Kako sam se iz Pule vracala vucnom sluzbom iliti kad te nece, onda te nece
[ # ]

Dakle, u subotu negdje oko 7-8 navecer pao je dogovor - dragi ide u Pulu, a ekipa od nas 5-6 ide s njim, pa ostajemo tamo vani...cisto promjene radi....

I tamo oko 9 i pol krenusmo mi put Pule. Doletila sam s posla doma, brzinski se presvukla, popravila sminku i krenula. Onog trenutka kad sam izasla iz kuce je pocelo...najprije kisa. Al ok, sta je to za nas nadobudne, kad je nama kisa smetala...

Prva stanica - Vrata Jadrana, a tamo nas ceka i ostatak vesele ekipe.

Na Vratima Jadrana smjena (kad nas je vec krenulo, sto bi sve islo po planu...)

Ok, stat cemo u Pazinu na benzinskoj, nije bed, ne damo se mi pokolebati...

Tamo negdje pred Uckom se nebo otvorilo, pljusti kisa, puse, a ja si mislim sto mi je ovo trebalo....ali i dalje sam optimist, nece mene jedna kisa...uostalom, preko Ucke je uvijek druga drzava, pa tamo vjerojatno i sunce sja u 10 navecer (aha, samo za mene, evo taman ga montiraju). Prosli mi tunel, a ono pljusak samo takav....ako je tko ikada sjedio u autu u onoj automatskoj praonici - onaj mlaz vode je nista prema ovome....pljusti, puse, ne vidis prst pred nosom...

Jos nije kasno da odustanemo i vratimo se...ali ne, mi smo cvrsto odlucili, idemo u Pulu. I mi cemo u Pulu doci.

Izasli u Pazinu da cemo na benzinsku.

Super, pogodili mi izlaz, svi sretni...s lijeve strane vidimo svjetla benzinske...pa logicno i skrenemo na prvo skretanje lijevo...a onda uletimo na nekakvu ulicicu i nije nam bas najjasnije gdje smo. Ajmo natrag.

Dragi vec lud, prozori zamagljeni, kisa pada, sve se urotilo protiv nas.

Al napokon, pogodimo mi i tu benzinsku, stanemo, obavimo kupovinu svih potrebnih gluposti, pus-pauzu (majke mi, jedva cekam da zabrane pusenje na javnim mjestima) i krecemo dalje.

Na znaku pise za 50 m skretanje lijevo....al moj dragi vozi...i ode on, tih 50 m se meni cini nesto jako dugo. Komentiram ja "Tih tvojih 50 m se malo pretvorilo u 500, al ajde..." i na prvom ugibalistu, okrenuli se mi.

Sad pratimo skretanje desno, ono isto koje smo fulali.

Opet pise - skretanje za 50 m.

Ali, jao, dvije su ulice...

Zenskom logikom stvari, skreces u prvu, jer to je 50 m (ponavljam, ZENSKOM logikom)

Muskom logikom stvari, ides na sljedece, jer prvo nikako ne moze biti 50 m (kao i obicno, muska i zenska logika nisu bas uskladjene).

Zenska logika stvari kaze "skreni sad desno."

Muska logika stvari kaze "necu nego na sljedecem."

Dodjemo do sljedeceg skretanja, kad ono - jednosmjerna. Vrati se, frende.

Naravno da je zenska logika stvari bila u pravu... (likujem, al bas je dobar osjecaj)

Pa smo se onda opet malo okrenuli, na istom raskrizju.

Ma kog briga, mi smo malo razgledavali raskrizje, sad znamo za drugi put. smijeh

I ajde, nekako smo i do Pule dosli...u autu nas 4, igramo kalodonta, ko djeca, ali bilo je zabavno, vrijeme do Pule je proletilo.

Dosli u Pulu, pokupili frenda od dragog i krenuli van.

Malo se provozali po gradu, stali na cugu u Arubu.

"Zabavljao" nas je neki DJ Janez (ne zove se Janez, al mu nisam zapamtila ime, buduci da se nisam osjetila zabavljenom), popili svatko po cugu-dvije i krenuli polako prema autu, neki ujutro rade, a bilo je vec skoro 1.

Super, ja si izracunala u glavi oko 2 smo doma, vec me umor hvatao.

Aha, pazi da ne bi. Podsjetnik meni: ne racunati kad si doma. Jer neces biti doma u to vrijeme.

Pozdravili se, sjeli u auto i krenuli put Rijeke.

Tamo negdje malo prije Zminja, frend objavljuje "suplja guma, trese mi volan ko lud"

Ok, ajmo svi van, zamijeniti gumu, pa put pod kotace.

