Knjige i Sanšajn

srijeda, 26.12.2012.

Sergej Lukjanjenko - Noćna Straža (Nochnoy Dozor)



Alnari; Noćna straža

Moskva, sadašnjost. Sasvim 'obična' metropola. U kojoj se skriva puno...neobičnog; vampiri, magovi, oborotenji, sove s mojim imenom koje pričaju: raj za ljude kao ja :D. Postoje doslovno 'dobri' i 'loši'. Dobri su Svijetli, loši su Tamni. Svi oni koji su tako opredijeljeni vlastitom voljom ili čisto najbanalnijim okolnostima pri kojima su prvi puta ušli u Sumrak - oni su Ini (inače, briljantno prevedena knjiga s ruskog; prijevod Nataša Nikolić).

Sumrak je svijet unutar našeg svijeta, fizički postoji unutar našega, međutim, mi obični ga ne vidimo; zato su valjda oni koju unutar istog mogu ući Ini :)

Jednom davno, sile Svjetla i Tame su zaratile...i u toj velikoj bici (kako ne volim izostavljanje tog T) je bilo očito kako neće nitko pobijediti, odnosno, da će svi izginuti pa su se obje strane dogovorile kako sve što učini jedna strana, druga može učiniti u istoj mjeri.

To bi, primjerice, bilo najlakše objasniti na idiotskom primjeru gdje vam je mlađi brat bolestan, ima najobičniju prehladu. A vi ste Svijetli mag i izliječite je. Međutim, sada (bilo koji) Tamni mag ima dopuštenje da bilo koga na svijetu zarazi istom tom gripom (ili takvom laganom bolešću). Problem je u tome što je on može baciti na neku osobu kojoj je dovoljno puno manje od najobičnije prehlade da se pozdravi sa životom.

Neću previše o radnji; podijeljena je na nekoliko priča koje su, jasno, sve povezane (jer sve je na svijetu povezano, ama baš sve). Noćna straža je prvi dio, zasad je izašlo 5 dijelova. Nijedan nije dostupan kod nas, ja svoje dobavljam iz Srbije (Alnari, ftw cerek), Vlado, hvala :*.

Preporučujem ovaj roman svim ljubiteljima znanstvene fantastike, trilera i moralnih preispitivanja (sve što učiniš ima učinka, premda to ne vidiš ;)). Mogu reći da me ova knjiga 'natjerala' da promislim prije nego nešto kažem, ne zato što očekujem da će se stvarno neko zlo obrušiti na osobu kojoj uputim to zlo iz ustiju... nego... pa zapravo, možda i jest to u pitanju. Ne valja izgovarati ono što doista ne misliš. Općepoznato.

...Vrativši šerpu sa ostacima oceđene krvi na mesto, prođoh do kupatila. Slaba modra sijalica jedva da je rasterala mrak. Dugo sam, pomamno, prao zube, zatim ne izdržah, odoh ponovo do kuhinje i nategoh gutljaj ledene votke iz zamrzivača. U stomaku sad ne beše samo toplo, već vrelo. Čudesan sklop osećaja - hladnoća na zubima i vatra u stomaku.
''Dabogda ti...'' zaustih na račun šefa, ali se na vreme pribrah. Posle ovoga će čak ostati osećaj do kraja ne izgovorene kletve...


Po romanu je također snimljen film.. no, ako pročitate knjigu i tek onda pogledate film (ne, to nije kao inače da film upropasti knjigu, ovo je jedno milijun puta gore)... pa nemojte. Ako prvo pogledate film, bit ćete oduševljeni. Film je (ako ne znate kako stvarno priča ide :D) ODLIČAN, doista odličan. Međutim, knjiga pa film redoslijed ne funckionira nikako :)
Trailer; Night Watch


Izdvajam tek nekoliko citata za kraj prije nego nabacim nešto za što me sama knjiga inspirirala :)

Znajući da ide u smrt, glavni lik pušta pjesmu na svome playeru (i kao i obično, glazba se uvijek poklopi s njegovom trenutnom situacijom. Volim kada se to i meni događa):

Interesantno je, interesantno,
Nestati u svanuće.
Kucati na prozračna vrata
I znati da nikog nema kod kuće.


