Dagaz

Prošlo vrijeme

Došlo vrijeme kad poslovica istina posta,
što sam mislila da vremena će biti dosta.

Prošlo vrijeme, tko zna kad,
a brat brata ne može prepoznat

Inat, ponos, ego tvrdi, ritam gradskog života
odvoji nas od pravih vrednota.

Ljubav, radost i smijeh,
zar nije za obitelj grijeh
odbacivati taj lijek?

Vrijeme se vratiti neda,
ali uspomena uvijek dođe iza ugla.

U tvoj spomen, živjet ću ono što si pokazala:
Vjera u Njega i kada te dugo kuša, toliko je dobra bila tvoja duša!

Z.

Oznake: prolaznost, smrt, vrijeme, ljubav, promjena, inspiracija, Posveta

12.07.2017. u 22:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Usudi se kao prvi put

Ponovno ti se dajem,
Predajem potpuno otvorena i čista
Kao prvi put
Kao svaki put

Hrabro ti pružam najmekše od mene
Pozivam te u sebe

Usuđujem se pokušati još jednom
Jer znam da vrijedi

Kada shvatis da svo blago koje vidis u meni, nije moje
Kada shvatis da svo blato koje vidis u meni, nije moje
Kada shvatis da si sve ti
Da smo sve mi

Kada se iskreno i potpuno predas
Kada zavolis sebe

Tada, zavoljet ces iskreno i mene

Oznake: Predaja, oprost, ljubav, otpuštanje

20.05.2017. u 15:36 | 5 Komentara | Print | # | ^

Kada postajemo mudri?

Što određuje našu životnu mudrost? Broj godina ili količina iskustva u tim proživljenim godinama?


Photo: Facebook


Od malena sam po nekim pitanjima bila drugačija od drugih, kao što su drugi bili drugačiji po nekim drugim obilježjima. Moja posebnost je bila neka ozbiljnost, neprimjerena mojim godinama. Često bi se dogodilo da kada dođem na igru kod svojih vršnjaka pijem kavu s njihovim majkama. Veliki dio vremena sam provodila u okruženju djece koja su bila šest i više godina starija od mene te odraslih, od kojih sam upijala sve i pokušavala si objasniti najbolje što sam tada mogla. U društvu starijih mi je bilo zanimljivije, izazovnije i iz nekog razloga, nikad u tim društvima nisam smetala, rado su me svi ti „veliki“ vodili sa sobom.


Photo: Facebook


Slijedom svega navedenog, ozbiljne životne stvari su me rano posjetile. U djetinjstvu klasičan razvod roditelja, ali najmanji izazov s kojim sam se do sada susretala. Rano sam stupila u intimnu vezu koja još uvijek traje. Sa sedamnaest sam skoro umrla od apscesa, prošla nekoliko operacija. Godinu iza sam saznala da imam Crohnovu bolest. Na fakultet sam otišla u Zagreb, samo sa snovima koje jurim u srcu i podrškaom partnerom. U Zagrebu smo odrasli kroz brojne brodolome i uspjehe. Do sada smo se susreli s brojnim vrstama prevara, izdaja, financijskih slomova, odnosnih burnih veza s najbližima i onim daljima, otkrivali bolne obiteljske tajne, borili se s raznim zdravstvenim stanjima, otvorili vlastiti posao, borili se s lokalnim nepotizma i državnim zavrzlamama i prošli situacije o kojima ću jednom, kada bude vrijeme, svakako napisati priču u stilu španjolsko-tursko-CSI i sličnih….


Photo: Facebook

Do svoje 25. godine sam prošla toliko toga, da imam osjećaj da imam 95. U ovom kratkom odlomku stoji samo mali dio mojih iskustava, prilično cenzuriran uz to. Osoba sam koja je upravo iz svog životnog iskustva naučila sve o čemu pričam. Ono što nisam iskusila, naglasim kao svoje mišljenje. Što znači smrtnost, što znači neimaština, što znači obilje, što znače izdaje i prevare, kako oprostiti, kako otkriti snagu unutar sebe, koliko ti znače pravi ljudi i biseri u životu sam naučila kroz svoja iskustva i iz brojnih kutova jer su se lekcije ponavljale sve dok nisu bile u potpunosti savladane.


Photo: Facebook

Upravo iz svih ovih razloga, ne volim kada se odrasli ljudi postavljaju i govore mladima da nemaju pojma što je život jer nemaju staža iza sebe u hodanju ovom planetom kao i oni i nisu stigli po završavati milijun edukacija i ne znam ni ja čega. Upoznala sam brojne mlade ljude koji su se uspješno izborili s paklom od života i posjeduju više životne mudrosti od nekih licenciranih učitelja u 40.-ima te daju bolje savjete. Postoje brojna djeca koja su odgajala sama sebe i pol svoje obitelji. Postoje brojni mladi koji se nose s brojnim ozbiljnim problemima u životu. Ako netko u svom životu do polovice dvadesetih pokopa roditelja, završi na ulici, suoči se sa smrtnom bolesti, financijski propadne uz brojne druge probleme i postane uspješan bez obzira na sve, onda smatram da ima pravo davati savjete i ljudima od sedamdeset godina ako ga se pita. Uz sve to, i dalje smatram da ne treba postojati isključivost, već ravnoteža te da će se najbolje stvari početi događati kada ne bude nikakvih podjela, pa tako ni staro i mlado, već kad se svi budemo uvažavali i obavljali svoj dio posla najbolje što možemo.


