proljev uvece (verbalni)

optimist. vjecni optimist. covjek sa smjeskom na licu. u svakoj situaciji. u svakom dijelu svog zivota...
naravno ne uvijek. nekad situacija iziskuje drukcije. ali uglavnom gore opisano.
veceras situacija iziskuje drukcije. i nisam optimist. nisam sretan. neka mi se tuga uvlaci pod kozu, prozima me kao kad hladna magla prolazi kroz umorne kosti, kad se od jeze ledi krv u zilama...
kao u horor filmu.

u glavi kljuca.
probija.
stotine misli.
stotinu ljudi.
stotinu cudi.
jedna slika.

jedna jedina i onakva kakva je. bez uljepsavanja.
zasto kad se sve cini tako savrsenim uvijek nesto pokvari trenutak.
zasto se sranja dogadjaju, i to uglavnom meni? takva sranja.
sinoc sam napravio glupost. (neki ce reci opet...)
promjene su neizbjezne. jedna osoba me potaknula svojim rijecima na razmisljanje.
zatim jos jedna. zatim jos jedna. tri osobe cije mi rijeci ne izlaze lako iz glave.
sto je najbolje, istim rijecima. istim vrazjim rijecima.
sramim se. i to javno kazem.
nije toliko strasno koliko se cini iz mojih rijeci. daleko od toga. sa strane je mozda cak i smijesno, ne strasno. ali meni je to velika stvar. zbog nekih odredjenih stvari. jer sam se sam zakopao. nisam imao pravi pristup. i sad ispastam zbog toga.
previse razmisljam. premalo razmisljam.
nebih ovo napisao da me nesto stvarno ne tisti. toliko da negdje moram naci odusak...
promjene
promjene
promjene

pod hitno.
zbog nikoga drugog nego mene samoga.
molim pokoru i odrijesenje od grijeha. lol...


(bajdvej primjetio sam puno ljudi koje pisu blogove. i puno ih pise ovakve postove. nazalost i ja sam upao u kolotecinu, izgleda da slijedim posljednju modu. zalosno)