Drugi je citat onaj koji me neodoljivo podsjeća na psihopate koji čuju glasove (iako je ovo u knjizi 'opravdano' postojećom višom silom):

Maksimu je preostalo sam da se nada i moli bogu da se ovo ne ponavlja tako često. Dan za danom uništavati plodove Tame nije samo fizičko opterećenje. Postoji i onaj, najstrašniji trenutak, kada se kama* probija kroz srce neprijatelja. Trenutak, kada sve oko tebe počinje da podrhtava, da se ujednačava, kada boje gube sjaj, kada zamiru zvuci, kada se okreti usporavaju. Pta će da radi ako jednom pogreši? Ako onaj kojeg ubije ne bude neprijatelj ljudskog roda, već običan čovek? Nije znao.
Ali izlaza nema, jer samo je on na celom svetu sposoban da razlikuje Tamne od običnih ljudi. Od boga, sudbine, pukim slučajem - tek, oružje je stavljeno u njegove ruke...


Eto, ja sam spojila dvije ljubavi, šminku i knjigu, nadam se da mi nećete zamjeriti :)

Image Hosted by ImageShack.us



*Kama, Miséricorde, jatagan, obično s tri ili jednom oštricom romboidnog oblika kojim se ubadalo kroz pukotine viteških oklopa; bodež milosrđa koristio se za dokrajčivanje povrijeđenog protivnika.


Pozdrav od Sanšajn! :)

Oznake: Lukjanjenko, Noćna Straža

26.12.2012. u 14:02 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 11.12.2012.

Lauren Oliver - Delirij

Još jedna 'postapokaliptična' priča. Stavljam apokalipse i vrijeme poslije njih u navodnike jer ljudi uglavnom pod apokalipsom podrazumijevaju nekakvo nasilje, agresivni prevrat u povijesti čovječanstva kojim se brišu svi poznati zakoni norme (ne kažem da ga ovdje nema, ali većina za to ne zna). Mislim da to ne mora biti tako, no čuđenja radi (i različitosti shvaćanja pojma) objašnjavam zašto ovako pišem.

Ex remedium salus. (Iz lijeka, spasenje.) -napisano na američkim novčanicama


U ovom novom vrlom svijetu ljubav je proglašena bolešću, za nju postoji lijek (postupak). Liječenje suzbija sve osjećaje; ljubav prvenstveno, a zatim i sve ostalo što proizlazi iz osjećaja privrženosti - ljutnja, mržnja, zavist...

Ljudi, neregulirani, okrutni su i hiroviti, nasilni i sebično, nesretni i svadljivi. Tek nakon što se njihovi nagoni i primarne emocije stave podkontrolu, mogu postati sretni, velikodušni i dobri.
Knjiga SZS


S navršenih 18 godina, svi moraju biti podvrgnuti postupku (postupak znači zapravo kirurško odstranjivanje dijela mozga), s tim da je isti moguće opasan za život. Tko bi rekao, rezanje dijela mozga? :)Ne obavlja se, dakle, prije navršenih osamnaest zbog opasnosti od smrti, a to znači da do osamnaeste godine postoji mogućnost zaraze bolešću 'Amor Deliria Nervosa'. Zbog bojazni od zaraze, škole su razdvojene na muške i ženske, djevojke i momci nemaju što tražiti zajedno ako barem jedno od njih nije izliječeno, postoji policijski sat i policijske kontrole; pravi žandari koji su nemilosrdni, te točno određena pravila koja se moraju poštivati.

Postoji i Knjiga iz koje su sva ta pravila: 'Priručnik o sigurnosti, zdravlju i sreći' koji u sebi sadrži, kako mu i ime kaže, i zdravstvene savjete ali i molitve. Dakle, manjeviše svako poglavlje počinje nekim citatom iz nje, a ukoliko se samo posumnja na vaše poštivanje pravila - mogli biste biti proglašeni pristašom Invalida - društvo je totalitarno i dovoljan je jedan neistinit razlog da bi se nekoga 'osudilo' za nepoštivanje zakona. Razlika je jedino što za razliku od totalitarnih država (dosad, u stvarnom životu) ljudi u tome svijetu ne prijavljuju/izdaju svoje susjede od nekog prevelikog straha (iako on postoji) i zavisti, već zato što zaključuju da je došlo do kršenja zakona/pravila.

Također, prema Pravilima, prije postupka treba proći Procjenu gdje se ocjenjuje sve što kažete i postoje točno određeni točni odgovori (najdraža vam je boja siva (!) nenametljiva, neagresivna i primjerena). Potom, ako želite (i sposobni ste) za daljnje školovanje, idete na faks. Ako ne, dužnost vam je vjenčati se - za osobu koje vam Vijeće odredi - po odgovarajućim parametrima u kojima se ili podudarate ili komplementirate s tom drugom osobom. Ah.