Photo: Facebook

Sve je više mladih koji su rano iskusili pravi život. Meni je to super, jer koliko god bilo teško dok traje, rađaju se samosvjesni i iscijeljeni mladi ljudi. Ljudi koji imaju neke druge vrijednosti. Ljudi koji ne poštuju druge samo zato što su stariji, jer imaju veću titulu ili više novaca. To su ljudi koji poštuju druge ljude zbog njih samih i njihovih djela. To su ljudi koji rano i brzo spoznaju srž svega i svakoga, ljudi koji se trude biti najbolje verzije samih sebe iz dana u dan. Ljudi koji su bili duboko na dnu, koji su upoznali najgore i od sebe i od drugih, ali i najbolje od sebe i drugih. Ljudi koji su se otisnuli na svoj put i koriste se nekih drugim smjernicama na svom putu koji ne uključuju toliko brojeve. Ljudi koji na svom putu prema gore sa sobom pozivaju i pomažu svima koji žele. Takvih ljudi je sve više i oni su naša jedina nada u promjenu na ovom svijetu. Pozivam još jednom sve da prestanu podcjenjivati snage i iskustva mladih ljudi jer ovakav svijet su stvorili ljudi koji su sada u relevantnim godinama za vođenje društva. Ako vam se sviđa, super, nemojmo ništa mijenjati i slušat ćemo one koji znaju gdje su bili 91. Ako ne, poslušajte malo i one koji tada nisu znali za sebe, ali su sada itekako svjesni sebe i svega oko sebe. Izgradimo zajedno bolju sadašnjost i budućnost, gdje će naše godine ispunjavati radosna i pozitivna iskustva, koliko god godina imali.



Photo: Facebook

Oznake: mudrost, odrastanje, savjeti, životni izazovi, Mladi

27.04.2017. u 13:03 | 5 Komentara | Print | # | ^

Zdrava prehrana za siromašne

Najzdravija prehrana je prehrana naših baka i djedova, umjereno siromašna. Govori žena čije kupovne navike ne poznajem, ali koristeći se nekim preliminarnim vlastitim filterima, stavljam u kategoriju redovitog kupca eko i bio trgovina, gdje za doživljaj siromašne prehrane naših djedova, plaća suho zlato.



Kao osoba koja je bolovala od Crohnove bolesti, puno sam se bavila zdravom hranom i prehranom općenito, kao i dobivanjem na težini, jer skidanje kila kod Crohna je mačji kašalj. Ispalo je da 90% namirnica zapravo nije zdravo za našu prehranu i da bi se cijela „Najbolja za crijeva hrana“ vrtjela oko potamnjene jabuke i banane i lešo zraka, što si kao jedan gurman nisam mogla dozvoliti kao doživotni životni meni stil, a za udebljati se možeš jedino jesti mast ili piti proteine, što su samo zaključci mojih istraživanja. No, ovdje sad već ulazim u temu nekog drugog posta, ali tada sam došla do zaključka da je u današnje vrijeme i s obzirom na složenost naših organizama teško utvrditi što je točno za svakog pojedinca zdrava prehrana.


Ono što želim reći je da se slažem s izjavom gospođe s početka priče. Hrana naših djedova i baka je uključivala domaća jaja i meso, mlijeko i sir bez dodatka h2o, ribu iz mora, povrće i voće uzgojeno u vlastitom vrtu na nezagađenom tlu itd, do koje većina stanovništva koja živi u gradovima dolazi rijetko ili nikada.
A sada, što te tiče ovog dijela gdje gospođa cilja na siromaštvo u cijeloj priči, mene zanima kako netko tko živi u gradu u 50 m2 bez balkona može doći do šake badema sa stabla, kvalitetnog komada mesa ili svježe ribe bez da potroši novac koji jednostavno nema, kao što je to bilo moguće našim bakama i djedovima. Kad ti trebaš razvući 100 kn na dvoje troje ljudi za prehraniti kroz 4 dana samo, sve što želiš u kući je brašno, ulje, krumpir i još ugljikohidrata da možeš izvoditi Isusova čuda i nahraniti toliko usta iz ničega. A ljudi moji, ne biste vjerovali koliko ljudi živi na takav način.


