Sayil, Xlapak, Loltun, Mayapan, Acanceh, Izamal …

19 travanj 2006

“…Nakon što smo produžili nekoliko kilometara ugledali smo kamene gomile prekrivene drvećem. Iznenadile su nas svojim ogromnim dimenzijama. Vodiči su mačetama probijali put, raščišćavali grane oko nas; mi smo ih pratili na konjima. Napokon smo došli do Casa Grande. “Velika kuća” je ime koje su indijanci dali velikoj zgradi izgrađenoj od bijelog kamena. Zavezali smo konje i uputili se prema ulazu. Drveće je bilo toliko gusto da smo se jedva probijali…”

Tako je John Lloyd Stephens opisivao svoj posjet gradu Maja Sayil-u tokom ekspedicije Yukatan-u 1841. Doduše, on je za Grad koristio indijansko ime Zayi. U prijevodu, “sayil” su mravi skupljači lišća.



Velika Palača, Sayil, Yucatan, Meksiko



Velika Palača je najljepša građevina Sayil-a i pravi dragulj arhitekture Maja. Na tri je nivoa, dugačka 85 metara, a široka čitavih 35 metara. Najgornji nivo je simetrično građen i sadrži sedam nadsvođenih prostorija. Donja dva su asimetrična što je netipično za gradnju Maja. Široke stepenice ih sijeku na dvije polovice. Ukupno je 98 soba u palači; njihova funkcija nije poznata. Glavna fasada gleda na jug i odatle sa široke prednje platforme započinje sacbe – “bijeli put”.

Drugi nivo je bogato ukrasen i sadrži dva prolaza. Krovovi na prva dva nivoa služe istovremeno i kao terase. Zidovi na drugom katu su ukrašeni kamenim stupovima i velikim nosatim maskama boga Čaka te figurama bogova “Ah Mucen Cab” vezanih za rituale posvećene planeti Veneri. Tu je i (naš poznanik) Kukulkan, pernati serpent. Figure i oblici su dobro balansirani. Na fasadi je nekoliko “bogova”prikazano naopako: pretpostavlja se da ti “bogovi” promatraju što se dešava među Zemaljskim smrtnicima.



Prolaz na drugom katu Palace, Sayil, Yucatan, Meksiko



Literatura piše o vrhuncu Sayil-a između 600. i 900. godine. Sabloff i Tourellot su, nakon opsežnih istraživanja 1985. godine, zaključili da je Grad ležao na površini od 5 kvadratnih kilometara sa značajnim prigradskim kamenim naseljima i populacijom od desetak tisuća stanovnika. Kao i ostali gradovi u regiji tajanstveno biva napušten oko 950. godine.

Međutim, povijest Grada je puno starija. Na malom četvrtastom hramu sa pet soba nalazi se krov sa tipičnom krovnom konstrukcijom u obliku česlja koja je karakteristična za arhitektonski stil regije Peten u Guatemali. Ta nas činjenica vraća u dalju prošlost za dvije tisuće godina.

“Stari zidovi” (Xlap-pahk, prema indijanskim vodičima John Stephens-a iz 1841.). I u ovom Gradu se ističe “Palača” sa svojom fasadnom dekoracijom. Geometrijski elementi te kameni likovi Čaka sa prepoznatljivim zakrivljenim nosom na kutovima zgrade i čelnoj fasadi čine ovu zgradu unikatnom.



Palača, Xlapak, Yucatan, Meksiko



Bočna i zadnja strana palače su u ruševinama. Gomila kamenja razbacanih u travi. Ovo je dobar primjer što džungla može učiniti gradovima, mada su oni napravljeni od kamena. Drveće raste uz zgrade, na njihovim stranama i na krovovima. Korijeni i grane se probijaju u svim prostorijama. Pod težinom drveća prvo padaju krovovi. Na red dolaze zidovi: plaster i cigla. Jedna po jedna ispadaju iz ležišta. Šumska vegetacija, zemlja, voda, drveće nastavljaju sa osvajanjem kamenih objekata dok ih potpuno ne unište.

Prošlo je dvije i tri tisuće godina od nastanka ovih gradova. A milenij od kada su napušteni i ostavljeni zaboravu.

