moji starci su rastavljeni. već...oko 10 godina. prije toga su se mrzili i rastajali poradi dugog sudskog postupka oko..7-8 godina.
novost: ONI DEJTAJU. JEDAN S DRUGIM: ono, skupa, mamica i tatica idu na dejt.
nikad me ništa nije tako pogodilo. gade mi se, mrzim ih, odrekla bih ih se, ubila, zbrisala s lica zemlje. i slično.
moja sestra misli da je to jako smiješno. urnebesno. njen muž isto. moj brat - njega boli briga.
glas razuma svih upućenih ima mi savjetovat sljedeće stvari: ne možeš ništa, odrasli su, to je njihov život, pusti ih, šta te briga, ko ih jebe itd.
kako?? kako da se pravim da me ne smeta kada će na nedeljnom ručku veselo jedan drugome nadopunjavat rečenice i dirat se pod stolom s nogama. kako da si ne zabijem viljušku u oko? kao, mene se to ne tiče. kurac ne tiče kad ih moram gledat u mom osobnom prostoru.
naravno, pitanje je ZAŠTO me to tako smeta. samo mene btw.
zato što se nikad nisu smjeli oženit.
zato jer su posve suprotne osobe bez ijedne zajedničke točke osim djece koju su nakotili.
zato jer je moja mama naivna zanesena kokoš a tata je dobar dr. jekill i mr. hyde.
zato jer su imali nasilnu vezu koja je njih i djecu im totalno oštetila, da ne kažem zauvijek ranila.
zato jer smo stalno plakali.
zato jer smos talno hodali po jajima.
zato jer ona nije imala slobodu.
zato jer je on snio urote protiv njega (njene frendice su "glupe" i "zle")
zato jer druženje s maminom rodbinom nije bilo "dobro".
zato jer je bio ljubomoran na njenu karijeru.
zato jer nije smjela sama donijet odluku o ničemu.
zato jer se bojim da se povijest ne ponovi.
zato jer se on nije promjenio.
zato jer ju je mlatio.
zato.
sumnjala sam da me mama mulja već mjesecima. on je pak sav bio pun hvale za godpođu. otkrila sam ih prije 3 dana. i kaj sad? stalno plačem i ne mogu radit, želim ih oboje kaznit, ali prvenstveno NJU: njega razumijem, ali NJU ne. ponaša se kao ovisnik o horsu koji se ne može izliječit. da organiziram intervenciju? s kim, kad sam sama? da je ne znam, išamaram?
da presanem viđet oboje?
koja korist od toga? kaznit ću i njih i sebe.
sve mi je jasno i razum mi je sve racionalizirao, ali još uvijek uopće ne razumijem kako da pomognem SEBI. da se pomirim s tim....ili šta već.
da se javim u udrugu obitelji ovisnika?? šta da radim?????????????????'
OČAJNA
|
