Moje virtualno ogledalo
Jedan od onih dana
Najprije nisam dobro skuhala jaja. Htjela sam tvrda a ispala su meka, a kako ne jedem kruh jaja su ostala nepojedena. Onda sam sa snimanjem počela kasno i završila još kasnije, a od dvije dogovorene kave realizirala nisam ni jednu.
Jedna pak druga prijateljica ponovno mi je svojim ponašanjem zviznula šamar, ali to je u skadu s danom koji počeo meko kuhanim jajima. Nekoć davno mi je bilo žao, čak sam i plakala jednom zbog njenog ponašanja, a sada mi postaje svejedno, nema tu više baš nikakvih osjećaja.
Usput nam je ispustila guma i počeo škripat prozor, a i morti sam se zamjerila jednoj dragoj mi trudnici. :-(
U nadi da mi ječmenac neće narast, krenuh na spavanje.
Isplanirah i današnji dan koji će, nadam se, imati bolji nastavak od prijašnjeg.
Voajer u meni
Nekima je već jako dobro poznato da sam zaljubljena u svoj Stacounter, naprosto volim gledati odakle mi dolazite, koliko ste tu, koja vam je rezolucija monitora i koristite li Explorer, imate li Max ADSL ili se spajate u mrežu svih mreža preko npr. Carneta. Voajer u meni nikada ne spava.
No nikada nisam osobito obraćala pozornost na ključne riječi kojima me pronađoste, no evo sada, ne želeći analizirati aktualne teme poput misterioznog nestanka petsto ljudskih zametaka, radije ću, da ipak ostanem mirna, analizirati vaše ključne pojmove.
I u njima dakako, tražiste aktualnosti:
4 Google roda prosvjed umjetna oplodnja
3 Google popis pedera
2 Google popis crtića
2 Google moje virtualno ogledalo
2 Google kulerica
1 Google claude monet citat
1 Google blaženko lacković
1 Google najbrža dijeta
1 Google sorciere
1 Google cybergirl
1 Google blaise pascal
1 Google mala pozivnica vjenčanje
1 Google avon
1 Google umjetna oplodnja
1 Google ogledalo najljepsi
1 Google forumi gde ima poezije
1 Google pitanja za test iz worda
1 Google sve o incestu
1 Yahoo ! hrvatski recepti sarma
1 Google frizura iz kompjutora
1 Google vjersko stivo
1 Google komentar za sunčicu
1 Google free latinske poslovice
1 Google mladenka
1 Google goga blog sex
1 Google kozmetičlki salon u splitu
1 Google gole slike moje susjede
netko bi latinske poslovice, netko poeziju, a netko bi na kakvu brzu dijetu - c-ccc-cc-c - nije to zdravo; netko još nije našao popis pedera, al nemam ga ni ja, barem ne na blogu[size/];
nekima nedostaje vjerskog štiva, [size=1]logično kad se crkva sve manje bavi vjerom a sve više politikom i medicinom;
neki bi u kozmetički salon u Splitu, možda gola susjeda kojoj je ime Goga, koja zna i našu Sorciere, čula je i za našu Kulericu, i to dva puta je našla u Virtualnom ogledalu; gdje često razmjenjuju latinske poslovice i imaju pitanja za test iz Worda.
Tko zna.
Nitko ništa ne zna.
Pa možemo samo - nagađati.
Ljubi vas Cyber.
Svaka sličnost sa stvarnim virtualcima je virtualna.
23.02.2005. u 20:51 | 10 Komentara | Print | # | ^
Ili ovo ili ono
Želim dvije stvari.
Al vam ne mogu reć koje su jer je stvar jako jako intimna. Preintimna da ih raspem po prostranstvima Interneta. No, uglavnom, obje ih želim tako silno i obje me se osobno tiču.
Riječ je o nečemu kaj se meni događa. To jest, nečemu kaj mi se tek treba dogoditi.
Ali, istodobno se mogu odlučiti samo za jednu od te dvije stvari. Jer jedna isključuje drugu. Skroz. Jednu želim više, no manje je sigurno da ju mogu ostvarit od ove koju želim manje, ali nju mogu ostvarit čim poželim. No, ako se u nju upustim, ništa od prve...
Ovako barem imam male šanse za prvu, no možda ni nju ne ostvarim, pa ću žaliti kaj nisam bar pokušala drugu.
Znam da sam ovo sve spetljala, a to je zato jer ni sama danas ne znam kaj ću poduzet.
No, kad odlučim kaj ću, barem imam u vidu kako ću...
UPDATE
Vezano uz prethodni post:
Potaknuta jednom pričom na blogu o ljudima koji misle da svašta smiju, odlučila sam progovoriti o svome ugnjatavaču. Ispričavam se ako se itko osjetio prozvanim jer ustinu nije riječ ni o kome od vas;
riječ je o ženi koja ne čita moje postove niti joj je poznat moj virtualni identitet.