Sistem pećina nazvanih Grutas de Loltun (“cvijet u kamenu”), u svijetu Maja ovaj kompleks zauzima posebno mjesto. Među 25 pećina u kojima su pronađeni crteži i hijeroglifi Maja, ove u Loltunu se smatraju za najstarije.

Na ulazu u pećinu uklesani hijeroglifski reljefi na nekoliko metara visine i tekst na tabli: “Ratnik – reljefni hijeroglifi koji pripadaju pretklasičnom periodu Maja. Prema komparativnim studijama Anthony P. Andrews-a sa Stele broj 11 u Kaminaljuyu u Guatemali, oni datiraju iz 2200 – 2500 prije nove ere.”



Natpis na ulazu u kompleks pećina Loltun, Yucatan, Meksiko



U pećinama su pronađeni fosili i kosti životinja stari 20000 godina. Ljudsko prisustvo datira od prije desetak tisuća godina. Osim hijeroglifa na ulazu, pismo Maja se sreće na nekoliko mjesta u pećini. Crtezi ljudskih ruku privlače dosta pažnje, mada se ne mogu odmah uočiti. U pećini sa otiscima ruku prvo mora biti bez svijetla; kada se oci priviknu na mrak može se vidjeti ruke na kamenju kao fotografski negativ. Interesantna tehnika od prije par tisuća godina. (Inače, ruke su čest motiv na zgadama Maja. Ali, one su uvijek obojene crveno. Ovdje u Loltunu su u crnoj boji, “Manos Negras”.)

Na nekoliko mjesta se može vidjeti stilizirani svemirski brod. Slijedi skulptura jaguara. Zatim statua “ratnika Maja”. Glava podsjeća na stil tzv. civilizacije Olmeka i njihovih crnačkih “kraljeva” prije 4500 godina. Kapa ili (svemirska) kaciga je na glavi; na ušima su bogate naušnice koji su obično znak božanstva/superiornog bića.



“Ratnik” ili superiorno biće, Loltun, Yucatan, Meksiko



Tri kilometra Loltun-a su otvorena za javnost. Prirodne formacije (stalaktiti, stalagmiti) se smjenjuju sa rukotvorinama i crtežima Maja. Podzemne komore i galerije su služile kao skloništa i ceremonijalni centri od ledenog doba do Ratova kasti iz 1800-ih godina.

Oko nastanka Mayapan-a postoji nekoliko oprečnih verzija:

- Prva je na zvaničnoj tabli u samom Mayapan-u koja kaže: “Ograđeni grad Mayapan je nastao u drugoj polovini osmog stoljeća i pokrivao je područje od četiri kvadratna kilometra. Sadržavao je preko 1000 građevina sa populacijom od 12.000 ljudi. Ime mu znači “zastava Maja”.
- Enciklopedijska verzija (“Wikipedia”) zvuči ovako: “Mayapan je bio politički glavni grad Maja na poluotoku Yukatan od 1221. do 1441. Nakon što su Maje digli pobunu protiv Toltečkih Maja Chichen Itza-e 1221., močni gradovi i obitelji su odlučile da obnove centralnu vlast i izgrade novi glavni grad u blizini grada Techaquillo. Ovaj grad je izgrađen sa zaštitnim zidovima, a vođa Cocom obitelji je izabran da bude kraljem. Ostale plemičke obitelji su učestvovale u vlasti i taj aranžman je trajao 200 godina.”
- Mundo Maya (Quimera Editores, 2002, Mexico) piše: “Mayapan je jedan od zadnjih gradova Maja koji se držao do 1450. kada ga je uništila vatra iz nepoznatih razloga. Veliki broj građevina je bio zaštićen zidovima i to govori o turbulentnim vremenima. Interesantno je da su građevine Mayapan-a male kopije zgrada kao “El Castillo” i “El Caracol” u Chichen Itza-i.”
- Demetrio Sodi (Tha Mayas, 1983) opisuje: Mayapan je bio veliki grad, izuzetno politički značajan. Bio je sjedište konfederacije. Osnovan je 941. i razvijao se pod vodstvom Cocom obitelji.



