.
:)))
Jupiiii !!!
Jedem nektarinu, oče ko griz ? :))
|
- 19:10 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
05.07.2004., ponedjeljak
Manbo Jumbo FM
Ooo, a ko to meni ide ?
Čaj je gotov.
Na terasi je sparno ali opuštajuće. Skuhao sam čaj , donio omiljeni radio Manbo , jer radio je ipak moj omiljeni medij.
Pritiskom na kotač iza razine otpora upalim i naletim na vijesti. Morbidna vijest prva. Mrmlja nesto...Klestil...pluća.
Digitalac prebacim s lijeve na desnu ruku. Moment, Olympus !
Vidim, na stolu čaša s čajem. Nova čaša iz koje nikad nisam pio ni kavu niti čaj. Kako li je samo došla u ormar? Dobro će poslužiti za dosadno ispijanje čaja okusa marelice našeg čajeđije Frunka.
Voda u onom ekspresnom lončiću skoči do točke vrelišta za 30 sekundi. Na terasi je užaren pod izvan područja hladovine.
Ostale šalice su još u kuhinji. Uzet ću samo jednu šalicu. Da isprobam prije svih, da vidim je li sve u redu. Okus, konzistencija . Too!
Tako kažu i na TV-u razni kuhari.
Mentu sam trebao prirediti. Je da, sjetim se, gosti neće htijeti mentu.
A dobra je, domaća, osušena menta. Imam gore još nekih listova koje bi valjalo popariti i uliti u gušu.
Gosti vole voćne tonove. I što sad, ova podloga na stoliću ! Kakvi cvijetovi su sad tu ? A jebiga, nek ostane ! Ide uz voćni čaj. Ipak...Nek ostane.
Manbo Jumbo , ultra lagani kineski radio. Čudo tehnike za 29 kuna. Gosti ga vole. Kupili su ga i oni kad su vidjeli moje oduševljeno i strastveno lice kad bih ga pokazivao drugima i tipkajući nasumično RESET i SCAN tipke
.
Prenosnik kojeg stavim u auto pa bude umjesto auto radija. Malena gundjasta minijatura na stolu na poslu. Na stolu na terasi za ispijanje čaja.
Kažu da neki ispijaju čaj ritualno.
Ne sjećam se kad sam zadnji put ovako uživao u gutljaju čaj na terasi. Gosti to rade češće. Ja njima naviku slušanja FM radija iz neke jeftine kineske manufakture, oni meni ritual ispijanja čaj.
Đoranje navika i običaja. Zvone. Riiing Rring ! Zvono je glasnije od pojačanog Manba.
Stižem.
Ostale šalice su još u kuhinji.
Poslije stavim na blog sliku čaja i Manba FM Radio AutoScana na terasi. Barem nije s Google Images potrage :))
|
- 18:41 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
02.07.2004., petak
MOBLOG
Naši mobilni operateri još će dugo imati " sreće" što im u dvorište neće ući novi igrač. Bojan Mušćet, urednik u novinama Dnevnik , ima današnju odličnu kolumnu o raspisivanju natječaja za novu GSM mrežu u RH što je totalni cirkus .
No, oni i dalje tapkaju u mraku. Nemaju blage veze kako prikupiti korisnike mobilnih telefona s kamerom. Nije kamera samo obična, već dosta moćna mogućnost telefona bez obzira na još lošu rezoluciju kod većine i probleme s trajnošću baterije. Mogućnost koja će u isto vrijeme donjeti neke uzbudljive koncepte kao i nametnuti problem privatnosti.
A oni na sva vrata reklamirali ovih dana one video usluge na TV. Orilo se s reklama kadrovi s Europskog nogometnog prvenstva na zaslonu vašeg mobitela .Čijeg ?
Cijelih 1 % korisnika s takvim telefonima ( ni tolko ) u Hrvatskoj ! Oni uvijek odluče preskočiti neke evolucijske normalne okolnosti razvoja. Kog vraga rade ti produkt meneđeri ?
Prošle jeseni neformalno sam na Velesajmu ( INFO ) razgovarao s nadutim meneđerima jednog našeg mobilnog operatera , kojima sam pokušao pričati o blogovima i kako u tu priču ulaze mobilne komunikacije. Bili su previše zauzeti vlastitim odsjajem u srebrnilu štandovskih ploča, žurno jureći između dvije kave s raznim likovima ( reklo bi se ; radili ljudi networking ) pa nisu baš upiknuli moju prezentiranu poantu.
Koncept koji sam im objašnjavao uz blogove bio je MOBLOG. Opet jedno glupo ime, ali zbog bržeg shortcuta nek bude za sada samo MOBLOG.
Mobilni weblog/blog.
Blog izrađivan preko mobilnog telefona. Slika i tekst poslani na svoje mjesto na webu, svoje weblog iz bilo kojeg mjesta na svijetu , u bilo koje vrijeme.
Bitna razlika od tzv. desktop izrade blogova je da nema potrebe čovjek biti vezan mjestom. Nemora sjediti za PC-om u svojoj sobi, na poslu, ili u Cyber Caffe.