Ne smatram svoje razmišljanje tipičnim ženskim, kako reče papi. Ne smatram ga čak ni tipčnim. Samo ga smatram svojim i htjela sam ga podijeliti s vama ne nadajući se sveopćoj podršci ali ni ne bojeći se osude.
Pozdrav cijelom blogerskom puku! :-)
Ugnjetavanje
Ponekad, ali vrlo, vrlo rijetko, neke veze u mom životu dosegnu kritičnu točku i osoba koja mi je do jučer bila itekako draga, počne mi ići na živce. Naprosto mi se više ne priča, ne sastaje, ne pije kava, ne razmjenjuju mi se tračevi, e -mailovi, SMS poruke, niti mi se išta da činiti s tom osobom.
Naravno, postoje neki detalji koji me na to navedu, nije to iz čista mira, ali ti detalji nikako nisu u moći i dosegu te osobe, tako da i nisu vrijedni spomena. Stvar je u mojoj percepciji: osobu sam doživljavala savršenom za sebe, za svoga prijatelja; a pokazalo se da se na koncu ni naša najosnovnija moralna razmišljanja ne poklapaju. I da smo dva različita svijeta.
Pokušavam dati male signale, želeći biti pristojna i poštivati pravila bontona, a s druge strane ne želeći povrijedit osobu koja to nije zaslužila. Barem ne u početku.
A ona, ako ne vidi signale, preočite da ih se slučajno može izbjeći, ako počne teror tipa "Halo kako si" i slično, počinjem ludjeti. Ili, zašto se ne javljaš, zbog čega, kako, ne razumijem...
...
19.02.2005. u 08:44 | 8 Komentara | Print | # | ^
Nebitno vs. bitno
Opet mi se to počelo događati:
usmjeravam dio svoje pozitivne i dobre energije ka nebitnim i besperspektivnim situacijama i dopuštam si da me pogode, rastuže, rasplaču, rascmolje, dotaknu. A tako su ništavne, tako bezvrijedne, tako prolazne, beznačajne, prenapuhane i jadne; tako nedostojne moje pozornosti, mojih trenutaka, moje osobnosti.
I znam da nema pomoći, da se krive Drine ne mogu ispraviti; no svejedno pokušavam i nastojim;
a s druge strane sama dopuštam osjećaj razočaranosti i praznine. Sama sam kriva, dakle sama ću to i promijeniti. Ovog časa, bez oklijevanja.
Baš me zaskočilo moram priznati,
jer, mislila sam da je malo naivno dijete u meni odraslo onog dana na drugoj godini studija, nadala sam se da je stasala jedna čvrsta i nepokolebljiva Cyber koja će uvijek svoju energiju povećavati dijeleći je, ne uništavajući je...
Ah, eto, opet se zeznula. Krivo je procijenila.
Samo je ovaj put to shvatila nešto ranije nego kad je imala nepunih dvadeset godina.
Srećom.
Lijepo li je biti različit
I dok kruži netom popis 800 imena i adresa najpoznatijih hrvatskih "homića", (moram vam se požalit da ga meni još nitko nije poslao) , 
priznajem da sam sve zabrinutija za te ljude i ne bih im bila u koži u ovom našem društvu koje cijeni i njeguje svaku različitost
mijenja stavove u skladu s vremenom i tehnologijom
te postignuća znanosti uvijek stavlja ispred nazadnih stavova nekog crkvenog učenjaka (svaka čast izuzecima) koji npr. MPO smatra gorim od holokausta. 
No, morate priznati, homoseksualci jesu prljavi, nužno promiskuitetni, oni su nastrani i bolesni;i vjerojatno bi vam najveća
kazna bila da vaše dijete spozna da ima homo a ne hetero seksualnu orjentaciju. 
Ako ne razmišljate tako, možda ste i sami homosekusalac?!! 
Naime, malo prije sam od visokoobrazovane i urbane mlade žene čula ovaj stav, moram priznat da nisam očekivala tako čvrste i nepobitne argumente. Da nisam u braku, vjerovala bi da i ja imam curu.
Nakon što je pridodala sve moguće epitete tim različitim ljudima (ma kako se samo usuđuju biti drukčiji od nas, od većine, grrrrrrrr),
rekla sam joj: Hehehe, pa ti si pravi mali homofob.
A ona je rekla da nije, nego da ima stav.
Nije mi se dalo objašnjavati da joj je stav homofobičan. 
A možda sam trebala. Jer ako ignoriram homofoba i ja radim svjesnu i namjernu diskriminaciju. Homofobije.
I sama kršim prava grupi ljudi koja sutra možda baš zato osnuje svoju udrugu...
Octena storija s okusom nade
Znam da imaju veze i mušice s vrenjem i vrenje s njima, a kad mi prorade, ponekad je vrenje prejako pa se prelije posuda.
No, uvijek je pri ruci neka dobro-upijajuća-krpa koja sve to lijepo upije, i gle čuda - ko da se ništa nije dogodilo.
Mušice će odrasti, vrenje se smiriti a bačve - ostati.
