ČUDNOREĐE

utorak, 20.06.2017.

GLAVNO RASKRŠĆE

I. ALBUMI:

01. "DNO JE SVE RJEĐE" (2016.)
02. KOMPAKT DISKUTABILNO (2017.)


II. SPOTOVI:

01. YOUTUBE PARTY


III. KRONOLOGIJA KONCERATA:

POGLEDAJ SPISAK


IV. INTERVJUI:

9. TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)
8. TERAPIJA.NET (Jurica Kosović)
7. TERAPIJA.NET (Marin Tomić)
6. VELIKA ROCK EKSPLOZIJA #6 (Siniša Bizović)
5. ŽIVOT U PJESMI (Zvonimir Varga)
4. KVARTURA (Sonja Krivokapić)
3. 24 SATA (Igor Vikić)
2. SOUNDGUARDIAN (Barbara Komar)
1. MUZIKA.HR (Matej Devčić)


V. MEDIJSKI PRIKAZI:

29. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)
28. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Cantus)
27. MIMO. MSU, Zagreb (15.05.2016.)
26. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 7/10 (Ravno Do Dna)
25. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Nacional)
24. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 9/10 (Terapija.net)
23. "11 dana buke: dobro Dosh Lee u Zagreb!". Spunk, Zagreb (20.11.2015.)
22. Peta godišnjica Čudnoređa. Grey Room, Zagreb (25.05.2015.)
21. Kvartura. Vintage, Zagreb (20.01.2015.)
20. Good Vibrations. Vintage, Zagreb (07.01.2015.)
19. Brucošijada FPZG-a. Močvara, Zagreb (18.10.2014.)
18. PankeriJADA. Rock Klub Ribnjak, Zagreb (16.01.2014.)
17. KAbina. Mala scena hrvatskog doma, Karlovac (16.12.2013.)
16. Bakanalije na Martinje. Medika (Grey Room), Zagreb (11.11.2013.)
15. Velika rock eksplozija #6. Kset, Zagreb (15.10.2013.)
14. Noć knjige s beskućnicima. Gradska knjižnica, Zagreb (23.04.2013.)
13. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (10.12.2012.)
12. Kantautorski festival #1. Močvara, Zagreb (06.09.2012.)
11. Brkovi - promocija albuma "Balkanski esperanto". Močvara, Zagreb (16.06.2012.)
10. Free Stage. Retro, Zagreb (03.02.2012.)
09. Beskućnički bal. Gradska knjižnica, Zagreb (12.mj. 2011.)
08. Supertalent šou, 2011.
07. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (28.11.2011.)
06. Free stage. Retro, Zagreb (24.11.2011.)
05. Kompilacija "15. HGF - Finalisti (Spona, 2011.)
04. Koncerat kao takav. MMC Črnomerec, Zagreb (02.04.2012.)
03. Polufinale HGF-a. Zelena dvorana, Zabokjavascript:%20void(0); (18.03.2011.)
02. Koncerat kao takav. Time, Zagreb (07.01.2011.)
01. Benefit za "Nu:write festival". Atrij &TD-a, Zagreb (14.07.2010.)


VI. SKLADBE (TEKSTOVI):

01. Flip-flop jaje
02. Direktna djeco akcija
03. Eto tko
04. Svi se češu
05. Trnci
06. Zbogom parole
07. Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)
08. Graciozno lažeš
09. Maslačak
10. Neka koju svi znamo (kobajage)
11. Idemo bliže
12. Ti si u banani
13. Proteza
14. Sitno po sitno
15. Zid
16. Fijuk
17. Stevo Čokrlić
18. Rutina
19. Šteta
20. Govnar
21. Hvala od srca
22. Da ne moraš
23. Samo odlažno
24. Kozmetika
25. Ni-nu-ni-nu
26. Klaonica
27. Prašina i magla
28. Daj kilu vina
29. Dok se ljudi viđaju
30. Ana'hei
31. Ko te mori, Kone?
32. Štakorska fuga (Nakot napušta labos)
33. Pjesma o vlakobranu
34. Amplitude (bilijuni točaka)
35. Flip-flop epilog
36. Karakter stalan
37. Gospoda Krstićevi, 1.dio (Postanak Babe Karleuše i otkriće Rakije)
38. Zaboravit ću da sam u kurcu
39. Hrana
40. Opsada stubišta
41. Ime tvoje
42. San na svijetu sam
43. Metuzalem rata
44. Nirdala (prerada od Mangore)
45. Fuj (prerada od Biciklića)
46. Čudnoređe feat Biciklić
47. Za kog nabijaš? (za Biciklić)
48. Rančić na speedu
49. Ima jedna scena
50. YouTube Party
51. Ferragosto
52. Bez lajkova

20.06.2017. u 13:50 • 0 KomentaraPrint#

RECENZIJA: Album "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)

http://www.ziher.hr/kompakt-diskutabilno-cudnorede/

"Kada čovjek ima nešto za reći, a ima i način kako to reći, u ovom slučaju glazbom, rezultat može biti sjajan. Upravo je takva situacija s ovim albumom i njegovim autorom. Na jednom mjestu okupljene su misli o boljem životu, pozitivnom razmišljanju i nekim sasvim svakodnevnim stvarima. ČudNoReĐe je projekt Ognjena Bašića započet 2010. godine. Idejni začetnik je djelovao sam pod tim imenom, ali je ČudNoReĐe funkcioniralo i kao bend. Prošle su godine objavili prvi album “Dno je sve rjeđe”, a kao nasljednik stigao je sada “Kompakt diskutabilno“.

Idemo bliže prva je pjesma ovog studijskog izdanja. Optimistična je to pop rock pjesma o sretnijem životu i rješavanju tereta koji sputavaju, a zatim slijedi YouTube Party. Poznata glazbena platforma YouTube postala je neizostavni dio kućnih tuluma ili barem zagrijavanja za izlazak. Rješenje je za svako društvo u kojem ima različitih glazbenih preferenci jer sve što ikome padne na pamet vjerojatno postoji na YouTubeu, samo treba upisati naziv traženoga. Svi imaju ideje i htjeli bi svoju pjesmu čuti prije nečije tuđe, nađe se i nekih malih svađa, no na kraju priče ipak svi dobe priliku biti DJ i duša zabave barem na par minuta.