Kad gume sve citave. Nit ispumpane, nit puknute, nista, sve pet.

Krenemo dalje.

Volan i dalje trese.

Nemas sta, stani, zovi vucnu sluzbu.

Ok, zovemo mi njih, trebalo bi nas prebaciti do Ucke.

Kaze gospodin s druge strane linije - 1.110 kn!

E, za 1.110 kn cemo ga gurati do Rijeke ako treba!

Ali ako je netko od vas clan HAK-a i ima iskaznicu, onda je besplatno.

Sinulo meni da ima moj dragi.

Zovemo mi njega.

Cuj, dragi, zapeli mi kod Zminja, treba nam kartica HAK-a, ili 1.110 kn kojih usput budi receno NEMAMO.

S druge strane sok i nevjerica, ali evo, sjeda u auto i stize.

Zovemo mi opet HAK da oni krenu.

Pa zovem dragog di je.

Pa opet malo HAK za jos pokoju informaciju.

Pa onda opet malo dragog.

Ili on mene.

Zadnji put kad je mobitel zazvonio, mislila sam da cu ga sviknuti u onu sumu pored ceste kako me nervirao. (Al znam da bih kasnije svih natjerala u potragu za mojim mobitelom, pa sam se suzdrzala)

Zove me dragi, oni su krenuli, ukljucili se na Ipsilon u Puli, sad su oni tamo za pola sata.

"Ljubavi moja, za pol sata tko ziv, tko mrtav, al samo ti dodji, makar da uklonis tijela"

Nema 5 sekundi da sam prekinula, zaustavlja se auto iza nas.

Dragi.

Je*em mu sve po spisku. Siru i dalju rodbinu i kucne ljubimce. To mu je 2. put u 2 dana da me zeznuo. smijehsmijeh

I tako smo mi malo stajali na Ipsilonu, na izlazu za Zminj dobrih sat vremena...mozda i duze, nisam gledala na sat.

Onda muskarci odluce zeni dati auto da vidi jel volan stvarno trese.

Zena sjedne i zakljuci da nisu ludi. Volan stvarno trese.

Ta zena sam naravno bila ja.

Nakon mrdanja, lupanja, prijetnji autu da cemo ga politi benzinom i zapaliti na licu mjesta, sjeda dragi u auto.

Ode 200 m naprijed - natrag, izlazi iz auta i smije se.

"Vi ste pukli, volan ne trese"

"Kako ne trese, majku mu, pred 15 min je tresao, otimao se iz ruke, nisi mogao voziti brze od 30-40"

"Ne znam, al ne trese"

Sjeda vlasnik auta, krene, naprijed-natrag, vrati se i kaze "Majku mu, ne trese"

Nista, zovi opet HAK.

Objasni situaciju, jel smijemo voziti.

Kazu oni bolje ne, cekajte nas.

I napokon dodje mladi gospodin s vucnom sluzbom.

Objasnimo mi njemu u cemu je stvar, da imamo karticu, dosao dragi, donio karticu, sve mi lijepo objasnimo, kaze on "Ne moze to tako"

"Kako ne moze kad su u centrali u HAK-u rekli da moze?"

Ajmo malo opet zvati centralu.

Napokon, izjavi on "Moze. 2 mogu kod mene, ostalih 4 u autu."


Image Hosted by ImageShack.us

I ajde, potrpali se mi u auto i krenuli. Fora, sjedis za volanom, a ne vozis, ko da ides na ekskurziju autobusom.

Dosli do Ucke za cas, nismo ni skuzili.

E sad, idemo se spustiti u Lovran po drugi auto. A vani ne kisa, nego prolom oblaka, magla da ne vidis 2 m pred sobom, cesta nikakva.

Mislim da nisam nikada u zivotu izmolila vise Ocenasa nego nocas. smijehsmijehsmijeh

Stigli mi i do tog drugog auta, smrzli se 3 puta prije nego smo krenuli, ugazila sam u blato skoro do gleznja (pametna ja u stiklicama, dobro da jos nisam obukla minicu kako sam planirala i zadnji cas se predomislila).

Napokon, sjeli u auto koji je citav i koji vozi.

Doma sam stigla u 5.

Prespavala sve sto se dalo prespavati, ustala na rucak i sad idem popiti kavu.

Nakon nocasnjih putesestvija, zasluzila sam.

Crnu. Tursku. Za konja ubit.

13.01.2008. ...14:10 [ aj da te cujem... (2) ] printaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Zgode i nezgode jedne dabrice :-)
    (u zadnje vrijeme vise nezgode nego zgode, al ajde...)

Dragi mi blogeri i blogerice