Kraj ...

25 lipanj 2007

Inicirano blogom Rastavljena žena.

25.05.2005 godine odlučili smo moja supruga i ja da je najbolje pošto nam brak više ne funkcionira da se raziđemo, otišao sam tog dana zauvijek i našao si podstanarski stan. Zašto pokušavati popravljati beskonačno nešto što ne funkcionira i zbog čega nastaju razni problemi koji uzrokuju trzavice. Život je ponekad dovoljno kompliciran da bi bio još dodatno zakompliciran nečime što je osuđeno propasti uz sve pokušaje koji su do tada prethodili.
Svatko od nas zna granice do kojih može ići te ih bilo tko a posebno partner bi trebao poštovati, no nije nužno da je tako uvijek i kod svakoga.

Kad sam krenuo pisati ovaj post ideja mi je bila da prenesem dio koji je vezan uz poštovanje nekakve veze i braka. Čitajući post Rastavljene žene vidjeh da ljubav nema granica no nažalost da situacija koja se dogodila bi ipak trebala mnogo razuma jer radi se o osobi koja je u braku, svakako mnogo razuma.

U svom braku u kojem sam još uvijek formalno (papirnato) nikad nisam svoju suprugu prevario i nisam nikad ni nakanu imao jer moja čast i poštenje mi isto ne bi dopuštale učiniti. Nisam se bojao posljedica a mogao sam i imao bezbroj prilika biti "muška svinja", jednostavno nisam mogao zbog sebe samog a naravno poštujući ženu sa kojom sam odlučio dijeliti dobro i loše.

Ne slažem se sa riječi kad netko kaže da mu je brak nikakav i raspada se te da ne bi "puknuo" je našao nekoga više radi utjehe no to je završilo krevetom i nekakvom ljubavi. Molim?! Ljubav?? Ma dajte molim Vas pa osim seksa ljubav je negdje daleko u zraku i nema uopće nikakve veze. Nitko ne kaže da treba apstinirat no ipak stvari treba nazvat pravim imenom e to je već nešto sasvim drugo, naravno ne sa udanom ženom ili oženjenom muškarcem jer u tom slučaju što smo mi onda. Vjerujem isto ono što smo željeli da se nama samima u vezi ili braku ne desi a možda nam se nekome od nas to i dogodilo.

Naravno vjerujem da ste svi primjetili da nisam do sada pisao u zaljubljenosti, ljubavi i poštivanju kad zaljubljenost nestane. O tome su pisali mnogi i sada bi bilo besmisleno da isto još i sam ponavljam no ipak u tome je uspjeh veze ili braka a bez tih elemenata dolazi ipak do kolizije i prestanka veze, braka.

Nadam se da će Rastavljena žena ovo pročitati i shvatiti poantu priče te pokušati iznači ispravno riješenje za trenutno stanje stvari kod sebe.

Jazavčeva obratnica

21 lipanj 2007

- KRMETNAAAAAAAA!!! - uzviknuo je Butan Propan Zvani Plin ugledavši prase što se lagano rotiralo na ražnju. Naime, danas se održavao amaterski turnir u Kretenarenju i besmislenju, i to upravo ovdje, u birtiji "Kod Majmuna", vlasnika Zumbula Prekrstičevića Zuketa, nekada uspješnog Kretenara i besmislara ovoga kraja, a danas tek organizatora tog plemenitog natjecanja.
- Kad će bit gotovo? Gladan sam ko podzemna željeznica! Oće bit janjetne? Jel došo Gljuzgo? - raspitivao se Plin kod okupljene svjetine pred birtijom.
- Evo, sam što nije. Javjo je da ima problema sa mrmotima, nešt su krivo pojeli pa je išo s njima kod veterinara. - odgovori mu Gnoj Frljoković zvani Sedimentacija.
- Iss, sam da dođe Gljuzgo, jebeš Kretenaranje bez njega! - zaključio je Plin.

A Gljuzgo Nedonoščević-Žemlja bio je aktualni šampion države u profesionalnom Kretenarenju i besmislenju, nekada i sam amater, čije su zlatne godine Kretenarenja i uspon do zvijezda trajale upravo "Kod Majmuna", kad je 1987. uspio donjom usnom, i to zavezanih očiju, zazibati nutrijinu slezenu, a istovremeno glancajući pet mercedesa S-klase ovčijim krznom, ljušteći orase, čitajući na glas "Rat i Mir i Rat i Mir i Rat i Mir i Pivo" (manje poznatu preradu klasika), i sve to spavajući, dok su mu istovremeno na stražnjici tetovirali "Jebem se glupa". Rekord je kasnije oboren kad je Fljuzgo (Gljuzgin sin) napravio sve to, još usporedo trčeći maraton i heklajući čarape, no slava Gljuzginog trijumfa, jer ipak - bio je prvi, ostala je na životu do danas.