Zamišljena i izvedena kao dječja pjesma ili brojalica, Direktna djeco akcija govori o uvijek aktualnim temama našeg društva – politici i školstvu. Kaže kako je jedina solucija akcija jer od očekivanja da će netko drugi riješiti problem nema ništa te da je proaktivnost (ili barem aktivnost) ono čemu treba težiti. Punk je uvod u modernu priču o prihvaćanju pojedinca od strane društva u pjesmi Bez lajkova. Društvene mreže kao centar života nesigurnih na novi su način pružile priliku da budu još nesigurniji “jer bez lajkova ne postojim”.

Ljeto i igra riječi

Ferragosto je odavno svima poznati pojam. To je ono vrijeme kolovoza kada Talijani preplave našu obalu, njihovo je slobodno vrijeme postalo sinonim za zaradu i gužvu. No ovdje je riječ o jednom drugom Ferragostu, onom koji se održava uz jezero u Orahovici. Oda je to dobrom festivalu uz koji se veže dobra zabava, pozitivno i prijateljsko okruženje ljudi željnih dobre zabave. Nabrojano je tu svašta dobrog jer se frontmen u ovoj pjesmi odlučio za repanje.

Karakter stalan je balada o tome kako vožnja biciklom stavlja stvari u perspektivu i održava ravnotežu sa svoja dva kotača, a samim time vraća i biciklista u ravnotežu. Album završava pjesmom Zaboravit ću da sam u kurcu i njezinim uvodnim stihovima “ovog ću ljeta ići na more”. More liječi sve rane, uz njega je sve nekako lakše. Možda jer se tješimo da promjenom okoline u to određeno slobodno vrijeme postajemo neki drugi ljudi koji preko ostatka godine ne možemo biti. Prepustiti se ljetu, opustiti se i pojednostaviti sve što se može donosi olakšanje i dovodi do lijepih trenutaka koje vrijedi upamtiti (“usporit ću vrijeme s najboljim trenom, pjevat im pjesme s lošim refrenom”) i do smiješnih situacija (“pravljenje pizdarija bit će duhovna hrana”).

“Kompakt diskutabilno” sasvim je prigodan naziv ovog albuma. Igra riječi (kompakt disk – CD) vidljiva je na naslovnici koju je osmislio Marko Dješka. Forma je to koju danas još rijetko tko kupuje, a kompaktnih sedam pjesama objavljenih na Bandcamp stranici lako su dostupne i besplatne. Diskutabilno potiče na raspravu o CD formi ali i samom albumu, a pričati o ovom albumu znači biti ambasadorom dobrih želja."

(Vlatka Semenčić)

20.06.2017. u 13:47 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 13.07.2016.

RECENZIJA: Album "Dno je sve rjeđe" (Cantus)

"Među kantautorima koji su obilježili zagrebačku klupsku scenu, Čudnoređe je atipičan kao aktivan ulični svirač koji bi mogao postati lice s razglednice u žešćoj konkurenciji zagrebačke turističke ponude. Ta, iza sebe ima divergentan autorski opus; frontmen je nekolicine autorskih sastava, bubnjar i glazbeni novinar, a svojim je autorstvom hrabro zagazio pred Ninu Badrić, Enisa Bešlagića i Bitorajac-Mešina, šarmiravši ih sve, no ne i mrguda Merlića – čega postoji i TV-snimka. Međutim, pripala mu je neslavna uloga topovskog mesa mjeseca i većina kritika koje je „Dno je sve rjeđe“ zasad dobilo, ističe psihotični pedigre, jer je kantadur koji voli 'nu metal' očito – laka meta. Poetiku crnogorskog kantautora Miladina Šobića, Bašić u svojim stihovima pomaže autobiografskim putositnicama i filozofijom lumpen-prekarijata, a za razliku od svog uzora je – zgrčeniji i stilski neuhvatljiv. Kako voli sve što ne vole hipsteri, dade se naslutiti kako je svoju olovku ipak oštrio i na grotesknom šiljilu Lačnog Franca. A tu su i postmodernistički ispadi – u uvodnoj „Da ne moraš“ ubacit će i chorus iz „Poison“ grupe Prodigy, a cut-n-paste lyrics „Hvala od srca“, nastaju preslagivanjem interne stanarske komunikacije koju je pokupio dijeleći letke po haustorima. Očito, usprkos svojoj citatnosti, „Dno je sve rjeđe“ kadro je istisnuti daleko više znoja i krvi od pubertetskih mitesera koji se ovom 'samosvjesno luzerskom' autoru s visoka dociraju."

(Vid Jeraj)

13.07.2016. u 23:44 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.06.2016.

RECENZIJA: MSU, Zagreb (15.05.2016.)

01. http://www.ziher.hr/izvjestaj-cudnorede-drvored-mimo-nedjeljna-misa-msu/

"Čudnoređe je bend koji stvara svoj kredibilitet već šest godina. Troje ljudi, stotinu ćudi. Iako glazbeni sastav, tekstovi dominiraju i to ne zbog manjka kvalitetne glazbe, već zbog genijalnih i duhovitih tekstova koji jednostavno, htjeli – ne htjeli, pojedu svu glazbu. I onda se nađemo u situaciji poistovjećivanja s kantautorom, uz pokoji jauk vlastitog ega koji negoduje jer nije uspio stvoriti nešto slično. Koji je recept za dobru pjesmu? Koliki je omjer kvalitetnog teksta i glazbe, gdje je ta granica gdje stihoklepanje prerasta u pjesmu koju ćemo slušati na svojem mp3-u vozeći se u smrdljivom tramvaju? Misli su koje su mi prolazile kroz glavu dok sam odobravala lik i djelo Čudnoređa umjerenim hedbenganjem. Pjesma Hvala od Srca autorski je projekt skupljanja opaski stanara koje su isti viješali po zgradama. Odlično provedena ideja rezultirala je smijehom i blagonaklonošću publike. Da ne duljim; dečki, od srca vam hvala." (Klara Šovagović)

