Knjige i Sanšajn

nedjelja, 26.05.2013.

Sergej Lukjanjenko - Dnevna straža (Dnevnoi Dozor)

Dok se u Noćnoj straži naprežemo razmišljati 'ispravno' i iznenadimo se koliko je to teško i drukčije od onoga što smatramo ispravnim, u Dnevnoj straži... pa osobno sam se pokušala koncentrirati na izbjegavanje lošeg rasuđivanja. Ne mogu reći da je uspjelo.





U središtu je prvog dijela priče Alisa, vještica. Oličenje snažne mlade žene, uspješne, makjavelističkog pogleda na svijet i nesputane seksualnim predrasudama. Ponekad preokrutna...i tu sam jedino ustuknula. Žrtvovanje djece baš i nije 'fora'. Uspoređujući Tamnu stranu sa Svijetlom, posebice Alisu i likove sa Svijetle strane kao što su Svetlana (ma tko bi rekao :)) i Olja (seriously? :D) - ima malo razlike. Dakle, jaki ženski likovi - samo svoju snagu crpe iz različitih izvora. Ako izuzmemo to i žrtvovanje djece... ne razlikuju se puno.


Kad spominjem to crpljenje energije iz različitih izvora, mislim na to kako Svijetli uzimaju energiju iz radosti ljudi oko sebe - iz radosti, sreće, ljubavi, sve pozitivno što se može doživjeti,a Tamni upravo iz negativnih osjećaja ostavljajući svoje 'žrtve' tjeskobnima i/ili emotivno praznima. Mogu se kladiti da su sličnosti sa stvarnim osobama istinite :)

''Mučenje izaziva izvesno pražnjenje energije'', reče Olja, dok je zavrtala poklopac laka za nokte. ''Ali vrlo malo..''


Ono što me uznemirilo jest neminovnost održavanja ravnoteže (i činjenica da toga u stvarnom svijetu doista nema). I osjećaj sudbinske predodređenosti. Razljutiti se na knjigu? Idiotski, ali učinjeno :D Premda mislim da je to ipak na nekoj podsvjesnoj razini bila ljutnja na nešto u mom životu (ne, ne znam što i bez frojdovskih prosera, plizić), a ne baš konkretno na Lukjanjenka :).

''Veštica sam'', potvrdila sam, ,,zato što govorim istinu i ne izigravam licemera. Na kraju krajeva, svi žele da budu slobodni i žive svoj život. Žele da rade šta hoće. Neće im sve poći za rukom. Naposletku, svako ima svoje želje, ali svi gaje svoje aspiracije. Sloboda se rađa u njihovom sukobu! Tako se stvara skladno društvu, u kom svako želi da ima sve, iako mora da pazi na želje drugih ljudi.''
''Ali, šta je s moralom?''
''S kakvim moralom?''
''Univerzalnim ljudskim moralom.''
''Šta je to?''

Nema većeg zadovoljstva od onog koje se javlja kad nekog priterate u ćorsokak i primorate da na ispravan način oblikuje pitanje. Ljudi retko razmišljaju o stvarnom značenju reči. Mise da one automatski prenos značenje. Kad neko kaže 'crveno', ima na umu zrelu malinu, a ne na jezerce krvi. Reč 'ljubav' ga podseća na Šekspirove sonete, a ne na erotske filmove iz 'Plejbojeve' produkcije. Takvi se zbune kad reči koje izgovore ne naiđu na dobar prijem.





ono kad te zločesti likovi inspiriraju :D

Lukjanjenko, car, pisao je fino, ne prepitko (osobno smatram da u ovim knjigama ima dovoljno filozofije/materijala za razmišljanje da se kroz knjige ne bi prolijetalo; nijedan od nastavaka nisam pročitala za manje od pet dana... što je meni puno za jednu knjigu, kolika god bila :))...ali divno, napeto i bez pretjeranih digresija. Komplicirani um piše dosta... isprepleteno bez nepotrebnog gomilanja...prožimajuć' sve jednim onako finim nezapadnjačkim humorom. Voljenje! :D

Sanšajn iz bek :)

Oznake: Lukjanjenko, Dnevna straža

26.05.2013. u 15:39 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 27.02.2013.

Joely Sue Burkhart - Dear Sir, I'm Yours

Uz ovo nevjerojatno dobro sjeda čaj od mente :D pruža toplinu i utjehu čaja, a onda iznenađuje oprečnim osjetom mentola koji hladi... Eh.



