Šetnja kroz povijest - STONEHENGE

11 veljača 2006

Atlantiđani su izgradili kameni kompleks Stonehenge koji je istovremeno imao ulogu svemirskog i astrološkog hrama, kompjutera, kalendara i međudimenzionalnih vrata.





Dugovječnost.

Naši preci su, u želji da produže životni vijek, vršili različite eksperimente. Svjesni snage energije u fizičkom svijetu, nastojali su da je ukrote i nađu originalnu primjenu. Prirodni energetski tok je prisutan u svakoj čestici materije i kao takav predstavlja medij kroz koje magnetne i gravitacijske sile mogu imati pozitivno djelovanje na ljudsko tijelo.

Pokojni dr. Wilhelm Reich je (ponovno) otkrio tu energetsku silu za koju su znali naši Atlantski preci i nazvao je orgonskom energijom. Svoje eksperimente je opisao u knjizi "The Discovery of the Orgone".

Britanski otoci su krcati prethistorijskim primjerima u kojima su neposredni potomci Atlantiđana svoje znanje prenosili na europsko kopno. Tu su povećali koncentraciju orgonske energije i izlažući joj se pozitivno djelovali na dugovječnost i zdravlje organizma.

Pripreme su bile složene i tražile su poštovanje strogih procedura. Prvo bi formirali duboku zemljanu komoru (bilo gradeći umjetne brežuljke ili kopajući ispod zemlje). Zatim bi komoru obložili pažljivo izabranim kamenim blokovima koji posjeduju karakteristična svojstva. Nakon gradnje drvenog plafona, pokrivali bi ga sa nekoliko slojeva gline i zemlje. U svakoj etapi bi se birala određena boja i tip zemlje, jer je bilo neobično važno da se izmjenjuju slojevi organske i neorganske materije. Na kraju bi se kompletni objekat obložio zemljom i grmljem.

Sada smo spremni da primimo prve posjetioce. Kandidati se relaksiraju, pročišćavaju i duhovno balansiraju. Odlaze u podzemne prostorije vjerujući da će im energetski tokovi podmladiti tijelo i um.

Iz Barnes & Nobles-ovog izdanja "Atlas of Mysterious Places" (1998), uz sliku povećeg umjetnog brežuljka u engleskom krajoliku citam: "Enigmatski Silburu Hill se diže iznad okoline pedesetak metara visoko na površini od dva hektara. Ovaj umjetni brežuljak je sagrađen oko 2750 godine prije nove ere i njegova namjena ostaje nepoznata."

Kako su doši do te godine ne znam; mogu misliti čuđenje arheologa i povjesničara pitali o svrsi ovog grandioznog građevinskog poduhvata.

Dvadeset šest kilometara južnije nalazi se još jedan pretpovijesni podzemni objekat za podmlađivanje, ali ovog puta kao sastavni dio mnogo poznatijeg kompleksa: Stonehenge.


Moderna oprema otkriva misterioznu energiju u nizu pretpovijesnih britanskih centara. Snaga energije varira sa razlićitim vrstama stijena, godišnjim dobima i dobom dana. Ultrazvučni valovi koje stvaraju kameni blokovi su naročito snažni prilikom izlaska sunca. Primjenom gausmetra, koji mjeri snagu statičnog magnetnog polja, uočava se neuobičajeno visoko prisustvo elektromagnetne energije koja cirkulira u i oko nedirnutih pretpovijesnih kamenih svetišta. Dodatni testovi su otkrili da kamen, sam po sebi, djeluje kao pojačivać energetskih tokova i generira energetske spirale.

Neophodno znanje da se konstruiraju posebno snažni energetski generatori putem kamenih megalita se prenosilo iz generacije na generaciju Atlantiđana. Sa gubitkom matičnog kontinenta, potomci Atlantiđana su zadržali to znanje i održavali ga na drugim kontinentima. Prvo bi izabirali naročito energetski potentna mjesta, zatim podobni građevinski materijal, obrađivali ga (kameni blokovi) i zatim ga transportirali.

I dalje se održavalo vjerovanje da kameni blokovi absorbiraju energiju iz svoje okoline i vraćaju je onima koji na tom mjestu održavaju svoje ceremonije.

Vrlo slični kameni krugovi su izgrađeni u pretpovijesno vrijeme i njihovi ostaci se vide i danas u Francuskoj, Engleskoj, Škotskoj, Irskoj, Meksiku... Ti su krugovi održavani usprkos prolazu vremena i nove civilizacije bi ih obnavljale.

