Vražja kriza...

Ova kriza iliti recesija me toliko živcira... Grozno je to što se sve vrti oko tog glupog novca. Da nema novca svijet bi bio puno ljepši i draži. Ovako se ljudi samo žvciraju i žderu zbog njega. Smanjili su božičnice, nedaju ljudima plaće, daju se otkazi... pa kako ćemo živjeti ako neradimo, a uz rad ide i novac, a bez rada nema novca... što ćemo jesti, piti, obući!?
Ma valjda će sve biti uredu polovicom iduće godine. Barem tako kažu! A dali lažu?? Vidit ćemo..

Polako teču pripreme za naše vjenčanje. Baš smo groznu godinu izabrali za ženidbu. Ali ja sam optimist pa osječam da će biti sve u redu i da neću biti ni gladna ni žedna ako ostanem bez posla. Joj hvala Bogu radim. No moj dečko je dobio otkaz i sada je mjesec i pol na godišnjem. Kampanja je završila i tko zna dali će ga zvati. A valjda će doći bolji dani...
Sad bar ima vremena da po našem malom stanu radi. Već su novi prozori stavljeni, struju slaže i tako. Sad čekamo da ovo božično vrijeme prođe da počnemo po kupaonici lupati. Eh da, živjet ćemo kod njegovih gore na katu. Svekrva će lupati sa metlom po stropu da dođem dolje :) Ah, ženica je zasada uredu a kasnije čemo vidjeti...možda ja poludim...


Na poslu je dobro. Nemogu se žaliti no jedino, (ipak se mogu žaliti) što od nas traže previše i toliko se tokom mjeseca trudiš da kad sjedne plača uvidiš da se trudiš za đabe...

20.12.2009. u 20:21 | 0 Komentara | Print | # | ^

svašta nešta

Dragi moji,
nije me bilo stvarno dugo i evo ovim pismenim putem vam se ispričavam :)

Svašta nešta mi se izdogađalo...

Na poslu sa očvrsnula, na faksu sam popustila haha ali ostalo mi još 4 ispita, pa zadnje i najvažnije ZARUČILA SAM SE :)))

Nakon 6 godina i 8 mjeseci veze moj dečko se odlučio napraviti najveći korak u svome životu :)
Poklonio mi je najljepše cvijeće - ivančice- i pitao BEYB, DALI SE ŽELIŠ UDATI ZA MENE??

Ja sam taj dan bila neobično živčana (seka dok ovo bude čitala reći će da sam uvijek - neobično- živćana ) ali odmah sam se deodživćanila i naravno pristala!

Pričali smo puno o ženidbi no nisam točno znala kada će napokon doći i pitati me tako da krenemo u potagu za salom, vjenčanicom i ostalim glupostima da zadovoljimo želje naših roditelja :) jer da je po našem mi bi samo otišli u crkvu i vjenčali se. No, dobro ja ipak više želim da mi na vjenčnju budu svi dragi mi ljudi pa da i oni sudjeluju u meni najljepšem danu u životu!

Imam iskustva sa time jer mi se seka udavala prošle godine pa znam cijelu proceduru od zaruka do svađe sa starcima i mamine slavne rečenice "KČERI, NISI U BAJCI" :)))

Išli smo birati prstenje.
Ajme kako je to teško birati. Ima ih toliko puno no mi smo odmah izabrali no ipak smo morali vidjeti sve što se nudi pa više nismo znali koji je ljepši. Iskreno, jako puno prstena ima koji su prekičasti i nisu mi za cijeli život tako da smo mi izabrali najjednostavniji. Bijelo zlato sa crtom žutog. Ja nebi bila ja da nisam stavila na njega jednu točkicu crvenog češkog granata tako da mi ide uz naušnice koje mi je moj zaručnik poklonio za jednu od godišnjica hehhe neznam stvarno za koju :))
Zlatar mi je rekao da sam jedina koja će imati granat na vjenčanom prstenu a meni je baš zato drago :))




12.07.2009. u 11:02 | 1 Komentara | Print | # | ^

Ja sam vječiti optimist.
Ono što me ne ubije to me ojača !!!

28.04.2009. u 10:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

Mislim i osijećam...

Prošla su vremena kad je rad bio zdrav za dušu i tijelo, kad je na radnom mjestu socijalno okružje bilo ugodno i poticajno, kad je rad zadovoljavao osnovne potrebe čovjeka kao društvenog bića: potrebu za sigurnošću, pripadanjem, samopoštovanjem.

Ah, prošla su ta vremena............................................................................