- Imaš pravo - odvrati Plinu Zumbul - bez Gljuzge nema zabave. Nadam se da nam je pripremjo kaki trik, ko i uvjek. El se sjećaš kad je doveo četir turčina, poslago ih na mamuta i onda kreno šmirglat mamutu gujscu tirolitkom? E, to neć nikad zaboravt.
- E da, a kad je opkopo svekrvu kanalom i reko joj da kolači... - započne Plin, no ne dovrši rečenicu već se sruši bez glasa.
Iz leđa mu je virio pijuk, a iza leđa odjekivao gromoglasan smijeh Gljuzge Nježnog zvanog Neman.
- KRAAAAAAAA!!! JA STIGO!!! - odapeo je Gljuzgo kriješteći - Dajdera janjetne, slonovne i mamutovne, gladan sam ko pas sa želudcem slona!! KRAAAA!!!
- De Gljuzgo zajebi, tek smo dinosaura ispekli... Oš dinosauretine? Fina, krilo od pterodaktila! Ima i salame od zebre! - upita Štetočinko Sekstant.
- Ma samo daj, pojo bi i kravlji kombinezon sad! - euforično mu odgovori Gljuzgo, hvatajući se za trbušinu, te nadoda - A vala sam ogladnijo, cjeli dan kod veterinara, španali mrmote na jelku, nemoš ti to dovoljno rastegnit, žilavo ko svetac od gume...
- E, pizdarija!! - uskliknuo je Eunuh Kvočkić zvani Metoda, dotrčavši uspuhan među okupljene - Jazavac nam pokro pečenje!
- A, U KURAC! - srdito je Gljuzgo zavinuo glas u skvičeći falsetto - DA MU SVO LJEPILO KNJIŽARE JEBEM SVETO!!! KORMAN! DODAJ MI ODMA OKLOP, KOPLJE I BAT'NU! PO PEČENJE SE IĐE!!
- Gljuzgo, ma zajebi pečenku, dobro da Jazo nije nekoga od nas pokupjo pa pojo, imali smo sreće! - tješio ga je Plin, vadeći pijuk iz leđa.
- MA ŠTA SREĆE!?? KAKE SREĆE, TI SUNAC!?!
- Pa mogo nas je...
- MA ŠTA JE MOGO; DAJ KOPLJE VAM!! - progrmi Gljuzgo, pokupi koplje i brzo poput mungosa (koji progoni jazavca) nestane u šipražju. Inače, Gljuzgo je bio potomak obitelji nindži. Mislim, da ne duljimo dalje, odmah se znalo da će sve na nindžama završiti. Jebi ga. Kronični nedostatak inspiracije. Enivej, puca mi kurac za ovaj esej. I tu je taj jebeni kraj.



Josip Reptilović Svinjski
Kompot od višanja, 1111. pne.

Utjecaj medija

18 lipanj 2007

- "SUPERKRETEN IZ IN DA HAUS!!" - tim je usklikom Vretenko Spodobski zvani Kretenko obišo sve pozornice u bivšoj jugi, repajući. No, u zadnje vrijeme stvari nisu išle baš "ko po loju", kako mu je znao kazati Frotir Guzdrkčić Tipka, lokalni pijanac i broker.
- "Nisu išle ko po loju", razmišljao je Vretenko na glas, "više ko po ulju, al nije ni to loše".
- "Šta kaeš?" - priupita ga njegov stejdž-menadžer Kuronja Paraplegičić - "Misliš da treba stavt slonove na stejdž? Neb se složjo. Treba nam nešt veće. Mamut recimo. On ti je ko četir slona. Atraktivije izgleda."
- "E, mamut. A odakle mi sad mamut?"
- "Pa klonirat!"
- "Klonirat-slonirat! Ko da je to sam tak!"
- "Slušaj, imam ja nekih iskustava sa kloniranjem. Zajebavo sam se ko klinac."
- "Ja sam se zajebavo i ko klinac, a zajebavam se i sad."
- "To ti je pametno. I tak nema smisla, skoro ništ."
- "E, i šta ćmo?"
- "Jać obheklat krizmeni ukor, ti se probabunaj trpigladovim svekrom po lunaparku i sretnemo se u dvanes kod treće brtve desno!"
- "Poštano! Ovaj, pošteno."
- "Aje nemoj mi tu nek političke parole. Ja sam ti neutralan, znaš."
- "Ma tis pičkica. Sam pičkice su neutralne. Vid Švicarce, jebate, nemaju pojma o ničemu. Sam tam stoje i neutraliziraju. Te mi neutralni ovo, te mi neutralni ono, pih, to treba sve pokokat. Jebo ih svoč. I svis-er."
- "Imaš pravo. Jab švicarce sve poslago jednog iza drugog i onda jednog po jednog, opa, oš bit neutralan? Oćeš? Pljus, šamarčinu zauvo, pa da vidiš. Šta neutralan, majku ti..."
- "E, odma oštro, oštro. I zabrant im jest bureka. I paštete i salame, pa da vidiš. Nek jedu svočeve, jebli jih oni! Nek banke jedu svoje kad su pametni tolko!"
- "Dašta! Pravo kažeš! Jab to sve u rudnik! Nek tam uzgajaju gujavce, jebli majku!"
- "Ma šta u rudnik! Tob ja lansiro gor na mjesec, kurac, pojo im svu Milku i posro po onim livadama, ma šta po livadama, posro bi im se na sred onog svoča, ma na sred svoč-tvornice!"
- "E da, Milku im treba pojest. Dobra je ko sveti Isusov zapećak!"
- "Pa, ak si ikad jeo Isusov zapećak, mog ti kazat da ne znam da je Milka baš nešt bolja..."
- "Ja mislim da je. Isusov zapećak mi je malo sukisel. A i vuče na oporost."
- "Al ak ga pošećeriš? Odma ti je to bolje, probaj. Ko kad si mi pričo: ja neć nikad jest buldožerovu kurblu! A kad sam ti reko, baja fali ti paprike i ti dodo papriku, sad ti to najmilije jelo! Stopedest kilometara naokolo svi buldožeri stoje! Sam zato štos ti pojo kurble! I nemoj mi onda pričat da ja ne znam, i šta ti ja znam, da ne znam, ono, kao, šta ja znam..."
- "Imaš pravo. Bolji je zapećak. Ima četir Sjebo si me."
- "Hm. E, sad sam se i ja zamislio. Ipak, dobra je i Milka, nemoš to poreć."
- "Jašta da je dobra. Da mene prave od ljubičastih krava bijob ija dobar."
- "A ne prave te?"
- "Ma jok. Mene ti od nakovnja sabijaju. I kad sam dovoljno gust, triput češljem, pa ciglom po ormariću za cipele, pa lakiranje, frajkanje, liposukcija, malo estetske lobotomije i to sam ja."
- "E, a mene prave od gline."
- "Od gline? Jes ti možda Golem?
- "Jašta. I došo sam te ubt, baj d vej."
- "Aje dobro. Ionak mi pun kurac. Svega."
- "Dobar si ti."
- "Jašta. Aje, ubijaj. Dost priče."
- "Aje."



