četvrtak, 30.12.2010.
Svima koji su mi poželjeli sve najljepše u 2010. – uopće nije upalilo.
Molim za 2011. umjesto želja, šaljite novac, nešto alkohola i puno čokolade.
Hvala!
- 20:45 -
Komentari (32) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.12.2010.
prigodna
Počelo mi prijetit u komentarima zato,rozalijo i cista
(jebiga mutav sam pa ne znam stavljat linkove a prelijen sam da odem na forum od bloga i da pogledam kako se to radi) ide novi post.
Kako sam ja tipično muška svinja kad je obleka i obuća u pitanju,imam samo jedan par cipela,i te jedne su u fazi raspadanja odlučih jučer(nedjelja)potegnut 30 km,u jednom pravcu, do obližnjeg gradića.Mali anđeo na lijevom ramenu je govorio ne idi majmune nedjelja je pa božić je bit će gužva ali đavlić na desnom ramenu je rekao ne budali kakva gužva pa recesija je nema se para evo svi kukaju kako su gladni i goli i bosi.I pobjedi ovaj desni i krenusmo mi na put.Lagana vožnja mjuza po mom guštu (van morison)pokraj ceste još ima snijega sunce piči đozle na nosu ajjj veselja.Stignemo mi,nazovimo to šoping centar,na kraju gradića i sa ceste vidim ja pun parking tonomatobila i rečem sam sebi gle stvarno recesija koliko ljudi ostalo bez goriva i moralo ostavit svoje ljubimce na parkingu.Prve neprilike su počele prilikom pokušaja ulaska u šopnig fakig centar jer se cca 30 (slovima trideset)mama,tata,nona,stričeva tu našlo raspravljat ko ima lepše dete u kolicima i ne se slučajno maknut pola metra lijevo-desno nenenenene nego baš na ulazu i da ga jebeš ne možeš proć.Ajde dobro nemaju ljudi para za ući u dučane pa sa ulaza pasu oči ali,ali,ali neeeeeee pokušavam ući u jedan od 2 (slovima dva) dućana za cipele kad tamo novih 35 (slovima tridecetpet)ljudova se gužva i grabi cipele,čizme,papuče i fakig jebene sandale (mislim ono tko kupuje sandale kad je vani minus 6 i snijeg do gležnja).Ok rekoh ajmo u onaj drugi tamo ista slika samo još teta prodavačica histerizira jer joj je netko maznuo žlicu(ili kako se već zove ono čudo za oblačenje cipela) da ne pričam da stolicu za isprobat cipele moraš rezervirat 3 mjeseca unaprijed.Jedna je baba imala na isprobavanju 7 (riječima sedam)pari čizama(jebemti recesiju i sandera i kosoricu).Onaj đavao na desnom ramenu sugerira da postoji dučan sa sportskom opremom pa da malo pošalabajzamo po njemu (anđeo na lijevom je ostao u autu).I ne budi lijen uputim se u taj treći kad tamo delirij cca 300 (slovima trista)ljudova pokušava nešto kupit cure im sline iz žvalja očnjaci im iskočili sve ludo žene,muški đeca svi grabe,rekoh majmune sigurno armagedon najavili a ti slušaš cd a ne vijesti.Pokušah doč do neke majce ali sam skoro ostao bez desne ruke i lijeve noge od nekog mrge od 120 kila i ramenima kao trokrilni ormar pa sam odustao,jedino mi nije jasno kako misli stat u M veličinu koja je moja.Trebao sam i neke sitnice za doma (čokolade,kekse nuttela) ali sam odustao kad sam vidio redove na blagajnama (a radilo ih je cca 7 tako da nije problem u radnicama).Ništa okrenuh se na petama i nestadoh u roku odmah da ne povampirim i ja a nisam ni čaj popio.
Pa sad ti budi pametan tko je ovdje lud čitam,gledam svaki dan kako se nema para kako su ljudi gladni i žedni a ono šoping centri puni ludih i povampirenih ljudi koji kupuju sve i svašta a jebemti ameriku i amerikaniziranje svega i svačega tko nam je ukrao božić koji ja pamtim ručak-večera u toplini doma i skromni darovi čarape,krpe za suđe,knjiga dobar CD
p.s mislim da sam jučer ubrao podatak da je nekakav šopig jebeni centar u zg-u jučer posjetilo 60 000(slovima šezdeset tisuća) pametnom dosta 
- 19:15 -
Komentari (34) - Isprintaj - #
subota, 04.12.2010.
Kvaliteta života
Ugodno društvo gradska kavana i povede se razgovor o kvaliteti života nekada i danas.Jedni tvrde da se nekad bolje živilo neki da se živi bolje sada pak me to malkoc zaintrigiralo pa idem unazad i brojim rod moj....nonić umro sa 94 nona 86 drugi nonić skončo u ratu (1939-1945) nona 85 e da sjećam se i pranone ona imala 99 kad je umrla.I sad ja razmišljam da si imam još za patit se nekih cca 45 godina ako umrem u prosjeku kao i moji preci.
Moja terija je da se živi jednako kvalitetno sad i onda ali su naši nonići živili drugačije.Moj nonić nije imamo sat na ruci,televiziju je počeo gledao tek kad je ostario,ujutro se uvjek dizao u isto vrijeme 5 i 30 imao je svoje krave i volove i kad bi njih nahranio kretao je u polje,jeo je tri obroka dnevno nije pijo kavu nego divku (jel to još postoji)obaveznoje imao popodnevnu sijestu od jednog sata štampu nije čitao skoro nikada i ono šta je po meni najvažnije sa nonom je imao jako ljep i pun ljubavi odnos,nije da se oni nebi svađali ali jednostavno nisu stigli jer su bili zaokupljeni svojim djelom posla da se obitelj prehrani,a navačer kad bi sjeli za stol bili su pre umorni da bi se svađali.
Danas ja ne mogu profunkcionirat bez kave,život bez interneta,mobitela i ostalih gađeta je nezamisliv imam i što je najgore kupujem stavari koji mi aposolutno ne trebaju stalno sam u nekakvoj frci dali ću stić sve napravit,platit račune,kredite i ispunit sve šta drugi od mene očekuju.
Naši nonići su umirali od „jednostavnih“ bolesti koje se danas izlječe u roku par dana,za svako sranje koje ih je zadesilo imali su uzrečicu „bog dao bog uzeo“ dok mi danas liječimo sve moguće boleštine ali jednostavno ne znamo stat na loputu i poslat sve u milu materinu.
- 14:58 -
Komentari (36) - Isprintaj - #