Zanimljivija i uvjerljivija verzija 50 nijansi.
Nema prebogatog mladog poduzetnika, a glavni ženski lik nije bespomoćna pičkica (makar se u nekim trenucima tako doimalo ;)).

Nema ni lošeg seksa :), tj. uopće ga nema puno, premda je knjiga poprilično erotski nabijena - suptilne stvari, kao i obično, su najbolje. Primjerice, kada joj on ubaci bubu u uho: Pitaš li se kakvog sam okusa - misleći na poljubac, pervertiti :D - njoj se to pitanje mota po glavi sve dok ne sazna i to postane jedna od najintimnijih stvari. A slatko. :) Također, još jedan od puno tih sitnih trenutaka... gdje su njih dvoje na večeri i ona doživi orgazam - bez seksa, bez njegovih prstiju na strateškim mjestima - neke je umove moguće 'izmanipulirati' do vrhun(a)ca, provjereno :D
Alzo, na početku su priče studentica Rae i njezin mladi profesor književnosti, Conn. E, ako to nije klišej, ne znam što jest - ne bunim se, svi smo imali nekog profesora/icu u koje smo (bili) zatreskani; trebalo bi posebnu temu samo o tome napisati...jednom.

Dakle, studentica i zgooodni profesor koji je na kraju akademske godine savije preko stola i ispanka boga iz nje :) Djevojka se uplaši i pobjegne (ali ne prije nego što doživi najbolji orgazam u svom životu kojeg se sjeća godinama kasnije), te se oni pod čudnim okolnostima nađu tek nakon 5 godina. Rae se u međuvremenu udala za kretena koji ju je psihički maltretirao - onog trenutka kad je zlostavljanje prešlo u fizičko, izbacila je njegovo smrdljivo dupe iz kuće. Da se razumijemo, oko tog detalja se ne treba previše bacati u filozofiju - njezina (i ničija!) submisivnost nema veze s podnošenjem tog (i takvih) kretena, u pitanju je tvrdoglavost i želja za zaboravom (i mnoge druge stvari, ovisi o osobi).

Rae i Conn se nikad nisu prestali voljeti (klasični ljubić, da nema vezuckanja :)).

Nemam pretjeranih prigovora na knjigu, osim na na preuveličanu nepovjerljivost Rae spram Conna (no, to se može opravdati kroz njezinu prošlost). Uvod u jednu stabilnu vezu gdje BDSM nije uvjet niti zakon nego...bezazlen začin - zadobivanje povjerenja, ljubav, bliskost, polagano pomicanje limita - nije samo korektan nego, po mom skromnom mišljenju, idealan - ako cilj nije jednokratni seks uz grubost i 'pomagala' :D
U usporedbi s 50 nijansi - vrhunski roman (doduše, mnogi su vrhunski u toj poredbi). Da, ima 'gooey' dijelova - ali ovo je ipak romantično-erotski roman gdje seks nije ugovoren nego stvar osjećaja. Uže je meko, povez za oči osoban -njegova kravata. (Jednom mi netko reče da je izazov iskoristiti poznate stvare na novi, praktičan način ;))



Moje preporuke svima koji osuđuju alternativne (seksualne) vidove života i funkcioniranja. Jednostavno je - jedni imaju potrebu za kontroliranjem, drugi za poslušnošću. Ne miješati s manipulacijom, šovinizmom - i još je manje potrebe za feminizmom - ZNAM što govorim, prva sam koja će stati u obranu žena, ako je to potrebno.

Sve u svemu, vrlo vanillast pristup, ali zanimljiv i poučan za one slabog želuca koji vole upirati prstom i osuđivati prije nego nešto istraže. Ljudi, za sve postoji udžbenik ;)


Sanšajn

27.02.2013. u 23:45 • 7 KomentaraPrint#

subota, 12.01.2013.

Knjiška muza!

Hej, imaš što za preporučiti?
Uvijek. Koji žanr? :)
Imaš kakvo novo otkriće (tiho: erotsko), kolegice?
Naravno da imam. ;)
Sajensfikšan onaj, kad izlazi sljedeći dio?
Izašao/izlazi :D

Šta da čitaaaaaaaaaam?
Ček' samo malo. To, to i to.