S druge strane, pratim neke ljude na društvenim mrežama koji tvrde da uspijevaju naći zdrave obroke za jako malo novaca (tipa 10-15 kn po obroku) što je super, ali time se ipak opet vraćamo na one koji si ni to ne mogu priuštiti, jer je to već 20kn po glavi po obroku dnevno, a sjetite se početka priče, imaš 100 kn za 4 dana za dvoje.
Godinama se priča o problemu pretilosti koji vlada u našoj zemlji i pretresli smo puno čimbenika: genetiku, prehranu, tjelovježbu, emocionalne obrambene mehanizme, životni stil, horoskopski znak, položaj sretne zvijezde u trenutku rođenja, što sve ima smisla. No, nije li vrijeme da ako vidimo da ništa od toga ne čini neke drastične promjene bez obzira na sve silne strategije i kampanje, pristupimo nekim novim smjerovima?



Neki od dubljih čimbenika kojima bi gospođini savjeti bili primjenjiviji u praksi su bili dužnost njezinoga supruga, a sada su dužnost supruga nekih drugih gospođa, jer zaista više nije bitno čiji je ego trip vlastite veličine veći. Zaista više nije važno tko su oni, jer to nikada nije ni smjelo biti važno. Jedino važno bi trebali biti njihovi rezultati za našu zajedničku domovinu i njezin prosperitet kako bi nam svima bilo dobro Smanjenje siromaštva i stope nezaposlenosti, jačanje poljoprivrednog sektora, poticanje obrazovanja i gospodarstva, iskorijenje korupcije i nepotizma, kao i brojna druga su njihova strana odgovornosti u problemu pretilosti ovog društva. Nije ni čudo što narod mora biti na siromašnoj dijeti kada treba variti masne priče o duhovima prošlosti, osobna vrtićka prepucavanja i prazne izlizane floskule i obećanja.

Oznake: zdrava hrana, Pretilost, siromašna prehrana

17.03.2017. u 20:28 | 9 Komentara | Print | # | ^

Tko su oni?

Bio je miran, dobar, povučen, nije bilo nikakvih problema, uvijek je pristojno pozdravljao… A sad ova tragedija… Iz čistog mira, nečuveno, kažu susjedi… Bilo kimanjem glavom, bilo mahanjem repa, ali uvijek isto. Izvještava li se o ljudima ili psima, medijske reportaže su me oduvijek oduševljavale. Zanemarivanje unutarnjeg svijeta drugog pojedinca, o kome god da se radilo, je najlakše, pogotovo kad postoji toliko njih koji nam otvoreno pokazuju da imaju dubokih problema i time reme naš osobni (ne)mir.
Izjednačavati termin opasnog psa s pasminom je jednako označavanju određene etničke skupine opasnom. Joj, pa to već radimo tijekom brojnih stoljeća.... Nekada su to bili njemački ovčari i doge, Židovi i žene vještice. Danas su to pitevi, stafordi, muslimani i homoseksualci… I dalje i ovi ranije navedeni. Opasan pas može biti svaki pas, a svaka pasmina ima svoje karakteristike koje su samo to. Različite karakteristike.



Ice (APBT) i Frula (AMSTAFF), prava braća :D


Pitevi i njima slični su veličanstveni psi. Oni su brzi, okretni, snažni i učinkoviti. Oni su pametni, šarmantni, smiješni, blesavi, nježni, mazni, odlični emocionalni čitači. Oni su zaštitnici i čuvari, oni su dobri divovi. Tvrdoglavi su i znatiželjni. Ali da vam najiskrenije kažem, oni apsolutno nisu svjesni svoje snage i veličine. To su psi koji sposobni točno procijeniti kako se osjećate i pomoći vam na najbolji mogući način da se još bolje osjećate. Oni s vama dijele i proživljavaju tugu, nervozu, sreću, ljubav, sve. Oni plešu, vježbaju, kuhaju, pričaju s vama. Oni su kao četverogodišnja djeca zauvijek. Oni su požrtvovni i puni razumijevanja, oni su toliko veličanstveni da nije ni čudo što nisu psi za široke mase. Da bi se mogao nositi s njihovom energijom, moraš raditi na svojoj. Zato su ovi psi i izvrsni duhovni učitelji. Borbe, one su samo dokaz što je to stvorenje voljno učiniti da zadovolji svog čovjeka…A s obzirom na to da postoje borbe pijetlova, u kome je onda problem? U tome što su oni pasmine koje jesu ili u ljudima koji su baš tu pasminu izabrali da se bori jer po ljudskom običaju preusmjeravaju nečije kvalitete i snagu u nešto što njima donosi korist bez obzira na posljedice? Dakle, nisu oni stvoreni za borbe, borbe su ljudi stvorili za njih.