Zvjezdarnica, Mayapan, Yucatan, Meksiko



- Biskup Diego de Landa (An Account of the Things of Yukatan, 1560.) citira: “Vjerovanje je indijanaca da je sa Itza-om, koji je osnovao Chichen Itza-u, vladao lord Kukulcan. On je na Yukatan-u smatran bogom, jer je bio veliki državnik koji je donio mir i prosperitet Yukatan-u. Osnovao je još jedan grad, dogovorivši se sa vladarima pojedinih gradova da u njega prebace svoje vođenje poslova. Podigao je visoke zidove ostavljajući samo dvoja niska ulazna vrata. Hramovi su bili izgrađeni unutar zidina, a najveći među njima je nazvan Kukulcan. Drugi, kružni hram, je imao četiri ulaza, i razlikovao se od svih ostalih građevina Maja. Kukulcan je u gradu živio neko vrijeme da bi se vratio u Meksiko.”

- Na kraju, moje skromno mišljenje je da je Mayapan mnogo stariji nego sve dosadašnje pretpostavke. U njegovoj su okolini odreda naselja koja potiču od prije naše ere. “Zvjezdarnica” je identična onima u Palenque-u i Chichen Itzae-i što znači da i projekat pripada pravim Majama (dakle prije X stoljeća i tajanstvenog nestanka Maja). Arheološka istraživanja u Mayapan-u su vrlo skorog datuma (1950. Carnegie Institution, 2001. Grinnel College). Detaljnija ispitivanja će dovesti do zaključaka o pravim datumima izgradnje. Glavne građevine su kopija onih u Chichen Itza-i, a to pripada periodu od VI-IX stoljeća. Obrambeni zidovi, kao nešto nekarakteristično za Maje, su nastali sto ili dvijesto godina nakon što su Maje napustile grad.

Mayapan je danas područje opsežnih građevinskih radova. Istovremeno se obnavlja i rekonstruira nekoliko objekata. Piramida izgleda skladno; zvjezdarnica je još uvijek bez krova; hijeroglifi u kamenu su skrpljeni na nekoliko mjesta; nekoliko hramova sa terasama i platformama dobija konačan oblik.



Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko



Acanceh mirno naselje sa par tisuća stanovnika. Glavni trg, “The Square of Cultures”, u sebi kombinira građevine Maja, kolonijalnog i modernog doba. Nogometni teren je u samom centru, umjesto parka kao u većini kolonijalnih gradova. S jedne strane terena je franjevački hram “Temple of Nuestra Senora de la Natividad” (XVI). Sa obje strane hrama su piramide Maja. Niza ima tri terase i četiri reda stepenica. I čeka bolja vremena da se obnovi.



Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko



Acanceh se odlikuje velikim kamenim blokovima koji su ugrađeni u stepenice i zidove. Donji nivo je ukrašen astronomskim simbolima. Gornji redovi imaju stilizirane zoomorfne figure; na vrhu su sisari i ptice. Ostaci boja upućuju na nekadašnji sjaj žarko crvene i zelenkasto-plave boje (poznate kao Maja plava).

John Stephens i Frederick Catherwood su posjetili Acanceh 1840. John je pisao o, a Frederick nacrtao dvije ogromne maske koje su se još nalazile na piramidi. Nakon toga, maske su nestale. Možda su bile ukradene ili uništene. Kako bilo da bilo, da nije bilo svjedočanstva ove dvojice istraživača niko ne bi znao da su maske i postojale.

Nakon više od 150 godina Acanceh je iz zaborava izvukla mlada arheologinja Beatriz Qunital. “Od 1990. do 1992. restaurirala sam sa svojim timom malu sekciju južne fasade piramide. Zatim sam započela restauraciju Palače. Do 1996. sam već imala složeni Projekat pod svojom kontrolom.”

Ekskavacija se kretala prema vrhu Palače. Bilo je uočljivo da su Maje dograđivale Palaču dva puta. Napokon, na strani Palače, nakon pažljivog skidanja materijala se ukazala maska. Dimenzije se bile iznenađujuće: 3,2 metra široka i 2,25 metra visoka. Takvo što nije bilo nađeno u svijetu Maja.

Maska prikazuje vladara ili božanstvo; naušnice imaju ukrasne spirale; na čelnom dijelu maske su kotači; oči imaju neobičan dizajn; ostaci crvenog pigmenta daju ideju kako je maska nekada izgledala.