Josip Reptilović Svinjski
Apaurinsko Sokolovlje, 1661.
(u pauzi između timarenja vrabaca i tetošenja zvečarke)

Fazanka

12 lipanj 2007

topla ljudska priča


Danas vraćajući se prečicom preko Ražirnog kolodvora prema Dugavama naletjeh na fazanku sa 6 malih fazančića. Baš su u tom trenutku prelazili cestu, točnije bi bilo bolje reći 5 jer onaj 6-ti je bio neodlučan te odlučio onako mali da je vrijeme za letenje.

Zaustavio sam auto ne vjerujući u prizor koji vidim dok je ona sa pet malih i slatkih stvorenja prelazila cestu, jednostavno se nisam sjetio uopće upotrijebiti kameru na mobitelu da ovjekovječim taj događaj a već u trenu 6-ti mališan uz jedvite jade prelijeće haubu mog auta i smješta se na sigurno uz mamu fazanku u travi pokraj ceste.

Prizor ravan fatamorgani. Urezan u pamćenje za cijelu vječnost.

Pokrenuh auto i ostavih sretnu obitelj da mirno odšeta u sigurnost visoke trave uz zahvalan pogled mame fazanke i sam sretan što je željela podijeliti taj divan trenutak samnom.

Kako jednostavan trenutak a u njemu toliko sreće i zadovoljstva.

Mala kujica

10 lipanj 2007

Sjedio sam na kasno prijepodnevnoj kavi i listao novine od zadnje strane prema naprijed. U kafiću je bilo malo ljudi, tiha muzika i mirna atmosfera. Jutarnji je danas objavio tri stranice crne kronike, valjda zato jer je ponedjeljak, pa sam od uzbuđenja odmah zapalio cigaretu i približio oči novinama, gotovo sa zahvalnošću. Opljačkana kladionica u Virovitici, smrtno stradali vozač Punta u Šibeniku, samoubojstvo nepoznate starice u zagorskom selu, suđenje maloljetnom silovatelju, nisu nove teme, no uvijek se nađe interesantan detalj u svakom članku. Vozač Punta je pješice hodao od mjesta nesreće par kilometara bez da ga je itko primjetio, a onda je pao i umro. Starica se objesila kablom od usisavača, maloljetni silovatelj je prisilio vršnjakinju na spolni odnos, a u pljački kladionice nije opljačkan novac nego nakit djelatnice. Popušio sam pola cigarete i euforija opada jer je nikotin ušao u sve žile. Britney Spears je trudna, a Big Brother je izgubio još dva člana. Dosadno. Listam dalje. Ulazim u političke stranice. Neee. Brže listam. Evo i naslovnice koja više ne intrigira toliko kao prije čitanja. Vraćam se na crnu kroniku, možda mi je nešto promaklo.

U kafić ulazi Iva. Cura koju nisam vidio bar tri godine. Jedva sam ju prepoznao, no zarazni slatki izraz lica je toliko autentičan da ga samo teža prometna nesreća može promijeniti. Nije me odmah skužila, a ja joj se nisam želio javiti, ipak je to predugo vremena, treba se kreveljit i to znatno. Tri godine, brate...

Na šanku priča s konobaricom, naših je godina otprilike, a izgleda upravo kao konobarica koja samo privremeno radi u kafiću jer studira neki vanredni kurac. Sigurno misli kako će jednog dana uspjeti u životu zato jer je radila dok je studirala. Nit je studirala nit je radila. No zla sudbina govori Ivi da se okrene i primjeti me. Ja se ustajem i oduševljeno joj prilazim. Nestala je mrzovolja u trenu, ipak je lijepo pozdraviti se s nekim.