Frula i Ice kopaju tunel, izgleda da je Kina napokon blizu :D


Kao vlasnik, treba znati s njima. Prvenstveno imati duh i ljubav baš prema toj pasmini, sa svim njezinim obilježjima. S njima treba raditi. Ali, s kim ne treba? Svakog psa, svako dijete treba odgojiti. Posvetiti mu vrijeme, ljubav i pažnju. Biti dosljedan u svim danima u kojima guraju granice. Tih dana ima. Neke od tih dana, ti kao odgajatelj, ćeš pogriješiti. Nećeš biti dobro sam sa sobom i pogriješit ćeš i prema onima koje odgajaš. Sve ostale dane, trudit ćeš se najviše što možeš. Pokušavajući biti što bolji svakog dana.



Daj 5!


Isto tako, mi ljudi kao da ne shvaćamo da se i psi nekada znaju posvađati, jednako kao i ljudi. I da je to normalno. Oni si ne mogu j sve po spisku, pa se moraju dogovoriti kroz svoj jezik – govor tijela i laveža.
S obzirom na dosadašnje iskustvo, nikada se ništa ne događa iz čistog mira. I nitko na ovome svijetu ne ubija i ne napada iz čistog mira. To što neki pokazuju puno suptilnije znakove, znači samo da mi nismo svjesni što se događa s drugima jer smo fokusirani na sebe i snažne podražaje koje moramo primijetiti.



Perla jasno daje doznanja Iceu da je vrijeme da se povuče


Osobno, cijeli život se nalazim u društvu piteva i tri puta me ugrizao pekinezer, pit niti jednom. S tim da su jedno vrijeme pit i pekinezer živjeli zajedno. Svaki pas, kao i svaki čovjek ima i dio agresije u sebi. I naravno da je drugačije kad vas ugrize jednom pit nego tri puta pekinezer. Ali zato se držalo po 20 pekinezera na dvoru cara, pa da vidimo što je luđe jedan pit ili 20 pekinezera.
Nijedan roditelj niti vlasnik psa ne može garantirati da mu dijete ili pas neće postati manijak i poubijati pol ljudi oko sebe. Trudimo se, dajemo sve od sebe da ih odgojimo kako treba. A nama s ovakvim pasminama treba pomoć cijelog društva. Recite mi kako da odgojimo i socijaliziramo pse kad pri prolasku ulicom dižete djecu i pse sebi na glavu, a najradije biste i sami sebi u naručje skočili? Kako da mi objasnimo psu zašto ga netko draga kada mu priđe, a sljedećih 50 ljudi ne smije ponjušiti? Kako da socijaliziramo psa kada čim stignemo na livadu počne opća seoba naroda?



Kira i njezina sestra labradorica Rea



Svi mi nosimo dio odgovornosti, samo se ljudi lako odriču odgovornosti i prebacuju je na sve druge van sebe. Opet se kao i u svemu vraćamo na ono jedino važno. Neka svatko u svom krugu radi najbolje što može. Tko ima psa, neka ga odgaja najbolje što može. Tko se sreće sa psima, neka se prije toga educira, ako zna da mu susret sa psima ili određenim pasminama stvara probleme. A nekada, bez obzira na to što i kako napravimo, dogode se tragedije. Nekome na glavu padne cigla, nekoga pojede morski pas, nekoga ugrize pas, netko padne odnekuda, scenariji su brojni. Tragedije kao prostor za učenje i prihvaćanje da nekad, život ipak ne možemo potpuno kontrolirati, a i ne moramo. Kakva god tragedija bila, uvijek na kraju donese veliku sreću, ako smo voljni na nju gledati kao blagoslov i prostor za učenje. A ono što odbacujete iz straha, upoznajte. Često se najveće ljubavi kriju s druge strane straha. A kad imate pita, naučite što znači čista bezuvjetna ljubav!



Ice čuva bebice u Perlinom trbuhu! :D



Oznake: Psi, ljubav, stereotipi, opasni psi, Ljubimci

15.03.2017. u 21:01 | 27 Komentara | Print | # | ^

Izrazi se!

Slikaj, da vidim sto ti vidiš
Piši, da znam o čemu misliš
Pjevaj, da osjetim tvoje emocije
Pleši, da doživim ekspresiju tvoje unutrašnjosti
Govori, da tvojim svijetom mogu biti nadahnuti drugi.

Samo se usudi ploviti svojim kanalima izražavanja
Izrazi svoj svijet, podijeli
Da se umnoži!

Nešto je u tebi
Drugačije nego igdje drugdje
Nešto od tebe za sve nas

Tvoje priče, tvoje slike
Tvoj pokret i glas
Kao da svih nas je stas

Nekog podsjeti, nekog razbudi
U nekom želju i snove probudi,
Svom duhu sreća budi!

Oznake: Talenti, duh, slikanje, pisanje, ples, pjesma, izražavanje

26.02.2017. u 13:44 | 4 Komentara | Print | # | ^

Kako bi bilo da izbije 1. svjetski mir?

