Uzak vijugavi tunel. Replika Crvenog hrama “Rosalila” u prirodnoj veličini.

Originalni hram je otkriven 1989. godine unutar piramide. Impozantno.

“Struktura broj 16”, znani naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras

“Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj veličini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada.

Hram je pronađen u savršenom stanju ispod piramide. Ova građevina je bila posvećena desetom vladaru Copan-a iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora života. Bog Sunce je ključni igrač u mitu o kreaciji. On se veličanstveno uzdiže iznad ulaznih vrata i širi se čitavom zgradom…

Hram Rosalila u savršenom stanju ispod piramide, Copan, Honduras

… Hramovi su obično bili uništavani da bi slijedeći vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli jos starije strukture…”

Naša dosadašnja znanja o Majama i priložene slike nam daju mogućnost da kritički promotrimo ovaj tekst.

Prvo, nemam što dodati Joseovom majstorstvu u izgradnji ove replike.

S druge strane, koliko god da je Sunce ključ za našu Planetu, ipak iznad Sunca ima mnogo kompleksniji svemirski izvor (kao što to pokazuje priložena slika). Nadalje, Sunce sa obje strane, na svojim “krilima” ili “zracima” drži dva vozila u čijim su kabinama ljudski likovi.

I to je ono što me je najviše fasciniralo o ovom mjestu, a o čemu nisam mogao ništa naći u dostupnoj literaturi.

Ulaz u Hram iznad kojeg su dva svemirska (?) vozila, simbol Sunca i srca Galaksije

Ovaj hram je, srećom, ostao sačuvan do 1989. tako da ga masonske klike nisu mogle sakriti od svijeta. Očito je da je ovdje riječ o svemirskim vozilima između našeg Suncevog sistema i ostalih dijelova Galaksije (glava Maja je u vozilima te između Sunca i središta Galaksije).

Sigurno da neće proći dugo, prije nego se i Daniken pozabavi ovim reljefnim prikazima međuzvjezdanih putovanja. On je bio u Peruu i istraživao Naska linije o kojima piše u svojoj knjizi. Lani sam i ja bio tamo i pisao o istoj temi u svojoj knjizi. Dakle, bilo bi logicno ocekivati da dogodine citamo i o njegovim putesestvijama po Hondurasu.

Pošto nema dokaza da su Maje vozile ovim “automobilima” po džunglama Srednje Amerike, trebamo pronaći odgovor kuda ih je put vodio.

Maja u kabini svemirskog vozila (?), Copan, Honduras

Što je to putovanje? Prelazak puta od točke A do točke B? Let od Houston-a do Amsterdam-a, na primjer?

Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, pooštrene kontrole na aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja.

Razmislimo o mogućnosti putovanja bez korištenja tehnologije i aviona. I prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo.

Što je naše tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizičko tijelo i duševna supstanca). Čestice koje se mogu izraziti određenom frekvencijom. A različite frekvencije su samo različite informacije. Mi smo, drugim riječima, informacija. Naš Sunčev sistem je, također, informacija. Čitav svemir je kompleks informacija.

Što je, onda, putovanje svemirom?

Sposobnost da se prenese jedna informacija (naš energetski individualitet), putem odgovarajuće frekvencije, na drugi kraj svemira. Ako znamo kako zavibrirati i zajahati na točnoj frekvenciji, onda će mo se naći na željenom mjestu u svemiru.

Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su bile svjesni tog znanja.

Je li hereza tvrditi da su Maje bile pametnije od nas? I da su svoju filozofiju bazirale na mnogo naprednijoj osnovi?

Nije.

Naša moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i obrani teritorija od “neprijatelja”.

Maje su bazirale svoj život na principu svemirske harmonije. Što je svrha takve civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa višim svemirskim organizmima i samim svemirskim izvorom.

Što onda reći o nama samima? Da li naši civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze sa matičnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom.

Nažalost, ne.

Zašto? Zato što smo galaktički neinformirani. I zato što nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktičkim Izvorom.

Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu… Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se čini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije.

Ako se krećete ispred sunčane piramide (dakle naš svijet, ova dimenzija), ulazite u tunel na čijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani istraživači. A ne nesretne duše koje se kreću prema Čistilistu.

Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu (“prolazu”) koji vodi u različite svijetove. Sipapu je ona životna nit (informacija) koja spaja galaktičku jezgru, zvjezdane sisteme, različite planete, ali i različite svijetove.

Maje imaju Kuxan Suum koji je galaktički voki-toki putem kojeg se odašilju informacije diljem svemira. Među tim “informacijama” su i visokofrekventni istraživači, odnosno Maje.

Što su li mislili dok su oblikovali fasadu replike hrama sa onim vozilima?

Da bi se kopirao ovaj objekat moralo se proučiti svaki detalj na originalu. Nakon tri godine rada sigurno se došlo do interesantnih zaključaka.

Maje su imale slikovni glif Ek Chuan koji je preveden kao Zvjezdani putnik. Oblik posude sa nekoliko diskova unutar i tri “noge” (motora?). Imali su svoj glif za Zemlju (dvije poluelipse i dva polukruga) i znak za Galaktičko središte Hunab Ku. A spajao ih je Kuaxan Suum, koji u punom prijevodu znači: put prema nebu koji vodi ka pupčanoj vrpci Univerzuma!

I kada su bili na Zemlji, pogled Maja je bio uperen prema zvijezdama. A kada su bili u svom matičnom svijetu, pogled im je išao svemirom prema njihovoj slijedećoj misiji.