Nastavljajući radove Beatriz je otkrila još dvije maske ogromnih dimenzija. I to je odjeknulo kao bomba u arheološkim krugovima. San svakog arheologa se ostvario u slučaju mlade Beatriz.

Replika maski sa briljantnim bojama krasi jednu stranu fasade. Ovaj drevni grad, stalno naseljen od prije 2500 godina kao da počinje da oživljava.

Kada su konkvistadori osvajali Yukatan, Izamal je bio jedan od najvećih i najljepših gradova. Prije 450 godina Landa je pisao za gradove Yukatan-a: “… Toliki je njihov broj i tako su dobro građeni da predstavljaju divan ugođaj za oči. A ova zemlja danas nije ono što je nekada bila u doba svog procvata kada su nastajale ove građevine koje su podignute bez pomoći metala… Postoji tajna koja nije otkrivena domorocima kako su ove građevine izgrađene…Ovdje u Izamalu se istiće jedna zgrada ispred svih drugih koja je ogromno visoka i prelijepa… Stepenice od preko 30 metara širine idu prema vrhu… Na stranama su vrlo čvrsti zakrivljeni kameni blokovi… Nekoliko platformi i nivoa vodi do vrha gdje je sagrađen bijeli hram. Popeo sam se i imao veličanstven pogled sve do mora… Bilo je dvanaest ovakvih građevina u Izamalu… Niko se ne sjeća tko ih je gradio…”

Sa dolaskom Španjolaca lokalno stanovništvo je pretvoreno u roblje. Bili su primorani da sruše sve piramide i hramove, a na njihovim temeljima da izgrade crkve, manastire i kolonijalne palače. Crkva je vjerovala da će tako odučiti lokalno stanovništvo od “đavolskog vjerovanja”.

Na mjestu najveće piramide izgrađen je franjevački manastir San Antonio de Padua. Arhitekt-fratar Juan de Merida je započeo radove 1553. i dovršio ih 1561. Izgrađen je najveći atrij u katoličkom svijetu, izuzev onog Sv. Petra u Vatikanu. Dimenzije su mu 520 sa 420 metara. Tolika je bila površina gornje platforme piramide Maja. Drvena figura djevice Marije je postavljena unutar manastira. Ubrzo su se počeli registrirati slučajevi izliječenja i Izamal postaje mjesto hodočašća katolika sa svih strana. U dvadesetom stoljeću polako tone u zaborav sve do posjete pape Ivana Pavla Drugog 1993.



Manastir u Izamalu na mjestu gigantske piramide, Yucatan, Meksiko



Kako bi stvarna priča o Izamalu mogla izgledati očima povjesničara? Gdje prestaje legenda, a počinje stvarnost?

Pogledajmo.

Izamal je osnovao Izamna (Itzam Na), vizionar i lider. Došao je na brodu sa potonulog Atlantisa i naselio Yukatan. Vremenom su mu dali epitet božanstva, sa moćima izliječenja i vračanja u život. Na čelu je Panteona Maja sa titulom “ahaulil” (Lord); on predsjedava skupinom nižih božanstava, odnosno superiornih bića u odnosu na ljude.

Izamal je Majama predstavljao manifestaciju Boga Sunca koja je materijaliziran u piramidi Kinich Kak Moo (Slika Izamal - Kinich Kak Moo). Dvije tisuće prije nove ere i jednu tisuću godina naše ere Izamal je važno hodočašće Maja. Centrom dominira platforma Paphol Chac (Dom Caka, boga kiše) sa hramom na vrhu koji je destinacija hodočasnika. Kolosalne piramide Itzamatual, Kabul, Hunpictoc i Habuc uokviruju ovaj grad.



Piramida Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko



Paphol Chac je izgrađen na energetski vrlo potentnom mjestu. Tisuće hodočasnika iz doba Maja su svojim posjetama, tokom perioda od više tisuća godina, formirali psihičko polje energetski usmjereno na izliječenje raznih bolesti. Kombinacijom Zemljine i ljudske energije kreirano je područje koje ljekovito djeluje na ljudski organizam.

Beneficije Izamala su se prostirale kroz vrijeme uključujući i barbarsku civilizaciju koja je došla nakon XVI stoljeća i tu postavila svoje drvene simbole.

Gdje prestaje stvarnost, a počinje legenda?

<< Arhiva >>