29.03.2007., četvrtak
stvari koje volim o engleskoj
1. dođeš u kazalište a tamo stoje male žene s tacnama haagen dazsa. gledaš predstavu i jedeš belgian chocolate sladoled. koje barbarske seljačine.
imaju i sendviče.
2. kad kažu "oš čaja" misle "oš čaja s tortom, sendvičima od krumpetsa, pa i malo sladoleda, možda i kakve mesine, krastavaca, kolačića i onda možda poslije i neku žestu za presjeć"
3. torte i pudinzi - stvarno dobri. pret a manger - aj luv u. maltesers - oh how i luv u darlings.
4. žene koje fotkaju u glupim tits&football časopisima su dost "homely": kao mrkli komadi. a ono jado i bijeda. woowooweewaa za moj ponos i cicke.
5. svi se vole neš: darling, love, lovely, wonderfull, ispričavaju se dok se ne presavinu u struku. znaju jako ljubazno lagat. ok, to nekad ide na živce.
6. cipele i trač magazini su dost jeftini. sve ostalo nije.
7. frajeri su zgodniji od žena. puno. dobro, ipak to za frajera nije najbitnija karakteristika.
8. svi gledaju svoja posla. phew. bogu fala.
9. na selu svi vole čavrljat. možda zato jer nema ostalih etiničkih grupa osim bijelaca pa se ne boje.
10. DARLING!
|
- 11:19 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
16.03.2007., petak
kako su vješalice bitne za život i slične priče
i tako ćaskamo moja rođena gospođa preljubnica majka i ja i sve je u najboljem redu. mislim, relativno u redu s obzirom na trenutnu situaciju.
prije jedno 2 tjedna pronašla sam u sebi odraslu osobu koja je nakon što je pizdila po svim sferama mogućeg pižđenja (frendovi, prolaznici na ulici, blog, poso, škola, Darling, šira obitelj) imala zadivljujuće smiren i tolerantan razgovor s gospođom majkom o odnosu nje i gospodina oca.
glasom mirnijim od pape ivana pavla, pozom patnice, ali tolerantne, recimo švedske, patnice dopustila sam si dopustiti joj nastavak te uzaludne afere.
mislim, imam li izbora? NE. kao što rekoh, ja sam smirena, tolerantna ODRASLA osoba.
enihau, tako mi ugodno ćaskamo dok čitam novine i tamanim milku (100g, obična alpska).
nu, eto brata mi mladog koji je poželio da njegov dolazak najavi fantastični intro. naime, za njegovu jaknu nije bilo niti jedne jedine drvene ili metalne ili plastične vješalice.
ta vijest je naravno mam izazvala pravednu i optužujuću salvu rečenica tipa "ti si uzela NJEGOVU vješalicu" od strane gospođe. čekala sam malo da vidim kuda će krenuti ova zanimljiva situacija, pokušavajući dostojanstveno, kao kakva odrasla osoba, ignorirati skvičanje, bujicu mlaćenja prazne slame i uopće, atak na moju odraslu personu. zbog vješalica.
VJE ŠA LI CA.
prvo sam malo povisila glas. ono, malo. kao, da nadglasam gospođu i označim da sam u pravu kad kažem da mi ne pada na pamet raspravljat o vješalicama kao da je riječ o dijamantima iz burkine faso. SO MUCH DRAMA!
nije uspjelo.
onda sam još malo povisila glas ne bi li dodatno rekla još pravednije da mi ne pada na pamet braniti se od optužbi za krađu vješalica jer je to tako...ne znam, GLUPO?
ijopet ništa.
e onda je ona odrasla osoba s početka priče otišla na godišnji odmor.
derala sam se kao nikad u životu. derala sam se tako jako da su mi iskočile sve žile glupače, posebno one na vratu. derala sam se tako jako da sam skoro pala u nesvijest jer mi kisik nije stizao doći do mozga. što bi vjerojatno objasnilo to praiskonsko deranje. zapravo, urlikanje. bilo je 11 navečer i bolila me briga tko će me sve ćut. jedino mi je bilo važno da njima dvoma dokažem da su UŽAAAAAASNO glupi i trivijalni i da si zabiju vješalice u sve rupe koje nađu.
onda sam se dobro rasplakala, valjda od šoka od vlastitog glasa, nepravede u svijetu, nepobitnom činjenicom da se SVE, baš SVE grozno događa SAMO meni, meni meni jadnoj jadnoj ijujujuj buuuhhuuu jadnoj meni maloj.
zakašnjela reakcija na aferu?
nema šanse. ja sam ipak jedna, zrela, odrasla osoba.
in other news: uspjela sam se sama sebi popišat na hlače na normalnom, običnom veceu.
priceless.
|
- 13:45 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