Kada sam već spomenula Invalide, zaražene - to su oni koji su pobjegli iz takozvane civilizacije ne želeći prihvatiti emocije kao bolest i žive u praktički nehumanim uvjetima, ali sposobni da osjete istinsku sreću...i strah; civilizirani (izliječeni) ih progone (iako to široj javnosti nije poznato). U povijesti su postojale velike čistke gdje su izliječeni bombardirali odbjegle, one koji nisu htjeli biti izliječeni.

(...)
Mama, Mama, uspavaj me ti
Polumrtva neću kući dospjeti.
Srela sam Invalida, koji me osvojio
Nasmiješen, zube u srce mi je zario.

Iz Djetetova puta kući, Dječje pjesme i narodne priče, ur. Cory Levinson.


Protagonistica romana je Lena, djevojka s gotovo navršenih osamnaest koja se sprema na postupak izliječenja... i naravno, iz očitih razloga (razlog koji se zove Alex) preispituje situaciju i pita se želi li da joj sve u životu bude dužnost a ne radost; briga za djecu bi bila ništa drugo do dužnost (ne bi se brinula za djecu iz ljubavi nego zato što bi to morala po građanskoj dužnosti) - pa tako i seks - prokreacije radi, tko bi to stvarno htio? :D seks kao čista mehanika. Premda, možda bi to ponekad bilo i dobro (uopće ne mislim tako :)), bez uplitanja osjećaja.

Ono što je meni najproblematičnije u cijeloj priči jest to da nasilje postoji čak i kad osjećaji nisu prisutni; želja da uništimo sve drukčije nam nije vezana za emocije nego je nekakav poseban poriv za uništavanjem koji se ne može opravdati niti teorijom opstanka... i zastrašujuća je.

Mislim da me nikakva dogma (kakvoj su djeca od malih nogu u tome svijetu izložena) mogla uvjeriti u ispravnost neosjećanja i uništavanja drukčijeg 'za opće dobro'. ? Iako, i sada postoje norme i zakoni koje 'moramo' ispoštovati, ono je posve drukčije...
Biste li vi mogli živjeti bez ljubavi, bez emocija, po točno zadanim parametrima?

Sanšajn :)

P.S. Obećajem da sljedeća knjiga neće biti toliko osjećajna kao prethodne dvije. :)

11.12.2012. u 12:54 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.12.2012.

Stephenie Meyer - The Host (U sebi)

Ovu sam knjigu dobila na poklon prije jedno tri-četiri godine. I nisam je pročitala sve donedavno. Počinjala sam i gubila nit/volju nakon pedeset stranica, manje-više. No, kako mi je nedavno baš ponestalo materijala za čitanje u vlaku, posegnula sam za ovom koja je valjda žudjela za mojim prstićima :D
Prešavši kritičnu pedesetu stranicu, ubrzo sam požalila - što se nisam prije latila knjige.
Naime, onaj tko sudi pisca prema snimljenom filmu po knjizi - nema pojma o knjigama. Za mene je knjiga dobra ako se ja poslije (tijekom) zapitam gdje sam, što sam. Upravo to čini The Host .

Radnja se odvija u postapokaliptičnom svijetu s tim da je 'apokalipsa' bila mirna, tiha i rijetko tko ju je uopće i primijetio, a svijetom (sada) vlada mir. Zemlja je postala utopija - nema rata, gladi, bolesti, zločina. Niti ljudi. U ljudskim su tijelima vanzemaljci koji se nazivaju dušama (zaposjedaju tijela istiskujući 'ljudske duše' iz njih).
Jedno od tijela koje je bilo zaposjednuto pripada Melanie. Duša zvana Lutalica se budi u njezinu tijelu...zajedno s Melanienim mislima.
Kada se probude u novom domaćinu (Host - domaćin), duše proživljavaju posljednje trenutke ljudskih života i kroz neka sjećanja koja vremenom minu, trebaju doći do eventualnih pobunjenika koji su ostali neotkriveni od vanzemaljaca. Ipak, Melanie se Lutalici nije 'maknula' s puta, nije dopustila da joj otme sjećanja, da je uguši. Štoviše, Melanie postaje 'pain in the ass' jer psihički zlostavlja Lutalicu :) No neću vam odati previše. Osim da postoji ljubavni zaplet, više njih, da su likovi 'obični' ljudi koji žele preživjeti... i da u situacijama gdje je život na kocki svaki dan... nezamislivo postaje svakodnevica.