02. http://reggae.hr/izvjestaji/item/2570-cudno-drvorede

"Večer su otvorili ČudNoReĐe, trojac okupljen oko Ognjena Bašića. ČudNoReĐe zapravo pripada punk miljeu, no izvrsno su se uklopili u kazališnu scenu dvorane Gorgone koja nas je još jednom počastila izvrsnim ozvučenjem. Tekstovi ČudNoReĐa vrište od banalnosti („Hej moj Diname, ti si u banani...“), dok s druge strane u pjesmi „Direktna djeco akcija“ definitivno ukazuju na zreli aktivizam („...u državnim školama nas uče poslušnosti, ubijaju nam snove i suzuju mogućnosti, neće nama učitelji kreativnost gušiti, odlučno ćemo mi njih sa katedre srušiti..."). S albuma „Dno je sve rjeđe“ čuli smo još i odličnu, kavansku „Stevo Čokrlić“, „Ime Tvoje“, „Samo Odlažno“... ČudNoReĐe u ovom trojcu gitara/bubanj/bas sasvim dobro funkcionira, osim što se nekad jačina tekstova i jačina svirke međusobno sudaraju. Odnosno, kao da na trenutke nisu bili u simbiozi." (Ivana Tolić)

07.06.2016. u 08:33 • 0 KomentaraPrint#

INTERVJU - TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)

http://www.terapija.net/interwju.asp?ID=24284

Povodom zatvaranja 4. sezone Good Vibrationsa 02.06. u Vintageu, kralj fešte Ivan Hrvatska i hiperaktivni partijaner Ognjen Čudnoređe popili su virtualnu kavu i intervjuirali se međusobno uoči zajedničkog koncertnog party-ja!

Ivan: Slušao san ti novi album "Dno je sve rjeđe", i svirači su prva liga! Oćeš mi posudit tvoj bend? Ali samo mogu plati u burek.

Ognjen: Ako burek bude trista grama i dobar k'o svirači, ja sam za. Pitanje je samo može li im se i viza za Kanadu platiti burekom. Hvala!

Ognjen: Odaj nam tajnu koja je razlika između Ivana Hrvatske kao stage persone i Ivana u privatnom životu? Da li si uvijek spreman za ići na party ili samo kada imaš koncert?

Ivan: Nema puno razlika između Ivan na stage ili Ivan u privatnom životu. Možda odjelo...a ja isto volim ić na party. Samo stvari šta radim na koncert, ako bi to napravio u životom, onda skandal! Zato volim party na stage, možeš malo više krazy bez ić u zatvoru!

Ivan: Super mi je tvoja pjesma "Zaboravit ću da sam u kurcu". Jel' zato mi pjevamo i nastupamo? Da zaboravimo malo?

Ognjen: To je medalja s dvije strane, jer kad zaboraviš da ti je loše, sjetiš se da ti je dobro. Problem je što ljudi češće zaboravljaju kako nisu u kurcu, nego kako jesu. Tko misli da je partijanje bijeg od problema, taj se očito ne zna zabavljati. Party je lijek protiv loše volje, a kad ti je dobro, party je zdrava hrana da ti bude još bolje.

Ognjen: Kako ljudi reagiraju na tvoje nastupe u Kanadi, a kako u Hrvatskoj? Koja je razlika? Tko bolje partija?

Ivan: U Kanadi je isto dobar party, ali dosta drukčije. Ljudi tamo su više zatvoreni, to je takvi kultur. Gledaju, volidu, i to je to. A u Hrvatska, više otvoreni, nek se pjevaju, skačedu, žividu za moment. To mi je super, zato dolazim, da mi srce dobije doza čist party.

Ivan: Ko ti je naj draži Kanađan?

Ognjen: Drag mi je svaki čovjek koji mi se iz nekog razloga svidi, bez obzira što mu piše na domovnici.

Ognjen: Da živiš na relaciji Kanada-Hrvatska to znamo, ali što te odvelo na Trinidad, a i Tobago?

Ivan: A šta uvjek te odvede? Ljubav. Naša san jednu iz Trinidadu u New Yorku. I tamo smo išli. A ja slušam Hrvatske pjesme tamo u kući, jedam put stavio "adio bella" od Oliver. I onda djeca dolazi du i pita "šta je to, ko je to ko pjeva?". I onda svi plešeju. Bi reka prvi put Oliver se čuje u taj celo u Trinidadu. Tamo imam coconuts, Oliver, i ljubav.

Ivan: Mick Jaggar je prošao 70 godine, i još skače okolo na stage. Oćemo mi skakat na stage kad smo 70?

Ognjen: Definitivno. Mi smo od onih koji ne dodaju godine životu, nego život godinama. Sa 70 ćemo se pitati: "zašto nismo takvi bili s 30?".

Ognjen: Reci mi Ivane, zašto se toliko ljudi na svijetu mrzi zbog različitih vjera, nacija i drugih razlika, bacaju bombe jedni po drugima i slično? Zajebimo ekonomiju i politiku, da li je ljubav jedino što im fali? I koliko ljubavi ima na party-ju?

Ivan: To ja neznam, i mislim puno na tega. Teknoligu je išlo naprjed, imamo mobitel, avione, internet i dalje.... Ali još nismo se najučili naj važniji stvar. U svete knige , bilo koju vjeru, svi govoridu da smo SVI braće i sestre. A mi to nežemo zapantit. Neznam zašto to je naj teški stvar za nas. Prošlo je vise nego 10,000 godine i još nismo to zapantili, pa mislim onda kad? Ima puno ljubav na party, možda party će nas spasiti? Prova ću!

Ivan: Vino, pivo, ili rakije? Ili gusti sok?

Ognjen: Može sve. Ne nužno tim redoslijedom.

Ognjen: Što bi napravio da postaneš predsjednik Hrvatske?

Ivan: Najprije napravit veliki party! Onda bi digao penziju da pensionari imaju više za kruv. Ako su pensionari sretni, onda sve će doć u red. I možda stavi jednu veliku sliku od sebe na planinu.....

Ivan: Ja san se rodio na one stare Dalmatinske pjesme i Jugo hits, i ABBA i Beatles. Šta si sluša kad si bio mali Ognjen? I sta slušaš sad?

Ognjen: Ja sam se rodio plačući i zato živim za muziku da me razveseli. Kao mali sam slušao kazete koje bi roditelji sebi puštali. Bilo je tu i Beatlesa i hitova 80-ih i svega pomalo. U osnovnoj školi sam si puštao Vatrogasce i Zločestu decu istočno od jaja. S Nirvanom je počeo moj put daljnjeg otiskivanja u rock, pank, hardcore i metal vode koji me kasnije odveo do sympho rocka, šansonjera, proga, folka, rapa i još koječega. Danas slušam sve što se čuje u muzici koju pravim.

Ognjen: Za kraj, ajmo pozvati ljude u Vintage. Što to Ivanov party ima, a da nijedan drugi nema?

