Mutno nebo i pijano vrijeme
u krošnjama zaljubljne ptice
ispod krošnj na klupi sjedi
ona,a suzno joj lice.
Gledala je u drvored pusti
a suze joj zamagliše oći
u toj magli vidjela je njega.
Plakala je jer on neče doći.
Prve kapi najaviše kišu
al ona ih osječala nije
Voljela ga je od svega najviše
a zbog druge sad on ostavi je.
U krilu joj zadrhtiše ruke,
a lik njegov nestane iz tame.
Ustala je i krenula dalje
da bi ptice ostavila same.