Get awesome blog templates like this one from BlogSkins.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

20.06.2008., petak

7 rijeka se dunavom slilo..

Vracao sam se uskom ulicom pored stare pekare koja je vodila ka mom domu. Stavio sam ruke u dzepove i po glavi vrtio neka sjecanja kao one stare nijeme filmove pokusavajuci u glavi da citam sa usana i postavim prave rijeci licnostima koje su igrale u tom igrokazu.
Naslutio sam da one rijeci njeznosti i velikih obecanja pripadaju meni a na njene usne sam stavio neku purpurnu boju i zanesene osmijehe koji su mi bili signal da me njeno srce urezuje u svoj ram i da konacno postajem neko njen...neko samo njen...
Visoka vrata ulaza su se tesko otvarala...godinama ih vec niko nije podmazao...znao sam jos jedna vrata koja su se nalazila na ulazu u odaje uma zaduzene za srecu...koja su isto tako ceznula za kapljicom njeznosti...i ljubavi...dodirom sjete i tihim sapatom sto kroz te hodnike odjekuje...
Zatekao sam je tamo gdje sam je ostavio i jutro prije... Lezala je na sirokom krevetu umotana u svileno platno i pogleda zaledjenog negdje u daljinu. Nije ni primjetila da sam usao. Spustio sam kljuceve na nocni stolic i njihov zvuk je prenuo iz besciljnog lutanja...pogledala me...
U ocima sam mogao da vidim prazninu i tjeskobu...zeljela je nesto a nije znala sta...trazila je nesto sto sve i da je nasla nebi shvatila da je to trazila... Osmijehnula se samo na tren, napucila usne za poljubac i ponovo se vratila u isti polozaj.
Naslonio sam se ramenom na vrata i posmatrao je...bila je prelijepa...duga smedja kosa prosula se po jastuku kao klupko vune na bijelom platnu...njene duge noge su odavale tragove nekih modnih pista koje su drhtale pod njenim korakom...a oci...oci su bile bez boje...i osjecaja...
Dah mi je postajao sve tezi a oci su se punile suzama. Otrcao sam u kupatilo kako nebi vidjela moje suze i rukama zagrlio svoja ramena... Sve sam joj dao...i ljubav i paznju...lijepe uspomene i svu njeznost svijeta...malenog klinca i bijelog bmw-a...svoje srce i buket strasnih rijeci...a ona je opet bila nesretna...ona je jos uvijek ceznula za necim sto ni sama nije uspijela da dokuci sta je...
Skupio sam ono malo muskosti i hrabrosti sto je ostalo u meni i umivsi se izasao vani. Jos je uvijek nepomicno u daljine gledala. Legao sam pored nje i okrenuo glavu na svoju stranu svijeta sakrivajuci pogled od njenog i suzdrzavajuci visokim branama posesivnosti bujicu suza koja je nadirala.
-laku noc ljubavi, ja te volim.. -prosaputala je
-laku noc lijepa zeno...ko god da si...i lijepo sanjaj...ma koga sanjala..-odvratio sam...
komentiraj... (6) - printaj... - #

<< Arhiva >>