Ivan: To će bit spektakl, nešto kao Wild West show. Pa zato ja dolazim, da i ja mogu vjedit kava komedija i zajebancije će bit! Ako Mick Jaggar me zove na taj dan, reću "oprosti Mick, ali ja iman krazy party večeras u Vintagu, možda drugi put?".

Ognjen: Čuli ste čovjeka! A sada pravac na link Facebook eventa i kliknite "dolazim". Požalit ćete ako lažno attendate, jer tko nije partijao s Ivanom, nije ni živio! Živjeli!

07.06.2016. u 08:30 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 26.04.2016.

RECENZIJA: Album "Dno je sve rjeđe" (Terapija.net)

http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24041

"Ima jedan momak, stanuje u P___________ ulici. Zove se Ognjen. On je, mogu vam to odmah reći, moj prijatelj, jako dobar prijatelj. Osim toga, on je u životu i još puno toga, ali prije svega muzičar. Čuli ste i vi jamačno za njega, Čudnoređe ga zovu. I evo sad, šest godina nakon što je pod tim imenom održao prvi nastup, i točno godinu dana od prve kvazi-promocije istoga, Bašić (potpomognut bendom, dakako) je napokon iznjedrio svog prvorođenca. Album zakučastog imena "Dno je sve rjeđe" je izašao prije nekoliko dana, promocija će mu biti upriličena na terapijinom rođendanu u subotu u KSET-u, a vi ga možete besplatno preuzeti s Bandcampa.

Zajebano je to, pokušati napisati kritički osvrt o nekome tko ti je toliko blizak. Milijarda različitih faktora koji u ostalim slučajevima ne igraju ulogu tada iskaču u prvi plan i onemogućuju "kritičku distancu". Pa jebemu, da nije bilo mog i autorovog upliva u međusobne živote tokom posljednjih par godina, sam album bi vjerojatno već neko vrijeme bio vani, budući da bi se tu ipak radilo o nešto manje pijanih zora i nešto više studijskih popodneva. I sad bih ja kao trebao tu biti objektivan? Sva sreća pa se na to ionako nikad nisam furao. Doduše, stoji i ta činjenica da sam postao frend tako što sam prvo bio okorjeli fan koji je pohađao svaki gig, tako da onda ipak valjda imam bar mrvu kredibiliteta oko cijele stvari.

Dobro, dosta je bilo privatizacije, idemo malo o albumu konačno. Zato smo se i okupili. Za početak, konstatirajmo da sadrži jedanaest pjesama. To može zazvučati kao solidna količina, ali ako uzmemo u obzir činjenicu da se kroz godine djelovanja ovog hiper-produktivnog mladića u njegovom opusu nakupilo i četrdeset-pedeset (možda i više, tko će to znati?) numera, onda je jasno da je bio prilično delikatan posao odabrati koje su to točno zavrijedile čast da probiju studijski led, skinu diskografski junf. Slatke su to muke, a riješene su više na "od svega ponešto" nego na "the best of" način. Poanta je da je Čudnoređe u prilično lagodnoj situaciji da već sad ima masu hitovlja u rukavu spremnog za drugi album, kojeg sigurno nećemo čekati koliko i ovog.

Neke od glavnih značajki Ognjenovog dosadašnjeg muziciranja su - 1. žanrovska eklektičnost u dijapazonu od elektronike i punka preko hardcorea do šansone i reggaea; 2. spremnost da se muzicira bilo gdje i bilo kada, u kafiću, u parku, na ulici ili svadbi. No, mora se priznati kako ovaj album ipak odiše jednom malo drugačijom vibrom, nema tu više lo-fi eksperimentiranja i opuštenog "lako ćemo" pristupa. Ne, stvar je shvaćena maksimalno ozbiljno, gotovo pa opsesivno perfekcionistički. Snimalo se otprilike dvije godine, i to se vrlo jasno čuje i osjeti. Svaki ton i svaki glas su točno onakvi kakvi trebaju biti, a aranžmani pucaju po šavovima od bezbrojnih sitnih zahvata i finesa, tako da se svo bogatstvo ovog izdanja može otkriti tek višestrukim pažljivim preslušavanjima. Bašić se nikad ne identificira kao panker, ali ga raznorazne životne okolnosti uvijek na kraju takvim učine. U tom je kontekstu zanimljivo da je odlučio (koliko on, toliko i momci iz benda, prije svega poznati Mr. Inkognito na gitari) snimiti jedan prilično ne-pankerski album. Muzika mu se uvijek bazirala na tome da se više drži do ideje, vica i kreacije nego do suštih tehničkih performansi. Da ne bi bilo zabune, sve nabrojano je i dalje ovdje, ali tehnička kompleksnost (da ne kažem virtuoznost, božemiprosti) ovih skladbi ih ipak neupitno gura u polje progresivnog rocka. Ključnu ulogu pritom naravno igra i spomenuta perfektna produkcija pod palicom Dinka iz studija Svemir, inače svojevrsnog drugog doma junaka ove priče.

Najpankerskija je u biti uvodna "Da ne moraš". Stvar je to koja ipak daje solidan uvid u ono što će se dalje događati, prije svega s tekstualne strane - sve je puno, kako na pjesmi tako i na albumu, jezičnih smicalica i igara riječima koje šalju poruku za koju je jedino sigurno da je ima, a to koja je točno je često prepušteno slušatelju na procjenu. Lijep je to osjećaj, možda i posljednja preostala poveznica sa školom psihodeličnog kantautorstva ala Mance, od koje se Čudnoređe, ako je s njom ikad i imalo veze, s godinama gotovo potpuno distanciralo. Gledajte, ja ovom albumu ne mogu naći puno zamjerki. Možda dvije sve skupa. Prva je da bih mrvicu smanjio ispoliranost i povisio koeficijent pankstva (jer je to, jebiga, u mojoj glavi sinonim za više "putra", "duše" i "šmeka"), a druga je druga pjesma. "Ni-nu-ni-nu". "Posvećena" Nini Romić, stvar je to koja apsolutno ničim ne doprinosi zajednici. Nit' je pametna, nit' je hitoidna, nit' je uopće zanimljiva baš. Valjda je zamišljena da bude smiješna, ali ni to joj ne uspijeva, tako da je definitivno umjesto tog fillera mogla biti uvrštena neka značajnija skladba. Slijedi rafalna analiza stanja svijesti onih kojima je dopušteno da se prigovara pod imenom "Samo odlažno", u kojoj su Mihovil Jurdana na basu, Zlatko Ivanković na bubnjevima i Mr. Inkognito na električnoj gitari već na punoj radnoj temperaturi i vrlo razigrani. Bitno je spomenuti da gitarist više nije aktivni član benda, tako da će vam to preksutra uživo ipak zvučati, da se ne lažemo, ponešto siromašnije nego što zvuči ovdje. Što nije nužno nešto zbog čega morate suze liti, jel'.