Mobilnost i komfor MOBLOGA mu omogućuje da pošalje sliku uz par riječi preko mail protokola sa svojeg mobitelca s kamerom ( GPRS se razumije ) ravno na vlastiti blog.
Što ta neposrednost znači zna samo netko koji to proba napraviti nekoliko puta. Povratka nema :))
Uz standardni besplatni blog rezerviran za autorove misli, razmišljanja i linkove postaje dinamična real life galerija koja se vrti sastrane u meniju ( po defaultu od strane blog alata ).
Svaki slika u galeriji tretira se kao i ostali zapisi na blogu, ispod posta je permalink ( omogućuje pokretljivost slike u web prostoru ), i mogućnost interaktivnosti na relaciji autor-posjetitelj kroz komentar funkciju.
Što to znači za real time reportiranje vremenski kritičnih vijesti na raznim događajima, mjestima...Možemo samo zamisliti.
Weblog i Moblog se nadopunjuju i postaju sasvim realistični dokumenti vremena i prostora koji nam ostavlja kroz njih autor takvih web stranica.
Pa sad vi mislite kakva bi ludnica ( i problemi , naravno ) nastali kad bi tisuće ljudi i u Hrvatskoj izrađivale mobilne blogove kao dio "main" bloga.
Instan reportiranje. Velika amaterska redakcije " divljeg " materijala.
Slikovnog.
Sila i energija običnih ljudi željnih dokumentirati svoju svakodnevicu ( i psiholozi i sociolozi bi se morali javiti za riječ ). Samo što tako nešto još nije moguće očekivati ponajviše zbog slabog korištenja ( iako strmog rasta ) mobitelaca s kamerom te previsokih cijena.
Ali taj dan će i u Hrvatskoj uskoro doći.
|
- 23:13 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Ja bio u Engleska, kupio nova SiDi ( CD )
Kako dobro rečeno.
Netko je ovo komentirao na Scorpy blogu. Ne bi ni spomenuo da nisam vidio.
Reče netko :
ne znam da li sam ovih par godina zivota "vani" postala alergicnija ili...slucajno otkrih ove blogove i kad vidim koliko se upotrebljavaju english izrazi jeza me hvata...zar se ne znamo vise bez njih izrazavati?...engleske naslove nemam zelju otvarati...zalim citati nesto "domace" i to najpitomije do sada sam procitala na ovom blogu (izuzev nadimka, naravno :) )no u svakom slucaju cestitke od mene To je i meni upalo u oči.
Tona ljudi neke "stranjske" riječi upotrebljava za naslove blogova, spominju ih u tekstovima. Svakom na volju, of kors . :))
Pravila nema.
Valjda misle da će ih tu doći okrivati neki englishman il' englishgirl :)) pa će se moći odseliti u neku zemlju svijetsku gdje će ako niš drugo moći pogledati koji neotkazani koncert neke mužikaške grupe ( aaa haaa haaa!)
Jer, seljaki smo ako pričamo po naški.
Ispasti možemo , kao, odmetnici od svoje urb's klike koja je duboko nadahnuta i načitana pop-kulturnim artefaktima dok starci plaćaju faks potrepštine.
Pa smo samopouzdaniji.
Jer, hej, mi volimo onaj "kultni " bend iz Chicaga, volimo world music iz Pakistana i dernek koji nam prirede folk umjetnici iz bivse Juge predvođeni lukavim meneđerom koji ih razvozi po Europi od festivala do festivala.
Ali kad spomenemo festival u Pitomači ili Požegi ( tamburice ), hej baby, takvim istim će se dići kosa na glavi jer je to previše " naše ". A mi se sramimo našeg. Fata nas stereotip primitivizma.
Vjerovatno jer neznamo napraviti pravi dernek.
A mi smo globalni. Globalisti.
Hvala HTV-u. Instituciji kojoj se klanjamo do zemlje. Hvala im na svim onim titlovima koje su ljepili na filmove. Nema sinhronizacije. A ne ko mađari, treba im sto godina da naučeu na tečajevima " helou, hau du ju duu ? "
To nas je spasilo da nismo postali previse "naši". Tek je trebao rat , treće mjesto u Francuskoj i Severina da postanemo naši.
I sve ode u jednom danu. Komad autoceste fali ....i više nismo naši :))
Sto tisuća blogova više ...nije naše. To sve stranci. Ajme, prodali smo Blog.hr :))
Oh, ah, emocije su visoke. Sve je nabito njima.
A evo, mi iz provincije, seljaki, bolje rečeno, moramo se i dalje gušiti u blaženom neznanju, etiketi i žigu koji nosimo kad se iskrcamo na glavnom kolodvoru sa zavežljajem u kojem se nalazi prga sira, špek, luk i digani kolači.
I ostaju nam imena koja "nisu fora". Jesus !
A predsjednik HR provincije, car po JUSU, Leb je opisao taj čemer u jednom zapisu koji je u nekoliko riječi sublimirao , poput nekad Ljudevita Gaja, kako stvari stoje. Lebe, care !
Ovako stvari stoje, na zastavi sa tri boje....( Bare * sing * )
Du ju anderstend ? Jes, vi ar Europe !
|
- 22:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