Rad posvuda postaje pakao, ludnica. Oni koji su nakon masovnih otpuštanja imali sreće ostati na poslu, rade u atmosferi neizvjesnosti i straha od gubitka posla i valjda se zato ponašaju jedni prema drugima ružno. Grebu...

Mislim da se neprijateljsko ponašanje na radnom mjestu događa se i zbog sukoba i frustracija vezanih za prava, obveze i položaje. Ali zašto baš na mom poslu...?

"Ljudi su poput dragog kamena koji u svom prirodnom stanju izgleda poput običnog kamena i kao takav nema veliku vrijednost. Tek nakon obrade, brušenja i poliranja, on zablista. Tako i ljudi, tek onda kada "izbruse" svoje ponašanje i način ophođenja prema drugima dobiju svoju pravu vrijednost."


cry

28.04.2009. u 10:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

Bolesna...

oči me peku, nemogu disati, nosnice me bole, grlo me boli, uha me svrbe! Ma joj, šta nevolim biti prehlađena... za poludit... a na poslu moram biti nasmijana i vedra...

Nije lak moj bankarski život...

Mislim da sam alergična na novac, stalno kišemkad sam blizu njega, a radim 7 i pol sati na dan. Ruke su mi toliko prljave da se nemogu načudit!
Gledala sam na telki jedno istraživanje gdje su nasumce analizirali novčanice od 1000, 500 i 200kn i na novčanicama od 1000kn su našli tragove droge, a na ostalima svakakvih prljavih malih bakterija!! E pa ja od toga dana perem ruke petsto puta tokom posla...(to su bile moje riječi nakon emisije), no vraga, na poslu ima toliko posla da sene stigneš pipkit, jest niti posvrbit, a kamoli ruke prat...

Na poslu moram biti obučena elegantno i decentno, što naravno iziskuje nošenje košulja(bijelih),sakoića. hlača na crtu i tako fensi stvari.Ali ja mrzim nositi košulje, prvenstveno zato kaj ih moraš peglati, a naravno ja uvijek kupim košulju koju moraš na ruke prati i peglati sat vremena da bude kako treba. Rukavi su mi poslje posla toliko crni kao da radim u rudniku, a ne banci! Ok, moram priznati da mi mama skoro svaki puta popegla ali ipak nije ni njoj lako.
Odlučila sam kupovati smo bijele majice a ne košulje.
Taj posao je toliko lijep, a toliko prljav - u svim smislovima :)

Moram počet učit. Mislim da vam se neću javiti nekoliko dana jer se moram usredočiti na faks!
Uf, to če biti toliko teško...
Idem sada spavati jer se sutra dižem u 6:00h
Pozz

17.03.2009. u 22:42 | 1 Komentara | Print | # | ^

Tuga i jad!

Svašta mi se vrti po glavi...
Umorna sam, na poslu je naporno i ubrzano, sve u roku mora biti...
Na faksu... a neznam, nikak da dam taj glupi ispit iz drugog semestra a već sam na četvrtom.
Bum valjda položila..
Apsolventsko putovanje se bliži ,a ja u besparici... u to vrijeme moram dati za 5 i 6 semestar 5000kn, jednokratno...
Ma prava sitnica...
Ok, jedina nada je da to aps. putovanje u AMSTERDAM mogu platii na rate..
Nije ni puno, 2600kn.
Ali busom eek mislim, meni je zlo kad sjedim iza u autu već dva sela od moje kuče headbang
baš sam sva jadna... tako bi htjela ići nekud na par dana a ovo mi je prilika da odem na 8 i to sa super ekipom!!!


Nisam na moru bila već godinama!
Sa dečkom uopće a zajedno smo 6 god.
Uvijek je bilo nešt, ili je on bio u vojsci ili je on radio na moru, ili je on radio negdje drugdje, a sada kad on neradi ja radim na super mjestu i pošto sam relativno sam još nova pa tim babama moram prepustiti da one odu prve na godišnji, tako da marija nebude išla ni ove godine na more!
Ma ko šljivi more, ima moja kolegica bazen jedan onak dosta duboki pa se mi sunčamo :) sa njezinim nečacima

Ali ja biii na mooooooooreeeee! Joj, taj miris mora, zvuk cvrčaka...

ah, valjda će doći i bolji dani!

17.03.2009. u 00:20 | 3 Komentara | Print | # | ^

Poseban osiječaj!