"Ti si u banani" je četvrta stvar, vjerojatno najveći hit u karijeri Čudnoređa (uz već pomalo zaboravljeno Flip-flop jaje). Moje je mišljenje da je to prije svega zato što ima spot. Sad kad je album izašao, sljedeći korak bi definitivno trebao biti snimanje barem jednog spota, i to dok je roba još vruća. Za neku od ovih "narodskijih" stvari, jasno - ne za npr. "Sitno po sitno". Ta stvar zajedno sa već spomenutom "Samo odlažno" i "Protezom" čini trojstvo nešto "teže prohodnijih" pjesama čiji su tekstovi do te mjere ambiciozni da se na prvu mogu učiniti malčice preseravateljskima. No, tri naprema osam je sasvim pristojan omjer, tako da nema mjesta optužbama za pretencioznost. Ingeniozna "Stevo Čokrlić" kojoj ćete se osmjehnuti i kad ju čujete po tisućiti put je mrvicu sporija nego što smo navikli, ali zato ima tako perfektno odsviran kazoo da je to milina. Ako se ikad dogodi, a daj bože da hoće, da ovaj album dobije odjek kojim bi dobacio do nekog radija koji nije Student, vjerojatno će baš ova pjesma biti ona koju će vrtiti. Krucijalni dokaz da se ovdje radi o prog albumu je stvar "Hvala od srca" na koju se nećete naplesati ali biste mogli ostati zabezeknuto ukipljeni kad čujete Ogija koji iz stiha u stih mijenja glas (imitirajući stanare s čijim se porukama susreo dijeleći letke) i gitarista koji je toliko dao mašti na volju da je to već zbilja šašavo. "Ime tvoje" je pak jebeno predivna pjesma, što je prikladno budući da pjeva o predivnom jebanju. Maratonski "Avetinjo de la Punto Kristo" je reggae epopeja u kojoj je Bašićev kazoo prepustio mjesto brass sekciji Drvoreda. Iako sam veliki fan tog instrumentčića i smatram da bi se za njega moglo mjesta naći i u još pokojoj pjesmi, ovo ipak smatram točnim potezom zato što je stvar sad konkretnija, moćnija i zanimljivija nego ikad prije. Sve se nešto kao ne uklapa u ostatak albuma, a u biti sjeda kao rasti šamar. Za zatvaranje prvog poglavlja onoga o čemu će se za pedeset godina pričati kao diskografskoj aktivnosti usporedivoj s Dylanovom, ostavljena je najrecentnija pjesma na listi, ujedno i jedina koja do sad nije imala nikakav audio zapis. Radi se o potpuno otkačenoj rasturačini zvanoj "Rančić na speedu" koja će sasvim sigurno uspješno izbjeći onu krutu sudbinu zadnje pjesme na albumu koju slušaš napola jer ti je već popustila koncentracija. Dapače, na ovo ćeš dotrčati iz kuhinje do kompa kako bi pojačao glasnoću, pritom se zbunjeno smiješeći s tri upitnika iznad glave.

Album je izvrstan, tu nema puno spora. Jedino oko čega se može sporiti, to je kakva će mu biti prođa. Ja se od srca nadam da će u najmanju ruku dovesti do toga da se na koncertima počne pojavljivati neki malo konkretniji broj ljudi. Od srca se nadam, ali ne mogu staviti ruku u vatru. Jer ovo nije "trendovska muzika", a bogami ne ulazi niti u kategorije za koje bi se mogla zakačiti neka supkultura, pa da ona čini kritičnu masu fanova. Nije ni pankerski, ni hardkoraški, ni metalno, ni rokerski, ponajmanje hipsterski. A opet je sve to pomalo. Tako da će ga slušati ili skoro nitko ili skoro svatko. Dobar prvi korak bi, naravno, bio da vas se, dragi čitatelji, preksutrašnjoj promociji u okviru rođendana portala okupi troznamenkasto i da svi lijepo slavite, plešete i pjevate. Uradite to, inzistiram.

Ocjena: 9/10" (Ujak Stanley)

26.04.2016. u 23:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.04.2016.

RECENZIJA: Album "Dno je sve rjeđe" (Ravno Do Dna)

http://www.ravnododna.com/cudnorede-dno-je-sve-rjede-tok-ludila-umjesto-toka-svijesti/

"Zagrebačka klupska atrakcija Čudnoređe objavila je svoj prvi album 'Dno je sve rjeđe'. Naslov svakako sugerira na stanje domaćih društvenih okolnosti, što naravno nije slučajno, jer je Čudnoređe amalgamski vezano za grad iz kojeg potječe.

Čudnoređe predvodi Ognjen Bašić, tekstopisac, pjevač, aranžer i po potrebi multiinstrumentalist, dok bi se grupu moglo okarakterizirati kao elektrificirani Petrica Kerempuh 21. stoljeća na speedu. Iako bi se stilski Čudnoređe moglo strpati pod kapu utjecaja jedne Pekinške patke ponajviše zbog Bašićevog vokalnog izričaja u nekoj suludoj precizno-žestokoj Toy Dolls kombinaciji s crossoverom najrazličitijih refrena i melodija koje je frontmen čuo u životu i odlučio ih makar na par sekundi utkati u vlastiti izričaj (kao što je to npr. „Poison“ Prodigyja u uvodnoj „Da ne moraš“, ili parafraziranje pjesme „Vampire“ Leea Perryja u „Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)“).

Mogla bi se uvjetno još povući i neka paralela s Buldožerom i Frankom Zappom, ali to ‘uvjetno’ treba naglasiti još jednom, jer poetika i stil Čudnoređa ne spada u onu toka svijesti, već toka ludila. Nešto kao da se nasumično mijenjaju TV kanali, pa što uđe u eter, ušlo je. Bašić uvodnom „Da ne moraš“ na neki način i priprema slušatelje na taj atak na čula i ‘liječenje otrovom’ u ovaj našoj odavno apsurdnoj društvenoj situaciji. Slikoviti glazbeni kolaž, prati gotovo reperski (dugački) tekstovi čime Bašić i u pankerskim dvominutnim okvirima forsira još jedan nesvakidašnji crossover stvarajući kontrapunkt efekt ‘maratonskih minijatura’.