- Ooooo, vidi je, čovječe, jesi to ti? E jebote, koliko je prošlo...

- Pa vidi njega, ne mogu te prepoznat, smršavio si, obrijo se, pravi si komad!

- Daj sjedi samnom, šta piješ?

- Ma žurim, sva sam u frci, moram po malog kod mame.

- Daj ajde kavicu jednu malu, može?

- Ajde ako ćeš i ti, malu s mlijekom i smeđi šećer ako ima.

Konobarica nam je donijela dvije male kave i natren. -Izvolite. -Hvala. -Hvala.

- Di sve ovo vrijeme? Jesi završila faks?

- Jesam, još odavno, udala se, rodila klinca, radim u Pevecu, milion obaveza.

Nisam mogao vjerovati. Mala slatka Iva, cura u koju sam se konačno zaljubio nakon nekoliko godina nezaljubljivanja , cura koja mi nikad nije dala, ali smo se dirali jednu nezaboravnu večer, cura o kojoj sam razmišljao mjesecima nakon što sam ju zadnji puta vidio. Uistinu, guzica joj je narasla, lice joj je izbljedilo, šminka ju je unakazila, a kosa joj se prorijedila. Njenim sisama poteklo je mlijeko. Izgledala je kao gusjenica koja je nastala od leptira.

- Imaš klinca? Ma daj, koliko je star? Ko je tata?

- Mali ima sad godinu i mjesec dana, baš mu je prošli mjesec bio rođendan. Presladak je bebač, ali je nemiraan. Znaš ko mi je muž? Je'l se sjećaš Andreja iz Osijeka?

Andrej je išao s mojim bratićem u razred u srednju školu. Bio je najveći pakšu, mrzili su ga i profesori i učenici jer se uvijek uvlačio svima i pravio da je jadan.

- Naravno da se sjećam Andreja, išao je s mojim bratićem u razred, sjajan momak, pozdravi ga puno, sjetit će se on mene.

Sjećam se da smo jednom pili u Podrumu, bio je s nama i toliko se napio da se zasrao. Zasrani Andrej, kako ga se nebi sjećao...

- Eto, stvarno žurim, nisam se uopće mislila zadržavati, javi se nekad za neku kavu pa da se napričamo.

- Hoću, ja bar imam vremena, svaki dan mi je ko subota i nedjelja.

- Pazi se, ćao.

- Ćao!

Prišla je konobarica pokupiti šalice, izvadio sam sitniš i dao joj.

- Stara prijateljica? Upitala je pokvarenim glasom.

- Da. Stara ljubav točnije.

Dao sam joj krvi, nek pije drolja konobarska.

- Pa i nije ti lako?

Koji tebe boli kurac kako mi je, odjebi tamo za Segafredo i šuti. No kap sperme je blokirala centar za odgovor. Kako sam ipak nešto morao reći, rekao sam joj:

- Popij nešto.

- Amaro ću, hvala.

Sjeo sam za šank i počeo flertati s droljom.

- Nije ni tebi lako ovdje pretpostavljam. Studiraš, nemaš para, ne živiš više sa starcima, a dečko ti je šljaker. I nisi odavdje je li?

Nisam ju sjebao trik pitanjem. Pitanja su bila odgovori, osim za dečka, kojeg nema. To mi je bilo čudno, obično sve, pogotovo konobarice imaju dečka.

- Studiram u Rijeci, informatiku, vanredno, živim u garsonjeri, 150 eura mjesečno, zarađujem pare u ovoj birtiji, a dečko mi je na brodu. No njega sam napucala.

- Kako napucala? Mislio sam da ćeš reći da jedva čekaš da dođe, da ga voliš ili slično? Pazi, i ja sam dečko. Ja nisam tvoja prijateljica. Imam kurac koji jebe, zar nemaš nekakvu podsvjesnu obranu? Ne poznaš me uopće jebote, kakva si ti to žena?

- Boli me kurac za tvoj kurac. Kad popiješ to pivo izaći ćeš van i vjerojatno se nikad nećemo vidjeti. Kužiš?

- Da i ne. Naučila si razgovarati sa gostima, ali sam uvjeren da nisi dovoljno profesionalna. Mogu ti dokazati.

- Ha-ha-ha, baš si zabavan gost. Ajde popij ti sad nešto.

- Daj mi Laško, veliko.

Željko Tetrapakšu

Ljubav je srce tvoje

07 lipanj 2007

Neke žene je teže zadovoljit. Takve žene vole mene. Ne volim previše lajati o tome, ali Marijina sranja više nisam mogao podnositi. Zadnjih par dana počeo sam vrtiti neki film po glavi da ju više ne volim.

Prebrzo sam prihvatio istinu kad sam slučajno umjesto u firmi ostao u krevetu. Marija se vratila iz grada s Dubravkom, najboljom prijateljicom. Slušao sam njihov razgovor, blago mamuran jer sam sinoć pio gemišt. Uz kavu su sve počele. Dubravka je deblja djevojka i mislim da nikada nije imala dečka, ali ne zbog debljine, nego zbog nacionalnog kompleksa, mama joj je bila srbin.