Opet se priča o obaveznoj vojnoj obuci svih mladića koji će možda jednom imati tu čast braniti i poginuti za vlastitu zemlju. Drugim riječima, uočili smo da su mladi počeli razmišljati svojim glavama, sad ih hitno treba dovesti u red i uniformirati im mozgove filajući ih domoljubljem, raznim dogmatikama i agresivnim nabrijavanjem.

E, pa ovako, kao prvo živimo u DEMOKRACIJI. To ne znači da se narod pitaju neke stvari samo kad je bitno zaokružiti broj ispred nečijeg imena i osigurati mu finu političku karijeru. To znači da se narod pita sve kroz referendume. Pitanje INE, HEP-a, vojnog roka, reformi. Svi mogu graknuti da je to preskupo, neizvedivo, što u današnje vrijeme tehnologija zasigurno nije istina. Sve se može ljudi dragi, nije zakon uklesan u kamen od Boga. Zakon je napisan na papir od ljudi. Sve se može, ali se neće. S druge strane, u ovoj demokratskoj državi i kada 50, 000 ljudi izađe na ulice zahtijevajući nešto, naši vladajući se oglušuju.
Ti isti vladajući bi po principima demokracije trebali biti najmoralniji, najučeniji, najuspješniji ljudi u državi koji rade isključivo u interesu svoje države i naroda. Koliko pratim političku scenu, sabornici takvog opisa su endemske vrste. Njihova predanost državi se najviše očituje po u pravilu praznjikavoj saborskoj sjednici, osumljičenosti/presudama za brojna najčešće financijska kazena djela, raspravama koje kad slušate se pitate ko je tu lud i vrtićkim prepucavanjima odraslih ljudi. Sad mi nije baš jasno kako je moguće da većina građana u brojnim djelatnostima često radi i prekovremene sate, a zaposlenici države koja tone ne dolaze ni na onaj dio posla na koji su obvezni. A ako i nisu obvezni, država je u problemima, kako možeš spavati, a znati da je tvoja odgovornost voditi i pomoći 4 milijuna ljudi?


(photo: Quotefancy)

Generacije za koje se uvođenje ove mjere predviđa je umorna od rata. Slušaju i uče oprošlima, gledaju sadašnja u svijetu. Mladi i dalje trpe posljedice nedavnog rata kroz razorene obitelji, uništeno gospodarstvo i političku usmjerenost na probleme prošlosti u kombinaciji s ignoriranjem sadašnjosti i nejasnom vizijom budućnosti. Generacije prema kojima se usmjeravaju su odigrale toliko igrica simuliranog rata da su već sad bolji od onih koji su do sada išli na služenje vojnog roka, no igrice su i jedino mjesto na kojem se žele boriti. Za ostale agresivne borbe uživo postoje nogometne utakmice i nabrijani izlasci, ne trebaju nam državni neprijatelji. Naša vojska ima super obuku i naoružanje, a regrutaciju mladih vrlo dobro izvršavaju nudeći odlične uvjete studiranja: stipendija, osiguran smještaj i prehrana, udžbenici i prijevoz. S druge strane, čak i ako uspješno provedu služenje vojnog roka, za nekoliko godina ti isti mladić će napustiti državu u potrazi za poslom i stabilnom budućnosti, a nadam se da bar u toj tranziciji neće biti pješadija. Argumenti koji podržavaju uvođenje vojnog roka su stjecanje discipline i radnih navika, toliko potrebnih danas. Osobno smatram da ako te mama i tata doma nisu naučili kako napraviti krevet i da se moraš nekad dignuti rano i ispunjavati svoje obveze, neka se onda država usmjeri na podršku obiteljima u odgoju, a ne glumljenju maćeha i očuha. Uostalom, služenje vojnog roka i trošenje državnog nepostojećeg novca je opravdano samo u slučaju da nam se bliži rat, pa se pitam, znaju li vladajući nešto što mi ne znamo ili opet donose odluke koje nemaju smisla jer im se tako hoće.


(Photo: Facebook)

Prestanite smatrati da znate što mladima treba, počnite ih pitati. Iznenadit ćete se koliko ćete mudrosti naći kod mladih. Počnite raditi za mlade. Obrazovanje je u rasulu, zapošljavanje mladih i stambene politike još gore, a o natalnoj politici se najviše priča po pitanju abortusa, jer je u našoj zemlji uvijek bilo važnije baviti se tuđim životima i dvorištima, umjesto vlastitima.
Mladima je dosta iskorištavanja za postizanje vlastitih interesa, dosta im je nesigurnosti i kaosa, terorista, bombi, izbjeglica, patnje, gladi, mržnje, razdvajanja, nije im bitno jel čokolada hrvatska il srpska, dokle god je dobra čokolada. Činjenica je da od kada postoji svijeta, cjelokupno čovječanstvo je bilo istovremeno u miru 100 godina. 100 godina od 1000 se nigdje nije ratovalo u svijetu, i to nije bilo stoljeće u komadu. Nije li vrijeme i da stariji nešto nauče? Nije li vrijeme da izbije 1. svjetski mir?