Bašić se tako nameće kao adrenalinom prepunjen kritičar javnih (ne)prilika koji je sebi dodatno otežao stvar kompliciranim aranžmanskim rješenjima. Bio u pravu ili krivu, sprda se s Dinamom i Mamićem, policijom, intelektualcima, kapitalizmom, bankarskim sloganima, festivalskom kulturom mladih, a čak je složio i pjesmu „Hvala od srca“ od pisanih obavijesti i upozorenja koje su stanari i njihovi predstavnici lijepili po haustorima, a nadahnjivali su frontmena dok je radio dijeleći i dostavljajući reklamne letke.

Kroz glazbu Čudnoređa tako kuca bilo jednog sasvim drugačijeg, šizofrenog, Zagreba koji propada mentalno i moralno što Bašića koliko baca u depresiju toliko se adrenalinskim pristupom liječi od nje kroz kontra-kaos koji stvara njegov bend i ne može se poreći da nisu u pravu kad tvrde da je „Dno sve rjeđe“. No postoji i jedna potencijalna zamka za samo Čudnoređe, a to je da naglašeni egocentrizam na prvijencu stvara simpatije, no u nekoj (trajnijoj) budućnosti od pjesnika se očekuje i neka doza empatičnog magnetizma neke vrste, jer ulična proza začas može dobiti oblik parolaštva i politikantstva, ako izgubi dimenziju ljudskosti.

Ocjena: 7/10

(Samizdat, 2016.)"

Zoran Stajčić

25.04.2016. u 18:48 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 20.04.2016.

RECENZIJA: Album "Dno je sve rjeđe" (Nacional)



(Dubravko Jagatić)

20.04.2016. u 19:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 15.04.2016.

INTERVJU - TERAPIJA.NET (Jurica Kosović)

http://www.terapija.net/interwju.asp?ID=23973

Ogi, za početak da te pitam u kojoj je fazi album?

Sve je snimljeno. Sutra se nalazimo s našim producentom Dinkom Doringom da finaliziramo miksanje tako da bi početkom idućeg tjedna album trebao biti na internetu.

Nekako mi se čini da je tvoj prvijenac 'DNO JE SVE RJEĐE', jedan od najiščekivanijih debut albuma u zadnjih deset godina.


Čudnoređe postoji tek 6 godina tako da svaka čast onima koji su čekali prvi album 4 godine prije osnutka grupe. :-) Ali eto, došla cica na kolica. Svakako nije dobro što se toliko čekalo, jer sad će očekivanja biti veća. Nadam se da ćemo ih zadovoljiti.

Koliko je tvoje sviranje u nekoliko bendova usporilo proces izlaska tvog albuma? Usput, 'ajmo čitateljima spomenuti bendove u kojima sviraš.

Nije mnogo. U Bicikliću samo mijenjam bubnjara kojem je posao vođenje turista po Evropi i napravimo probu svake prijestupne uoči koncerta. U Dosh Lee ništa ne stvaram, nego samo vokaliziram tekst koji dobijem. Malo je usporilo snimanje vokala onih 11 uzastopnih koncerata s Dosh Lee, ali ništa drastično. Najviše me usporilo što volim slaviti život kao takav bez posebnog povoda što se najčešće manifestira čestim hodočašćima na koncerte i festivale. Da svi članovi bendova kojima sam u posljednjih godinu dana posjetio koncert dođu 23/04 na Čudnoređe, 15. rođendan Terapije bio bi rasprodan.

Iza sebe imaš podosta pjesama, pa si teoretski mogao izbaciti i peterostruki cd. Kako si uopće pronalazio one sretnice koje će završiti na albumu?

Tako što neke "nesretnice" s vremenom ispadnu iz repertoara, pa mi se izbor suzi. Ipak, posljedica je što se onda pjesme ne objavljuju kronološki, nego kompilacijski iz različitih vremenskih faza. To nije nužno mana, jer se može uvijek sastaviti svojevrsni best of. Odabir pjesama za ovaj album je bio po principu da budu što raznolikije. Na idući trpam samo hitove.

Tvoj album je bendovska priča, tko je ekipa koja je s tobom svirala i radila na albumu?

To je ekipa s kojom sam odsvirao 30-ak koncerata od sredine 2013. do početka 2015. Mičo na basu, Zlatko na bubnju i solo gitarist koji želi ostati anoniman iako svi znamo tko je. U toj fazi smo bili aranžmanski najbogatiji i tehnički najusviraniji, pa mi je drago da će se ta raskoš napokon čuti i na prvoj ozbiljnijoj studijskoj snimci.

Postoji li bojazan da će se dno do kraja razrijediti dok album izađe ili je to možda i cilj?

Kad se dno razrijedi pogled u dubinu je čist. Ali nekima je draže loviti u mutnome. Tako da cilj svako bira s obzirom na preferencije.

Prva promocija albuma koju bi iz sadašnje perspektive mogli zvati pretpromocija, bila je prije godinu dana. Moram priznati da je to tad bila
dobra navlakuša. Što ti pamtiš s tog koncerta?


Hehe, to nije bilo zamišljeno kao marketinški trik. Jednostavno se snimanje neplanirano otegnulo tako da smo tom svirkom (25/05/2015.) samo obilježili 5. rođendan Čudnoređa. Pamtim 150 ljudi koji su došli po kišnom danu na koncert i zabavljali se kao da je sunčano. I prvi put sam nastupao s tri različita benda iste večeri na istom mjestu. Nije bilo teško. Štoviše, iz nastupa u nastup energija mi se punila.

Jedan od najboljih koncerata Čudnoređa, ako promatramo kroz atmosferu u publici bila je svirka u SPUNK-u za jedanaest godina benda Dosh Lee. Događa li ti se često da publika u glas pjeva s tobom cijeli koncert? Koliko sam tad dobro vidio, bile su prisutne i suze radosnice u tvom oku.


Da, taj koncert je bio neočekivano čaroban. Nije se skupilo puno ljudi, ali bilo je dovoljno da se šačica fanova i fanica iz uže ekipe za najluđe izlaske raspištolji. Onda i bend bude raspoloženiji, pa je muzika automatski privlačnija ljudima "sa strane" nego što bi im bila da je razina hormona sreće u zraku bila manja.

