Zašto se sjećati?

"ZABORAV NIMALO ne boli, ali ipak lijepo sjećati se. U sjećanju su svi razlozi, i za radost i za tugu, a oni su često isti." - napisao je u svojoj knjizi "Historijska čitanka 1" Miljenko Jergović.

Zašto želimo zaboraviti dio naših sjećanja koji se odnosi na boli koje smo doživjeli i preživjeli a dio našeg života?
Što je u tome svemu što nam se dogodilo bilo destruktivno da želimo taj dio života izbrisati iz sjećanja?
Kako si to možemo dopustiti a znamo da imamo samo ovaj jedan život te da će na samome njegovom kraju se sve slike nam vratiti kao flashbackovi i podsjetnici onoga što nam se dogodilo kroz njega prije nego što napustimo ovo zemaljsko ozračje.

Mislim da ne bi trebali zaboravljati ružne stvari jer su nam one pomogle da naučimo kako ispravno živjeti i kako kvalitetno biti bolji u svim aspektima. One bi nam trebale biti podsjetnik da pazimo što radimo te da u adekvatnim situacijama ne ponavljamo istu grešku te pokušamo reagirati prije nego nam se sve ponovo obije o glavu.

Razmišljam o svemu tome i ne nalazim valjan razlog niti za ali ni za protiv i valjda sve to ovisi o nama samima na koji način će mo to primjeniti.

Ipak kad se sagleda sve ostaju nam ona lijepa sjećanja kojih se rado volimo prisjećati te kojima se stalno vraćamo.