Ono što je meni bilo fascinantno jest to da sam se kroz cijelu knjigu stavljala u uloge različitih likova, osuđujući njihove postupke... a onda, kako me peče savjest upravo zbog olakog osuđivanja, zastajkivala sam i razmišljala bih li ja drukčije postupila u takvoj situaciji. Neki su me moji odgovori zaprepastili. I u dobrom i u lošem smislu.

Zanimljiva je njihova predodžba ljudi kao odvratnih nasilnika, pohlepnika... a nismo li u globalu takvi?

And he was my friend. Not that he wouldn't kill me if things turned out that way, but he wouldn't like doing it. With humans, what more could you ask for a friend?


Nakon sat vremena listanja ove knjižurine, nađoh jedan dio na koji sam se naježila:
I knew Doc could never intentionally inflict pain on another person. I doubted he would even be capable of watching such a thing. tender as his feelings were. But a worm, a centipede? Why would he care about the agony of a strange alien creature? Why would it bother him to murder a baby - slowly, slicing it apart piece by piece - if it had no human mouth to scream with?


Vrlo zastrašujuća pomisao, ne samo glede mogućih vanzemaljaca... nego i maleckih bića. Mislim, stukla sam ja i mrava i paukova (dobro, paukove ne diram jer se bojim odmazde :D). I bome nisam vegetarijanac :/ Trudim se stvarno ne povrijediti ništa. Osim, valjda, onog što pojedem... ali ljudskom logikom; nisam JA zakrvarila ruke... pa onda ja to nisam ni učinila? Ali, eto.

Sve u svemu, o knjizi sam razmišljala još dugo poslije čitanja i sigurna sam da bih mogla još puno o njoj reći, u jedno tri-četiri posta :) zasad samo ovoliko.
Ah, i primijetila sam da je snimljen film, a treba izaći u ožujku 2013. Pogledala sam trailer i zadovoljna sam glumačkom ekipom zasad, treba vidjeti jesu li iznijeli knjigu ili će ovaj film opet biti 'samo za fanove' :)


Jeste li pročitali ovu knjigu i kakvi su vam dojmovi? :)

Sanšajn

08.12.2012. u 20:28 • 0 KomentaraPrint#

Uvodni post? :)

Knjiga, šalica kave ujutro, šalica čaja navečer, kist natopljen temperom ili sjenilom, slušalice na ušima, grafitna olovka ili olovka za oči... sviranje nepostojećih instrumenata u zraku (jer bih ove opipljive unakazila svojom nesposobnošću muziciranja); to sam ja. :D
Jedna od najvećih radosti mi je knjiga. Čitanje, raspravljanje o njima, posebno sam slaba na zaljubljivanje u izmišljene likove...

Često me 'za dan' inspiriraju rečenice, poglavlja, likovi, utječu na moj odabir odjeće, raspoloženje, šminku... koliko puta sam samo utapkala ružičastocrveni ruž na usne misleći na Doriana, čedno se našminkala poput O ili tamnotamno - misleći na sve svoje vampire - čitala sam ja o vampirima i prije Sumraka :) Iako nemam ništa protiv književnog Sumraka... filmovi su, čini mi se, isključivo za fanove, široj publici nekako ne sjedaju. No... :) uvijek je knjiga bolja, zar ne?

Moram napomenuti da ipak inspiracija za odjeću i osobni stil; vanjštinu/taštinu nije najbitnija stavka zbog koje čitam knjige :)
Obogaćuju me, kao i svako poznanstvo, pa bilo ono u 'stvarnom životu', online... ili u knjizi. Ne bih bila to što sad jesam da nije bilo dragih ljudi (i onih manje dragih, neću im oduzimati zasluge)... i knjiga. Divnih, predivnih knjiga...uz koje sam plakala, uz koje sam se urnebesno smijala... i onih nad kojima se i dan danas zamislim. I iznova ih čitam...

Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti. Isto tako, na blogu stvarno ne kanim raspravljati samo o jednom žanru :)
Također, moram naglasiti da sam tek mlađahna čitateljica koja sa samo 22 ima relativno kratak čitateljski staž :) i nisam stručna osoba za ozbiljn(ij)e analize tekstova (premda mi studij nije jako daleko od svega ovoga, no o tome kasnije :)), pa ipak - trudim se.


Prijedloge uvijek prihvaćam, konstruktivne kritike još radije, a na neargumentirane tvrdnje i napade odgovaram obrušavanjem zla svojeg svemira :D ili ignorom :)

Sanšajn


P. S. Nisam hardkor pijanica, uglavnom pijem kave i čajeve, Džek je za posebne prilike :)



08.12.2012. u 01:00 • 0 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us


Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti.

Kontakt mail:

pitufininmail@gmail.com





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se