|
Rijeka je divan grad. Zaista je. Ima i more i brda i doline i odgovorno tvrdim da nema ljepšeg od pogleda na grad Rijeku uvečer s mora.
Iako, ni po danu nije loš pogled, vidjeh nekidan s lukobrana, našeg riječkog Molo longa oliti po naški dugačkog mula.
Ali ovaj vikend u Karlovcu me zbilja oduševio. Mali grad, ali ima sve. One četiri rijeke (Djevo, čak sam i naučila koje su to četiri rijeke - Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra - jesi ponosna na mene, jelda da jesi?)
Rijetko sretnem neki gradić u kojem bi poželjela ostati (za sada me ovolio oduševio jedino Zadar), ali Karlovac zbilja ima "ono nešto". Ima "dušu", rekla bi ja.
Ivanjski krijesovi su nešto prekrasno. Neopisiv osjećaj je sjediti uz vatru i promatrati odsjaj u vodi i okolnim zgradama.
A, opet, s druge strane, Rijeka ima more. I maškare. Ne bi dala naše maškare ni za što na svijetu. (ili kako u zadnje vrijeme sve češće čujem "Riječki karneval" - i da raščistimo jednom za svagda - nije karneval, nego su maškare. Karneval je u Riu. Ovo su maškare. Bile i ostale. Amen.)
Osjećaj stajanja na zimi, smrzavanja na buri (redovito se radi o iznimno hladnom i burnom danu) i promatranje povorke od stotinjak maškaranih skupina je nešto predivno. A onda kasnije pod šator na čašu kuhanog vina (osobno preferiram nešto drugo, al ajde, svakome njegovi gušti) i ostanak do ranih jutarnjih sati, "tancanje" na razne zvukove, gaženje po nogama (koje su se u međuvremenu sledile i odledile barem 5 puta). Ili stajati na kiši, dok pada ko iz kabla (po mogućnosti bez klišobrana - imala sam i takvih ispada dok sam bila "mlada" i nadobudna)
U Karlovcu lijepo dva kružna toka, nekoliko ulica, sve lijepo ravno i po redu. Iako, imaju i riječke ulice svojih draži...nema većeg gušta nego nekog iz unutrašnjosti zemlje provozati po lokalnim ulicama i uličicama, redovito dvosmjernim, s time da se dva auta ne mogu mimoići.
E, to se zovu gušti....njihova preneražena lica tipa "'dje sam zašo, bol me snašla u tuđini..."
Uglavnom, poanta ove moje priče je...ček šta sam ono htjela reći....Karlovac, Rijeka, rijeke, maškare...uh, jeb'ga, izgubi se ja u toku svijesti....
enivejz...ah, da, sjetih se...poanta priče je ta da poante uopće nema.
Uglavnom, zivio Karlovac. I dani piva (pivo ne volim, al volim dane piva). I Ivanjski krijesovi. I sve. I Djeva!
Eto, još samo za kraj, za našu Djevu nekoliko stihova:
"zoooraaa jeeee svaaanulaaaa
suzaaa jeee iz oka kanula..."
Živili! 
|