- Kako je Željko?, pitala je Duda za mene. Nisam čuo odgovor od Marije u očekivanom vremenu. Dubravka nije htjela ponoviti pitanje istim redoslijedom da ne ispadne dosadna pa je pitala: - A jel Željko na poslu? - Je, radi. - I? Kako vas dvoje? Marija je opet malo stajala s odgovorom, a ja sam se uozbiljio ispod jorgana i prvi puta pribojao da je moj seksualni odnos s Marijom ozbiljno ugrožen.
- Ne znam. Slabo razgovaramo. U početku je bio toliko pažljiv i pazio je na svaki detalj, svaku sitnicu bi smislio i lijepo upriličio. Ne bi znao stati pričati duhovite zezancije i uvijek bi me od srca nasmijao. Danas to nije Željko u kojeg sam se zaljubila. Bojim se najgorega.

Srce mi je u strahu zatitralo. Dani spolnih užitaka su završeni!

- A zašto ne razgovaraš s njim o tome? Razgovor uvijek pomaže, savjetovala ju je iskusna Dubravka, debela krmačica što doručkuje svinjsku mast, a umjesto kave pije suncokretovo ulje pomiješano s toplom majonezom, užeglom.
- Nisam pametna. Željko nema snage za ništa, a kamoli jedan razgovor o nama. Toliko ga volim, a on jednostavno kao da me nema. Nije mi jasno zašto je sa mnom. Gdje je tu onaj njegov čvrsti karakter što me je osvojio? Tako je uvjerljiv bio, na tren bih pomislila ovo je čovjek mog života, želim njegovo djete, želim da budemo obitelj... ali to nije tema o kojoj on može pričati. Nekad je tako nezreo.

Zašto to sve ovoj debilnoj kravi priča? Osjetio sam prokletu istinu u njenim rečenicama, temperatura u glavi je narasla, pojavila se gorka grižnja savjesti i trenutak neosnovane krivnje, skvrčio sam se pod jorgan, dotakla je moj feminizam, ali samo nakratko. Znao sam da su žene kurve pa sam nastavio slušati.

- Moji starci su se rastali kad sam imala 12 godina. Najradije se ne bih udala nikada, ozbiljno ju je tješila Duda.
- Ma nije sve ni u braku, meni je važno razumijevanje, pa makar nikada ne natakla usrani prsten na ruku, liberalno je govorila moja Marija. - Zašto se dvoje ljudi ne bi moglo razumjevati potpuno i dugo? Zar je to sasvim nemoguće? Bojim se svakog verbalnog poteza. Neke stvari se ne rješavaju razgovorom.

Drago mi je što je razgovor došao do točke kada Dubravka kaže da mora ići kući na ručak, jer ovo je za nju previše. Kakva prijateljica! Mogla se bar pravit da ju razumije i da je sve to prošla unatoč neiskustvu, koje je nevažno jer je patetika tu i sada, važno je isplakati se. Baš bih bio žena malo. Dubravka je otišla, a ja sam virio kroz vrata spavaće sobe i gledao Mariju. Sjedila je za stolom u kuhinji, pušila je i pila kavu, crnu, slatku u velikoj šalici. Razmišljala je, a ja sam se došuljao joj se iza leđa i poljubio ju.

Željko Tetrapakšu

Čestitka za Valentinovo

03 lipanj 2007

"Dosta mi je više svega!"

Da, da, to je ta slavna rečenica kojom moja ljubav izražava kako je njoj teško u životu i kako se život nemilosrdno obara na njezinu jadnu, nezaštićenu i nespremnu dušu. Ona je tako premorena od života, ona je sita svega... Ona, naime, znate, "ne može više".

Šta više ne može? Čega joj je dosta? Svega? Ne! Reći ću vam čega joj je zasigurno dosta: Dosta joj je mene.

Nevjerojatno je koliko mi "šovinisti i ženofašisti" (hvala ti, draga) možemo biti glupavi i slijepi, kad čujemo svoju ljubljenu kako izgovara ovakve rečenice. Očito je nama muškarcima previše strana ta podsvjesna komunikacijama simbolima, koju žene tako pažljivo gaje, a da bi odmah shvatili što nam poručuju.

Ma pička mu materina, njoj je - zamislite vi te traume - njoj je "dosta više svega". E, PA JEBEM TI MATER I MENI JE DOSTA TEBE I TVOJIH SRANJA! (Izgovoriti u dahu, intonacijom kiklopa.)

Dakle, gdje bi mogli početi?

Pa... Recimo za lagani uvod da mi te pun kurac, glupačo jebena egocentrična. Ne znam za koji kurčev kurac stalno moraš biti toliko egoistična. Pička ti materina prokleta, ponašaš se kao da nikad nisam ništa napravio za tebe i zato kad nešto zatražim zgražaš se nad mojim zahtjevima, a ja, kao neki idiot, osjećam se kao da i za te mrvice koje molim moram dobiti po glavi. Kao da sam najružniji i najgubaviji prosjak na ulici kojeg ćeš lupiti nogom od gađenja, samo da te ne dotakne. Idi do vraga! Jebeno kipi u meni već dugo, dugo vremena: zar nije sada prilika idealna?