Arheolog Geoffrey Bibby (Bibby, "Testimonu of the Spade") procjenjuje da se čitavih devet kulturnih (i zemljanih) slojeva nalazi ispod kamenog monumenta u Stonehenge-u.

Engleski plemić Earl of Pembroke-a pozvao je 1620. u posjetu svom imanju tadašnjeg kralja, James-a Prvog. Vidjevši u blizini grupu uspravljenih kamenih gromada, kralj je naredio da njegov arhitekta, Indigo Jones, prouči strukturu i podnese mu izvještaj. Jones je studirao arhitekturu u Italiji i dizajnirao nekoliko važnih zgrada u Londonu. Studirajući Stonehenge i uzimajući detaljne mjere, Jones je došao do slijedećeg zaključka: riječ je o ruševini Rimskog hrama posvećenog bogu Kelusu sa datumom izgradnje 79. godine A.D.

Naravno, lako je danas ismijati arhitektu Jones-a koji je morao kralju podnijeti nekakav izvještaj. Ali, četristo godina kasnije, znana nauka nije puno odmakla u svojim objašnjenjima mističnog megalitskog monumenta.

Iz desetljeća u desetljeće datum izgradnje se pomicao unatrag. Sa dvije tisuće na dvije i pol, pa na tri, pa na tri i pol... napokon, arheologija priznaje da je Stonehenge star najmanje 5500 godina, idući i do iznosa od 10000 godina ("English Heritage", Juni 1996).

U odgovoru ko su bili graditelji, ponovo sudjelujemo licitiranju: od Rimljana, pa Kelta prije njih, pa Druida, pa barbarskih plemena... Međutim, kada dođu u doba prije 5500 godina ponestaje im municije. Znana povijest ne priznaje iole napredniju humanu zajednicu tog doba.

U objašnjenju svrhe Stonehenge-a, još uvijek se nojevski drži glava u pijesku: to je, kažu, bio "centar religijskih rituala".

Zapravo odgovorih kroz prva dva pasusa odgovorili na sva ova "otvorena pitanja": tko i kada je izgradio Stonehenge (Atlantiđani prije 12500 godina) i zašto (energetski centar zajednice).

Ali, istina o Stonehenge-u je mnogo kompleksnija.

U središtu kamenog kruga nalaze se blokovi "bluestone"-a (kamen modra galica).

Najbliže nalazište ovog plavkastog kamena teškog 25 tona je u jugozapadnom Velsu, udaljenom 320 km! Centralni krug je izgrađen od sarsenita, sivkastog kamena. Najbliži kamenolom ovih megalita teških do 60 tona je u velškom Wiltshire-u. Zelenkasti kameni blok, "green sandstone", također iz južnog Velsa, ima uloga oltara ispred jednog od trilitona.

Otvara se more pitanja pred modernog čovjeka. Zašto ovoliko različitih vrsta kamena, kako su bili obrađeni, kako su prebačeni preko 300 km (more, rijeke i kopno - sugeriraju povjesničari), kako su postavljani u mjestu, a osobito kako su kamene grdosije podizane jedna na drugu formirajući zatvoreni krug?

Dokazivati da su "primitivni pećinski ljudi" našli načina da riješe ova složena tehnička pitanja bio bi uzaludan poduhvat. Nema sumnje da je jedan od dva odgovora vrijedna pažnje onaj o Atlantiđanima koji su koristili tehnologiju svoje izgubljene civilizacije. Kameni blokovi su lebdjeli po zemaljskim energetskim linijama... u točno određeno doba dana i u određeno godišnje doba kada su energetski tokovi najintenzivniji... i tako su prebacivani iz udaljenih regija.

Stonehenge je istovremeno imao funkciju svemirskog i astrološkog hrama, kompjutera, kalendara, i, na koncu, vrata u svijet duhova.

Astro-arheolog, američki astronom Gerald Hawkins je potvrdio ulogu Stonehenge-a kao zvjezdarnice: prilikom izlaska sunca za vrijeme ljetnog solsticija, sunčeve zrake bi izlazile između centralog kamenog bloka u unutrašnjoj "potkovici" i dva prednja megalita; Originalni Stonehenge je, naime, pored vanjskog kruga imao kamene blokove poredane u obliku potkovice u središtu, sa nekoliko desetaka manjih blokova. Svaki od njih je imao svoju ulogu i označavao je neku od celestijalnih, nebeskih pojava.

Pored ljetnog solsticija, lako se moglo pratiti izlazak i zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija, izlazak i zalazak mjeseca, te kretanja sazvjezđa iz zodijaka.