Video link: Ratovanje u svijetu u posljednjih 1000 godina

Nije li vrijeme da vlast počne djelovati u službi naroda? Nije li vrijeme da se demokracija živi ili da nas prestanu zavaravati pa nek bar stvari počnu nazivati svojim imenom? Nije li vrijeme da se mladi potiču da budu produktivni, kreativni i da stvaraju bolje društvo?


(Photo: Facebook)

Došlo je vrijeme da učenici postanu bolji od učitelja. Došlo je vrijeme padanja maski. Došlo je vrijeme kada ljudi moraju shvatiti da svatko ima svoju odgovornost, koliko god ju bilo lako podijeliti u masi. Odgovornost djelovanja u vlastitoj okolini prema miru i napretku, prema pomaganju i ljubavi prema bližnjima, odgovornost prema vlastitoj edukaciji i promišljanjima, ljubavi prema sebi. Osobnu odgovornost u mikro krugu koji se ogleda u makro krugu kao zbir djelovanja mikro krugova.
Širite ljubav, mir i pozitivu, a u vojsku ionako može onaj tko to svojim slobodnim izborom odluči. Prestanimo ponavljati povijest kad već znamo ishode ovakvih odluka. Počnimo kreirati drugačiju budućnost!


(Photo: Facebook)

Oznake: vojni rok, mladi ljudi, demokracija, odluke, mir, Obrazovanje, Drava

02.02.2017. u 11:42 | 0 Komentara | Print | # | ^

Suze

Kada bi suze bile na prodaju,
Imali bi milijune.

Zelene smaragde tuge,
Rubine crvene borbe
Zlatne uzdahe težine.

Kada bi suze bile na prodaju,
Svi bi bili bogati,
Ne samo oni zbog kojih se plače.

Kada bi suze bile na prodaju,
Sve bi mogao svatko.

Kada bi suze bile na prodaju,
Porasla bi vrijednost smijeha,
Pala bi vrijednost suza.

Kada bi suze bile na prodaju,
Cijeli Svijet bi se smijao!

Oznake: emocije, suze, zlato, svijet

18.12.2016. u 18:36 | 1 Komentara | Print | # | ^

Veličanstvena palača

Svuda oko mene u zadnje vrijeme neke borbe. U meni, oko mene. U kontaktu s bliskim ljudima samo čujem, pa do kada više, opet me vrti, joj baš neka stagnacija, frustracija, nećeš vjerovat, ali opet ono…
Kažu da je prvi korak potpunoj promjeni slamanje svega što je prije toga postojalo. Što više vrijeme prolazi sve se više slažem s tom izrekom. Lomi, lomi nemilice. Jednom kad krene, ne staje. U prvi mah se osjetiš oslobođen, jer napokon si se izrazio! Napokon si nešto što nisi nikada do tada bio jer si se toga plašio i feeling je nevjerojatan! A onda, kao i sa svakim drugim upoznavanjem krajnosti, pretjeraš. Plamen kojim pališ oko sebe više ne služi paljenju negative, nego svega. Plamenom pržiš na sve strane. Peče sve jače, možda zamijeniš taj osjećaj za neki drugi, jer hej, ipak je napokon neki osjećaj! Onda se opečeš. Shvatiš da opet nije dobro. Da ni ovo nije ono što hoćeš. Spoznaješ drugu krajnost.


(Photo: quoteaddicts)

Treba ti mir. Sve što ti treba na ovom svijetu je blaženi mir. Život kojim si živio ide dalje. Njega baš ne zanima u kojoj je fazi tvoj razvoj. Njega zanima što ćeš pokazati u praksi. On nastavlja po svom i u početku promjene, trenirajući te dok odjednom ono čemu težiš ne postane prirodna reakcija. Koliko brzo će se to dogoditi, ovisi samo o tebi. Često, prvo naučimo što bi trebali raditi, a onda idemo s izvođenjem u praksi. Prođe mnogo istih/sličnih situacija u kojima pametno puno znamo. Prije, kasnije ili za vrijeme, ali to je sva naša akcija. Sijevne neko znanje. Tada dolazi jedan značajan trenutak koji je jedna dama opisala tako da mi je zastao dah. U mom slobodnom prijevodu: Nikada nisam vidjela životnu transformaciju koja nije započela kada se osoba koja je u pitanju napokon umorila od vlastitih sranja. "I've never seen any life transformation that didn't begin with the person in question finally getting tired of their own bullshit." E. Gilbert


(Photo: kinningparkcomplex.org)