I tako stalno. A nisam knjiški guru. Samo sam informirana. Nikad mi (ali NIKAD) nije problem preporučiti knjigu. Još više od toga volim feedback o istoj. Svidjelo mi se ovo i ovo, a tebi? Ili, nije mi se svidjelo. Dok god je argumentirano, zabavljam se i uživam. Onog trenutka kad netko kaže: 'Ne znam, bezveze je' i na moje 'Zašto?' odgovori vražjim: 'Pa et tak'... mračim. Gore nego mačo muškarci na Tvajlajt, gore nego svetice na Fifti šejdz av grej, gore nego srednjoškolci na antičku književnost u prvom srednje.
Možemo do sutra raspravljati zašto ovako, zašto onako, ali rekoh već - argumentirano!

Volim kad mi načitana društvanca kažu kako je Sumrak (knjiga) sranje.
Zašto?
Pa gled'o sam film.
Aaaaa, gled'o si film. Onda oprosti.
*virtualni opizd po glupoj glavurdi!*

Oh, ili! (ova mi je posebno draga)

50 nijansi je loša knjiga (oooook, loša je, priznajem u sebi) - zašto?
Pa mi elaboriraju lošost (tematika je BDSM; male dominance, za one koji slučajno nisu upućeni u taj KNJIŽEVNI fenomen): totalno ponižava status žene (sve čekam izraz 'institucija žene'), da je to smješteno u muslimanskom svijetu, sigurno se ne bi kućanice palile na to.

Fak. Of. NE! To nije razlog zbog kojeg je knjiga loša! Nema tu degradiranja ni nedajbože šerijatskih zapovijedi. Sve je s pristankom. Zato baš volim te koji nemaju pojma ni uvide u alternativne načine života (doduše, čini mi se da nema ni autorica same knjige, ali okej :)) kad počnu izvoditi svoje maloumne zaključke. Mada je početak bio dobar; žena je imala argumente, ponižavanje i usporedba s muslimanskim svijetom. Ali je zabludjela.

Ono zbog čega je knjiga loša (ideja je relativno dobra, ako izuzmemo da je to fanfiction Sumraka). Ideja mlade djevojke i mrvicu starijeg dominantnog muškarca, kinki seks, blabla. Karakterizacija likova; NE. Razvoj priče (koje priče?!): NE. Totalni SF glede realnih situacija iz života. Više mi je smisla imalo Edwardovo svjetlucanje u originalu.

Joj, e, rekla sam da neću spominjati tu knjigu... I sad ću se naživcirati i morati napisati nešto o njoj u sljedećih nekoliko dana. Osim ako se uspijem suzdržati. Mogu ja to :)




Poanta jest... pa treba mi zašto! Sve se može interpretirati na sto načina, možda i ja griješim (ne možda, nego negdje i sigurno) - dokaži(te) mi to onda. Ne volim ljude koji, popularno rečeno, bacaju hejt na apsolutno sve što je tzv. mainstream bez da si daju malo truda i vide zašto je to tako. Ili ne čitaju knjige pa je onda svaka knjiga sranje. Ma de.


Kraj posta dočekujem s praznom šalicom čaja, i dalje virozna, bez šminke... ali s knjigom na pameti ;)

Pozdrav od blago iznervirane Sanšajn.


Ne grizem ja zapravo :) Unless they ask :)

Oznake: sumrak, 50 nijansi sive, hejteri, argumentiranje!

12.01.2013. u 00:11 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 26.12.2012.

Sergej Lukjanjenko - Noćna Straža (Nochnoy Dozor)



Alnari; Noćna straža

Moskva, sadašnjost. Sasvim 'obična' metropola. U kojoj se skriva puno...neobičnog; vampiri, magovi, oborotenji, sove s mojim imenom koje pričaju: raj za ljude kao ja :D. Postoje doslovno 'dobri' i 'loši'. Dobri su Svijetli, loši su Tamni. Svi oni koji su tako opredijeljeni vlastitom voljom ili čisto najbanalnijim okolnostima pri kojima su prvi puta ušli u Sumrak - oni su Ini (inače, briljantno prevedena knjiga s ruskog; prijevod Nataša Nikolić).