Ali neeeee, ja inače uvijek pronađem opravdanje za svoju dragu. Pa nije njoj lako u životu, ima ona ovakvih-onakvih problema, pa nisam ja dobar prema njoj, imam premalo razumijevanja, ona nema prijatelje kakve želi imati i kakve nesumnjivo zaslužuje... I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje u jebeni beskonačni niz njezinih i samo njezinih problema.

JADNA ONA! (Osjeti li se sarkazam?)

Pa hajde da vidimo, recimo, zašto moja fantastična životna družica nema prijatelja? Zato jer je jebeni egoman koji očekuje od svojih prijatelja da su joj 24 sata dnevno na raspolaganju kako bi ju neprestance mogli ohrabrivati kroz teške staze života. Jer znate, ljudi moji, ona je iznimno traumatizirana osoba. Nikome na ovome svijetu nije tako teško kao što je njoj! Ne, ne! Ni samome Papi nije tako teško, što da vam kažem. No, kao što rekoh, zašto nema prijatelja; pa, mislim, ipak je ona fantastična osoba koja daje sve od sebe da bi održala ta prijateljstva, a tako malo dobiva zauzvrat. Dobiva GOLI KURAC jer to je i zaslužila svojim jebenim egoizmom i licemjerstvom.

Licemjerstvom, pitate se? Pa naravno, licemjerstvom! Zar nije osoba koja jedan dan pljuje nekoga, a drugi ga dan svesrdno brani licemjer? Zar nije još veći licemjer kada ona mene napadne, da što ja pljujem njezine prijateljice, kao da ona to ne radi? Zapravo radi, ali razlika je što ona to smije raditi, a ja ne smijem. Ja vječno moram, kao malo i strpljivo pseto, poslušnički slušati, mirno primati i s odobravanjem na svaku njezinu riječ potvrđivati da je ona traumatično i nesretno biće koje njezini prijatelji nikako ne razumiju jer su glupi, sebični i tašti.

E pa jebi ga, draga moja, ti očito živiš na sajmu taštine, gdje sam ja samo tvoj priglupi sluga, je li, pička ti materina?! Ja sam dobio povjerljivu i zahtjevnu ulogu idiota koji će cijeli život puziti pred tobom i vući te za skute ne bi li me primijetila?!

Primijeti ovo draga moja: Jebem ti mater glupu! Aha! Pa da. Jesi to primijetila? Nisi? Ah, žao mi je, nismo u mogućnosti replicirati ovo. Čekaj! Ipak jesmo. Evo ga opet, za tebe dušo, i za one koji slabije vide:

JEBEM TI MATER GLUPU!

Eto ga! Lijepo, zar ne? Eto. Ma znao sam ja. Nisam ja tako loš, zar ne? Ma jesam, znam, najlošiji sam na svijetu i pička sam kakve nema jer samo zahtijevam, a nikada ništa ne dajem. Baš pičkasto od mene, zar ne? Jebem mu mater, što sam glup, a? Jebi ga, oprosti draga, nemoj me, molim te, ostaviti, ja sam ipak najveći gad na ovom svijetu i ti si sigurno jedina na ovom svijetu koja će trpjeti moje nepodopštine i gadosti! Molim te draga, smiluj se! Ne napuštaj me još! (Osjeti li se sarkazam?)

Bijednice patetična! Kako li je tebi teško u životu, je'l da? Kolike si ti samo traume proživjela, je li tako? Jadno moje malo, napaćeno stvorenje. Dobro je što si imala svoje pseto, tj. mene, uz sebe da te prati, štiti i brani na tom trnovitom putu života...

Oh! Pa da! Glupavog li mene! Pa to je pseto samo smetalo na tom putu, zar ne? Tražilo je hrane i vode, je li tako? Pa da, da, da... Kako li se samo usudilo, pitam se, pitam? Tražilo je malo ljubavi, privrženosti i pažnje? Pa to pseto je stvarno glupavo! Svi bi se normalni psi zadovoljili bačenim kostima, ali ne, ovo naše pseto je bilo toliko bahato, pseći Oliver Twist, i zamislite, zatražilo je još! Ovo pseto je zatražilo više! Kako nerazumno, kako pokvareno, kako nečovječno od tog smrdljivog mješanca!

Da, mješanca, zar nisam spomenuo? Uza sve ovo, to pseto nije bilo ni čistokrvno. Ne, ne, to je bio jedan običan mješanac, kojeg si ti zapravo, draga, pokupila na ulici "smilovavši se". Da, istina, nekoć ti je njegovo lice bilo simpatično i milo, a sada ti je mrsko i odbojno. Ne voliš ga više niti pogledati, a kamoli pomaziti. Ipak je to oduzimanje tvojeg dragocjenog vremena. Nevolja je što te to pseto svim srcem zavoljelo i dalo bi život za tebe. Ali tebi je mrska sad takva pomisao! Zar da imaš na duši takvog smrdljivog mješanca? Kako bi se lijepo bilo riješiti psetanca na što bezbolniji i lakši način...