Dodala bih da to postane i trenutak kada kreneš primjenjivati svoja znanja u praksi. Slijedi neka faza slična učenju vožnje bicikla. S pomoćnim kotačima kreneš, a nadam se da s vremenom voziš bez ruku. Meni je trenutno slomljena ruka i izgrebena su mi koljena, ali, oni koji me znaju će potvrditi da je s obzirom na moje vještine vožnje bicikle, to minimalna šeta. Hvala Bogu što mi svi prijatelji nisu uz to i stručnjaci za mentalno zdravlje, jer oni koji jesu, reći ću samo, Hvala Bogu što takve osobe postoje. :D
Brojiš na tom putu sve te sitne pobjede i počinješ živjeti doslovno iz dana u dan. Svaki dan pokušavajući biti bolji nego jučer. Nekad uspije pa slaviš. Nekad ne uspije pa učiš. U svakom slučaju, svako zlo za neko dobro. Ima dana kada si toliko na dnu da vidiš panoramu Pakla. Slomljen si. Ali koja to struja tebe pomjera? Što je ono duboko u tebi što kaže, ajmo nazad gore! Ono svjetlo koje te natjera da napraviš sve što si godinama izbjegavao, što god to bilo. To da kad si najslabiji imaš najviše hrabrosti suočiti se s najgorim djelom sebe i otkriti one najbolje?



(Photo: facebook)

Dolazi neko vrijeme izgradnje nakon loma. Nije čistina, jer, uvidiš da nisi ti ni tako loš kao što si mislio prije ili u najgore vrijeme. Sviđaju ti se tvoji lijepi temelji, toliko ljepši otkad je sve nepotrebno nestalo. Dolazi vrijeme za nove vještine, treba početi graditi. Obrise već vidiš, jer svaki puta kada u nekoj situaciji drugačije reagiraš i pobijediš sebe, stavio si lijepu ciglu. Bila situacija mala ili velika, uvijek ili ponekad, nešto lijepo se izgradi. Koliko brzo ćeš biti veličanstvena palača ovisi samo o tebi i tvojim veličanstvenim pothvatima u praksi.



(Photo: Mirogoj)

Oznake: psihologija, promjena

06.12.2016. u 17:42 | 1 Komentara | Print | # | ^

Žrtva i život kakav želiš

Što znači žrtvovati sebe i svoje vrijeme za druge i ako zaista živiš život kakav želiš, je li to uopće moguće?
Pitanje koje me potaknulo na razmišljanje je bilo u smislu jesam li ikada žrtvovala svoje vrijeme za druge (odgajala, njegovala, vodila svakodnevne brige), a zapravo samo željela čitati? Radila sam to, sve dok mi je percepcija svega bila drugačija. Radila sam to dok sam se tražila i nisam bila zadovoljna životom kojim živim. Sve mi je bilo tlaka i što god da sam radila sam mislila kako bi radije nešto drugo, kućanski poslovi su samo balanan primjer. Više to ne radim, iako i dalje kuham, perem, odgajam, njegujem, borim se sa svakakvim situacijama, ali nemam potrebu raditi bilo što drugo istovremeno ili razmišljati o čemu. To nije više žrtva i sada sam najviše Svoja. Bio je potreban proces upoznavanja nutrine da bih to shvatila, koji je mogao završiti s potpuno drugačijim spoznajama od ovih. Sada znam da s ljubavlju radim sve što mogu da bi moja obitelj funkcionirala jer je ona Izraz mene. Npr. obožavam čistiti jer volim miris čistog doma i Svoja sam dok to radim i uživam u rezultatima čistog doma. Tada ne želim čitati knjigu. U nekoj drugoj situaciji želim izmjeriti temperaturu svom partneru i učiniti sve što mogu da ozdravi. I obožavam biti Svoja kroz ulogu Njegovateljice.Nema žrtve, jer se ničega ne odričem, živim život kakav želim i kakav sam si birala, sa svime dobrim i manje dobrim što takav put nosi. Da sam spoznala da želim biti inženjerka na Mjesecu, sve ovo bi me frustriralo. Neko vrijeme bi palili obrambeni mehanizmi, ali taj žar Samozavaravanja bi planuo u obliku promjene osobnosti na gore, neke boleštine i sveopće nesreće upakirane u ispunjavanje društvenih normi. A tada bi, koliko god bilo teško, više fer prema svima bilo da se lansiram na Mjesec nego kuham, perem i čistim. Zato je biti Svoj, nekada najlakša, a nekada najteža stvar na svijetu. I zato trebaš istinski poznavati sebe i svoje želje.



(photo: slideshare.net)



Da se ne lažemo, bude teško, pogotovo ako se više situacija poklopi odjednom gdje trebaš davati sebe, u kojim god ulogama se nalazio. Ali kada davanje zaista gledaš kao primanje, odjednom i u tome uživaš i dobivaš neki polet, energiju i za sve se otvara vrijeme i volja.