Sumrak je svijet unutar našeg svijeta, fizički postoji unutar našega, međutim, mi obični ga ne vidimo; zato su valjda oni koju unutar istog mogu ući Ini :)

Jednom davno, sile Svjetla i Tame su zaratile...i u toj velikoj bici (kako ne volim izostavljanje tog T) je bilo očito kako neće nitko pobijediti, odnosno, da će svi izginuti pa su se obje strane dogovorile kako sve što učini jedna strana, druga može učiniti u istoj mjeri.

To bi, primjerice, bilo najlakše objasniti na idiotskom primjeru gdje vam je mlađi brat bolestan, ima najobičniju prehladu. A vi ste Svijetli mag i izliječite je. Međutim, sada (bilo koji) Tamni mag ima dopuštenje da bilo koga na svijetu zarazi istom tom gripom (ili takvom laganom bolešću). Problem je u tome što je on može baciti na neku osobu kojoj je dovoljno puno manje od najobičnije prehlade da se pozdravi sa životom.

Neću previše o radnji; podijeljena je na nekoliko priča koje su, jasno, sve povezane (jer sve je na svijetu povezano, ama baš sve). Noćna straža je prvi dio, zasad je izašlo 5 dijelova. Nijedan nije dostupan kod nas, ja svoje dobavljam iz Srbije (Alnari, ftw cerek), Vlado, hvala :*.

Preporučujem ovaj roman svim ljubiteljima znanstvene fantastike, trilera i moralnih preispitivanja (sve što učiniš ima učinka, premda to ne vidiš ;)). Mogu reći da me ova knjiga 'natjerala' da promislim prije nego nešto kažem, ne zato što očekujem da će se stvarno neko zlo obrušiti na osobu kojoj uputim to zlo iz ustiju... nego... pa zapravo, možda i jest to u pitanju. Ne valja izgovarati ono što doista ne misliš. Općepoznato.

...Vrativši šerpu sa ostacima oceđene krvi na mesto, prođoh do kupatila. Slaba modra sijalica jedva da je rasterala mrak. Dugo sam, pomamno, prao zube, zatim ne izdržah, odoh ponovo do kuhinje i nategoh gutljaj ledene votke iz zamrzivača. U stomaku sad ne beše samo toplo, već vrelo. Čudesan sklop osećaja - hladnoća na zubima i vatra u stomaku.
''Dabogda ti...'' zaustih na račun šefa, ali se na vreme pribrah. Posle ovoga će čak ostati osećaj do kraja ne izgovorene kletve...


Po romanu je također snimljen film.. no, ako pročitate knjigu i tek onda pogledate film (ne, to nije kao inače da film upropasti knjigu, ovo je jedno milijun puta gore)... pa nemojte. Ako prvo pogledate film, bit ćete oduševljeni. Film je (ako ne znate kako stvarno priča ide :D) ODLIČAN, doista odličan. Međutim, knjiga pa film redoslijed ne funckionira nikako :)
Trailer; Night Watch


Izdvajam tek nekoliko citata za kraj prije nego nabacim nešto za što me sama knjiga inspirirala :)

Znajući da ide u smrt, glavni lik pušta pjesmu na svome playeru (i kao i obično, glazba se uvijek poklopi s njegovom trenutnom situacijom. Volim kada se to i meni događa):

Interesantno je, interesantno,
Nestati u svanuće.
Kucati na prozračna vrata
I znati da nikog nema kod kuće.


Drugi je citat onaj koji me neodoljivo podsjeća na psihopate koji čuju glasove (iako je ovo u knjizi 'opravdano' postojećom višom silom):

Maksimu je preostalo sam da se nada i moli bogu da se ovo ne ponavlja tako često. Dan za danom uništavati plodove Tame nije samo fizičko opterećenje. Postoji i onaj, najstrašniji trenutak, kada se kama* probija kroz srce neprijatelja. Trenutak, kada sve oko tebe počinje da podrhtava, da se ujednačava, kada boje gube sjaj, kada zamiru zvuci, kada se okreti usporavaju. Pta će da radi ako jednom pogreši? Ako onaj kojeg ubije ne bude neprijatelj ljudskog roda, već običan čovek? Nije znao.
Ali izlaza nema, jer samo je on na celom svetu sposoban da razlikuje Tamne od običnih ljudi. Od boga, sudbine, pukim slučajem - tek, oružje je stavljeno u njegove ruke...


