četvrtak, 14.06.2007.

Ljubav na svaki pogled :)


Ahoj... Prigovori na sve strane, pa evo da i ja nesto napisem.



Kasno je. Prisjecam se prosle godine skoro 8 mjeseci unatrag.
Sjedim za stolom, listam blogove, citam komentare... Gledam hoce

li biti i koji njen... Tako nevazne stvari, takve sitnice, a opet

cekas da ih vidis, dozivis, nekako se osjecas ljepse.
Blogovi, postovi komentari. Dugo se nije moglo znati o kome je

rijec, tko je ta tajanstvena malena koja mi se uplela u svaki

moguci post... Heh, a mozda i je, ako je netko pomno pratio.
Poruke... Kasnije i poruke, koje sam ocekivao, izgarao od zelje

cekajuci ih, odgovarao s toliko ushicenja... Vec tada.
Prvi poljubac. Prvi zagrljaj... S njom kao da mi je sve prvi put.
Mozda jer sam se s njom ponovno rodio. Crna kosa (taaaamno smedja

:) ), smaragdno zelene oci, kristalno smedje boje... tako

posebne, duboke... Vitko tijelo, struk kao u princeze, pokreti

gipki kao balerina na pozornici - kao plaha labudica dok klizi

jezerom
.


Ljubav na prvi pogled. DA!
LJubav na drugi pogled... Ljubav na treci pogled... Ma ljudi moji

ovo s njom je ljubav na svaki pogled!!!


Tako malo vremena je proslo. Tako puno vremena je proslo. Od

naseg prvog susreta do sad. A tako jako sam je zavolio. Tako jako

da se sam sebe ponekad bojim koliko je volim. Mnogo toga smo

prosli zajedno. Manje negativnog, vise pozitivnog. Sve je tu. U

mojoj glavi, u mom srcu. A srce je moje veliko ko kuca!
Ima mjesta za sve, ali najvise za nju. Sve da i nije zasluzila

volio bih ju. Jer je takva kakva je. A daleko od toga da nije -

ona je predobra osoba. Mozda to drugi ne vide i smatraju je

ovakvom i onakvom. Ali ovakvu se djevojku upoznaje samo jednom.
Tko ju nije upoznao neka mi ne govori drukcije.strong>



Opet sjedim sam za stolom. Maloprije sam se vratio doma, iz

Zagreba. Pokrivac vec otkriven napola, topli krevet me ceka.
Ali prazan, ona nije kraj mene. Ona je doma i ceka da je nazovem,

a ja ipak pisem ovo, jer znam da ona to i ceka... Pomalo sam

usamljen veceras... Iako smo bili zajedno, prosetali po Jarunu,

cak se malo i izgubili pa svrljali po centru dok nisam nasao

cestu za Sisak... Ali neka, nikakva panika, s njom sam smiren.

Maksimalno, jer ona tako utjece na mene. Samo dobro. Ona izvlaci

samo ono najbolje iz mene. I to je tako dobar osjecaj, kad znas

da te netko samo svojom prisutnoscu u tvojim mislima uspijeva

toliko razveseliti, razbistriti misli, zadrzati tocno ondje gdje

treba stati. I razmisliti. Ljubav, iskrenost i vjernost. A prije

svega povjerenje!
Samo to trazim od nje. To je minimum i maksimum bez kojeg se i

ja nemogu prepustiti njoj. Ona je takva da zasluzuje sve. I tako

bih htio imati bas sve, da joj mogu pruziti sve, jer je

zasluzila!



Ovaj post je posvecen mojoj maleckoj. Hehehe, tako mala curica, a

tako je jako volim. Toliko da bih za nju dao zivot bez

razmisljanja. Da znam da nije tako, ne bih se zavaravao s te

dvije rijeci...

Zato samo cu joj ovo reci:
I JA TEBE LJUBE!!! :)

Saljem ti jedan poljubac na snene oci,
Ljubavi moja ne strepi, sutra cu ti opet doci!



Iskreno i s ljubavlju

samo tvoj

Wolf

P.S. ovo je prvotni post koji sam poceo pisati prije koji dan, ali nisam ga dovrsio, sad ga stavljam kao privitak uz sve ovo... par snaznih rijeci...

Slatkica... Koliko sam recenica o njoj napisao, koliko jos toga bih mogao reci o njoj...
Da sam mislio da ce netko moci toliko pozitivno utjecati na mene, da ce me susret s nekim toliko veseliti, da ce me neciji pogled toliko smiriti, dodir uzbuditi, rijec urazumiti... Ona je tocno ono sto mi je falilo sve ovo vrijeme. Neznam dali se sjecate mog jednog posta u kojem sam napisao da sam sretan da sam na 120%, ali da mi ipak nesto fali. I rekao sam jos da to nije ljubav. Lagao sam. Sam sebi. Htio sam nekoga tko ce me poslusati, s kim cu moci u bilo kojem trenutku razgovarati... Nekoga da me zagrli kad mi to treba, da me poljubi kad me slome, da me spusti na zemlju kad se previse dignem. Ona je sve to. I jos puno toga, sto nemogu rijecima opisati. A najbolja stvar je to sto je ona tako prokleto mlada. Tako mlada, a tako pametna, tako lijepa, tako... pre. Necu reci savrsena, nitko nije savrsen. Ali ona je blizu, jako blizu toga. I sretan sam sto je bas takva osoba uz mene. Dobar sam prema njoj. Barem mislim tako. Dajem joj sve od sebe, trudim se maksimalno, jer manje ne zasluzuje! Jer je i ona prema meni ista takva. Vece srece meni ne treba. Dosta mi je sto znam da takva osoba postoji. A tim sto znam da je moja... Nemogu vam to opisati. Budite sretni da nadjete desetinu osobe kao sto je ona. Bili bi presretni.

| 01:21 | Komentiraj (14) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © proljev uvece (verbalni) - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
vratio se dajdza wuk :P
pjesme koje volim slusati :)




Nesto sto je moja seka napisala :)
(instrumental je napravljen mojoj slatkici uskoro ce biti online,
a seka je napisala rijeci hehe)

Deep Green Eyes

Your eyes are magic..
Your eyes are true…
The feeling inside me…
The love that burns…

You make me shiver for your…
You make me…
Shine…
You make all the others…
Disapear… in a line…

The line is long…
The path is cruel…
Life isn´t fair…
But there is you…

To be my guide..
To keep me safe…
Don´t let any other honey …
to take that place…

I love your body…
The way you smile…
I love your deep…
Green eyes…