Nitko ne kaže da na tom putu nećeš nekada plakati, nekada proklinjati, nekada odustajati, nekada pogriješiti, nekada se smijati. Tu je ta čar. Nekada ćeš zaista usred tog sveg posla reći: joj, baš mi malo treba da čitam knjige. I biti ćeš Svoj/a kada ćeš to izraziti. Naći ćeš način na koji ćeš to ostvariti. Kuća će biti u neredu, roba neće biti oprana, jesti ćete sendviče ili jaja, zamjenit žarulju sutra. Oslonit ćeš se na neku drugu dušu koja će baš u trenutku dok ti pomaže biti Svoja, organizirati barem jedan dan drugačije, nešto ćeš napraviti. Kada ti baš treba, ma da si ne znam 'ko, za jedan dan što te nema, ništa na ovome svijetu neće propasti. Svi će se snaći. Što god nam ego šaputao s ramena. Pročitaš tu knjigu. I opet uživaš u ulozi njegovatelja, kuharice, majke, brata, radnika/ice, šefa/ice ili bilo kojoj koju si sam sebi birao. Sve do želje za masažom, šetnjom, meditacijom, utakmicom, izlaskom, kavom ili nečim tvojim kad ćeš se opet ići napuniti Sobom.


(photo: fanpop.com)

Za mene to znači biti Svoj. Imati Viziju svog Života i kreirati život prema tome. Od čekanja da nas netko pohvali i kaže: odi na zasluženu pauzu, od sebe najčešće radimo isfrustrirane patnike žrtve. Samo bičujući se, ne shvaćamo da smo sve druge oko sebe samo naučili na takva ponašanja. I da su svi oko nas, ma koliko se činili slabi, najjači na svijetu, jer su isti Izvor. Samo to nisu osvijestili. Možda baš zato jer im nije dopušteno da probaju sami. Ne svjesno naravno. Jednako kao što dok ne spoznaš tu snagu u sebi, nećeš ju naći niti u nikome drugome. Ništa od toga ne bude svjesno. Sve se to događa na razini podsvijesti, programa, emocija, percepcija, energija, nazovite kako želite.


(photo:pinterest.com)


Biti Svoj ne znači smo raditi nešto svoje, nešto za sebe. Osobno, najviše svoja se osjećam kad napravim nešto za drugoga. To ne isključuje vrijeme za mene, koje mi je uvijek potrebno da mogu dati drugima, ali na meni je odgovornost da nađem vrijeme za sebe, na nikome drugome. Bude teško u početku uspostaviti granice, presložiti neke stvari, ali na kraju se isplati.
Anegdota za kraj koja me nedavno drmnula:


„…Čitam tako sve neke filozofije o svijetu, životu, čudima, procesima, samonapretku. Gutam ih danima. Partner mi govori kako sam u svom svijetu, na što dižem kandže jer čekaj malo, pa ja otkrivam tko sam, velike tajne Svemira, punooooo čitam…. U međuvremenu, okoti se kuja. Dižem se u 4 ujutro po 'ko zna koji put. Zima je. Isfrustrirana do bola. Kuja cvili. Odlazim do nje i molim je ide pišati jer znam da mora. Doji već 8 sati, nije se makla. Nagovaram je i teška srca, napušta mlade, brzinski obavlja i vraća se. Broji ih se, kao da je nije bilo satima. Kad sam se vratila u krevet sam shvatila. Dok pokušavam preskočiti brojne lekcije i nabiti sve informacije o čudima života, propuštam sam život koji se odvija preda mnom…“


(photo: Perla)

Život koji je čudesan. Teče i mijenja se… Doslovno danas jesi, sutra nisi. Danas njeguješ i odgajaš, sutra su jedni u svom životu, drugi u drugoj dimenziji. Sve je prolazno, ali sve, baš sve nas uči nečemu o nama i drugima i najdubljim tajna Svemira. Samo ako odlučimo dobro otvoriti srca i zaista pronaći ono dobro u svemu u čemu se nalazimo. Nekad smo na pravom putu, nekad na krivom, nekad izgubljeni, nekad točno na pravoj stanici. Uvijek Svoji, u avanturi koja se zove život!



(photo:firstcovers.com)

Oznake: psihologija, odnosi, mentalno zdravlje

27.11.2016. u 12:31 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Jedno znatiželjno biće na ovim stranicama piše o Svijetu iz svoje perspektive i iskustva kako bi inspirirala sebe i druge na kreaciju najboljih verzija sebe i društva u cjelini. :)

Linkovi

http://blog.dnevnik.hr/givingisreceiving

Genijalna mlada spisateljica uz čije tekstove vrijeme leti, a pozitiva raste. Giving is receiving zaista daruje duh :D


https://gourmetplayground.wordpress.com/

Mlada kuharica čije recepte pratite na Gourmet playground - igralište na kojem ogladnite i ako niste gladni... Preporuka za inspiraciju i uživanje u hrani :D

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se