Eto, ja sam spojila dvije ljubavi, šminku i knjigu, nadam se da mi nećete zamjeriti :)

Image Hosted by ImageShack.us



*Kama, Miséricorde, jatagan, obično s tri ili jednom oštricom romboidnog oblika kojim se ubadalo kroz pukotine viteških oklopa; bodež milosrđa koristio se za dokrajčivanje povrijeđenog protivnika.


Pozdrav od Sanšajn! :)

Oznake: Lukjanjenko, Noćna Straža

26.12.2012. u 14:02 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 11.12.2012.

Lauren Oliver - Delirij

Još jedna 'postapokaliptična' priča. Stavljam apokalipse i vrijeme poslije njih u navodnike jer ljudi uglavnom pod apokalipsom podrazumijevaju nekakvo nasilje, agresivni prevrat u povijesti čovječanstva kojim se brišu svi poznati zakoni norme (ne kažem da ga ovdje nema, ali većina za to ne zna). Mislim da to ne mora biti tako, no čuđenja radi (i različitosti shvaćanja pojma) objašnjavam zašto ovako pišem.

Ex remedium salus. (Iz lijeka, spasenje.) -napisano na američkim novčanicama


U ovom novom vrlom svijetu ljubav je proglašena bolešću, za nju postoji lijek (postupak). Liječenje suzbija sve osjećaje; ljubav prvenstveno, a zatim i sve ostalo što proizlazi iz osjećaja privrženosti - ljutnja, mržnja, zavist...

Ljudi, neregulirani, okrutni su i hiroviti, nasilni i sebično, nesretni i svadljivi. Tek nakon što se njihovi nagoni i primarne emocije stave podkontrolu, mogu postati sretni, velikodušni i dobri.
Knjiga SZS


S navršenih 18 godina, svi moraju biti podvrgnuti postupku (postupak znači zapravo kirurško odstranjivanje dijela mozga), s tim da je isti moguće opasan za život. Tko bi rekao, rezanje dijela mozga? :)Ne obavlja se, dakle, prije navršenih osamnaest zbog opasnosti od smrti, a to znači da do osamnaeste godine postoji mogućnost zaraze bolešću 'Amor Deliria Nervosa'. Zbog bojazni od zaraze, škole su razdvojene na muške i ženske, djevojke i momci nemaju što tražiti zajedno ako barem jedno od njih nije izliječeno, postoji policijski sat i policijske kontrole; pravi žandari koji su nemilosrdni, te točno određena pravila koja se moraju poštivati.

Postoji i Knjiga iz koje su sva ta pravila: 'Priručnik o sigurnosti, zdravlju i sreći' koji u sebi sadrži, kako mu i ime kaže, i zdravstvene savjete ali i molitve. Dakle, manjeviše svako poglavlje počinje nekim citatom iz nje, a ukoliko se samo posumnja na vaše poštivanje pravila - mogli biste biti proglašeni pristašom Invalida - društvo je totalitarno i dovoljan je jedan neistinit razlog da bi se nekoga 'osudilo' za nepoštivanje zakona. Razlika je jedino što za razliku od totalitarnih država (dosad, u stvarnom životu) ljudi u tome svijetu ne prijavljuju/izdaju svoje susjede od nekog prevelikog straha (iako on postoji) i zavisti, već zato što zaključuju da je došlo do kršenja zakona/pravila.

Također, prema Pravilima, prije postupka treba proći Procjenu gdje se ocjenjuje sve što kažete i postoje točno određeni točni odgovori (najdraža vam je boja siva (!) nenametljiva, neagresivna i primjerena). Potom, ako želite (i sposobni ste) za daljnje školovanje, idete na faks. Ako ne, dužnost vam je vjenčati se - za osobu koje vam Vijeće odredi - po odgovarajućim parametrima u kojima se ili podudarate ili komplementirate s tom drugom osobom. Ah.

Kada sam već spomenula Invalide, zaražene - to su oni koji su pobjegli iz takozvane civilizacije ne želeći prihvatiti emocije kao bolest i žive u praktički nehumanim uvjetima, ali sposobni da osjete istinsku sreću...i strah; civilizirani (izliječeni) ih progone (iako to široj javnosti nije poznato). U povijesti su postojale velike čistke gdje su izliječeni bombardirali odbjegle, one koji nisu htjeli biti izliječeni.

