Dok mu je vjetar zavijao oko glave i mrsio bradu, a pahulje zasipale oči, Djeda Mraz je osjećao kako mu kapci postaju sve teži. "Moraću malo da odrijemam. Čeka me još dug put i da svima podijelim poklone, a za to moram da budem svijež i odmoran, da nešto ne pobrkam", pomisli on i skrenu saonice sa staze ka jednoj visokoj jeli u zavjetrini. I irvasi su jedva čekali da predahnu, pa ih Djeda Mraz ispreže i opruži se u saonicama, pokri se dekom i slatko utonu u san. Spavao bi on tako dugo da nije odjednom osjetio kako ga neko lupka po ramenu.

"Hej, Djeda Mraze, ustaj brže, nestali su ti pokloni!", začu on i ugleda dva velika zabrinuta oka ispod crvene kapice. "Ja sam patuljak Dobri Ben", predstavi se čovječuljak. "Živim u ovoj šumi već sto godina i poznajem sve njezine stanovnike. Znam i ko ti je ukrao poklone - Zli Petar i njegova družina!"

"Jao, teško meni", zakuka Djeda Mraz. "Onolika djeca čekaju na mene i raduju se poklonima, a ja neću imati što da im dam!" I on zaplaka, a krupne suze su mu padale po bundi i odmah se ledile svjetlucajući kao biserni gumbi.

"Ne plači Djede Mraze, tu sam ja da ti pomognem!", uskliknu Dobri Ben. "Upregni irvase i spremi se za put, a ja ću pozvati moje pomoćnike. Idemo u potragu za kradljivcima tvojih poklona!"

Patuljak izvadi iz džepa rog, snažno puhnu u njega i iz šume odmah doskakuta srna, a za njom i ostale šumske životinje. On uzjaha srnu i odjaha duboko u šumu zajedno sa čoporom životinja.

Djeda Mraz duboko uzdahnu, obrisa suze i uze da čita pisma koja su mu djeca poslala. Otvori jednu ružičastu kovertu na kojoj je stajalo: "Djede Mraz, Sjeverna šuma, Ledeni brijeg br. 365".

"Dragi Djeda Mraze", pisala mu je jedna Vanja. "Ja ti pišem iz kreveta, jer sam bolesna. Baka mi je rekla da ti znaš sve dječije želje i da ne moram da ti kažem šta da mi doneseš. Ja ću zato biti strpljiva i čekaću, samo te molim da me ne zaboraviš. Puno te voli i pozdravlja Vanja."

Djeda Mraz još jednom tužno uzdahnu i pogleda na sat. Još četiri sata do Nove godine, a on sjedi u šumi. Brzo ustade, upregnu irvase i puhnu u rukavice. Uto se iz šume začu rog. Dobri Ben je dojurio na srni, a oko njih je letio snjeg. "Pronašli smo tvoje poklone!", uzviknu Ben. "Zli Petar se sa svojom družinom već sladio slatkišima iz novogodišnjih paketića! Sve šumske životinje su ih opkolile, pa sam uspio da ih, onako iznenađene i uplašene, brzo vežem. Evo tvojih poklona, Djeda Mraze!", ispriča mu Ben svoju pustolovinu, a zatim potrpa sve poklone nazad u vreće Djeda Mraza.

"Dobri Bene, ne znam kako da ti se zahvalim?", reče Djeda Mraz na rastanku.

"Obraduj večeras svu djecu ovog svijeta i ja ću biti sretan", odgovori Ben. A iduće godine u ovo vrijeme, vidimo se ponovo na istom mjestu, samo nemoj da se ponovo zaspeš!", veselo uskliknu Ben i mahnu Djeda Mrazu odlazeći nazad u šumu.

Djeda Mraz potegnu uzde i irvasi jurnuše galopom. Za njima u šumi osta samo oblak snježne prašine.

Djevojčica Vanja je ležala u krevetu u svojoj sobi i tužno gledala u sat na zidu. Još malo i eto Nove godine, a Djeda Mraza nema. "Da li uopće postoji taj Djeda Mraz?", sumnjičavo je zavrtjela glavom i nastavila da razmišlja o svojoj najvećoj želji - lutki koja govori.

U tom trenutku u sobu uđe njena baka i vesela lica reče: "Otvori prozor, Vanja! Zar nisi čula kucanje?"

Na prozoru je stajala velika šarena kutija sa mašnom. U kutiji je bilo mnogo slatkiša i jedna velika plavooka lutka koja govori.

~ za laku noć svoj djeci i onima koji bajke vole ~