Dokle tako, pitate se? Dokle god to pseto bude moglo pružiti bilo kakav oblik zadovoljstva u gospodaričinu životu, ma koliko to zadovoljstvo banalno bilo. To je stara narodna logika. Držat ćemo ga dok ne svisne, nikom ne smeta. Smeta samo kad se uzlaje, ali onda se uzme šiba i namlati ga se tako da pet tjedana ne izlazi iz svoje kućice, nego se samo pokorno prehranjuje ostatcima ostataka i pri tome zahvaljuje Bogu što je gospodarica tako milostiva pa mu i to nije oduzela zbog njegove grozne zloće. Kako romantično, kako predivno, kako odvratno!

Dušo moja, jebem ti ja mater, kad sam najlošiji na svijetu, onda ću biti najlošiji na svijetu - sam. Ako nemam nimalo razumijevanja onda ću se sam razumijevati, a druge ću pustiti na miru. Ako ne znam pružiti nimalo podrške, onda ću se sam podržati, a druge neka drugi, koji znaju kako, podržavaju. Ako nisam niti jednim svojim djelom zaslužio onoliko pažnje koliko tražim, a onda, do đavola! Idi ti lijepo na jednu stranu, ja ću na drugu. Nadam se da ćeš pronaći neko pametnije pseto. I poslušnije, jer ovo pseto je ipak previše bilo sklono pobunama.

Glupačo jebena! Na koji sam te način pretvorio u biljku? Lažljiva glupačo, biljka si bila kada sam te upoznao! Uvijek je ta ista priča: ja uništavam tebe, ja tebe mučim i zlostavljam i stalno nešto tražim od tebe. E pa dobro, evo onda ovako:

IDI TI U TRI PIČKE MATERINE I NIKAD MI SE VIŠE NE POJAVLJUJ PRED OČIMA!

I SRETNO TI VALENTINOVO!


T.A.F.K.A.M.
(The Artist Formerly Known As Melvin)

Odiseja

01 lipanj 2007

* part four *


D!! DDD-D-D-D! Čuo se zvuk iz obližnje taverne na trgu Kreme & Objeda, kod križanja Češljugarove i Mrtve. Taverna Mravojed bila je na zlu glasu zbog sporadičnih viđenja vanzemaljaca za šankom i Elvisa u WCu kako jede Toblerone umačući ih u pisoar. Nakon brze izmjene pogleda T&C odlučiše se upasti u tavernu nebi li napravili reda, bulla i votke. Pri ulasku glavom kroz zid, konobar ih odmah zamjeti i sa poslovičnim smješkom im se obrati na jeziku njima dobro znanom. Pasji konobar bio je alien! Odma su mu sprašinjali rafal u njušku iz kubure đeda-saskvača, naizmjence ciljajući na potezu noga-glava, i odalamili po šanku sirovim dinosaurovljevim butom nebi li ga skršili te nanijeli materijalnu štetu, a konobaru psiho-fizičku štetu sa opcijskim zatajivanjem srca poradi šoka. Dok je T razvaljivao konobu, C je otišao do kuta očijukati s pičetinom koju spaziše na ulasku. Doznao je da se jedna mala zove Kuburinka, a druga Neila i da su studentice mastodontologije pri sveučilistu za primjenjeno krebilstvo i inauguraciju optipleksa, te da su na katedri profesora Jegulje, naširoko poznatog stručnjaka za kvantnu fiziku i vrcanje meda. Taman kad je C htio pitati za seks, pojavi se T, zajapuren i zapuhan te upita "ŠTAS DOGAĐA?". C mu objasni i upozna ga sa pičetinom nebi li i on mazno jednu, no, T ga iznenada grubo odgurnu od stola i spraši metak u čelo Neili bez ijedne riječi.

Pomalo u šoku, C ga upita zašto je to učinio na što mu T odgovori: "Jebem te glupa, konjokradice! El ne vidiš da se Nelia naopako čita Alien? A, majku ti glupu?! Ti bi vanzemaljce doveo ravno do naše jazbine!". Na te riječi, C skrušeno spusti pogled koji tada pade na Kuburinkine noge, te je odmah priupita bi li ona njima pušila kardan, na što ova odgovori afirmativno, te njih troje krenuše put WCa nebi li si naši heroji priuštili kakav fellatio od strane nepoznatog ženskog življa. Usput, dok mu je dudlala, T je razvalio i we-ce, ma majku mu, neće tu alieni ni srat, pomisli si lupajući dinosaurovljevom butkom oko sebe neviđenom brzinom i preciznošću, dok se za to vrijeme C bavio čišćenjem Kuburinkinih noktiju na nogama te sretan svršavao radujući se ispunjenju svog malecnog fetiša. Nakon seksa, iscipelarili su Kuburinku na mrtvo ime, ne želeći imati niti jednog svjedoka. "Prokleta drolja!" - uzviknu C i zakopa joj cipelu u njonju još jedan put prije odlaska. Iskobeljavši se iz ruševina taverne van, C baci kilu C4 eksploziva (zato se zvao C) na ruine, pa zajedno sa pajdašem otperja u smjeru osvete i pobjede.