Vjerojatno ne znate o čemu ja to, a meni nije zgodno sad ulazit u detalje. Oprostite mi.
Zato ću ostat i dalje na mušicama, mada su otišle. Još jutros. Ali, vratit će se. Malo mudrije i malo sporije, ali ipak će se - vratiti.
Osjećam promjene.
Osjećam, skoro će proljeće.
Smile babies
... to postajemo mi žene u najboljim godinama dok slušamo Cry babies, rekla je Darija Martinović, a ja ću se složit s njom, mada nisam u najboljim godinama, one me tek čekaju, no osmjehujem se cijelo jutro slušajući njihov prvi album "Jebony & Ivory (Live in Sax!)", nadam se ne i posljednji. Posebno me se dojmio Luka... Dečki, vaša svirka uistinu ima ono nešto, što se još bolje vidi kad vas se gleda, pa se sve nadam da ćete uskoro napraviti i neki spot tako da se i oni koji vas nisu još vidjeli uvjere u to.
Sad se vraćam preslušavanju pa nema vremena za neki duži post, ali poklanjam vam ovaj mali banner sa strane tek tako, jer ste mi jutro učinili još ljepšim, a smile morning se pretorio u smile day.
Onako, posve neplanski...
Stislo, steglo na sve strane.
I ova zima nekako mi je u skladu sa svime što me okružuje. I nema mi većeg gušta nego se pokrit dekicom do brade i gledat Tomija i Jerrija ma kako oni loše utjecali na ponašanje.
Planovi su brojni u mojoj glavi, od onih najbanalinijih poput ribanja fuga u kpaonici, do onih velikih, toliko velikih da ne bi stali u jedan post.
Pitam se samo, koliko je vrijedno sve to planiranje.
Jer čovjek snuje, a Bog određuje.
Zato ću danas malo odahnuti od njih i pronaći čaroliju i u ovim bezobrazno niskim temperaturama, a umjesto Tomija, možda s dekicom do brade pogledam ipak Nemu.
Jer, taj crtić ima happy end. A to je upravo ono što mi je sada potrebno.
Na ovaj ili onaj način
Moji snovi uvijek postaju java.
Pa makar i u snu.
Pazi što želiš, moglo bi se ostvarit
Do sada sam željela jednu stvar koja se nije ostvarila, ali moja želja ne posustaje, mene ne hvata beznađe...
Naprotiv, želja se poduplala.
Sada ne želim jednu, nego dvije želje, jednako male i jednako velike u isto vrijeme.
No, čisto matematički:
ako sam do sada imala jednu želju a ostvarenje ni jedno; sada ako želim dvije, mogla bi se ostvarit jedna...
Dok ne poželim i treću.
Kako ste danas?
Mene je ulovila neka fjaka.
Samo mi se šuti.
Mislim da je danas nekako nepovoljan položaj zvijezda, loš tlak zraka i nepogodna temperatura s isto tako neodgovarajućeom vlažnošću.
No, ipak je možda uzrok toj tišini taj da nisam tamo gdje bih htjela biti.
Ni s onima s kojima želim dijeliti ovu večer.
Eh, sad...
Sad bih i ja trebala pisati kak je super da konačno opet imamo blog, da sam se uštekala u editor i spremila postove... Ali neću, jer to nije ništa neobično.
Nije ništa neobično ni u tome da nam je stigla veljača, ali i ona mi je draža tema od spomenute prve. U najmanju ruku zato jer je to jedini ženski mjesec u godini. I zato joj pridadoše ono obilježje: veljača-prevrtača. Ma, jesmo li mi žene uistinu tako prevrtljive? Čime to možete dokazati? PMS-om? Dobra fora! Ali ima jedan mali "ali". Naime, dokazano je da i muškarci mogu imati PMS padne li im razina testosterona ispod neke razine. (Ne znam koje, ali znam da ne smije ispod nje past).
Naime, kad se sroza testosteron, eto i vas - srozanih: depresivnih, plačljivih, pobuđenog apetita, s negdje nekim prištom. Ne, nisam to ja izmislila. Stručnjaci kazali. Čak i zapisali. Dakle, argument PMS-a vam ode nizvodno, jer ga i vi imate.
Ipak, veljača mi je manje draga od npr. ožujka zbog dvije stvari:
Kratka je pa je plaća niža;
Ima Valentinovo a ožujak ga nema.
Valentinovo mi je najiritaniji blagdan u godini. Izmišljen da bi se kupovalo.
Kakav vam je život ako slavimo ljubav samo 14. veljače? Ja slavim ljubav svaki dan. I kroz svađe i razmirice ali i kroz poljupce i zagrljaje. Da bih voljela i kupila darove ne treba mi neki 14. veljače.
Al mi treba plaća koja je ipak nešto veća u ožujku. Ipak, nastavi li INA svaki utorak dizat cijene...
Ipak, draga mi je i veljača, nemojte me shvatit krivo.
Da, između ostalog i zato jer je to jedini ženski mjesec u godini.
