četvrtak, 27.09.2012.
samo za taj osjećaj
idemo opet (baš me zanima kamo čemo finit ovaj put 
) THE POST
znate ono kad dan počne tako da Vas na ulazu u firmu dočeka ovo čudo prirode.....
iskordinirate se u 15-tak minuta,nazovete koga treba nazvat,hvala šefu i službi OZS-a,koji su mi dozvolili da cijelo radno vrijeme bude na toplom kod mene,hvala teti kuharici koja je narezala šunke i dala jedan dukat namaz da jede...
nevjerojatan je osječaj kad Vam klupko od cca jedne kile,8 sati spava i prede bez prestanka,ostavite ga na stolici kad idete na marendu i tu ga i nađete....
i konačno poslije posla odete do veta i on kaže da je sve OK,nema temperaturu ni mikrosporozu,da mu antibiotik (niš strašno mala ranica u ustima ne smeta jede ko lavica 
), i dofurate je predivnim ljudima u novi dom
zaboravite sve one zle komentare koje ste čuli i/ili dobili od zlih ljudi na račun Vašeg angažmana u pokušaju da ovaj svijet postane barem malkoc bolji,lijepši i šareniji i kažete....
In the end... it makes it worth...
i odvrnete ovu stvar na najglasnije...i pokušavate pjevat a u stvari revete ko zadnji tovar ali baš Vas briga...
pi-es molin uredništvo blog.hr-a da ovaj post ne kelji na naslovnicu ili u raznorazne rubrike jer su ovo samo smušene misli jedong dječarca zarobljenog u tijelu nazovimo to odraslog muškarca koje želi podijelit samo sa odabranom ekipom...fala
- 17:11 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