Tad sam čuo pjesmu i o Ferragosto Jam festivalu. Ispričaj mi, što je tebi tako magično oko tog festivala da si mu i pjesmu poklonio?

Prošlo ljeto ubrajam u top 3 ljetovanja života, a Ferragosto je bio šećer za kraj ljetne party sezone, pa sam taj festival živio kao da mi je zadnji. Tamo sam se zbližio s nekim ljudima koje sam prije slabije poznavao, upoznao puno novih, a i općenito osjećao nevjerojatnu bliskost s ljudima koje prvi put vidjeh. Bilo je nešto magično u zraku u toj Orahovici što nisam doživio na moru. Socijalni bum koji sam tamo doživio me preporodio. Više detalja ćete saznati kada snimim dotičnu pjesmu ili naprosto ako na koncertu 23/04 obratite pažnju na tekst.

Imao si nastup i na profesionalnom wrestling showu? Što pamtiš s tog koncerta. Pitam te zato jer te više promatram kao jednog drugačijeg super-heroja, osobu koja se lijepo oblači i ne živi za fajt. Kako su te Prvi Hrvatski Kečeri prihvatili?

Tog dana je finalni wrestling show neočekivano rasprodao dvoranu i publika je bila izvan sebe. Ja sam izveo par stvari u pauzama između mečeva kad se publika nabrijavala na idući fajt. U takvoj situaciji je lako oduševiti ljude, jer jašem na valu euforije koji su drugi izazvali. Reakcije su bile kao da sam najmanje 5x poznatiji nego što jesam, a 90% ljudi me tamo prvi put čulo. Slično "nerealan" delirij publike sam doživio 2012. kada sam na pola seta od Brkova pred 800 ljudi odsvirao dvije pjesme.

Ne oblačim se baš, više se sunčam. A zapravo i živim za fajt, ali ne onaj fizički. Borim se da stvorim šire poklonstvo za svoj muzički izričaj koji se ne uklapa u postojeće niše. Kečeri sa sličnom vrstom ludila idu u svoj projekt kao ja u svoj. Do našeg spajanja došlo je sasvim spontano. Naprosto smo se upoznali na jednom koncertu, drugi dan se podružili i dogovorili suradnju.

Svi super heroji imaju i svoje vozilo. Što nam ti možeš reći o svom Čudnobilu?

Čudnobil je bio naziv za bicikl na čiji gepek sam instalirao kartonske billboarde na kojem su bili okačeni plakati za koncert petog rođendana Čudnoređa. A i općenito živim na biciklu 365 dana godišnje. Refren jedne moje pjesme o tome bi trebao reći dovoljno:

"da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman, a uvijek spreman za više
često vedar makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman a maksimalan
ponekad ljut, ali nikada jalan"


Čudnoređe je na sceni šest godina. Kako promatraš te godine, jesi li s njima pametniji i manje naivan?

Za one koji očekuju da vodim život prema konvencionalnim smjernicama koje mi navodno pružaju sigurnu budućnost sam s godinama zacijelo sve gluplji i naivniji. Za sebe sam samo hrabriji i ustrajniji, više predan vodstvu srca nego razuma. Koliko je to pametno dalo bi se diskutirati, za mene je samo bitno da osjećam to kao iskreno i ispravno.

Kakav je feeling što ćeš svirati na koncertu terapija.net-a, najdugovječnijeg regionalnog portala? Ajmo usput i pozvati ekipu na rođendanski koncert u KSET, 23/04.

Odličan. Koncerti su komadići mog zemaljskog raja. Kada ih ne sviram, uživam kada ih drugi sviraju. Zahvaljujući Terapiji mogu i dalje maltene u izobilju besplatno proživljavati mnoge nezaboravne provode i izražavati o njima svoje mišljenje na mjestu gdje će biti čitano. Tako mi se život uz muziku, za nju i od nje digao na višu razinu. Tako da ću na koncertu 23/04 osim 15. rođendana portala i izlaska prvog albuma proslaviti i tu činjenicu. Eto, pa pozivam i ekipu da 23.04. u KSET-u zajedno proslavimo snagu i moć muzike, svako iz svojih motiva!

15.04.2016. u 11:34 • 0 KomentaraPrint#

petak, 25.03.2016.

FERRAGOSTO

ljeto žari, ljeto pali, festivali veliki, mali,
ponude ne fali, ali batali
početkom kolovoza ić' na more,
pođi sa mnom na Ferragosto tamo ćemo ispraćati zore
i noći pijani i nabrijani pozitivom i muzikom živom
lako ćemo moći društva se domoći
ti kažeš: „to se bolje može na obali mora“
ali vjeruj mi, ne može, dopusti da ti objasnim u čemu je fora
znači, jezero zrači nekom čudnom vrstom tripa
od kog podivlja sva ekipa
i zipa, odjednom random liku
dođe da napravi viku
i za 5 sekundi još 50 ljudi je u fazonu
da viče "eee!" ko na stadionu
pa jebote, tog nema na seasplashu, terraneu,
monte paradisu, ni blizu
tome da se masovna dreka zvana jeka
ponavlja svakih 10 minuta bezbroj puta
ovdje stalo je vrijeme i svi smo si ko neko pleme
ludo od veselja i veselo što je ludo
nikad ne znaš tko spreman je da ti priredi čudo
ekscentrično ili krajnje bizarno
dal je ispravno il kvarno nema veze
sve je dio dobre zeze
i dok sunce nas prži poput friteze
baca se fora na foru, iznose urnebesne teze
dobro društvo, svi se keze
dobro piće, dobro meze
ma serem ti se na obaveze

Ferragosta nikad dosta
4 dana za svakog gosta
Ferragosto hit je post'o
vidimo se nagodinu 100%

prema Ferragostu vanjski svijet je kavez, zatvorska špilja
jedine rešetke ovdje su one od roštilja
s njih se ne cijedi krv nego mast
svima u slast i nek' vam je na čast
što ste bombe u ovoj neviđenoj eksploziji euforije A-kategorije
u najboljem trenutku skorije domaće festivalske historije
ako nemaš hranu i piće netko drugi će ti dati
samo furaj pozitivu i nemoj nikom srati
bolje luftićem po jezeru provozaj neku malu
ljudima u prolazu baci kompliment ili šalu
nemoj glumit nadrkanu budalu
pridruži se ekipi što za tulum ima dara
jer s njima bit ćeš bogat i sa malo para
ma zagrli pred binom svaku bećarku i bećara
skači u vodu uz nonšalantne akrobacije
dok oko tebe pršte ko u cirkusu atrakcije
pizdarije što teku kao kroz nepresušnu česmu
dođi tu da ih vidiš jer ne stanu u pjesmu