(...)
Mama, Mama, uspavaj me ti
Polumrtva neću kući dospjeti.
Srela sam Invalida, koji me osvojio
Nasmiješen, zube u srce mi je zario.

Iz Djetetova puta kući, Dječje pjesme i narodne priče, ur. Cory Levinson.


Protagonistica romana je Lena, djevojka s gotovo navršenih osamnaest koja se sprema na postupak izliječenja... i naravno, iz očitih razloga (razlog koji se zove Alex) preispituje situaciju i pita se želi li da joj sve u životu bude dužnost a ne radost; briga za djecu bi bila ništa drugo do dužnost (ne bi se brinula za djecu iz ljubavi nego zato što bi to morala po građanskoj dužnosti) - pa tako i seks - prokreacije radi, tko bi to stvarno htio? :D seks kao čista mehanika. Premda, možda bi to ponekad bilo i dobro (uopće ne mislim tako :)), bez uplitanja osjećaja.

Ono što je meni najproblematičnije u cijeloj priči jest to da nasilje postoji čak i kad osjećaji nisu prisutni; želja da uništimo sve drukčije nam nije vezana za emocije nego je nekakav poseban poriv za uništavanjem koji se ne može opravdati niti teorijom opstanka... i zastrašujuća je.

Mislim da me nikakva dogma (kakvoj su djeca od malih nogu u tome svijetu izložena) mogla uvjeriti u ispravnost neosjećanja i uništavanja drukčijeg 'za opće dobro'. ? Iako, i sada postoje norme i zakoni koje 'moramo' ispoštovati, ono je posve drukčije...
Biste li vi mogli živjeti bez ljubavi, bez emocija, po točno zadanim parametrima?

Sanšajn :)

P.S. Obećajem da sljedeća knjiga neće biti toliko osjećajna kao prethodne dvije. :)

11.12.2012. u 12:54 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.12.2012.

Stephenie Meyer - The Host (U sebi)

Ovu sam knjigu dobila na poklon prije jedno tri-četiri godine. I nisam je pročitala sve donedavno. Počinjala sam i gubila nit/volju nakon pedeset stranica, manje-više. No, kako mi je nedavno baš ponestalo materijala za čitanje u vlaku, posegnula sam za ovom koja je valjda žudjela za mojim prstićima :D
Prešavši kritičnu pedesetu stranicu, ubrzo sam požalila - što se nisam prije latila knjige.
Naime, onaj tko sudi pisca prema snimljenom filmu po knjizi - nema pojma o knjigama. Za mene je knjiga dobra ako se ja poslije (tijekom) zapitam gdje sam, što sam. Upravo to čini The Host .

Radnja se odvija u postapokaliptičnom svijetu s tim da je 'apokalipsa' bila mirna, tiha i rijetko tko ju je uopće i primijetio, a svijetom (sada) vlada mir. Zemlja je postala utopija - nema rata, gladi, bolesti, zločina. Niti ljudi. U ljudskim su tijelima vanzemaljci koji se nazivaju dušama (zaposjedaju tijela istiskujući 'ljudske duše' iz njih).
Jedno od tijela koje je bilo zaposjednuto pripada Melanie. Duša zvana Lutalica se budi u njezinu tijelu...zajedno s Melanienim mislima.
Kada se probude u novom domaćinu (Host - domaćin), duše proživljavaju posljednje trenutke ljudskih života i kroz neka sjećanja koja vremenom minu, trebaju doći do eventualnih pobunjenika koji su ostali neotkriveni od vanzemaljaca. Ipak, Melanie se Lutalici nije 'maknula' s puta, nije dopustila da joj otme sjećanja, da je uguši. Štoviše, Melanie postaje 'pain in the ass' jer psihički zlostavlja Lutalicu :) No neću vam odati previše. Osim da postoji ljubavni zaplet, više njih, da su likovi 'obični' ljudi koji žele preživjeti... i da u situacijama gdje je život na kocki svaki dan... nezamislivo postaje svakodnevica.

Ono što je meni bilo fascinantno jest to da sam se kroz cijelu knjigu stavljala u uloge različitih likova, osuđujući njihove postupke... a onda, kako me peče savjest upravo zbog olakog osuđivanja, zastajkivala sam i razmišljala bih li ja drukčije postupila u takvoj situaciji. Neki su me moji odgovori zaprepastili. I u dobrom i u lošem smislu.