Bila sam danas na jednoj skupštini i naravno zakasnila sam ni manje ni više nego sat vremena... Tata mi je rekao da počinje u 7 a počelo je u 6h...zujo
Inače nevolim kasniti... uvijek dođem barem 15 min ranije da se psihički pripremim i izvidim situaciju. Srela sam tamo jednu kolegicu sa kojom se nisam pričala od osnovne škole već samo na bok-bok. Ona je šefica u našoj općini i kada dođe kod mene u banku vrlo smo poslovne i razmjenjujemo virmane i tako samo poslovno.Danas smo zajedno stajale na toj skupštini i pošto nam je bilo dosadno raspričale smo se i uvidjele da imamo jako puno zajedničkoga.
Baš sam sretna zbog toga!!


Pošto je sada vrijeme korizme, u našoj crkvi je klečanje i poslije klečanja crkva je otvorena još sat vremena tako da vjernici mogu u miru moliti i biti sami sa svojim mislima.
Kako smo skupštinu završili prerano (haaha) ja i moja stara-nova kolegica smo otišle u crkvu i pola sata šutile i molile
Bile nas je petero, kolegica, ja i 3 bakice :)
Tako sam se osijećala lijepo i spokojno. Od silnog stresa i brzog života nisam bila niti svijesna koliko mi je trebalo tih posla sata mira i tišine.

Prije kada sam bila mala išla sam svake nedjelje u crkvu, ali ne zbog toga što sam se osiječala kao danas već zbog toga što sam čitala i zbog križića u velečasikovoj bilježnici zbog krizme i prve pričesti. Zapustila sam crkvu u zadnje vrijeme. Mama me gnjavi zbot toga. No , evo već dve nedjelje smo se dečko i ja odlučili ići u crkvu naveče u pola sedam. Prekrasno nam je. Zvuk gitare i orgulja je prekrasan, mladi pjevaju... ma predivno!
Ali danas je bilo posebno u samoći, tišini, mirnoći osijećala sam da sam tako blizi anđelima...
Možda će to nekima zvučati glupo i smješno ali stvarno sam se tako osiječala.
Mislim, da se razumije, nisam neka svetica, ono ništa prije braka i takave spike :), znam kad sam ljuta i opsovati ali baš sam se opustila u crkvi. Puno mi je ljepše nego kada je puna crkva iako je i onda lijepo (bezobzira što uvijek, ali baš uvijek stanem iza nekog čovijeka koji smrdi pa mi uništi cijeli doživljaj).
Dečko mi je rekao da sam zbog toga što uvijek kukam , pogotovo u crkvi, picajzla. Ali nisam, već sam samo realna. Ja sam inače vrlo društveni tip ali kako sam starija to sve više volim uži krug ljudi oko sebe. sve mi smeta.
Zato mi je danas bilo ljepo.

Iduću subotu ću na klečanje pozvati novu-staru kolegicu da idemo zajedno baš da nepostanem vuk samotnjak :)



Danas sam na pijacu od jednog čovjeka što prodaje med dobila lizaljku fino
Bila sam sretna ko malo dijete...
Eto, čovjek se mora veseliti i malim stvarima!

Pozdrav do sljedećeg bloga.
Sad se moram družiti sa dečkom jer već štrmlja kako mu se malo posvećujem zbog bloganja hheheh
Pozz

14.03.2009. u 21:32 | 3 Komentara | Print | # | ^

tko sam ja!!?

Ime mi je... Daisy :) iz provincije sam u slavoniji, ustvari na graninci između slavonije i podravine. Na drugoj sam godini fakulteta i radim u banci. Živim sa roditeljima naughty i baš mi je dobro buuuaahahha, sve mi je speglano, dođem na skuhano... i niš nemoram raditi (seka jesi ljubomorna - nisam ja kriva kaj si otišla prije 10 godina živjeti sa dečkom, sadašnjim mužem).
Ah, da imam i sestru, nju nesmijem nikako zaboraviti. Ona je druga polovica mene. Volim je ali tako me zna žderat.... Dosadna je...
Moji postovi će biti uglavnom o njoj i njezinom dinamičnom životu. Iako ona kaže da joj je život u banani.
Ona uglavnom stalno priča o koreji. Koreja ovo, koreja ono.
To je za početak.

14.03.2009. u 16:15 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Sunce hvala ti što si izašlo za mene, sunce obečajem misli su mi pozitivne..." - elemental -





Ako previše opraštamo onome tko je griješio, tad činimo veliku nepravdu onome koji se trudio biti dobar.
Baldasare Castioglione




www.foto-emotion.hr

Linkovi

Dijete je angeo kojem se, dok mu noge rastu, krila sve više smanjuju.
Charles Osgood, američki tv voditelj

I like the way you are smiling!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se