Sjedeći unutar Stonehenge-a, iskusno oko je moglo ocijeniti gdje će se sunce pojaviti, kakav ce biti raspored zvijezda te noći, koji je datum, kada i gdje mjesec izlazi, itd. U skladu sa kretanjem nebeskih tijela i njihovog utjecaja na našu Planetu, moglo se pripremati za pojedine događaje (sunčeva i mjesečeva pomračenja, efekti na psiholosko i duhovno tijelo, itd.). Dakle, Stonehenge je služio i za predviđanje događaja. Dekodirajuci raspored Stonehenge-a, astronomi su otkrili da postoji 56-o godisnji ciklus sunčevih eklipsi!

Pomicajući manji kameni blok od njegovog inicijalnog položaja, omogućavalo je pretpovijesnim (Atlantskim) astronomima da točno predvide važne mjesečeve i sunčeve događaje stotinama godina unaprijed. Zapravo, ovaj kompjuter se resetirao jednom u 300 godina. Pomakne se kamen za jedno mjesto. Jednostavno.

Nekada je Stonehenge bio površine nogometnog igrališta sa desetinama megalita. Danas je ostala samo četvrtina od kompjuterske mašine prošlosti. Vremenom su mnogi blokovi razbijeni i iskorišteni u građevinske svrhe, za podizanje puteva ili čak u turističke svrhe. Svojedobno su posjetioci mogli iznajmljivati čekiće u selu Amesbury i odvaljivati komade kamenih blokova za uspomenu. (Zapravo je posebna misterija kako je bilo što od Stonehenge-a ostalo u životu pored modernog čovjeka.)

Arheokriptografija je nova nauka koja polako ulazi u trag porukama koje nose drevni monumenti.

Pisao sam o razlozima zašto je prirodan centar Zemaljske zemljopisne (longitudinalne) dužine - Giza. Izbor britanskog Griniča kao nulte zemljopisne dužine je, naravno, bio politički nametnut.

Očigledne poruke drevnih piramida i megalita su prepoznatljive pažljivim istraživačima. Tako, na primjer, piramida Kukulkan ima četiri stepeništa, četiri ugla, 365 stepenica i devet terasa. Produkt množenja je broj 52.560. Ako uzmemo da je stvarna nulta zemljopisna dužina Planete Giza, onda se ova piramida nalazi točno na 119 stupnjeva, 42 minute i 10,51620648 sekundi zapadno. Pomnožimo li ova tri broja dobićemo 52.560. Drugim riječima, promatranjem karakteristika piramide (kamenog objekta) može se odrediti njegov položaj u odnosu na najpotentniju energetsku točku Zemlje - mjesto gdje su Atlantiđani izgradili piramide i sfingu.

Piramida Cuicuilco (o kojoj sam pisao na početku), je najstarija pronađena piramida sa kružnom osnovom. A krug ima 360 stupnjeva. Zemljopisna širina ove piramide je 19 stupnjeva, 18 minuta i točno 01,05263157894 sekundi.

Produkt tri iznosa zemljopisne širine nam daje rezultat od 360 stupnjeva!

Stonehenge je originalno imao 30 kamenih blokova na kojima je ležalo također 30 blokova. Ovih 60 blokova je formiralo perfektni krug (dakle, 360 stupnjeva). Rezultat množenja broja blokova i stupnjeva je (60 x 360) je 21.600. Položaj Stonehenge-a u odnosu na ekvator je 51 stupanj, 10 minuta i 42,3529411764 sekundi. Njihov produkt je također 21.600!

Što nam to govori? Da su graditelji Stonehenge-a znali za ekvator, da su znali da krug ima 360 stupnjeva, da im je globus bio podijeljen na zemljopisnu širinu i dužinu, da su im sve kamene strukture nosile poruku o svom položaju, i, na koncu, da im arhitekte pripadaju istoj školi.

Povjesničar Gerald od Wales-a (Giraldus Cambrensis), pisao je u dvanaestom stoljeću o Stonehenge-u u svojoj knjizi "The History and Topography of Ireland". On ga naziva "Plesom divova", jer je čuo priče da su giganti donijeli ove kamene blokove iz Afrike u Irsku i podigle kameni monument na planini Kildare. Kasnije je Aurelius Ambrosius, kralj drevnih Britona, naredio Merlinu da kamenje prenese iz Irske na Britansko kopno i konstruira Stonehenge.

Znamo da magični prsti Merlinovi nisu učestvovali u kreaciji Stonehenge-a.

Ali zato nam magija Atlantiđana oživi sa pogledom na ovaj vječni spomenik ljudskom znanju.

<< Arhiva >>