Zanimljiva je njihova predodžba ljudi kao odvratnih nasilnika, pohlepnika... a nismo li u globalu takvi?

And he was my friend. Not that he wouldn't kill me if things turned out that way, but he wouldn't like doing it. With humans, what more could you ask for a friend?


Nakon sat vremena listanja ove knjižurine, nađoh jedan dio na koji sam se naježila:
I knew Doc could never intentionally inflict pain on another person. I doubted he would even be capable of watching such a thing. tender as his feelings were. But a worm, a centipede? Why would he care about the agony of a strange alien creature? Why would it bother him to murder a baby - slowly, slicing it apart piece by piece - if it had no human mouth to scream with?


Vrlo zastrašujuća pomisao, ne samo glede mogućih vanzemaljaca... nego i maleckih bića. Mislim, stukla sam ja i mrava i paukova (dobro, paukove ne diram jer se bojim odmazde :D). I bome nisam vegetarijanac :/ Trudim se stvarno ne povrijediti ništa. Osim, valjda, onog što pojedem... ali ljudskom logikom; nisam JA zakrvarila ruke... pa onda ja to nisam ni učinila? Ali, eto.

Sve u svemu, o knjizi sam razmišljala još dugo poslije čitanja i sigurna sam da bih mogla još puno o njoj reći, u jedno tri-četiri posta :) zasad samo ovoliko.
Ah, i primijetila sam da je snimljen film, a treba izaći u ožujku 2013. Pogledala sam trailer i zadovoljna sam glumačkom ekipom zasad, treba vidjeti jesu li iznijeli knjigu ili će ovaj film opet biti 'samo za fanove' :)


Jeste li pročitali ovu knjigu i kakvi su vam dojmovi? :)

Sanšajn

08.12.2012. u 20:28 • 0 KomentaraPrint#

Uvodni post? :)

Knjiga, šalica kave ujutro, šalica čaja navečer, kist natopljen temperom ili sjenilom, slušalice na ušima, grafitna olovka ili olovka za oči... sviranje nepostojećih instrumenata u zraku (jer bih ove opipljive unakazila svojom nesposobnošću muziciranja); to sam ja. :D
Jedna od najvećih radosti mi je knjiga. Čitanje, raspravljanje o njima, posebno sam slaba na zaljubljivanje u izmišljene likove...

Često me 'za dan' inspiriraju rečenice, poglavlja, likovi, utječu na moj odabir odjeće, raspoloženje, šminku... koliko puta sam samo utapkala ružičastocrveni ruž na usne misleći na Doriana, čedno se našminkala poput O ili tamnotamno - misleći na sve svoje vampire - čitala sam ja o vampirima i prije Sumraka :) Iako nemam ništa protiv književnog Sumraka... filmovi su, čini mi se, isključivo za fanove, široj publici nekako ne sjedaju. No... :) uvijek je knjiga bolja, zar ne?

Moram napomenuti da ipak inspiracija za odjeću i osobni stil; vanjštinu/taštinu nije najbitnija stavka zbog koje čitam knjige :)
Obogaćuju me, kao i svako poznanstvo, pa bilo ono u 'stvarnom životu', online... ili u knjizi. Ne bih bila to što sad jesam da nije bilo dragih ljudi (i onih manje dragih, neću im oduzimati zasluge)... i knjiga. Divnih, predivnih knjiga...uz koje sam plakala, uz koje sam se urnebesno smijala... i onih nad kojima se i dan danas zamislim. I iznova ih čitam...

Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti. Isto tako, na blogu stvarno ne kanim raspravljati samo o jednom žanru :)
Također, moram naglasiti da sam tek mlađahna čitateljica koja sa samo 22 ima relativno kratak čitateljski staž :) i nisam stručna osoba za ozbiljn(ij)e analize tekstova (premda mi studij nije jako daleko od svega ovoga, no o tome kasnije :)), pa ipak - trudim se.


Prijedloge uvijek prihvaćam, konstruktivne kritike još radije, a na neargumentirane tvrdnje i napade odgovaram obrušavanjem zla svojeg svemira :D ili ignorom :)

Sanšajn


P. S. Nisam hardkor pijanica, uglavnom pijem kave i čajeve, Džek je za posebne prilike :)



08.12.2012. u 01:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us


Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti.

Kontakt mail:

pitufininmail@gmail.com





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se