Ferragosta nikad dosta
4 dana za svakog gosta
Ferragosto hit je post'o
vidimo se nagodinu 100%

na Ferragostovanju sam u stanju
da se markerom pošaram i pretvaram da se drugima čudim
kao da ja sam skroz okej, a svi ostali ludi
ali nitko mi za to ne sudi
štoviše, čovjek mi razdragano rakiju nudi
i kaže: „ma kume, samo takav budi!“
hodam dalje, okolo bacam mingl bilo grupno ili singl
primaju me svi k'o brata, da je tako svaki dan nikad ne bi bilo rata
nova poznanstva ko iz šale uspostavljam
vrijeme dobro leti kada brzo se zabavljam
4 dana u ekstazi gorim,u laprdanju rekorde rušim
kad se umorim spavam tamo gdje se srušim
kad se odmorim bacim se u vodu i bez da se osušim
odmah na podij se obrušim, od znoja se pušim
dok na bini se roka, pred čoporom veselih svjedoka
rokam se ko stoka miksom vina i soka
pijem i pivo, kažeš miješam, jebe mi se živo
jer dok muzika uživo traje ples mi snagu daje
i graja od raje luči mi hormone sreće
i tako svakog jutra, svake noći, svako veče

Ferragosta nikad dosta
4 dana za svakog gosta
Ferragosto hit je post'o
vidimo se nagodinu 100%

25.03.2016. u 01:53 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (33)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (19)

ČUDNOREĐE

Dobrodošli! Muzika Čudnoređa nalazi se na BANDCAMP-u
Sve ostale informacije su ovdje i na FACEBOOK-u

ALBUMI, SPOTOVI, KRONOLOGIJA NASTUPA:

ALBUMI:

01. "DNO JE SVE RJEĐE" (2016.)
02. KOMPAKT DISKUTABILNO (2017.)


SPOTOVI:

01. YOUTUBE PARTY


KRONOLOGIJA NASTUPA:

POGLEDAJ SPISAK

INTERVJUI:

9. TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)
8. TERAPIJA.NET (Jurica Kosović)
7. TERAPIJA.NET (Marin Tomić)
6. VELIKA ROCK EKSPLOZIJA #6 (Siniša Bizović)
5. ŽIVOT U PJESMI (Zvonimir Varga)
4. KVARTURA (Sonja Krivokapić)
3. 24 SATA (Igor Vikić)
2. SOUNDGUARDIAN (Barbara Komar)
1. MUZIKA.HR (Matej Devčić)

MEDIJSKI PRIKAZI:

29. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)
28. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Cantus)
27. MIMO. MSU, Zagreb (15.05.2016.)
26. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 7/10 (Ravno Do Dna)
25. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Nacional)
24. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 9/10 (Terapija.net)
23. "11 dana buke: dobro Dosh Lee u Zagreb!". Spunk, Zagreb (20.11.2015.)
22. Grey Room, Zagreb (25.05.2015.)
21. Kvartura. Vintage, Zagreb (20.01.2015.)
20. Good Vibrations. Vintage, Zagreb (07.01.2015.)
19. Brucošijada FPZG-a. Močvara, Zagreb (18.10.2014.)
18. PankeriJADA. Rock Klub Ribnjak, Zagreb (16.01.2014.)
17. KAbina. Mala scena hrvatskog doma, Karlovac (16.12.2013.)
16. Bakanalije na Martinje. Medika (Grey Room), Zagreb (11.11.2013.)
15. Velika rock eksplozija #6. Kset, Zagreb (15.10.2013.)
14. Noć knjige s beskućnicima. Gradska knjižnica, Zagreb (23.04.2013.)
13. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (10.12.2012.)
12. Kantautorski festival #1. Močvara, Zagreb (06.09.2012.)
11. Brkovi - promocija albuma "Balkanski esperanto". Močvara, Zagreb (16.06.2012.)
10. Free Stage. Retro, Zagreb (03.02.2012.)
09. Beskućnički bal. Gradska knjižnica, Zagreb (12.mj. 2011.)
08. Supertalent šou, 2011.
07. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (28.11.2011.)
06. Free stage. Retro, Zagreb (24.11.2011.)
05. Kompilacija "15. HGF - Finalisti (Spona, 2011.)
04. Koncerat kao takav. MMC Črnomerec, Zagreb (02.04.2012.)
03. Polufinale HGF-a. Zelena dvorana, Zabok (18.03.2011.)
02. Koncerat kao takav. Time, Zagreb (07.01.2011.)
01. Benefit za "Nu:write festival". Atrij &TD-a, Zagreb (14.07.2010.)



SKLADBE (TEKSTOVI):

01. Flip-flop jaje
02. Direktna djeco akcija
03. Eto tko
04. Svi se češu
05. Trnci
06. Zbogom parole
07. Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)
08. Graciozno lažeš
09. Maslačak
10. Neka koju svi znamo (kobajage)
11. Idemo bliže
12. Ti si u banani
13. Proteza
14. Sitno po sitno
15. Zid
16. Fijuk
17. Stevo Čokrlić
18. Rutina
19. Šteta
20. Govnar
21. Hvala od srca
22. Da ne moraš
23. Samo odlažno
24. Kozmetika
25. Ni-nu-ni-nu
26. Klaonica
27. Prašina i magla
28. Daj kilu vina
29. Dok se ljudi viđaju
30. Ana'hei
31. Ko te mori, Kone?
32. Štakorska fuga (Nakot napušta labos)
33. Pjesma o vlakobranu
34. Amplitude (bilijuni točaka)
35. Flip-flop epilog
36. Karakter stalan
37. Gospoda Krstićevi, 1.dio (Postanak Babe Karleuše i otkriće Rakije)
38. Zaboravit ću da sam u kurcu
39. Hrana
40. Opsada stubišta
41. Ime tvoje
42. San na svijetu sam
43. Metuzalem rata
44. Nirdala (prerada od Mangore)
45. Fuj (prerada od Biciklića)
46. Čudnoređe feat Biciklić
47. Za kog nabijaš? (za Biciklić)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se