Na raskrižju Ljigave i ul. Pasjih duša, T&C spaziše nutricionista kako čeprka po kontejneru. "Ej, iznutricionist! Aj plat gomolj!" - uzviknu C razdragano. Nutricionist se okrenu te prepoznade dobro mu znano lice. C mu je silovo i ubio ženu neki dan. Nije bilo te zahvalnosti koju bi on mogo iskazat prema tom divnom čovjeku, već jednostavno zausti "Spasitelju!". Nakon kraćeg zagrljaja te izmjenjenih riječi o razlogu njihovog putovanja, T&C rastaše se od nutricionista Želje Špahtle zvanog Muf, koji im uz riječi "Njedra svakom, za politku ne znam, al evo ti ovo da te čuva", podari magični paradajz koji je u sebi sadržavao klopku za vanzemaljce i odvijač. Uvrijeđeni, T&C ga na mjestu ubiju i bace u jarak sa živim blatom, na što se blato naljuti i poče glasno protestirati "BRUBLJ BRUBLJ BREUBALJALJUBLJ!", na što se T&C okrenu te nestanu u vidu gubljenja iz vidokruga. Potom, T izvadi MP3 player sa dva para slušalica, ubaci Herberta with Dani Siciliano, pionira deep house glazbe, album Around The House, te njih dvojica polako nastave put, lagano lašteći oružje im u isto tako laganom ritmu glazbe iz slušalica.

Buć-buć-buć! Lagano su se klatili T&C prazneći spremnike svog slatkog oružja u sve što se micalo. Pritisak je bio previše za njih. Popizdili su i počeli ubijat sve oko sebe. Dabrove, krave, gnjide, pauke, zidare, par misica, precjednika Mongolije, ljutitog pripadnika gradske čistoće, prgavog djeda koji je naklapao nešto o inauguraciji i multipleksu, uglavnom - nerazumljiva sranja...

Ubilački pohod se nastavljao, a i T&C su pjeneći iz ustiju postajali svjesni da su nesvjesni, te T-u prođe groz glavu da su mu izvanzemaljci zapravo čačkali po mozgu onda na stolu i ugradili mu još nešto osim sisa. Kad mu je to prošlo kroz glavu, odma zatim mu je i metak prošo. Slučajno si ispalio rafal dok je gledo kako se u šahti presvlači vjeverica. Ništa zato, nije imo mozga pa su rane ostale samo površinske. Ali gdje je onda primopredajnik?! T pogleda u nebo urlajući: GDJE JE PRIMO PREDAJNIIIIIK?! GDJE JE PRIMOPREDAJNIIIIIIIIIIIIIK?!?!! "Idi u kurac" - progovori C, u džep sam ti ga metno, majmune, onomad kad si bio bolestan. Našo sam ga kraj tebe dok si ležo u šumi. Virio ti iz sise. Reko, vid lijepog tramzistora, pa..." I ne uspijevši dovršiti rečenicu, C je već gutao vlastite zube. "STREPTOKOČE!! PA CIJELO VRIJEME SU NAS PRATILI!!! ZBOG TEBE!!". Na MP3 playeru upravo je pocinjala stvar Going Round. "ZBOG TEBE SMO STALNO IŠLI U KRUG!!", srdito, razdrženo, ljutito i bijesno progrunta T, vadeći Cov umnjak što mu se usljed siline udarca u Covu njušketaru zabio u šaku. "Al nema veze, sad sam se ispuco." reče T, odmahujući.

U tom trenutku, zraka plave svjetlosti obasja nebo iznad njih. "NAPADAJU!", uzviknu bezubi T, te uputi pola spremnika u smjeru gmižućeg tanjura koji je kružio oko njih isijavajući smrtonosne plave zrake. Umjesto da eksplodira, implodira, ekstrahira, domunđava, vertebralno poskakuje, komutira, frkće te se grči ili vizualno popizdi na bilo kakav način, tanjur se samo okrene oko svoje osi, oko tuđe osi, oko osine osi, raspline se i nestane. Ipak ti svemirci nisu tako opasni, rekoše naši junaci skoro u isti glas, ali različitom bojom istog. "I gmižući tanjur?!" prozbore opet u jedan te isti, ali ipak različit glas. "Pih! Normalni svemirci imaju leteće tanjure i tepsije, a ne ovakve nikakve, što gmižu!" "Čekaj!", uzviknu T! "Pa mi smo drogirani!" - šokantno otkriće obori ih s nogu na pločnik (u biti T je sjeo u baru, a C na pseće govno kraj busena) te se prisjete zajedničke proslave rođendana malog Mitra u Peripetijama kod Splita, i dan nakon toga, Dilerskog Summita srednje dalmacije te kušanja nove, eksperimentalne droge naziva Mljuzgovača. Sve u trenu sjetiše se i skužiše da su živjeli u narko-transu sve ove godine te padoše u depru jer su počinili silna zlodjela u zabludi da tamane zle vanzemaljce. Od samoubojstva ih spriječi sam bog, svojom intervencijom. To je bila tzv. božanska intervencija. Poslo je interventnu ekipu iz lokalne anđeosko-policijske postaje, te oni saniraše Ta & Ca, ponudiše im krempita i benzina u karnisteru, ptičjih pluća i gnuovih mozgova za povraćat, te dvajs iljada u kešu svakom, da se provesele, jer su bili zabludjeli, a kad zabludiš to ti je loše za glavu. Puni do čepa,T&C tada krenuše u pičarenje da speru okus razočaranja, kojeg su tog jutra pojeli, brat bratu bar dva-tri kilograma.

J.R.S.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se